- 1 -              Revd 3142/2021-2

Broj: Revd 3142/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari J. P. iz M., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & L. & L. d.o.o., Z., protiv tuženika P. B. d.d., K., OIB ..., zastupanog po punomoćniku Ž. D., odvjetniku u P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-33/2021-3 od 22. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-819/2019-16 od 30. listopada 2020., u sjednici održanoj 16. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e:

              I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja kao nedopušten.

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-33/2021-3 od 22. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-819/2019-16 od 30. listopada 2020.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio četiri pitanja koja, prema njegovom shvaćanju, predstavljaju pravna pitanja važna za odluku u ovom sporu kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Argumentirajući važnost postavljenih pitanja, tužitelj se je pozvao na odluku Županijskog suda u Zadru broj Gž-641/19 od 3. listopada 2019., te na odluke revizijskog suda broj Revd-252/2020 od 20. svibnja 2020., Rev-946/2008 od 27. listopada 2010., Rev-2260/17 od 14. studenog 2017. i Revd-1718/20 od 23. rujna 2020.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio odbaciti taj prijedlog kao nedopušten, uz naknadu troškova podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da nije ostvaren razlog nastupanja zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, u konkretnom slučaju zadužnicom, propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje u tekstu: OZ) zbog kojeg je (među ostalim) tužitelj upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, obzirom da je podnošenjem zadužnice na naplatu banci kao i svakom pojedinom uplatom prekinut tijek zastare, te je po predmetnoj zadužnici kontinuirano provođena naplata sve do podnošenja prijedloga za ovrhu, čije proglašenje nedopuštenom tužitelj predlaže.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio glede u prijedlogu naznačenog prvog pitanja (koje se odnosi na početak tijeka roka zastare nakon prekida uzrokovanog podnošenjem zadužnice na naplatu koja je ostala bezuspješna, u cijelosti ili samo djelomično), kao i drugog i trećeg pitanja (koja se odnose na posljedice držanja zadužnice u očevidniku redoslijeda naplate vezano za prekid i nastavak tijeka roka zastarijevanja), da ta pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovog primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. Naime, riječ je  o pitanjima glede kojih pobijana drugostupanjska odluka nije suprotstavljena pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Revd-252/2020 od 20. svibnja 2020., Rev-946/2008 od 27. listopada 2010. i Rev-2260/17 od 14. studenog 2017.  kao niti odluci Županijskog suda u Zadru broj Gž-641/19 od 3. listopada 2019. na koje se je tužitelj pozvao, jer te odluke polaze od činjeničnih utvrđenja koja nisu podudarna utvrđenjima suda u ovom postupku te iste ne izražavaju pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima.

6. Četvrto postavljeno pitanje se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.

6.1. Međutim, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u predmetnoj situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – posljedice ne bi premašivale dosege ovoga konkretnog slučaja, iz čega proizlazi da iste nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao niti za razvoj prava kroz praksu.

7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

8. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga.

Zagreb, 16. studenoga 2021.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                      dr. sc. Jadranko Jug, v.r.