1

                                                                      Poslovni broj: 7 Gž-976/2021-2

 

                                                                                                               

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz R., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u R., protiv tužene R. A. d.d. Z., OIB:…, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. P., G. G., V. V., M. K., A. I. i S. F. M. u R., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj P-655/2019-20 od 18. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

I. Žalba tužene se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-655/2019-20 od 18. lipnja 2021. (točka I., II. i III. izreke).

 

II. Odbija se zahtjev tužene da joj tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

 

" I. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 2. Ugovor o kreditu boj: … sklopljenog između tužitelja kao korisnik kredita i tuženika kao kreditora od 12.03.2007. potvrđen od strane Javnog bilježnika V. Ć. posl. br. … dana 19.03.2007. kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u dijelu koji glasi: "… promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora." pa stoga kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorene stranke te tužitelj nije dužan plaćati mjesečni anuitet po promjenama kamatnih stopa tuženika od 01.11.2007. do 18.03.2014.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.792,93 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 96,69 kn od 30.11.2007 pa do isplate

- na iznos od 95,57 kn od 31.12.2007 pa do isplate

- na iznos od 96,64 kn od 31.01.2008 pa do isplate

- na iznos od 96,91 kn od 29.02.2008 pa do isplate

- na iznos od 97,87 kn od 31.03.2008 pa do isplate

- na iznos od 94,79 kn od 30.04.2008 pa do isplate

- na iznos od 143,99 kn od 31.05.2008 pa do isplate

- na iznos od 144,79 kn od 30.06.2008 pa do isplate

- na iznos od 141,16 kn od 31.07.2008 pa do isplate

- na iznos od 140,23 kn od 31.08.2008 pa do isplate

- na iznos od 140,72 kn od 30.09.2008 pa do isplate

- na iznos od 151,01 kn od 31.10.2008 pa do isplate

- na iznos od 142,29 kn od 30.11.2008 pa do isplate

- na iznos od 150,67 kn od 31.12.2008 pa do isplate

- na iznos od 150,90 kn od 31.01.2009 pa do isplate

- na iznos od 150,36 kn od 28.02.2009 pa do isplate

- na iznos od 240,58 kn od 31.03.2009 pa do isplate

- na iznos od 239,16 kn od 30.04.2009 pa do isplate

- na iznos od 232,77 kn od 31.05.2009 pa do isplate

- na iznos od 227,59 kn od 30.06.2009 pa do isplate

- na iznos od 226,43 kn od 31.07.2009 pa do isplate

- na iznos od 226,07 kn od 31.08.2009 pa do isplate

- na iznos od 223,85 kn od 30.09.2009 pa do isplate

- na iznos od 220,14 kn od 31.10.2009 pa do isplate

- na iznos od 221,12 kn od 30.11.2009 pa do isplate

- na iznos od 221,41 kn od 31.12.2009 pa do isplate

- na iznos od 222,61 kn od 31.01.2010 pa do isplate

- na iznos od 219,59 kn od 28.02.2010 pa do isplate

- na iznos od 221,84 kn od 31.03.2010 pa do isplate

- na iznos od 218,65 kn od 30.04.2010 pa do isplate

- na iznos od 217,92 kn od 31.05.2010 pa do isplate

- na iznos od 229,56 kn od 30.06.2010 pa do isplate

- na iznos od 224,16 kn od 31.07.2010 pa do isplate

- na iznos od 230,16 kn od 31.08.2010 pa do isplate

- na iznos od 224,49 kn od 30.09.2010 pa do isplate

- na iznos od 217,12 kn od 31.10.2010 pa do isplate

- na iznos od 224,19 kn od 30.11.2010 pa do isplate

- na iznos od 233,57 kn od 31.12.2010 pa do isplate

- na iznos od 222,04 kn od 31.01.2011 pa do isplate

- na iznos od 222,04 kn od 28.02.2011 pa do isplate

- na iznos od 215,31 kn od 31.03.2011 pa do isplate

- na iznos od 212,96 kn od 30.04.2011 pa do isplate

- na iznos od 225,33 kn od 31.05.2011 pa do isplate

- na iznos od 223,44 kn od 30.06.2011 pa do isplate

- na iznos od 210,69 kn od 31.07.2011 pa do isplate

- na iznos od 201,67 kn od 31.08.2011 pa do isplate

- na iznos od 192,36 kn od 30.09.2011 pa do isplate

- na iznos od 129,80 kn od 31.10.2011 pa do isplate

- na iznos od 127,34 kn od 30.11.2011 pa do isplate

- na iznos od 127,00 kn od 31.12.2011 pa do isplate

- na iznos od 126,28 kn od 31.01.2012 pa do isplate

- na iznos od 124,11 kn od 29.02.2012 pa do isplate

- na iznos od 120,63 kn od 31.03.2012 pa do isplate

- na iznos od 118,99 kn od 30.04.2012 pa do isplate

- na iznos od 116,96 kn od 31.05.2012 pa do isplate

- na iznos od 113,77 kn od 30.06.2012 pa do isplate

- na iznos od 111,54 kn od 31.07.2012 pa do isplate

- na iznos od 108,46 kn od 31.08.2012 pa do isplate

- na iznos od 104,70 kn od 30.09.2012 pa do isplate

- na iznos od 103,43 kn od 31.10.2012 pa do isplate

- na iznos od 101,53 kn od 30.11.2012 pa do isplate

- na iznos od 98,49 kn od 31.12.2012 pa do isplate

- na iznos od 93,68 kn od 31.01.2013 pa do isplate

- na iznos od 92,99 kn od 28.02.2013 pa do isplate

- na iznos od 90,46 kn od 31.03.2013 pa do isplate

- na iznos od 87,11 kn od 30.04.2013 pa do isplate

- na iznos od 82,38 kn od 31.05.2013 pa do isplate

- na iznos od 79,67 kn od 30.06.2013 pa do isplate

- na iznos od 77,54 kn od 31.07.2013 pa do isplate

- na iznos od 75,46 kn od 31.08.2013 pa do isplate

- na iznos od 73,66 kn od 30.09.2013 pa do isplate

- na iznos od 70,39 kn od 31.10.2013 pa do isplate

- na iznos od 68,00 kn od 30.11.2013 pa do isplate

- na iznos od 65,37 kn od 31.12.2013 pa do isplate

- na iznos od 62,65 kn od 31.01.2014 pa do isplate

- na iznos od 60,13 kn od 28.02.2014 pa do isplate

- na iznos od 56,98 kn od 31.03.2014 pa do isplate

 

koje teku po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročene troškove postupka u iznosu od 6.800,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18.06.2021.g. do isplate, u roku 15 dana."

 

2. Protiv te odluke tužena je izjavila pravodobnu i dopuštenu žalbu, te žalbom pobija odluku u cijelosti i to iz žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te traži da se ista uvaži, pobijana odluka preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te obveže tužitelja da tuženoj naknadi troškove postupka, uključujući i trošak žalbe, podredno da se ukine pobijana odluka i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu broj … od 12. ožujka 2007. što su ga stranke sklopile u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke – tužene, te naplata tako određene promjenjive kamatne stope, te isplata stečenog bez osnove na temelju takve ništetne odredbe Ugovora sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o kreditu kojom je tužena stavila tužitelju na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti od 27.624,00 CHF kredita, uz promjenjivu redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatama s tim da je početna redovna ugovorena kamata u visini 5,20%, a radi nabave vozila.

 

7. Na temelju provedenog financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je više obračunato zbog promjenjive kamate, a u odnosu na početni plan otplate 2.199,98 CHF, odnosno kunska protuvrijednost od 11.792,93 kn, sve to određeno po mjesecima za razdoblje od studenog 2007. do ožujka 2014.

 

8. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju ugovorenih odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koje su banke, među kojima i tužena sklopile s potrošačima kao i tužitelj i to u određenim konkretnim vremenskim razdobljima.

 

9. Radi se o presudi Trgovačkog sud u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, ista postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-1729/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom

ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske Rev-294/14 u kojem je odluka donesena 09. travnja 2015.

 

10. Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je više banaka među kojima je i tužena, u određenim razdobljima povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o redovitoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim odlukama banke, bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarano i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene  kamatne stope.

 

11. Pozivanje na prava utvrđena iz navedenih presuda prvostupanjski sud temelji u stvari svoju odluku na odredbi članak 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14; dalje ZZP) kojim je propisano da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identičnu takvu odredbu sadrži i članak 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, dok člankom 502.c ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pri čemu u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, budući se tužitelj na te odluke, kako je već rečeno, i pozvao.

 

12. Dalje prvostupanjski sud je na stranici 8 prvi odlomak obrazloženja dao razloge da činjenica da je ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika  ne utječe na pravo tužitelja da traži zaštitu u smislu odredbi članka 323. stavak 1. članka 1111. stavak 1. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO).

 

13. Također prvostupanjski sud je odbio prigovor zastare i to sa razlozima kako je to navedeno na stranici 10, četvrti, peti i šesti odlomak obrazloženja pobijane odluke..

 

14. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio da se o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi  u predmetnom ugovoru nije raspravljalo te da je ta odredba ugovora u tom dijelu nepoštena a samim time i ništetna.

 

15. Kako žalba ukazuje na bitnu povredu odredbe parničnog postupka s tim da istu konkretizira kao povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP za istaknuti je da ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi tu povredu jer se pobijana odluka može ispitati, dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci.

 

15.1.S obzirom da žalba među inim ukazuje da je deklaratorni tužbeni zahtjev neodređen a samim tim i nerazumljiv te nepodoban za odlučivanje za istaknuti je da to ne stoji jer je deklaratorni tužbeni zahtjev razumljiv, a uostalom da tužitelj  i nije postavio takav zahtjev već samo zahtjev za isplatu s obzirom na činjenične navode tužbe prvostupanjski sud je mogao odlučivati o tome kao o prethodnom pitanju a sve u vezi kondemnatornog zahtjeva za isplatu.

 

15.2. Ispitujući dalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska odluka bila opterećena bitnim povredama parničnog postupka navedenih u tom članku.

 

16. Dalje, žalba pokušava dovesti u pitanje odluku prvostupanjskog suda o ništetnosti utuženih dijelova predmetnog ugovora o kreditu, jer se isti temelji na odlukama donesenim u predmetu kolektivne tužbe, odnosno da nema objektivnog identiteta ugovorene odredbe o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača

i ugovorene odredbe u predmetu ugovora sklopljenih s individualnim potrošačem, za istaknuti je da to ne stoji, jer uzimajući u obzir odredbu članka 502. c ZPP (koja je dopunjena 01. rujna 2019. – članak 107. ZID ZPP 19 - odnosno u članku 502. c ZPP iza riječi "naknade štete" dodate su riječi "ili isplate") te dalje uzimajući u obzir odredbu ZZP kojom je propisano da odluka donesena za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene, pa posljedično tome pravna shvaćanja izražena u navedenim presudama donesenim u postupku u kojem je kao stranka sudjelovala tužena, obvezuje prvostupanjski sud, što znači da prvostupanjski sud nije ni trebao provoditi dokaze ni dokazivati ništetnost odredbe o promjenjivoj kamati jer je ništetnost odredbi raspravljeno tim odlukama. Uostalom ovakav stav proizlazi iz obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.

 

17. Tužena u žalbi tvrdi da ni činjenično stanje nije utvrđeno odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tome da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, no ni to ne stoji jer je ništetnost tih odredbi, a kako je već ranije rečeno raspravljeno u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a uostalom takav stav proizlazi kako je već prije navedeno i iz prije citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem i datumom navedenim u točki 16. obrazloženja ove odluke.

 

18. Kako žaliteljica dalje u žalbi ustraje u tome da su sporne odredbe ugovora o kreditu jasne, lako razumljive i uočljive, te da je promjenjiva kamatna stopa dopuštena, ne znači ujedno da ta odredba ugovora o kreditu nije u tom dijelu nepoštena budući da sama razumljivost mogućnosti promjene kamatne stope ne znači i svijest o tome što sve može utjecati na promjenu kamatne stope, a baš pravna utvrđenja iz kolektivne tužbe je ono što vezuje kako prvostupanjski sud tako i ovaj drugostupanjski sud tako da se ti žalbeni navodi ne mogu prihvatiti.

 

19. Neosnovano je pozivanje tužene u žalbi na odredbu članka 326. ZOO kojim je propisano da se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja jer taj uvjet (manjeg značaja) nije ispunjen.

 

20. S obzirom da je među parničnim strankama ugovorena kamata u visini od 5,20% u tom dijelu ugovorena kamata nije ništetna, već samo u dijelu u kojem će se kamata mijenjati prema (jednostranoj) odluci banke, pa je samo prema tako ugovorenoj visini kamate bilo moguće izračunati što je ono što je tužena stekla bez osnove.

 

21. Dakle, pravilno je prihvativši tužbeni zahtjev da su utuženi dijelovi predmetnog ugovora ništetni, te je zahtjev radi isplate razlike između kamata po promjenjivoj kamatnoj stopi i one koja je bila određena i jasno definirana na početku ugovora prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

 

22. Tijekom postupka, a i u žalbi, tužena ustraje u prigovoru zastare no ni taj prigovor ne stoji jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem članka 241. ZOO, te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od pravomoćnosti sudske odluke, a povodom te tužbe (dakle 13. lipnja 2014.), a kako je tužitelj podnio tužbu 25. travnja 2019., a opći zastarni rok je 5 godina (članak 225. ZOO-a), i isti teče od pravomoćnosti prije citirane presude, to je tužitelj podnio tužbu unutar zastarnog roka.

 

23. Pri takvom shvaćanju, a koje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. treba imati na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom roku od pet godina neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328. ZOO-a).

 

24. Također, to što je Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen, kako to navodi tužena, odnosno kredit u cijelosti otplaćen ne znači da se ne može utvrđivati ništetnost temeljem kojih je ugovor ispunjen, tako da je to posve irelevantno.

 

25. Nepoštenje tužene pa stoga i obveza plaćanja zatezne kamate od dana stjecanja, kako je pobijanom presudom odlučeno proizlazi iz činjenice da je tužena bila ta koja je sastavila i ponudila ugovor koji sadrži nepoštenu odredbu pa se ona od tada i ne može drugačije smatrati.

 

26. Žalbom se pobija i odluka o troškovima s tim da u tom dijelu žalba nije konkretizirana, odnosno samo se paušalno navodi da neke radnje nisu bile nužne s tim što se ne navodi koje to radnje nisu bile nužne za vođenje ove parnice. Inače odluka o troškovima je pravilna i zakonita i jasno obrazložena i u skladu je sa vrijednosti predmeta spora i važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

27.  Tužena je zatražila i trošak žalbe, no ni u žalbenom postupku nije uspjela pa je taj zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i to temeljem članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a te je i odlučeno kao u točki II. izreke.

 

28. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u točki I. izreke a temeljem 368. stavak 1. ZPP.

 

 

Dubrovnik, 17. studenog 2021.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Kate Brajković