1

Poslovni broj: 16 Gž Ovr Ob-145/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 16 Gž Ovr Ob-145/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr. sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari I ovrhovoditeljice D. M. iz Z., OIB:…, II ovrhovoditeljice H. M. iz Z., OIB:… i III ovrhovoditeljice M. M. iz Z., OIB:…, koje zastupa odvjetnik I. Š. iz Z., protiv ovršenika R. M. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćnici A. F. L. odvjetnici u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr Ob-3/19-65 od 26. srpnja 2021., dana 17. studenoga 2021.

 

 

r i j e š i o j e

 

 

              I Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Ovr Ob-3/19-65 od 26. srpnja 2021.

 

              II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditeljica za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

 

              “I Odbija se prijedlog ovršenika radi odgode ovrhe od 8. srpnja 2021., kao neosnovan.

 

              II Odbija se prijedlog ovršenika radi određivanja i uplate osiguranja od 8. srpnja 2021., kao neosnovan.”

 

2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavio ovršenik.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje nije utvrđeno da je počinjena neka bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 , 28/13, 89/14 i 70/19). Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

5. Sud prvog stupnja osporavano rješenje donio je iz sljedećih razloga.

 

5.1. Rješenjem o ovrsi, poslovni broj Ovr Ob-3/19 od 25. veljače 2019. određena je ovrha na nekretnini ovršenika radi namirenja tražbina ovrhovoditeljica.

 

5.2. Ovršenik podneskom od 8. srpnja 2021. podnosi prijedlog za odgodu ovrhe u bitnome navodeći da je ovršenik hrvatski branitelj koji teško nalazi posao, živi u istom stanu sa ovrhovoditeljicama te da nema gdje odseliti u slučaju prodaje predmetne nekretnine. Navodi i da je u predmetnoj nekretnini živio sa roditeljima i bratom te da bi mu prodajom stana bila povrijeđena prava na dom, zajamčena čl. 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te pravo zajamčeno čl. 34. Ustava Republike Hrvatske.

 

5.3. Predlaže da sud sukladno europskoj i hrvatskoj pravnoj praksi provede ročište radi saslušanja stranaka, ako i eventualnih svjedoka kako bi se mogao provesti test razmjernosti, temeljem kojeg bi mogao utvrditi da li je zahtjev I-III ovrhovoditeljica, s obzirom na sve okolnosti, nužan i razmjeran legitimnom cilju koji želi postići te odgoditi provedbu predmetne ovrhe do okončanja parničnog postupka pod poslovnim brojem P-12560/19 i P Ob-497/20.

 

5.4. Podneskom od 21. srpnja 2021. ovrhovoditeljice se protive odgodi ovrhe i određivanje jamčevine te ističu da su navodi pravno i činjenično neosnovani, kapriciozni, proizvoljni i napose svjesno neistinito i lažno izneseni u funkciji odugovlačenja ovršnog postupka.

 

5.5. U odnosu prigovora prava na dom I-III ovrhovoditeljice navode da je pravno i činjenično irelevantno za ovršni postupak da je ovršenik nekada u tom stanu živio sa roditeljima, pored ostalog jer su ga upravo njegovi roditelji zbog problema s alkoholom lišili nasljedstva te da je I ovrhovoditeljica kupila od brata ovršenika ½ predmetnog stana. Nadalje navodi da ovršenik nije pridonosio za uzdržavanje II i III ovrhovoditeljica od srednje škole pa niti za vrijeme studiranja te da su njihove tražbine isključivo povezane sa dospjelim nepodmirenim iznosima uzdržavanja koja su utemeljena na ovršnim ispravama. Navodi i da ovršenik ne doprinosi u plaćanju mjesečnih režija za stan od 2009. s time da za obveze plaćanja režija, a koje ovršenik i dalje ne podmiruje, od 2017. do 2021. I ovrhovoditeljica nije niti utužila jer je financijski iscrpljena uzdržavanjem zajedničke djece i režijama. Ovršenik i dalje koristi stan, ne plaća režije, radi bez prijave kako bi izbjegao plaćanje obveza uzdržavanja, verbalno i fizički zlostavlja I-III ovrhovoditeljice bez obzira da li pod utjecajem alkohola ili ne.

 

5.6. Nadalje navode da ovršenik nikako nije povezan sa predmetnom nekretninom u smislu doma jer je u bijesu razbio sjekirom vrata dječje sobe, pločice u kupaoni, a u pijanom stanju ulazna vrata stana te da za isti stan ne plaća režije od 2009.

 

5.7. Prijedlog ovršenika od 8. srpnja 2021. sud prvog stupnja je ocijenio neosnovanim iz sljedećih razloga.

 

5.8. Odredbom čl. 65. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 88/05, 67/08, 112/12. 93/14, 73/17 - dalje u tekstu OZ) propisano je kako sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je ispunjena jedna od pretpostavki određena čl. 65. st. 1. točka 1. – 10. OZ-a, te ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

 

5.9. Sud prvog stupnja smatra da ovršenik nije dokazao da je ispunjena pretpostavka određena čl. 65. st. 1. OZ-a, budući ne postoji niti jedan od uvjeta određen čl. 65. st.1. toč. 1-10. OZ-a.

 

5.10. Nadalje sud prvog stupnja smatra da nije ispunjen niti uvjet da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

 

5.11. Naime, sud prvog stupnja smatra da institut odgode ovrhe nije pravno sredstvo kojim bi ovršenik u ovoj situaciji mogao štititi svoja eventualno povrijeđena prava, kao što je prigovor prava na dom. Također smatra da treba imati u vidu da je ovršni postupak sam po sebi otegotan i tijekom istog valja paziti na dostojanstvo ovršenika (čl. 6. OZ-a), ali isti je nužan, budući je upravo ovršenik taj koji nije postupio po ovršnoj ispravi.

 

5.12. Radi navedenog sud prvog stupnja zaključuje da se prijedlog za odgodu ovrhe ovršenika protivi pravu ovrhovoditeljica da na brz i zakonit način ostvare svoju tražbinu utvrđenu valjanom ovršnom ispravom.

 

5.13. Pritom sud prvog stupnja ističe i sljedeće.

U ovom ovršnom postupku predmetna ovrha se vodi temeljem ovršnih isprava, presude suda prvog stupnja poslovni broj P-663/2014 od 29. siječnja 2016., presude suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-1023/15 od 17. ožujka 2016. i sudske nagodbe poslovni broj P2-1211/13 od 5. studenog 2013., temeljem kojih ovršenik duguje I-III ovrhovoditeljicama više od utvrđene vrijednosti predmetne nekretnine, a ovršenik do podnošenja prijedloga za ovrhu na nekretnini nije podnio zahtjev za otkup stana, dapače čak niti nadalje ne plaća redovne mjesečne troškove.

 

5.14. O pitanju zajamčenog prava na dom ovršenika sud prvog stupnja smatra da bi trebao raspravljati parnični sud, sukladno presudi Europskog suda za ljudska prava Bjedov protiv Republike Hrvatske, no međutim ovršenik takav prigovor stavlja u prijedlogu za odgodu ovrhe, a po kojem smatra da nije moguće ovršenika uputiti u parnicu obzirom ne postoji takva zakonska odredba temeljem koje bi sud mogao ovršenika uputiti u parnicu radi prigovora istaknutih u prijedlogu za odgodu ovrhe.

 

5.15. No, po pitanju može li neka od propisanih iznimki iz čl. 8. st. 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravo na dom i provođenje testa razmjernosti, sud prvog stupnja ističe da se prosuđuje primjenom testa razmjernosti tek ako ima elemenata da se na strani ovršenika radi o domu u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava.

 

5.16. Naime, da bi sudovi bili dužni raspravljati o pravu na dom, sud prvog stupnja smatra da je potrebno da je riječ o parničnom postupku, da se radi o tužbi za iseljenje te da je tužitelj država odnosno osoba javnog prava. U ovom ovršnom postupku ovrhovoditeljice su fizičke osobe, ovrha se provodi na nekretnini ovršenika radi nepodmirenja tražbine I-III ovrhovoditeljica sa osnova uzdržavanja i nepodmirenja mjesečnih režija, a ovršenik nije predložio odlučiti o prigovoru o pravu na dom temeljem čl. 53. OZ-a (rješenje Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-913/15).

 

5.17. Isto tako, s obzirom da nisu ostvareni razlozi iz čl. 65. st. 1. toč. 1.-10. OZ-a, niti je ovršenik učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, sud prvog stupnja odbio je prijedlog za odgodu ovrhe.

 

5.18. Sud prvog stupnja dalje ističe da je podneskom od 8. srpnja 2021. ovršenik podnio prijedlog radi određivanja i uplate osiguranja u iznosu od 295.000,00 kuna obzirom da bi provedbom ovrhe, točnije ispražnjenjem i predajom nekretnine u posjed I-III ovrhovoditeljicama, ovršeniku mogla nastati šteta u slučaju utvrđenja ovopredmetne ovrhe nedopuštenom, sve sukladno čl. 129. OZ-a.

 

5.19. Podneskom od 21. srpnja 2021. I-III ovrhovoditeljice se u potpunosti protive takvom prijedlogu ovršenika obzirom tražbina koju imaju prema ovršeniku je veća od vrijednosti stana u suvlasničkom dijelu ovršenika.

 

5.20. I prijedlog ovršenika od 8. srpnja 2021., podnesen u odnosu na određivanje uplate osiguranja u iznosu od 295.000,00 kuna, sukladno čl. 129. OZ-a sud prvog stupnja smatra neosnovanim.

 

5.21. Naime, obzirom da I-III ovrhovoditeljice nisu podnijele prijedlog da se nekretnina preda na čuvanje i prije donošenja zaključka o predaji nekretnine kupcu (čl. 129. OZ-a), već su predložili provesti ispražnjenje i predaju nekretnine kupcu sukladno čl. 128. OZ-a, sud prvog stupnja odbio je prijedlog ovršenika radi određivanja i uplate osiguranja u iznosu od 295.000,00 kn.

 

6. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prijedloge ovršenika odbio kao neosnovane primjenom čl. 65. i 128. OZ-a jer sukladno tim odredbama nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prihvaćanje prijedloga ovršenika.

 

6.1 Naime, predmet ovog ovršnog postupka je ovrha na nekretnini koja je u suvlasništvu ovršenika u omjeru od ½ dijela, dok je druga polovina dijela suvlasništvo I ovrhovoditeljice.

 

6.2. Ovrhovoditeljice su ovršni postupak pokrenule radi namirenja uzdržavanja II i III ovrhovoditeljica kao djece ovršenika (dakle, radi namirenja iznosa zakonskog uzdržavanja djece) i radi namirenja nepodmirenih računa koji se odnose na korištenje predmetnog stana u razdoblju od 2009. - do 2017., a koje račune ovršenik koji je u tom razdoblju koristio predmetni stan kao suvlasnik i sukorisnik nije podmirivao.

 

6.3. Sve obveze ovršenika utvrđene su ovršnim ispravama temeljem kojih je određena ovrha u ovom ovršnom postupku.

 

6.4. Imajući u vidu navedene okolnosti, prije svega treba istaknuti da pravilno ovršenik smatra da se ima pravo pozivati na pravo na dom iz čl. 8. Europske konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) i čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) i u ovom ovršnom postupku.

 

6.5. Naime, pogrešno sud prvog stupnja smatra da je ovršenik prigovor prava na dom morao isticati (samo) u parničnim postupcima iz kojih proistječu ovršne isprave.

Naime, u tim postupcima nije se odlučivalo o pravu na dom, već o nastanku odnosno postojanju obveze ovršenika da podmiruje iznos (zakonskog) uzdržavanja (djece) odnosno da naknadi troškove vezane uz (su)korištenje stanja. U takvim okolnostima ovršenik je prigovor prava na dom mogao istaknuti tek u ovršnom postupku jer u parničnim se postupcima iz kojih potječu ovršne isprave nije odlučivalo o prodaji i iseljenju iz stana već o novčanim obvezama koje su se mogle namiriti i drugim predmetima i sredstvima ovrhe, a ne prodajom nekretnine u kojoj ovršenik živi.

 

6.6. Imajući u vidu navedeno, sud prvog stupnja je u ovom postupku mogao primjenom čl. 8. st. 1. Konvencije i čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, ocjenjivati je li došlo do povrede prava na dom. 

 

6.7. Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava „dom“ je samostalan pojam koji ne ovisi o klasifikaciji po domaćem pravu. Predstavljaju li neke prostorije „dom“ koji uživa zaštitu čl. 8. st. 1. Konvencije ovisit će o činjeničnim okolnostima, i to o postojanju dovoljnih i trajnih veza s konkretnim mjestom. Stoga je pitanje treba li neke prostorije smatrati „domom“ činjenično pitanje i ne ovisi o zakonitosti posjeda temeljem domaćeg prava. 

Nadalje, prema ustaljenoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, svakoj osobi kojoj prijeti rizik od miješanja u njezino pravo na dom, načelno treba biti omogućeno da nadležni sud ocijeni razmjernost i razumnost mjere s obzirom na relevantna načela sadržana u čl. 8. Konvencije.

Pritom, pri ocjeni razmjernosti i razumnosti predložene mjere, treba ispitati je li miješanje javne vlasti u pravo na dom bilo utemeljeno na zakonu i je li imalo legitiman cilj te je li, s obzirom na osobite okolnosti konkretnog slučaja, bilo nužno u demokratskom društvu - je li bilo razmjerno cilju koji se želio postići, odnosno je li bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju.

 

6.8. Stan u kojem ovršenik živi u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava jest „dom“ jer iz činjenica koje su među strankama nesporne proizlazi da ovršenik s njim ima dovoljne i trajne veze. Naime, ovršenik živi u tom stanju, a u njemu je i odrastao sa svojim roditeljima. Pri tome je za ocjenu postojanja doma pravno neodlučno to što je ovršenik razbijao vrata stana, pločice i sl.

 

6.9. Nadalje, prodajom stana u ovršnom postupku radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljica izvršilo bi se miješanje u pravo ovršenika na dom.

 

6.10. Miješanje u pravo na dom temelji se na zakonu jer je postupak ovrhe radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja na nekretninama ovršenika propisano Ovršnim zakonom.

 

6.11. Legitimni cilj miješanja je namirenje novčanih tražbina ovrhovoditeljica utvrđenih ovršnim ispravama.

 

6.12. Konačno, zaključak je ovog suda da je miješanje razmjerno legitimnom cilju kojem teži.

Naime, potraživanje ovrhovoditeljica zasnovano je na pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama i sudskoj nagodbi te je predmetni ovršni postupak nužno provesti kako bi se realiziralo pravo ovrhovoditeljica te time postigao cilj zbog kojeg je ovršni postupak pokrenut (zaštita i ostvarenje imovinskih prava ovrhovoditeljica).

U ovom konkretnom slučaju nad pravom ovršenika na dom preteže pravo ovrhovoditeljica na namirenje svojih tražbina (tražbine uzdržavanja i troškova korištenja stana), a posebno uzimajući u obzir i činjenicu da ovršenik i dalje stanuje u predmetnom stanu „na račun“ ovrhovoditeljica, odnosno da dugi niz godina ne podmiruje troškove vezane uz korištenje stana, pa valja zaključiti da osporenim rješenjem ovršeniku nije povrijeđeno pravo na dom zajamčeno čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te čl. 8. Konvencije.

 

6.13. Dakle, zaključak je ovog suda da iz svega navedenoga proizlazi da u ovom predmetu postoji neodgodiva društvena potreba koja čini opravdanim zaštitu drugog pojedinačnog prava (prava na naplatu tražbine vjerovnika) za koju je ocijenjeno da je takvog značenja da, u konkretnom slučaju, preteže nad pravom ovršenika na dom. Zbog toga je pravilno sud prvog stupnja odbio prijedloge ovršenika za odgodu ovrhe i za određivanja i uplate osiguranja, a imajući u vidu da ovršenik nije dokazao niti da su ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 65. OZ-a (potreba sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili sprječavanja nasilja).

 

7. Slijedom svega prethodno navedenoga, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

 

U Zagrebu 17. studenoga 2021.

 

 

                                                                                             Sutkinja:

      mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.