Poslovni broj: 5 Gž-1102/2020-2

 

                     

 

         REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U DUBROVNIKU

               DUBROVNIK

                                                                                                      Poslovni broj: 5 Gž-1102/2021-2

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Dubrovnik, po sucu Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta više sudske savjetnice - specijalista Renate Matković, u pravnoj stvari tužitelja: 1. R. C. iz Đ., OIB: …i 2. Č. C. iz D., OIB: …, koje zastupa punomoćnik Z. N., odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u B., Stalna služba u D., radi isplate novčane tražbine, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, broj P-1441/2019-29 od 22. listopada 2020., 17. studenoga 2021.

 

p r e s u d i o      j e

 

              I. Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, te se  presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, broj P-1441/2019-29 od 22. listopada 2020.

 

a)                 potvrđuje u toč. 1. i 3. izreke;

 

b)                preinačuje

 

-                    u toč. 2. izreke kojom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju R. C. iznos od 24.406,30 kn  i tužitelju Č. C. iznos od 12.203,15 kn sa zateznim kamatama i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan;

 

-          u toč. 4. izreke, tako da toč. 4. glasi:

 

"4. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženici troškove žalbenog postupka u iznosu od 520,00 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučno je doslovce: 

 

"1. Nalaže se tuženiku R. H., OIB: …, isplatiti I-tužitelju R. C.,iz Đ., OIB: …, iznos od 22.462,99 kn i II-tužitelju Č. C., iz D., OIB: …, iznos od 11.230,48 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na ove iznose koje teku od 23. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku R. H., OIB: …, isplatiti I-tužitelju R. C.,iz Đ., OIB: …, iznos od 24.406,30 kn i II-tužitelju Č. C., iz D., OIB: …, iznos od 12.203,15 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na ove iznose koje teku od 5. studenog 2007. godine do isplate, a koje se obračunavaju po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje prema članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

3. Utvrđuje se da ne postoji prijebojno potraživanje tužene prema I i II-tužiteljima u iznosu od 42.939,00 kn koje je istaknuto radi prebijanja.

 

4. Nalaže se tuženiku R. H., OIB: …, solidarno naknaditi I-tužitelju R. C., iz Đ., OIB: …i II-tužitelju Č. C., iz D., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 13.140,45 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 22. listopada 2020. godine kao dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavila je tuženica, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11,  148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili pobijanu presudu  ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5.  Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak. 2. ZPP-a.

 

6.   Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 72.328,63 kn, koji iznos predstavlja korist kojeg je tuženica imala posjedovanjem nekretnina tužitelja, kao i naknadu za posječena stabla na tim nekretninama.

 

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

 

-  da su prednik tužitelja R. C. pok. J. C., te tužitelj Č. C. i B. C. 22. svibnja 1998 zaključili s Agencijom za posredovanje u prometnu određenim nekretninama (dalje: Agencija) ugovor o kupoprodaji nekretnina;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P.3152/15 od 28. veljače 2017.utvrđeno da je navedeni ugovor o kupoprodaji ništavan, jer da su prilikom zaključenja ugovora zaposlenici Agencije postupali krajnje nemarno, te da su unatoč navodima pok. J. C. da želi prodati samo kući i okućnicu, u ugovoru unijeli sve nekretnine, tako da su iskoristili njegovu nepismenost, slabovidnost i lošu materijalnu situaciju i to što je izbjeglica;

- da tužitelji potražuju sve koristi koje je tuženica imala za vrijeme svoga posjedovanja jer je bila nepošteni posjednik i to od trenutka sklapanja kupoprodajnog ugovora, prema visini tržišne zakupnine u ukupnom iznosu od 33.693,47 kn;

- da je visina zakupnine navedenih nekretnina utvrđena očitavanjem Ministarstva … 

- da tužena nije osporavala visinu zakupnine već samo vremenski period za koji se zakupnina potražuje, jer smatra da nije bila nepošteni posjednik od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora;

- da je na navedenim nekretninama koje su bile predmet ništavog ugovora počinjena štetna radnja sječom stabala koju je počinio pok. M. R., a vještačenjem je utvrđena količina drvne mase i cijena, pa su po toj osnovi tužitelji potraživali od tuženice ukupan iznos 36.609,45 kn.

 

8. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tuženica bila nepošteni posjednik predmetnih nekretnina od dana sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina 22. svibnja 1998.

 

9.Naime, službenici Agencije prilikom sklapanja ugovora postupali su u svoje ime, ali za račun tuženice, te su iskoristili teško materijalno stanje pok. J. C. prilikom potpisivanja ugovora, te činjenicu da se radi o izbjeglici kojemu su bila potrebna sredstva za život, a pok. J. C. kao nepismen, slabovidan i neuk čovjek nije znao da su u ugovor unesene sve njegove nekretnine, a ne samo kuća i okućnica koju je on želio prodati, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P.3152/15 od 28. veljače 2017.

 

10. Službenici Agencije nisu prilikom sklapanja ugovora postupali pažnjom dobrog stručnjaka, tj. povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (članak 118. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/04, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), a što se od njih očekivalo s obzirom da se radi o državnoj Agenciji koja se bavila kupovinom nekretnina.

 

11. Odredbom članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06, 146/08., 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) propisano je da je nepošteni posjednik tuđe stvari dužan naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da je nije zanemario.

 

12. Budući da je tuženica bila nepošteni posjednik od zaključenja  Ugovora o kupoprodaji, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženici naknaditi tužitelju R. C. iznos od 22.462,99 kn i tužitelju Č. C. iznos od 11.230,48 kn, sa zateznim kamatama od 23. travnja 2019., kao dana kada su se tužitelji obratili tuženici za mirno rješenje spora.

 

13. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno naložio tuženici naknaditi tužiteljima štetu koja je prouzrokovana štetnom radnjom – sječom stabala u iznos od 36.609,45 kn.

 

14. Naime, ovdje je sporno pitanje uzročne veze, kao opće pretpostavke odgovornosti za štetu, odnosno između štetne radnje i štetnika mora postojati uzročna veza. To proizlazi iz odredbe članka 154. stavak 1. i članka 173. ZOO-a koji određuju da štetu treba naknaditi onaj koji ju je uzrokovao. Međutim, kako štete često nastaju kao posljedica više uzroka, potrebno je cijeniti onaj uzrok koji je pravno relevantan, odnosno odlučujući. U tom smislu, propisi o odgovornosti za štetu ne daju kriterije, već je to prepušteno, prije svega, pravnoj praksi, a iz više teorija, koje su se s tim u vezi razvile, u praksi je prevladala teorija adekvatne uzročnosti, prema kojoj se, od novih okolnosti koje su u vezi s nastankom štete, uzrokom smatra ona koja je po redovnom tijeku stvari dovodi do štetne posljedice. U ovom slučaju ne postoji uzročna veza između nesavjesnog posjedovanja tuženice i sječe stabala. Sječa stabala se mogla dogoditi i da su tužitelji bili posjednici.

 

15. Stoga je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjeva kao neosnovan.

 

16. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare, jer se u konkretnom slučaju ne radi o potraživanju iz obvezno pravnog odnosa, već se primjenjuje odredba članka 165. stavka 2. ZV-a kojom je određeno da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. zastarijeva u roku od 3 godine od dana kada mu je stvar predana, te stoga sud nije utvrdio da je nastupila zastara potraživanja, jer proizlazi da je tuženik podneskom, koji je punomoćnik tužitelja primio 2. rujna 2019. godine, ponudio tužiteljima predaju u suposjed predmetne nekretnine i stoga zastara prava na isplatu koristi počinje teći od 2. rujna 2019. godine, a s obzirom da je tužba zaprimljena 27. studenog 2019. godine, nije nastupio zastarni rok od 3 godine.

 

17. U povodu istaknutog prigovora prijeboja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji prebijano potraživanje tuženice prema tužiteljima u iznosu od 42.939,00 kn, te u odnosu na prigovor prijeboja ovaj sud prihvaća sva činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda.

 

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 4. ZPP-a, jer su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

 

19. Tuženica je djelomično uspjela u žalbenom postupku, te joj pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 kn, odnosno prema uspjehu u sporu od 52% pripadaju joj   troškovi u iznosu od 520,00 kn.

 

20. Odlučeno je stoga kao u izreci ove drugostupanjske presude, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 22. studenoga 2021.

                                                                                                                                   Sudac:

 

                                                                                                                        Srđan Kuzmanić