1

Poslovni broj: Gž-474/2021-2

Poslovni broj: Gž-474/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Z. S. iz Đ., OIB ... i S. S. iz Đ., OIB ..., zastupani po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. S.. S.-J.-W., R. A., A-8083, OIB ..., zastupan po punomoćnicima O. društva R. i R., odvjetnicima iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-271/2017-42 od 26. veljače 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.,

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e

Žalba tužitelja S. S. odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice Z. S. uvažava te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-271/2017-42 od 26. veljače 2021.:

- potvrđuje u dijelu u kojem je odbačena tužba u odnosu na tužitelja S. S., zatim u dijelu u kojem je S. S. naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 23.437,50 kn, kao i u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadom parničnog troška,

- ukida u dijelu u kojem je odbačena tužba u odnosu na tužiteljicu Z. S., zatim u dijelu u kojem je Z. S. naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 23.437,50 kn, kao i u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za naknadom parničnog troška te se u tom dijelu u odnosu na Z. S. predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„Odbacuje se tužba u kojoj tužbeni zahtjev glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Krapini poslovni broj Ovr-203/2007 od 30. svibnja 2007., sada Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini pod poslovnim brojem Pu Ovr-1/17 i to:

- na nekretnini upisanoj u k.o. Đ., čkbr. 1827/3, z.k.ul.br. 2440, u naravi oranica pod L. u R., površine 376 čhv i to radi naplate tražbine u iznosu od 97.032,30 EUR na temelju ugovora o kreditu i javnobilježničkog akta poslovni broj OU-24/04 Javnog bilježnika J. C. iz Č..

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zlataru brisanje upisane ovrhe na nekretninama upisanim u k.o. Đ., čkbr. 1827/3, z.k.ul.br. 2440, u naravi kuća i dvorište pod L. u R., površine 420 čhv i čkbr. 1827/6 u naravi oranica pod L. u R., površine 376 čhv i to u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ove presude."

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 46.875,00 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška tuženiku odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u cijelosti."

2. Protiv ove presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su tužitelji iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja S. S. nije osnovana, dok je žalba tužiteljice Z. S. osnovana.

5. Tužitelji u žalbi tvrde da je sud prvog stupnja odabrao pogrešnu formu odluke zbog toga što se u slučaju odbacivanja tužbe donosi rješenje, a ne presuda. Tako izneseni žalbeni razlog predstavlja žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 282. ZPP-a. Naime, prema odredbi čl. 282. st. 1. ZPP-a sud nakon prethodnog ispitivanja tužbe donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako je, između ostalog, tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. U smislu citirane odredbe pravilan je pravni stav tužitelja da je o odbacivanju tužbe sud trebao odlučiti rješenjem, a ne presudom, međutim, samo taj propust suda nije bio od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. O činjenicama koje je sud smatrao odlučnim sud je u presudi naveo jasne razloge tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je u predmetu istoga suda broj Ovr-438/2020 Zaključkom donesenim pod brojem PU Ovr-1/2017 od 30. lipnja 2017. ovršenica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja. Prema utvrđenju suda rješenje je postalo pravomoćno 19. srpnja 2017., zbog čega sud zaključuje da je posljednji dan za podnošenje tužbe bio 3. kolovoza 2017.,a tužbu u ovom predmetu ovršenica je kao tužiteljica podnijela 7. kolovoza 2017., na temelju kojih utvrđenja sud zaključuje da je tužba podnesena izvan roka koji je određen rješenjem za njezino podnošenje. Po ocjeni suda rok iz čl. 48. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje: OZ) prekluzivni je rok koji dovodi do gubitka prava na traženje parnične pravne zaštite, iz kojih razloga sud odbacuje tužbu.

6.1. U odnosu na tužitelja S. S. sud utvrđuje da on nije stranka ovršnog postupka, već je u tom postupku nastupao kao punomoćnik tužiteljice Z. S., iz kojih razloga on nije ovlašten na pokretanje ovakve parnice pa iz tih razloga sud u odnosu na njega odbacuje tužbu.

7. Osnovane su tvrdnje tužiteljice Z. S. da je pogrešan pravni stav suda prvog stupnja da je rok iz čl. 48. OZ-a prekluzivni rok, iz kojeg razloga je u odnosu na nju neosnovano odbačena tužba. Naime, odredbama OZ-a, koji je bio na snazi 2007. u vrijeme pokretanja ovrhe u predmetu istoga suda broj Ovr-438/2020., kao niti odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, nije propisana kao pravna posljedica prekoračenja roka za podnošenje tužbe za proglašenje ovrhe nedopuštenom odbacivanje tužbe, iz kojeg razloga se ne može raditi o strogom zakonskom, prekluzivnom roku, koji bi imao za posljedicu odbacivanje tužbe, već o instruktivnom roku, prekoračenje kojeg nema za posljedicu odbacivanje tužbe.  Ovakav pravni stav već je iznesen u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2342/2006,  Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-852/2007 i ovog suda broj Gž-5906/2014. Kako zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio činjenično stanje žalbu tužiteljice Z. S. trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja u odnosu na nju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja S. S. tužba je u odnosu na njega pravilno odbačena jer iz sadržaja spisa istoga suda broj Ovr-438/2020 proizlazi da se taj postupak vodi protiv Z. S., kao ovršenice, te da on nije stranka toga postupka, zbog čega nije upućen na ovu parnicu pa ju nije bio ovlašten pokrenuti.

9. Iz obrazloženih razloga žalbu S. S. trebalo je odbiti kao neosnovanu, a u odnosu na njega potvrditi pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

10.  Odlukom o parničnim troškovima sadržanom u točki II izreke presude naloženo tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak u iznosu od 46.875,00 kn u roku od 15 dana.  Prema odredbi članka 161. stavak 1. ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove. Kako je tužba u odnosu na S. S. pravilno odbačena pravilna je odluka suda prvog stupnja u točki II izreke u dijelu u kojem je tom tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 23.437,50 kn u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Iz tih razloga odluka o parničnim troškovima u odnosu na S. S. potvrđena je za iznos od 23.437,50 kn, dok je u odnosu na tužiteljicu Z. S. odluka ukinuta u dijelu u kojem je njoj naloženo da tužitelju plati parnične troškove u iznosu od 23.437,50 kn.

10. U ponovnom postupku sud prvog stupnja utvrdit će odlučne činjenice koje je tužiteljica Z. S. istaknula u tužbi, nakon čega će odlučiti o osnovanosti njezinog tužbenog zahtjeva, kao i o troškovima postupka koji se odnose na tu tužiteljicu.

Koprivnica, 17. studenog 2021.