1

 

Poslovni broj: 6 Gž-1079/2021-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: 6 Gž-1079/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. A. R. H. d.o.o., OIB: …, iz Z., (prije iz Z.,), zastupani po punomoćniku D. K., odvjetniku iz Z., protiv I. tuženika D. S., OIB: …, iz V., II. tuženice V. S., OIB:…, iz V., oboje zastupanih po punomoćnicama Lj. B. i M. M., odvjetnicama iz Z. o. u. u V., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama - Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pu P-186/2019-10 od 01. ožujka 2021., 17. studenog 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba tužitelja se uvažuje, te se rješenje Općinskog suda u Sesvetama - Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pu P-186/2019-10 od 01. ožujka 2021. preinačava tako da glasi:

 

I. "Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka."

 

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove sastava žalbe u iznosu od 625,00 kn u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da im tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama - Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pu P-186/2019-10 od 01. ožujka 2021. odlučeno je:

 

"Nalaže se tužitelju H. A. R. H. d.o.o. iz Z., da I. tuženiku D. S. iz V.,  II. tuženici V. S. iz V., naknadi trošak postupka u iznosu od 17.187,50 kuna u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio tužitelj i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a što je žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, podredno preinači na način da se tuženici odbiju sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

 

3. Na žalbu je odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a na postojanje bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih povreda odredaba postupka.

 

6. Predmet spora je bio zahtjev tužitelja za pobijanje dužnikovih pravnih radnji ugovora o darovanju zaključenog 2010. između prvotuženika i drugotuženice temeljem kojeg je prvotuženik darovao drugotuženici nekretnine točno navedene u zahtjevu, u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljeve novčane tražbine prema prvotuženiku u iznosu od 35.296,40 EUR u protuvrijednosti u kunama sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i troškovima ovršnog postupka broj Ovrv-3040/09 od 25. siječnja 2010. i Ovr-150/10 od 09. ožujka 2010. sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

7. U ovoj pravnoj stvari sporno je pitanje naknade parničnih troškova uslijed povlačenja tužbe od strane tužitelja.

 

8. Iz spisa proizlazi da je zbog neizvršavanja obveza po zaključenom ugovoru o financijskom leasingu pokretnina od 01. veljače 2008. a nakon što je ugovor prvotuženiku zbog nepodmirenja obveza otkazan tužitelj protiv prvotuženika ishodio pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi broj Ovrv-3040/09 od 25. siječnja 2010. kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika te da je Općinski sud u Vrgorcu 09. ožujka 2010. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-150/10 na pokretninama ovršenika, a u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-151/10 doneseno je rješenje na novčanim sredstvima ovršenika koja je ovrha obustavljena rješenjem od 19. rujna 2012. jer je F. obavijestila sud da nema dovoljno sredstava na računu da bi se moglo u cijelosti provesti rješenje o ovrsi,

 

- da je prvotuženik darovao sve svoje nekretnine (osim jedne polovice z.k.č.br. 762/10 k.o. P.) drugotuženici ugovorom o darovanju od 01. ožujka 2010., a nakon što je rješenje o ovrsi bilo pravomoćno i ovršno,

 

- da je tužitelj 13. travnja 2011. podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstava ovrhe na jedinoj imovini prvotuženika i to nad jednom polovicom z.k.č.br. 762/67 te je nekretnina prodana za 10.000,00 kn 17. travnja 2014.,

 

- da je u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-150/10 prvotuženik predao 07. travnja 2011. prokazni popis imovine iz kojeg proizlazi da nema ništa od imovine,

 

- da je tužitelj podnio 14. travnja 2011. tužbu radi pobijanja pravnih radnji tuženika a u smislu odredbe članka 67. i 69.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu: ZOO),

 

9. Tužitelj je podneskom od 29. svibnja 2015. povukao tužbu jer je tuženik 26. svibnja 2015. isplatio dugovanje, te nije podnio zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

10. Tuženici su se podneskom u roku iz članka 164. stavak 8. ZPP-a očitovali da se ne protive povlačenju tužbe, a zatražili su naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 17.187,50 kn.

 

11. Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tuženika navodeći da je tužba podnesena radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i to ugovora o darovanju zaključenog između prvotuženika i drugotuženice 01. ožujka 2010., pa stoga navodi tužitelja da je prvotuženik podmirio svoje dugovanje iz osnovnog ugovora nisu odlučni prilikom dosuđivanja troškova ovog postupka, a sve temeljem odredbi iz članka 158. stavak 1. ZPP-a.

 

12. U obrazloženju odluke se navodi da tužitelj nije dokazao nenaplativost svoje tražbine iz kojeg razloga je podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji a niti postojanje oštećenja vjerovnika radnjama tuženika jer darovanjem nekretnina drugotuženici namirenje vjerovnika ovog potraživanja nije bilo onemogućeno, jer je prvotuženik imao i drugu imovinu iz koje se tužitelj mogao naplatiti.

 

13. Međutim ovakvo stajalište prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.

 

14. Odredbom članka 158. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci naknaditi parnične troškove, osim ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu, u kojem slučaju tuženik nadoknađuje troškove tužitelju.

 

15. Predmetni spor se vodio radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji.

 

16. Pravilo da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi parnične troškove trpi iznimku, a to je situacija kada je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, u kojem je slučaju troškove postupka dužan tuženik naknaditi tužitelju.

 

17. U konkretnom slučaju predmetna tužba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji je sredstvo kako bi tužitelj naplatio potraživanje po ugovoru o financijskom leasingu pokretnina a iz nekretnina koje je prvotuženik darovao drugotuženici. Kako je u međuvremenu prisilnom ovrhom na nekretnini i dobrovoljnim uplatama tuženika iz drugih prihoda tražbina radi koje je podnesena predmetna tužba podmirena, te je tužitelj odmah nakon uplate povukao tužbu pa stoga po ocjeni ovog suda nema zakonske osnove iz odredbe članka 158. stavak 1. ZPP-a za dosuđenje troškova tuženicima zbog čega je valjalo preinačiti prvostupanjsko rješenje.

 

18. Tužitelju su dosuđeni troškovi za sastav žalbe protiv rješenja a prema Tbr. 5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV (125,00 kn), što ukupno iznosi 625,00 kn.

 

19. Zahtjev tuženika za sastav odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP) te je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe iz članka 380. točka 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik 17. studenog 2021.

 

Sutkinja

 

  Verica Perić Aračić