1

                                                                     

 

                                                                                                               

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz P., OIB…, kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S. B., protiv tužene R. A. d.d., Z., OIB…, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & G. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom brodu 5 P-1119/2019-24 od 29. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

1.        Žalba tužene odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom brodu 5 P-1119/2019-24  od 29. prosinca 2020. (točka I, II i III izreke)

 

2.     Odbijaju se zahtjevi stranaka da im protivna stranka naknadi trošak žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

 

" I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: … sklopljenog između tužitelja M. L. iz P., OIB …, sada na adresi …, P., kao korisnika kredita i tuženika R. A. d.d. Z., OIB:…, kao kreditora, a koja u čl.1. glasi: "...kunska protuvrijednost CHF 26.847,67 (dvadesetšesttisućaiosamstočetrdesetsedamšvicarskihfranakaišezdesetsedamcenti) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja ...";

odredba dijela članka 2. koja glasi: "... promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora...";

odredba dijela članka 7. "... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora u CHF važećem na dan dospijeća..";

odredba dijela članka 9. "... Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora. Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom...".

II Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB…, da tužitelju M. L. iz P., OIB…, isplati iznos od 20.466,19 kn na ime razlike u iznosima anuiteta nastalih zbog korištenja ništetne odredbe Ugovora o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, te korištenja ništetne odredbe kojom je određeno da je na iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu CHF, koje je banka koristila prilikom izračuna visine anuiteta u odnosu na iznose anuiteta kojim bi se dobili primjenom ugovorene kamatne stope po stopi od 6,50 % godišnje i bez primjene ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu CHF zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31.12.2007. propisana čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- na ime razlike zbog jednostrane promjene kamatne stope za iznos od:

- 15,30 kn počevši od 1.12.2007. do isplate,

- 15,00 kn počevši od 1.1.2008. do isplate,

- 15,10 kn počevši od 1.2.2008. do isplate,

- 15,06 kn počevši od 1.3.2008. do isplate,

- 15,13 kn počevši od 1.4.2008. do isplate,

- 14,58 kn počevši od 1.5.2008. do isplate,

- 35,32 kn počevši od 1.6.2008. do isplate,

- 35,31 kn počevši od 1.7.2008. do isplate,

- 34,18 kn počevši od 1.8.2008. do isplate,

- 33,73 kn počevši od 1.9.2008. do isplate,

- 33,60 kn počevši od 1.10.2008. do isplate,

- 35,80 kn počevši od 1.11.2008. do isplate,

- 33,54 kn počevši od 1.12.2008. do isplate,

- 35,26 kn počevši od 1.1.2009. do isplate,

- 35,06 kn počevši od 1.2.2009. do isplate,

- 34,61 kn počevši od 1.3.2009. do isplate,

- 82,62 kn počevši od 1.4.2009. do isplate,

- 81,38 kn počevši od 1.5.2009. do isplate,

- 78,48 kn počevši od 1.6.2009. do isplate,

- 76,01 kn počevši od 1.7.2009. do isplate,

- 74,90 kn počevši od 1.8.2009. do isplate,

- 74,01 kn počevši od 1.9.2009. do isplate,

- 72,51 kn počevši od 1.10.2009. do isplate,

- 70,49 kn počevši od 1.11.2009. do isplate,

- 70,02 kn počevši od 1.12.2009. do isplate,

- 69,27 kn počevši od 1.1.2010. do isplate,

- 68,75 kn počevši od 1.2.2010. do isplate,

- 66,92 kn počevši od 1.3.2010. do isplate,

- 66,64 kn počevši od 1.4.2010. do isplate,

- 64,77 kn počevši od 1.5.2010. do isplate,

- 63,58 kn počevši od 1.6.2010. do isplate,

- 65,88 kn počevši od 1.7.2010. do isplate,

- 63,23 kn počevši od 1.8.2010. do isplate,

- 63,80 kn počevši od 1.9.2010. do isplate,

- 61,00 kn počevši od 1.10.2010. do isplate,

- 57,88 kn počevši od 1.11.2010. do isplate,

- 58,44 kn počevši od 1.12.2010. do isplate,

- 59,54 kn počevši od 1.1.2011. do isplate,

- 55,27 kn počevši od 1.2.2011. do isplate,

- 53,93 kn počevši od 1.3.2011. do isplate,

- 50,80 kn počevši od 1.4.2011. do isplate,

- 48,85 kn počevši od 1.5.2011. do isplate,

- 50,09 kn počevši od 1.6.2011. do isplate,

- 48,02 kn počevši od 1.7.2011. do isplate,

- 39,27 kn počevši od 1.8.2011. do isplate,

- 36,16 kn počevši od 1.9.2011. do isplate,

- 33,02 kn počevši od 1.10.2011. do isplate,

- 10,03 kn počevši od 1.11.2011. do isplate,

- 9,34 kn počevši od 1.12.2011. do isplate,

- 8,73 kn počevši od 1.1.2012. do isplate,

- 8,23 kn počevši od 2.2.2012. do isplate,

- 7,48 kn počevši od 1.3.2012. do isplate,

- 6,73 kn počevši od 1.4.2012. do isplate,

- 6,02 kn počevši od 1.5.2012. do isplate,

- 5,29 kn počevši od 10.6.2012. do isplate,

- 4,50 kn počevši od 1.7.2012. do isplate,

- 3,76 kn počevši od 1.8.2012. do isplate,

- 3,05 kn počevši od 2.9.2012. do isplate,

- 2,29 kn počevši od 12.10.2012. do isplate,

- 1,50 kn počevši od 13.11.2012. do isplate,

- 2,54 kn počevši od 8.12.2012. do isplate,

- na ime preplaćenog iznosa po razlici u tečaju CHF za iznos od:

- 47,92 kn počevši od 1.11.2008. do isplate,

- 74,64 kn počevši od 1.1.2009. do isplate,

- 93,89 kn počevši od 1.2.2009. do isplate,

- 102,59 kn počevši od 1.3.2009. do isplate,

- 105,88 kn počevši od 1.4.2009. do isplate,

- 110,52 kn počevši od 1.5.2009. do isplate,

- 73,35 kn počevši od 1.6.2009. do isplate,

- 45,99 kn počevši od 1.7.2009. do isplate,

- 53,27 kn počevši od 1.8.2009. do isplate,

- 67,69 kn počevši od 1.9.2009. do isplate,

- 66,44 kn počevši od 1.10.2009. do isplate,

- 51,85 kn počevši od 1.11.2009. do isplate,

- 79,22 kn počevši od 1.12.2009. do isplate,

- 101,16 kn počevši od 1.1.2010. do isplate,

- 132,37 kn počevši od 1.2.2010. do isplate,

- 125,21 kn počevši od 1.3.2010. do isplate,

- 167,56 kn počevši od 1.4.2010. do isplate,

- 159,53 kn počevši od 1.5.2010. do isplate,

- 175,19 kn počevši od 1.6.2010. do isplate,

- 310,73 kn počevši od 1.7.2010. do isplate,

- 282,83 kn počevši od 1.8.2010. do isplate,

- 368,08 kn počevši od 1.9.2010. do isplate,

- 338,62 kn počevši od 1.10.2010. do isplate,

- 291,25 kn počevši od 1.11.2010. do isplate,

- 391,20 kn počevši od 1.12.2010. do isplate,

- 518,37 kn počevši od 1.1.2011. do isplate,

- 428,33 kn počevši od 1.2.2011. do isplate,

- 459,90 kn počevši od 1.3.2011. do isplate,

- 419,74 kn počevši od 1.4.2011. do isplate,

- 426,95 kn počevši od 1.5.2011. do isplate,

- 597,42 kn počevši od 1.6.2011. do isplate,

- 614,03 kn počevši od 1.7.2011. do isplate,

- 751,57 kn počevši od 1.8.2011. do isplate,

- 678,54 kn počevši od 1.9.2011. do isplate,

- 598,60 kn počevši od 1.10.2010. do isplate,

- 578,59 kn počevši od 1.11.2011. do isplate,

- 572,46 kn počevši od 1.12.2011. do isplate,

- 610,41 kn počevši od 1.1.2012. do isplate,

- 646,87 kn počevši od 2.2.2012. do isplate,

- 647,94 kn počevši od 1.3.2012. do isplate,

- 625,05 kn počevši od 1.4.2012. do isplate,

- 640,50 kn počevši od 1.5.2012. do isplate,

- 652,65 kn počevši od 10.6.2012. do isplate,

- 633,28 kn počevši od 1.7.2012. do isplate,

- 637,96 kn počevši od 1.8.2012. do isplate,

- 620,96 kn počevši od 2.9.2012. do isplate,

- 602,90 kn počevši od 12.10.2012. do isplate,

- 631,86 kn počevši od 13.11.2012. do isplate,

- 612,73 kn počevši od 8.12.2012. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB…, naknaditi tužitelju M. L. iz P., OIB …, troškove parničnog postupka u iznosu od 9.525,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29.12.2020. do isplate po stopi zatezne kamatne koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv te odluke tužena je izjavila pravodobnu i dopuštenu žalbu i to iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), te traži da se žalba uvaži, pobijana odluka preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka uključiv i trošak žalbe ili podredno pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu je odgovoreno, te je zatražen trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu broj …, što su ga parnične stranke sklopile 4. studenog 2005. u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke – tužene, u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franka, te isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 4. studenog 2005. kojim je tužena stavila na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost od 26.847,67 CHF uz promjenjivu redovnu kamatu s Odlukama o kamatama tužene, s tim da je početna redovna kamata ugovorena u visini od 6,50 %, a sve radi nabave vozila, a kredit je u cijelosti otplaćen.

 

7. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je više obračunato zbog promjenjive kamate u odnosu na početni plan otplate 2.441,61 kune određeno po mjesecima za razdoblje od prosinca 2007. do prosinca 2012., a više obračunato zbog promjene tečaja 18.024,58 kune određeno po mjesecima od studenog 2008. do prosinca 2012.

 

8. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi, te one o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak a koje su banke, među kojima i tužena sklopile sa potrošačima, kao i tužiteljicom i to u određenim vremenskim razdobljima.

 

9. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2012., koja je u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-294/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarskim francima odluka postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2221/18, te je u tom predmetu i donesena odluka 03. rujna 2019.

 

10. Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je više banaka, među kojima i tužena, u određenim razdobljima povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovitoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugih internim odlukama banke bez da je s

potrošačem pojedinačno pregovarano i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamatne stope.

 

11. Dalje, pravomoćno je utvrđeno da je više banaka, među kojima je i tužena u određenim razdobljima povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskim francima kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbi članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP 03).

 

12. Pozivanje na pravna utvrđenja iz navedenih presuda prvostupanjski sud svoju odluku temelji na odredbi članaka 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07,125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14; dalje: ZZP) kojom je propisano da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, identičnu takvu odredbu članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 41/14, 110/15 i 14/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, te odgovarajuću odredbu članka 502. c ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pri čemu će u takvom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, budući se tužitelj na te odluke i pozvao.

 

13. Također prvostupanjski sud odbio je prigovor zastare i to sa razlozima da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare, pozivajući se pri tome i na pravna shvaćanja izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018..

 

14. Kako se pobijana odluka pobija i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka s tim da žalba ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. i 11. ZPP te na povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 186.b ZPP te u vezi sa člankom 190. i 191. ZPP te povrede ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi.

 

14.1. Što se tiče odluke kojom je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti suda te mada je tužena zatražila pismeni otpravak rješenja što je prvostupanjski sud propustio izraditi pismeni otpravak time nije počinjena bitna povreda, jer protiv rješenja kada je prigovor odbijen nije dopuštena posebna žalba kada je odmah nastavljeno raspravljanje o glavnoj stvari (članak301. stavak 2. ZPP), tim više što je u prigovoru pravilno odlučeno. Pri tome treba uzeti u obzir utvrđenja u ovom postupku da se o ugovornoj odredbi članka 12. Ugovora o kreditu (mjesna nadležnost u slučaju spora) koja je navedena unaprijed navedenom ugovoru po tuženoj, na formularu nije pojedinačno raspravljalo, a kojom odredbom je tužena za slučaj spora ugovorila mjesnu nadležnost vodeći se prvenstveno vlastitim interesima, tako da odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo i koje je unaprijed sročena od strane tužene s svrhom da se nadležnost za sve sporove  iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta, te time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove. Uzimajući u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužitelja (Podcrkavlja) od suda čija je nadležnost ugovorena (Zagreb) tako da bi ugovorena odredba izazvala visoke troškove dolaska na sud u Zagreb a time i znatnu neravnotežu u procesno pravnom položaju ugovornih strana. Dakle iz tog razloga ta odredba ugovora o kreditu je ništetna.

 

14.2. U odnosu na to da nisu bili ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu članka 186.b stavak 3. ZPP za navesti je da to ne stoji, jer tužitelj prije nego što je tužena dostavila zatraženu dokumentaciju i nije mogao zatražiti određeni iznos za koji traži isplatu, a kada je na temelju tako dostavljene dokumentacije vještak utvrdio koliko je više plaćeno zbog promjenjive kamatne stope te promjene tečaja valute, švicarskog franka, preopredijelio točan iznos za koji traži isplatu. Kako žalitelj tvrdi da je time preinačen tužbeni zahtjev, čemu se on protivio, za istaknuti je a što pravilno  zaključuje prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe (14. stranica, 4. odlomak pobijane odluke).

 

14.3. Glede bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP za istaknuti je da ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi tu bitnu povredu parničnog postupka jer se pobijana odluka može ispitati, dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti.

 

15. Ispitujući dalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska odluka bila opterećena bitnim povredama parničnog postupka navedenih u tom članku.

 

16. Dalje, žalba pokušava dovesti u pitanje odluku prvostupanjskog suda o ništetnosti utuženih dijelova predmetnog ugovora o kreditu, jer se isti temelji na odlukama donesenim u predmetu kolektivne tužbe, odnosno da nema objektivnog identiteta ugovorene odredbe o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača

i ugovorene odredbe u predmetu ugovora sklopljenih s individualnim potrošačem, za istaknuti je da to ne stoji, jer uzimajući u obzir odredbu članka 502. c ZPP (koja je dopunjena 01. rujna 2019. – članak 107. ZID ZPP 19 - odnosno u članku 502. c ZPP iza riječi "naknade štete" dodate su riječi "ili isplate") te dalje uzimajući u obzir odredbu ZZP kojom je propisano da odluka donesena za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene, pa posljedično tome pravna shvaćanja izražena u navedenim presudama donesenim u postupku u kojem je kao stranka sudjelovala tužena, obvezuje prvostupanjski sud, što znači da prvostupanjski sud nije ni trebao provoditi dokaze ni dokazivati ništetnost odredbe o promjenjivoj kamati te valutne klauzule vezane za švicarski franak jer je ništetnost tih odredbi raspravljeno tim odlukama. Uostalom ovakav stav proizlazi iz obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.

 

17. S obzirom da žalba i dalje ustraje u tome da su sporne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jasne, lako razumljive i uočljive, te da je valutna klauzula dopuštena, to ne znači ujedno da te odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju valute nisu nepoštene, budući sama razumljivost mogućnosti promijenjene kamatne stope i promjene tečaja valute ne znači i svijest o tome što sve može utjecati na promjenjivu kamatnu stopu i tečaj ugovorene valute, švicarskog franka, a baš pravno utvrđenje iz kolektivne tužbe je ono što vezuje kako prvostupanjski sud tako i ovaj drugostupanjski sud tako da se ti žalbeni navodi ne mogu prihvatiti.

 

18. S obzirom da je među parničnim strankama ugovorena kamata u visini od 6,50 % u tom dijelu ugovorena kamata nije ništetna, već samo u dijelu u kojem će se kamata mijenjati prema (jednostranoj) odluci banke, pa je samo prema tako ugovorenoj visini kamate bilo moguće izračunati što je  ono što je tužena stekla bez osnove.

 

19. Tijekom postupka, a i u žalbi, tužena ustraje u prigovoru zastare no ni taj prigovor ne stoji jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od pravomoćnosti sudske odluke, a povodom te tužbe (dakle 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.), a kako je tužitelj podnio tužbu 13. lipnja 2019., a opći zastarni rok je 5 godina (članak 225. ZOO-a), i isti teče od pravomoćnosti prije citirane presude, to je tužitelj podnio tužbu unutar zastarnog roka. Dakle ne stoji žalbeni navod tužene pod točkom 67. žalbe da je predmetna tužba podnesena 27. kolovoza 2019. jer je podneskom pod prije citiranim datumom (l.s.13.) samo ispravljen OIB tužene.

 

20. Pri takvom shvaćanju, a koje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. treba imati na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom roku od pet godina neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328. ZOO-a).

 

21. Tuženik u žalbi navodi da on nije nepošten stjecatelj, tako da je pogrešna i odluka o dosudi zakonskih zateznih kamata na svaki pojedini iznos, računajući od dana isplate. No, ni ti žalbeni navodi ne stoje, jer je tužena nepoštena u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, jer je u tom trenutku prilikom sklapanja Ugovora mogla znati da su navedene odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a samim time i ništetne, te da sve ono što je na temelju tako ugovorenih odredbi primila ne pripada.

 

22. Također neosnovano se žalba poziva na odredbu članka 326. ZOO kojom je propisano da se na ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja jer taj uvjet (manjeg značaja) nije ispunjen. To što je ugovor o kreditu isplaćen te da tužitelj tijekom otplate kredit ništa nije prigovarao također ne dovodi u pitanje prije naveden zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti predmetnih odredbi.

 

23. Žalbom se pobija i odluka o troškovima, no u tom dijelu žalba nije konkretizirana  a odluka o troškovima je pravilna i zakonita i jasno obrazložena.

 

24. Stranke su zatražile troškove žalbenog postupka no ti  zahtjevi su odbijeni i to trošak tužitelja za odgovor na žalbu jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 166. u vezi sa člankom 154. i 155. ZPP) a trošak tužene jer ista nije uspjela ni u žalbenom postupku (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP) te je odlučeno kao u točki II izreke.

 

25. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u točki I izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

 

 

Dubrovnik, 17. studenog 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Kate Brajković