1              Poslovni broj: I Kž-326/2021-9

 

Poslovni broj: I Kž-326/2021-9

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, kao predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Š. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 26. kolovoza 2021., broj K-11/2021., u sjednici vijeća održanoj 16. studenoga 2021., u prisutnosti javnom dijelu sjednice optuženika i njegova branitelja odvjetnika I. K.,

 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi M. Š. za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istih propisa, uz primjenu članka 48. stavak 1. u vezi članka 49. stavak 1. točke 2. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

II. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 27. listopada 2020. do 29. listopada 2020. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. studenog 2020., pa na dalje.

 

III. Uslijed odluke pod točkom I. a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda i u odnosu na sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. koju je prvostupanjski sud izrekao optuženiku te se određuje da ova sigurnosna mjera, sukladno članku 69. stavku 3. KZ/11., može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

 

IV. Žalba optuženog M. Š. se odbija kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi M. Š. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude, te je na temelju istih propisa, uz primjenu članka 49. stavka 1. točka 2. u vezi članka 48. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. listopada 2020. do 29. listopada 2020. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. studenoga 2020., pa nadalje.

 

3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., od optuženika je oduzet pištolj marke Č.Z., model …, call. 9 mm P., tv. br. … sa spremnikom i 11 komada pripadajućeg streljiva call. 9 mm, kao i 19 komada streljiva – pištoljskog call. 9X19 mm.

 

4. Na temelju članka 69. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine i šest mjeseci.

 

5. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08., optuženik je obvezan da naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 23.435,00 kuna i paušalnu svotu od 1.000,00 kuna.

 

5. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi M. Š..

 

6. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izreče kazna zatvora u duljem trajanju.

 

7. Optuženik, u žalbi koju je podnio po branitelju I. K., odvjetniku u K., prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se preinači na način da mu se izrekne kazna zatvora u granicama zakonskog minimuma.

 

8. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

 

9. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

10. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., izvješteni su optuženik i njegov branitelj, koji su u žalbi to zahtijevali, kao i državni odvjetnik. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti optuženika koji je sjednicu, putem zatvorenog audio-video sustava kojim je rukovodila stručna osoba, pratio iz prostorije Zatvora u G., i njegova branitelja odvjetnika I. K., a na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08., sjednica je održana u odsutnosti državnog odvjetnika koji je o sjednici uredno izvješten.

 

11. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

U odnosu na žalbu optuženika, osim na žalbu zbog odluke o kazni

 

12. Iako je optuženik u žalbi naveo da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovu žalbenu osnovu nije obrazložio niti naveo u čemu se ona sastoji, a kako ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je u tom dijelu neosnovana.

 

13. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik vidi u tome što je prvostupanjski sud jednostrano i nekritički cijenio izvedene personalne dokaze te je pogrešno zaključio da je počinio inkriminirano kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. a nije kao vjerodostojnu prihvatio njegovu obranu da je inkriminirano kazneno djelo počinio u nužnoj obrani, kako bi od sebe odbio napad žrtve T. F..

 

14. Nije sporno da je optuženi M. Š. 27. listopada 2020. oko 14,30 sati u O., u ulici K. Z. …, u ugostiteljskom objektu „K.“, iz pištolja marke Č.Z. model … kalibra 9 mm ispalio jedan hitac u žrtvu T. F. te mu nanio ustrijelnu ozljedu u području trbušne stjenke te desnog preponskog područja, s ozljedom desne površinske bedrene arterije i vene. U odnosu na kvalifikaciju ozljede liječnik vještak dr. D. M., u svom pisanom nalazu i mišljenju od 20. siječnja 2020., je naveo da se radi o osobito teškoj tjelesnoj ozljedi jer je došlo do ozljeđivanje krvnih žila što je kod žrtve rezultiralo obilnim krvarenjem i stanjem hemoragijskog šoka (šok uslijed gubitka krvi), a neposredni prijeteći smrtni ishod je otklonjen hitnom medicinskom intervencijom. Vještak je zaključio da su se u trenutku ispaljenja hica optuženik i žrtva nalazili u uspravnom položaju, sučelice jedan naspram drugome, s tim da je u prostornom odnosu do ozljeđivanja moglo doći na način kako je to žrtva navela u svom svjedočkom iskazu.

 

15. Sporno je bilo to je li žrtva T. F. za vrijeme dok se nalazio u lokalu napao optuženika na način da je na njega krenuo držeći u desnoj ruci „šerafciger“ (izvijač) kojeg je držao u visini njegovih očiju, pa je optuženik, kako je to naveo u svojoj obrani, u cilju da odbije taj napad, izvadio pištolj koji je imao zataknut za bokom i u žrtvu ispalio jedan hitac kojim je pogodio oštećenika negdje u preponu, koju obranu prvostupanjski sud nije cijenio kao istinitu već je u odnosu na ono što se kritične zgode dogodilo u lokalu „K.“ poklonio vjeru svjedočkom iskazu žrtve.

 

15.1. Opisujući inkriminirani događaja u svom svjedočkom iskazu žrtva T. F. je naveo da je kritične zgode u ugostiteljskom objektu „K.“, u društvu s J. D. uz šank pio piće. Osim njih, pokraj šanka se nalazio još jedan muškarac (Boris Rapaić), dok se u kutu šanka nalazio optuženik u društvu D. D.. Nakon nekog vremena otišao je u toalet a za njim je došao D. te ga je tom prilikom upozorio da se pazi jer je optuženik rekao da će ga „roknuti“. Nakon što su se on i D. vratili za šank, optuženik je počeo nešto govoriti te je izvadio pištolj, na što mu je oštećenik rekao da ga spremi jer će nekog ozlijediti, međutim, optuženik je pištolj tada usmjerio prema njemu te je ispalio jedan hitac koji ga je pogodio u predjelu trbuha. Nakon toga, u strahu da bi optuženik mogao u njega još pucati, je izašao iz lokala, ali je pao na kolnik te je odatle bio odvezen u bolnicu.

 

15.2. Suprotno žalbenim navodima optuženika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud kao istinit cijenio prezentirani svjedočki iskaz žrtve T. F. ne samo zato što je detaljan i uvjerljiv, nego i jer su svjedoci J. D. i B. R. u pogledu tijeka inkriminiranog događaj i postupanja optuženika u konobi „K.“ u bitnom iskazivali istovjetno kao i žrtva.

 

15.3. Za ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženika bitno je za navesti da nitko od svjedoka koji su se nalazili u neposrednoj blizini u trenutku počinjenja inkriminiranog kaznenog djela te su bili očevici događaja, a radi se o svjedocima J. D., B. R. i K. M., nije vidio da bi žrtva T. F., optuženika, kako isti navodi u svojoj obrani, napao sa „šerafcigerom“ kojeg je držao u desnoj ruci podignutoj u visini njegovih očiju. Osim toga, postojanje navodnog „šerafcigera“ nije utvrđeno ni nakon počinjenja djela tijekom očevida u lokalu „K.“, a taj predmet kod žrtve nisu vidjeli ni svjedoci D. K. i V. K. koji su vidjeli kretanje žrtve na ulici nakon što je izašao iz ovog lokala te su mu prišli nakon što je pao na kolnik.

 

15.4. Također, iz iskaza svjedoka J. D. i B. R. proizlazi da optuženik nije izvukao pištolj nakon što je žrtva T. F. krenuo prema njemu već je suprotno tome, žrtva prema optuženiku krenula nakon što je ovaj izvadio pištolj.

 

15.5. S tim u vezi svjedok D. u svom svjedočkom iskazu od 16. prosinca 2020. je iskazao …“ja sam u to vrijeme bio s desne bočne strane šanka te me je Š. pozvao da dođem do njega. Ja sam došao do Š., a on je u tom trenu izvadio pištolj i ponovno ponovio „reci svom kolegi da me prestane provocirati, jer ću ga roknuti“. Ja sam shvatio da bi ovdje moglo doći do neugodne situacije pa sam se okrenuo prema T., čak sam ga rukom dotaknuo u predjelu lijevog kuka, ali mu nisam uspio ništa reći jer je T. već ustao sa stolice, okrenuo se prema Š. i krenuo prema njemu i u tom trenutku je došlo do opaljenja. Oni su tada jedan od drugoga bili daleko možda jedan metar.“

 

15.6. Na istu okolnost svjedok B. R. u svom svjedočkom iskazu na raspravi od 8. srpnja 2020. je naveo ….“a na kraju šanka je došao optuženi te je u jednom trenutku pozvao J. D. da razgovara s njim, D. dolazi do njega, nakon čega optuženi vadi pištolj, repetira ga, a oštećeni ustaje sa stolice za šankom i kreće prema optuženiku, s tim da se ne mogu izjasniti je li to bilo brže ili sporije, te puca u oštećenog.“

 

15.7. Iskaze svjedoka J. D. i B. R. prvostupanjski sud je ispravno cijenio kao vjerodostojne jer se radi o nepristranim svjedocima čiji su iskazi životni, logični i uvjerljivi. Stoga je sud, nakon što je iskaze ovih svjedoka doveo u vezu sa svjedočkim iskazom žrtve T. F., pravilno otklonio navode obrane optuženika da je postupao u nužnoj obrani jer nije utvrđeno da ga je žrtva u lokalu napala sa izvijačem u ruci ili da mu je od žrtve prijetio izravno predstojeći napad. Što se tiče navodnog kretanja žrtve prema optuženiku, na što optuženik u žalbi također upire kao opravdanje za uporabu oružja, i da je doista došlo do tog kretanja, samo kretanje ne predstavlja napad, niti izravno predstojeći napad, međutim, kako je to utvrđeno u prethodnim točkama, svjedoci D. i R. su decidirano iskazali da je žrtva prema optuženiku krenula tek nakon što je isti izvadio pištolj.

 

15.8. Točno je da je svjedokinja K. M. - konobarica u lokalu, na koju se optuženik u žalbi poziva, u svom iskazu navela da je žrtva napala optuženika, ali je taj iskaz prvostupanjski sud osnovano otklonio i nije ga cijenio kao relevantan jer se ista, kako je to i sama iskazala, kritične zgode nalazila na blagajni, u kojem položaju je leđima bila okrenuta šanku i nije vidjela što se događa između žrtve i optuženika. Opisujući inkriminirani događaj ova svjedokinja je navela da je čula da optuženik govori „makni se od mene“, što misli da je bilo upućeno žrtvi, a nakon par minuta je čula i pucanj i tada se okrenula i vidjela da je žrtva bio „na vrh“ optuženika. Prema tome, kako svjedokinja M. nije vidjela navodni napad žrtve na optuženika već o tome samo zaključuje na osnovu položaja žrtve i optuženika nakon što je potonji pucao u žrtvu, za ocjenu postojanja inkriminiranog kaznenog djela prvostupanjski sud je ispravno kao relevantne cijenio iskaze svjedoka D. i R., jer su oni iskazivali o onom što su vidjeli, a nisu pritom davali svoje zaključke.

 

15.9. Ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio kao istinitu obranu optuženika da nije imao namjeru pucati u žrtvu, već u pod, jer je to u suprotnosti s cjelokupnom dinamikom događaja i onim što su u svezi djela iskazali žrtva i svjedoci D. i R., ali i mjestu odnosno dijelu tijela gdje je optuženik ispalivši hitac iz pištolja, pogodio žrtvu i nanio mu osobito tešku i po život opasnu ozljedu. Osim toga, bitno je  navesti i to da iz iskaza svjedoka J. D. nedvojbeno proizlazi da je optuženik prije počinjenja djela ovom svjedoku rekao da će žrtvu T. F. „roknuti“, a ova riječ u svakodnevnom žargonu ima uobičajeno značenje “upucati ili ubiti nekoga“.

 

15.10. U kontekstu onog što je prethodno izneseno, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da namjera optuženika da žrtvu liši života proizlazi iz činjenice da je inkriminirano djelo počinio uporabom vatrenog oružja odnosno pištolja marke Č.Z., call. 9 mm, koje sredstvo je nedvojbeno prikladno da se ispaljenjem hicem iz takve vrste oružja drugog liši života, posebno imajući u vidu mjesto ozljeđivanja žrtve (područje abdomena), kao i to je da je u žrtvu pucao iz relativno male udaljenosti te mu je zadao tešku i po život opasanu ozljedu u području donjeg dijela trbuha, dakle, u vitalni dio tijela, a opasnost koja je prijetila za život žrtve je otklonjena zahvaljujući tome što mu je pravovremeno pružena liječnička pomoć.

 

15.11. Naprijed opisano postupanje optuženika prvostupanjski sud je ispravno sagledao i doveo u vezu i s promjenama njegove ličnosti jer je psihijatrijska vještakinja dr. N. B., u svom pisanom nalazu i mišljenju od 18. veljače 2021. kao i u usmenoj dopuni tog nalaza na raspravi od 26. kolovoza 2021., utvrdila da je optuženiku dijagnosticirana trajna promjena ličnosti nakon traumatskih događaja iz Domovinskog rata, ovisnost o alkoholu, kronični psihoorganski sindrom te depresivni poremećaj. Budući da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio u akutno opijenom stanju, pri koncentraciji alkohola 2,67 promila, vještakinja je zaključila da je tako teško opijeno stanje i optuženikova ovisnost o alkoholu bila od odlučujućeg utjecaja na počinjenje djela i iskazanu agresivnost, a njegove sposobnosti da shvati značenje vlastitog postupanja i upravljanja svojim postupcima su bile smanjene, ali ne bitno. Kako se vještakinja stručno, objektivno i na znanstveno utemeljen način očitovala u pogledu optuženikovog smanjeno ubrojivog stanja u vrijeme počinjenja djela, prvostupanjski sud je njezin nalaz i mišljenje, ispravno cijenio kao vjerodostojan.

 

15.12. Što se tiče tvrdnje optuženika da ga je žrtva kritične zgode vrijeđala govoreći mu "da nije čovjek, da je pizda, da je kurac" te mu je psovao majku, a što optuženik ističe u žalbi, niti jedan od naprijed navedenih svjedoka nije čuo da je žrtva kritične zgode vrijeđala optuženika, a s obzirom da su se ti svjedoci nalazili u njihovoj neposrednoj blizini, da je žrtva doista vrijeđala optuženika zasigurno bi netko od njih čuo bar neku od tih uvreda. Prema tome, i u tom dijelu prvostupanjski sud je ispravno otklonio obranu optuženika kao nevjerodostojnu.

 

16. Zbog svega prethodno iznesenog, suprotno žalbi optuženika, prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu potpuno i pravilno utvrdio te je ispravno zaključio da se u njegovom ponašanju ostvaruju bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. za koje ga je proglasio krivim.

 

U odnosu na žalbe stranaka zbog odluke o kazni

 

17. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud optuženiku precijenio utvrđene olakotne okolnosti te mu je izrekao preblagu kaznu, dok optuženik ističe da mu sud nije cijenio sve olakotne okolnosti i smatra da mu je trebao izreći blažu kaznu zatvora.

 

18. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je optuženom M. Š. kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, kao i činjenicu da je sudjelovao u Domovinskom ratu i da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i medaljom Oluja, dok otegotnih okolnosti nije našao te ga je za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. i 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

 

19. Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud pri izricanju kazne kao olakotno trebao cijeniti i zdravstveno stanje koje je, kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, znatno i trajno narušeno, te da mu je trebao izreći blažu kaznu zatvora, u granicama zakonskog minimuma.

 

19.1. Naime, prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotno cijenio sudjelovanje u Domovinskom ratu, a to podrazumijeva ne samo njegov doprinos time što je sudjelovao u tom ratu, već i žrtvu koju je podnio, pa i posljedice koje su za njega iz tog rata proizašle. Prema tome, vrednujući sve olakotne okolnosti na strani optuženika prvostupanjski sud mu nije izrekao prestrogu kaznu zatvora pa je stoga njegova žalba zbog odluke o kazni neosnovana.

 

20. Nasuprot tome, u pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne optuženiku precijenio utvrđene olakotne okolnosti a neke od tih okolnosti mu nije mogao cijeniti kao olakotne te mu je izrekao preblagu kaznu.

 

20.1. S pravom državni odvjetnik ističe da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno optuženiku kao olakotno cijenio da je prilikom počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv jer je do toga došlo zbog visokog stupnja alkoholiziranosti optuženika odnosno teško opijenog stanja, koje je, kako je to utvrdila psihijatrijska vještakinja, bilo od odlučujućeg značaja za njegovo postupanje. Budući da se u takvo stanje, ispijanjem alkoholnih pića u lokalu, optuženik sam doveo, primjenom načela „actiones liberae in causa“ (radnje slobodne u uzroku), sud mu  tu okolnost nije mogao cijeniti kao olakotno.

 

20.2. Osim toga, u pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe i to da žrtva T. F. nije dala nikakav povod optuženiku da počini inkriminirano kazneno djelo, a djelo je počinjeno na javnom mjestu, kojom prilikom je optuženik uporabio pištolj za čije držanje nije imao dozvolu.

 

20.3. Zbog prethodno iznesenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je optuženi M. Š. za inkriminirano kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., za koje ga je prvostupanjski sud proglasio krivim, uz primjenu odredbi o zakonskom ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 1. i 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., budući da je djelo ostalo u pokušaju, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

 

20.5. Naprijed izrečena kazna, iako ublažena, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda je primjerena težini počinjenog kaznenog djela, ličnosti optuženika i okolnostima djela te će se tom kaznom postići sve one svrhe kažnjavanja koje su predviđene u članku 41. KZ/11., a koje se sastoje u tome da se izricanjem kazni utječe na optuženika ali i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje njihove svijesti o pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Osim toga, izrečena kazna predstavlja adekvatnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela kojom se šalje jasna poruka o pravednosti kažnjavanja, što će dovesti do jačanja povjerenje građana u pravni poredak.

 

21. Pritom je ovaj drugostupanjski sud, u skladu s obvezom iz članka 487. ZKP/08. ispitao prvostupanjsku presudu i u pogledu izrečene sigurnosne mjere, je te utvrdio da je ista ispravno izrečena jer su se za to stekle sve činjenične pretpostavke propisane člankom 69. KZ/11. Međutim, uslijed odluke pod točkom I. izreke trebalo je po službenoj dužnosti korigirati dio izreke koji se odnosi na trajanje izrečene sigurnosne mjere, a u skladu s izrečenom kaznom zatvora.

 

22. Zbog svih prethodno iznesenih razloga, a kako prilikom ispitivanja žalbe optuženika nije utvrđeno postojanje povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u točkama I. i III., a na temelju članka 482. ZKP/08. je odlučeno kao u točki IV. u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 16. studeni 2021.