REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna sv. Križ

Split, Dračevac b.b. K-142/2021-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Ankici Boban, kao sucu pojedincu, uz
sudjelovanje T. N. kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika
F. V., zbog kaznenog djela iz članka 248. Kaznenog zakona ("NNN" broj: 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i
zaključene 11. studenog 2021. u nazočnosti okrivljenika F. V., njegovog
branitelja D. B., odvjetnika u S. i zamjenika O.-a u S. M.
P., dana 16. studenog 2021., donio je, javno objavio i

p r e s u d i o j e :

OKRIVLJENIK: F. V., OIB: …, sin I. i majke L. rođene
P., rođen … u T. D., s prebivalištem u S., državljanin R. H., doktor veterinarske medicine, sa završenom
visokom stručnom spremom, razveden, bez djece, zaposlen u V.
a.i H., s mjesečnim primanjima od oko 6.000,00 kuna, neosuđivan,

k r i v j e

što je u periodu od početka 2010. do mjeseca ožujka 2014. godine, u V.,
zaposlen na radnom mjestu veterinara kod trgovačkog društva V. stanica
S. d.o.o., I. V. i kao takav zadužen raspolaganjem poslovne
dokumentacije tog društva, u cilju prikrivanja ostvarenog dnevnog utrška kroz prednje
navedeno razdoblje, protivno odredbama članka 7. Zakona o računovodstvu, sakrio
dio računa – priznanica ispostavljenih trećim osobama za izvršene im veterinarske
usluge, svjestan da je takvu dokumentaciju bio dužan čuvati,

dakle, prikrio poslovne isprave koje je po zakonu obvezan čuvati,

čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – povreda obveze vođenja
trgovačkih i poslovnih knjiga – djelo opisano i kažnjivo po članku 248. Kaznenog
zakona ("NN" broj: 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11).

2

K-142/2021-7

Stoga se okrivljeni F. V. na temelju čl. 248. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

Potom se na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku F. V. izriče

UVJETNA OSUDA

time da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je prethodno
osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od
pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom
postupku ("NN" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13.,
145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) dužan je okrivljenik F.
V. naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kn
(tisućupetstokuna).

Obrazloženje

O u S. podiglo je pred Općinskim sudom u
Sinju optužnicu broj: K-DO- 266/2014 od 5. prosinca 2014., protiv okrivljenog F.
V. zbog kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz
čl. 248. KZ/11.

Rješenjem VSRH pod poslovnim brojem: Su- IV-
272/14 od 20. svibnja 2014., Općinski sud u Splitu određen je kao drugi stvarno
nadležni sud za postupanje u ovom kaznenom predmetu Općinskog suda u Sinju.

Sukladno navedenom rješenju, ovaj predmet je dostavljen Općinskom sudu u Splitu, kod kojeg je zaprimljen pod poslovnim brojem: K-271/2015.

Presudom ovog suda pod istim poslovnim brojem od 27. siječnja 2020.,
okrivljeni F. V. proglašen je krivim zbog naprijed navedenog kaznenog djela,
za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, nakon čega mu je na
temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s vremenom provjeravanja od 2 (dvije)
godine.

Rješenjem Županijskog suda u Osijeku pod posl. brojem: Kž-201/2020-6 od

28. siječnja 2021., navedena presuda je u žalbenom postupku ukinuta te je predmet
upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Postupajući po ukidnom rješenju u predmetu je ponovno zakazana rasprava i proveden postupak.

Prilikom očitovanja o navedenoj optužnici, na raspravi održanoj 8. lipnja 2021.,
okrivljeni F. V. je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela
koje mu se stavlja na teret. Potom upitan, naveo da će obranu iznijeti na kraju
dokaznog postupka.

S obzirom na ovakvo očitovanje, okrivljenik je upozoren po čl. 418. ZKP/08, da
će se sve što kaže tijekom dokaznog postupka, a prije iznošenja obrane, također
smatrati njegovom obranom, nakon čega je izjavio da je razumio dano upozorenje
suda.

3

K-142/2021-7

U nastavku postupka, uz suglasnost stranaka, u dokazne svrhe pročitani su
iskazi svjedoka: V. P. sa rasprave od 3. srpnja 2019. (listovi 47-48 spisa),
I. E. sa rasprave od 3. listopada 2019. (listovi 49-50 spisa) i A. B.
sa rasprave od 18. prosinca 2019. (stranice 53-55 spisa).

Na temelju čl. 431. st.1. toč. 7. ZKP/08 u dokazne svrhe pročitan je iskaz
svjedokinje M. G.-R. (listovi 41-43 spisa) te iskaz svjedoka I. G.
(listovi 43-44 spisa), oba sa rasprave od 10. travnja 2019.

U postupku je potom ispitan svjedok S. M..

Na raspravi održanoj 8. rujna 2021. u dokazne svrhe pročitano je rješenje
Trgovačkog suda Tt-14/5114-4 od 3. studenog 2014. i rješenje 11 Sst-81/2014. te je
ispitana svjedokinja M. G.-R..

Na raspravi od 11. studenog 2021. u dokazne svrhe izvršen je uvid u spis
ovog suda pod poslovnim brojem: K-457/2015 u kaznenom premetu protiv okr. pod
1) S. M. i pod 2) F. V. zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 2. i dr.
KZ/11, i to u optužnicu O.-a u S. broj: K-DO-99/2014, Is-DO-7/14 od 28.
studenog 2014. te financijsko-knjigovodstveno vještačenje stalnog sudskog vještaka
A. B. od 7. studenog 2014. i dopunu istog od 27. studenog 2014. i to samo
na okolnosti da je isto provedeno i da je sačinjena dopuna istog.

Nadalje, uvidom predmetni spis ovog suda broj: K-457/15 utvrđeno je da se u
žutim omotnicama priloženima uz list 787 spisa, koje su označene rednim brojevima

1. do 8., nalaze priznanice – računi V. s. S. – A. S.
V. za 2013. godinu o izvršenim uslugama, za koje je evidentirano da su priložene
u spis 29. svibnja 2014. godine.

Stranke nisu imale prijedloga za daljnje izvođenje dokaza pri čemu je
zastupnik optužbe koji je imao primjedbu na način izvođenja dokaza vezano za
financijsko-knjigovodstveno vještačenje i dopunu istog, naveo da nema daljnjih
dokaznih prijedloga te da ne ustrajava u prijedlogu za čitanjem financijsko
knjigovodstveno vještačenje i dopunu istog, a dokaznih prijedloga nisu imali ni
okrivljeni ni njegov branitelj.

Potom je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika F. V.
po kojem nije osuđivan.

Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni F. V., koji je naveo da
u cijelosti ostaje kod obrane iznijete na raspravi od 22. siječnja 2020. i da nema što
posebno dodati pri tome navodeći da u nastavku ne želi odgovarati ni na čija pitanja
pa tako ni na pitanja svoga branitelja, a niti na pitanja suda i zastupnika optužbe.

S obzirom na ovakvo kazivanje okrivljenika, pročitana je njegova obrana sa
rasprave od 22. siječnja 2020. (stranice 61- 64 spisa).

Iznoseći obranu na navedenoj raspravi, okrivljenik je tada naveo da u cijelosti
ostaje kod obrane iznijete na prvom ispitivanju u O. u S. i da na raspravi može
ponoviti ono što je tada kazao u obrani. U nastavku je naveo da je kao veterinar u

4

K-142/2021-7

V. s. S. počeo raditi od 31. srpnja 2000. i to A. V.. U
navedenom svojstvu znao je da za izvršene usluge mora ispostavljati određenu
dokumentaciju koju je bio dužan predavati u računovodstvo V. s.S..
Na ovaj način postupao je sve do 2010. godine i to tako da bi blokove i priznanice
kojima je bio zadužen uredno razduživao za sve usluge izvršene korisnicima.
Priznanice je predavao ili S. M. ili M. G.- R. u računovodstvu.

U odnosu na kazneno djelo za koje se tereti, naveo je da ništa nije prikrio i
uništio, ni otuđio bilo koji poslovni dokumenti već da je samo kasnio sa predajom
ovih isprava u V.S.. Vezano za utuženo razdoblje označeno u
optužnici istakao da mu je od početka 2010. do ožujka 2014. godine bila uskraćena
plaća koju uopće nije primao. Kao razlog uskrate plaće naveo je da ga je direktor
V. s. S., I. G., teretio za dugove korisnika usluga ambulante
V. i to za 2007., 2008. i 2009. godinu u iznosu od oko 120.000,00 kn. Istakao je
da je stvarni dug koji nije naplaćen iznosio oko 19.000,00 kn. Vezano za ovo
dugovanje da je u računovodstvo dostavljao priznanice u više navrata koje su se
odnosile na nenaplaćene usluge jer je smatrao da se naplatom istih treba baviti netko
drugi, računovodstvo u drugim postupcima, ovrhom i slično. Naknadom provjerom
izvršenom u V.S. u S., da ga je potom direktor G. teretio za
dug sada u iznosu od 59.000,00 kn, a što on nije prihvatio te je i dalje tvrdio da se
radi o dugovanju od oko 19.000,00 kn, što direktor nije prihvaćao. Radi naplate
navedenog dugovanja, da mu je direktor uskratio isplatu plaće, sve dok se na taj
način ne naplati ovaj iznos od 59.000,00 kn. Za ove nepravilnosti podnio je prijavu
inspekciji rada 2010. godine po kojoj je dobio odgovor u kojem je stajalo da nisu
utvrđene nepravilnosti po njegovoj prijavi, ali su utvrđene neke druge nepravilnosti.
Nadalje, naveo je da je priznanice koje su se odnosile na izvršene usluge samo
dijelom zadržao za sebe, a dijelom ipak vršio uplate u korist V.S. S.
pa je tako izvršio uplatu krajem 2010. u iznosu od 30.000,00 kn, a druga uplata da je
izvršena krajem 2011. godine, također u iznosu od 30.000,00 kn. Izvan ova dva
slučaja da vezano za ostale usluge koje je naplatio, nije predavao ni priznanice ni
inkas, koji je zadržavao jer nije primao plaću, navodeći da je morao od nečega
živjeti. Nadalje, naveo je da ga je direktor G. optuživao, ucjenjivao da je
pronevjerio veću količinu novca, nakon čega je ponovio da ništa nije prikrio, uništio,
nije otuđio nijednu poslovnu ispravu kojom je bio zadužen i sve isprave da je
naknadno predao ponajprije u računovodstvo V. s. S., a potom u
O.. u S.. Ove priznanice za izvršene usluge da je
držao kod sebe u kući gdje ih je čuvao. Priznanice za 2010., 2011. 2012. godinu je
predao V. s. u S., S. M. i to u veljači ili ožujku 2014.
godine, dok je drugi dio dokumentacije za 2013. te dio za 2014. godinu odnosno sve
do razdoblja do kojeg je radio, predao u O. u S.. Uz
direktora G., zbog ne predavanje dokumentacije u roku, da su ga prozivali
S. M. i M. G. - R., na način da bi mu to prigovorili kada bi se negdje
slučajno susreli. Istima je obećao da će to riješiti. Kao veterinar zaduživao je i lijekove
koji su mu bili potrebni za obavljanje veterinarskih usluga, a iste je preuzimao u
veterinarskoj ljekarni u S., koja se nalazi u sklopu V. s. S..
Vezano za to zaduženje dobivao je izlist sa točnim podacima što je sve preuzeto,
odnosno bio bi naveden naziv lijeka, a uz to i količina. Na kraju godine bi se radila
inventura te sačinjavala inventurna lista iz koje bi bilo razvidno što je utrošeno od
lijekova, a što je na kraju godine ostalo kao neutrošeno, s tim da bi se lijekovi čiji rok
trajanja je istekao, isto tako popisivali i vraćali u V. s. S.. Prilikom

5

K-142/2021-7

obavljanja veterinarske usluge, da se izda priznanica na način da postoje tri
primjerka koji se nalaze u blokovima koje je zaduživao. Jedan primjerak se predavao
korisniku usluge i to samo ako je usluga naplaćena. Drugi primjerak se predavao
računovodstvu sa pripadajućim inkasom, a treći primjerak ostaje u bloku. Ako
pružena usluga korisniku nije naplaćena, onda se istom nije predavao prvi primjerak
već bi u tom slučaju i prvi i drugi primjerak bili predani u računovodstvo pri čemu bi se
naznačilo da se radi o dugu, odnosno da usluga nije naplaćena. Ponovio je tvrdnju
da je za svaku obavljenu uslugu sačinjavao dokument iz kojeg bi to bilo razvidno,
odnosno da se nikada nije dogodilo da bi izvršio uslugu, naplatio je i novac zadržao,
a da ne bi izradio dokument, niti da bi bilo koju ispravu prikrio, uništio ili otuđio. Kada
se potroše sve priznanice iz blokova, onda se ti blokovi u kojima se nalazi ovaj treći
primjerak, predaju i vraćaju u veterinarsku stanicu, a kako je također postupao te
blokove vraćao u računovodstvo. Sve blokove koji su vezani za utuženo razdoblje,
da je tako predao u V. s. S. i u O. u
S.. Iako je zadržavao priznanice po kojima je usluga naplaćena, kao i inkas
ostvaren na taj način, naveo je da mu V. s. S. za neisplaćene
plaće još uvijek duguje od 150 000,00 - 200.000,00 kn. Vezano za to dugovanje, nije
pokrenuo sudski postupak. Od veljače 2015., da je zaposlen kao veterinar u
V. a.H..

Odgovarajući na posebna pitanja svoga branitelja, naveo je da vezano za
obustavu isplate plaća nije dobio nikakav pisani dokument koji bi se odnosio na
navedeno, već se sve radilo temeljem usmenog kazivanja direktora G.. Što se
tiče usluga koje nisu naplaćena od korisnika i priznanica koji su se odnosile na to, a
koje je predavao u računovodstvo V. stanice, da mu je usmeno kazano da
se pobrine za naplatu tih usluga, odnosno nikada nije dobio pisani naputak naredbu
ili drugi pisani dokument. U ugovoru o radu da nije bilo navedeno da je dužan
poduzimati postupke radi naplate nenaplaćenih izvršenih usluga. Što se tiče
njegovog postupanja kao veterinara, da je njegova obveza da na zahtjev stranke
izađe na teren i pruži veterinarsku uslugu. Kod izlaska na teren, kod sebe je imao
cjenik usluga koji je po potrebi, na traženje, predočavao strankama. Inače, na svakoj
priznanice pri ispostavi i označavanju konačnog iznosa usluge, da se vidi posebno
cijena rada, posebno trošak vožnje i posebno cijena utrošenog lijeka. Naveo je da
mu nikada nije prigovoreno da bi neki korisnik usluge došao u V. s.
S. požaliti se da je izvršenu uslugu naplatio, a da za to ne bi bila izdana priznanica.

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra nedvojbeno
utvrđenim da je okrivljeni F. V. počinio kazneno djelo povrede obveze
vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. KZ/11, na način kako je to sada
pobliže opisano i pravno označeno u izreci ove presude.

Navedeni zaključak suda temelji se na rezultatima provedenog dokaznog
postupka, a djelomično i na okrivljenikovoj obrani iznijetoj na prvom ispitivanju i na
raspravi pred ovim sudom.

Naime, u ovom postupku nije bilo sporno da je okrivljenik F. V. u
utuženom razdoblju od početka 2010. do mjeseca ožujka 2014., bio zaposlen kao
veterinar u V. s.i S., čiji je pravni slijednik V. s. S.
d.o.o. u stečaju i to u I. V., a koje društvo je sada brisano iz sudskog
registra. Nije bilo sporno da je u navedenom svojstvu okrivljeni bio zadužen za
raspolaganje poslovnom dokumentacijom toga društva i to blokovima sa

6

K-142/2021-7

priznanicama - računima koje je isti ispostavljao strankama za izvršene veterinarske
usluge. Isto tako nije bilo sporno da je okrivljenik u navedenom razdoblju doista
pružao veterinarske usluge strankama te im za izvršene usluge izdavao račune i
priznanice. Nadalje, nije bilo sporno da je okrivljenik u navedenom razdoblju u dva
navrata izvršio uplatu određenih novčanih iznosa vezano za izvršene usluge, kako je
sam naveo u svojoj obrani, dok ostale priznanice i račune nije redovito predavao u
V. s. S., kao ni inkas ostvaren pruženim uslugama već ih je za
sebe zadržao. Nije bilo sporno da je okrivljenik bio svjestan da je navedenu
dokumentaciju račune–priznanice, ispostavljene trećim osobama za izvršene
veterinarske usluge, bio dužan čuvati, odnosno predavati u V. s. S..

Na koncu nije bilo sporno da je okrivljenik, nakon podnošenja kaznene prijave,
te provođenja kriminalističke obrade i istražnih radnji, naknadno u V.
s. S. predao dio računa i priznanica izdanih za izvršene veterinarske usluge
za utuženo razdoblje koje je prethodno, zajedno sa ostvarenim inkasom, zadržao kod
sebe te da je dio priznanica izdanih za 2013. godinu, naknadno predao u O.
u S. i to 29. svibnja 2014. godine.

Kao sporno, u postupku je valjalo utvrditi je li okrivljenik u utuženom razdoblju
postupao protivno odredbi čl. 7. Zakona o računovodstvu i je li prikrio i uništio
poslovne isprave koje je po zakonu obvezan čuvati, a kako mu se to podignutom
optužnicom stavljalo na teret i je li time počinio utuženo kazneno djelo.

Nakon detaljne analize okrivljenikove obrane te svih drugih izvedenih, kako
verbalnih tako i materijalnih dokaza, zaključak je suda da je okrivljeni F. V.
počinio utuženo kazneno djelo, na način kako je to sada precizirano i opisano u izreci
ove presude.

Navedeni zaključak suda temelji se djelomično na okrivljenikovoj obrani u
kojoj, iako izrijekom tvrdi da ništa nije sakrio, prikrio, uništio ili otuđio, ipak priznaje
da račune - priznanice ispostavljene trećim osobama za izvršene veterinarske
usluge, a koje je naplatio, nije pravodobno predavao u računovodstvo V.
s. S.. Iz njegove obrane također nije sporno da i one račune-priznanice koje je
predavao, nije predao na vrijeme jer je sam naveo da je dio istih predao tek
naknadno i to dio S. M., a dio u O.-u u S., u vrijeme kada je već došlo
do podnošenja kaznene prijave i iniciranja kaznenog postupka. Okrivljenik je u svojoj
obrani isticao razloge i motive takvog postupanja, pozivajući se da mu u
V. s.i S. nije isplaćivana plaća i da ga se neosnovano teretilo za
dugovanja nastala nenaplaćenim uslugama, ukazujući time na nezakonito
postupanje direktora I. G.. O. ovakvom obranom ukazuje na pravo na
samopomoć jer je, kako je sam naveo u obrani, inkas zadržavao jer je morao od
nečega živjeti.

Međutim, okrivljenikova obrana u dijelu kojoj tvrdi da ništa od računa-
priznanica izdanih za utuženo razdoblje za obavljene veterinarske usluge nije
zadržao i da je sve vratio, nije osnovana jer je u tomu dijelu protivna izvedenim
dokazima iz kojih proizlazi da je okrivljenik ipak do danas zadržao dio dokumentacije,
odnosno dio računa i priznanica izdanih kroz utuženo razdoblje, a tako je postupio
radi prikrivanja inkasa ostvarenog izvršenjem veterinarskih usluga, kojeg je prisvojio,
opravdavajući svoje postupanje u konkretnom slučaju time što mu nije bila
isplaćivana plaća te je sam naveo da je od nečega morao živjeti. Ovakvi razlozi

7

K-142/2021-7

zasigurno ne predstavlja razloge zbog kojih bi okrivljenika trebalo ekskulpirati i osloboditi od kaznene odgovornosti za utuženo kazneno djelo.

Da je okrivljenik počinio utuženo kazneno djelo proizlazi iz iskaza svjedokinje
M. G.-R. koji je u ponovljenom postupku pročitan u dokazne svrhe.
Svjedokinja je tako navela da je okrivljenik kao veterinar zaduživao financijske
blokove te je za svaki obavljeni posao bio dužan izdati račun kupcu usluge i to
naplatiti. Nakon toga da je priznanice, zajedno s primljenim novcem, bio u obvezi
donositi blagajniku S. M., koji je onda sve to trebao predati njoj kao
rukovoditelju računovodstva na knjiženje, dok je novac trebao biti uplaćen na žiro
račun veterinarske stanice. Po primitku dokumentacije, njezin postao se sastojao u
tome da bi raščlanila sve ono što piše na veterinarskoj priznanice koju bi knjižila. To
je značilo da je na istoj trebala posebno biti navedena cijena usluge, cijena lijeka,
cijena prijevoza ako se radilo o izlasku na teren. Zbroj svih ovih stavki predstavlja
ukupnu cijenu usluge na koju je izdan račun. U svom radu primijetila je da postoje
problemi u postupanju okrivljenika jer nije uredno predavao priznanice. Ponajprije se
obratila blagajniku S. M., a koji je rekao da mu V. nije dostavio
veterinarske priznanice, ni novac, a potom je o navedenom obavijestila i direktora
V. s. I. G.. Nije osobno kontaktirala s okrivljenikom službeno,
ali mu je neslužbeno ponekad znala prigovoriti i pitati ga što je sa veterinarskim
priznanicama te bi on govorio da ima puno posla i obećavao da će ih naknadno
dostaviti. Bila je prisutna kada je direktor G. pričao sa okrivljenikom i
upozoravao ga na nepravilnosti vezano za ove priznanice, na što je V. obećao
da će ih naknadno donijeti. Kako okrivljenik nije dostavljao veterinarske priznanice,
da mu je za određeno razdoblje vršen obračun plaće ali mu se ista nije isplaćivala.
Sve to rađeno je po usmenoj naredbi direktora za koju nije donesena bilo kakva
pisana odluka. Po njenim saznanjima, nakon konzultacija sa pravnikom, da je
uočeno da je to nezakonito te da se okrivljeniku ponovno počela isplaćivati plaća ali
ne u cijelosti i ne u kontinuitetu. Kroz razdoblje od više od jedne godine, okrivljeni da
nije dostavio ni jednu priznanicu, kao ni kunu inkasa koji ostvaruje u poslu, te bi za
određeno razdoblje znao donijeti neke priznanice i dio novca ali to nikada nije bilo
kompletno. Navela je da je isti zaduživao lijekove koje je morao kroz priznanice
„vratiti“ s tim da nije bilo priznanica koji bi se odnosile na lijekove. Vezano za
zaduženje lijekova u veterinarskoj stanici je rađena inventura, kojom lijekovi kojima je
bio zadužen okrivljeni, nisu bili pronađeni na zalihama niti ih je vratio kroz priznanice.
Lijekovi da su ostali kod njega kao protuvrijednost koju je zaduživao. Kada je sve
eskaliralo, da je okrivljenik donio blokove ali ne zna je li sve vratio. Iste da je donio
blagajniku S. M.. Poznato joj je da je okrivljenik kao i drugi veterinari znao
izvršiti uslugu te bi izdao priznanicu koja ne bi bila plaćena. Ove priznanice za usluge
koje nisu naplaćene, da nisu bile predane u računovodstvu već da su te priznanice
veterinari zadržavali za sebe i čekali kada će se usluga naplatiti. Isto tako da je bila
uputa veterinarima da ove usluge naplate, a nije bilo nikakve upute da ih vrate
nenaplaćene, s tim da se u veterinarskoj stanici nisu pokretali sudski postupci radi
naplate nenaplaćenih usluga. Navela je i da je okrivljeni rashodovne samo one
lijekove kojima je istekao rok. Po knjiženju zaduženja lijekova, uočila je da je
okrivljeni lijekove, odnosno novac kao protuvrijednost zaduženih lijekova, zadržavao.

Svjedokinja je ponovno ispitana u ponovljenom postupku, na raspravi održanoj

8. rujna 2021. kada je navela da ostaje kod ranijeg iskaza. Ponovila je da je već u
ranijem iskazu kazala da je u V. s. S. bila zaposlena kao
rukovoditelj računovodstva. Nije imala zaseban ured već je zajedno sa njom u istoj

8

K-142/2021-7

prostoriji radio i blagajnik S. M.. Stoga je vidjela kada bi dolazili veterinari i
donosili priznanice i inkas blagajniku S. M.. S. M. da često nije bio
na svom radnom mjestu. pa bi oni priznanice i novac ostavljali njemu na njegov stol,
govoreći da im se žuri. Nije čula da bi između veterinara i blagajnika M.
postojao nekakav dogovor da oni novac i priznanice ostavljaju na njegov stol. Isto
tako nikada nije čula da bi se blagajnik M. bunio zbog takvog postupanja
veterinara. I okrivljeni F. V. da je znao donositi priznanice i novac što bi sve
ostavljao na stol blagajnika S. M., kada isti ne bi bio na radnom mjestu,
ujedno navodeći da to ipak nije bilo često ali se znalo događati. Ne sjeća se da bi
vidjela trenutak da bi F. V. donosio priznanice blagajniku S. M., i to
one koje su se dugo od njega tražile jer ih nije predavao redovito i na što je bio
upozoravan ali pamti da je F. V. donio neke priznanice, za koje nije mogla
kazati za koje točno godine jer se tu nije radilo o priznanicama za mjesece, već o
priznanicama za godine kroz kojih ih nije prilagao. S. M. da je za svakog
veterinara imao poseban blagajnički blok. Nije joj poznato da bi izvan toga imao
"paralelnu evidenciju" u kojoj bi on evidentirao veterinare i što su mu i koje priznanice
predali.

Na posebno pitanje zastupnika optužbe, odgovorila je da se sjeća da je
vezano za postupak protiv okrivljenika bila ispitana pred O. u S., da je tada
govorila istinu i da uvijek govori istinu. Ostaje kod toga što je tada navela, ujedno
navodeći da se, s obzirom na protek vremena od tog ispitivanja, na raspravi nije
mogla točno sjetiti svih detalja.

Odgovarajući na posebna pitanje branitelja, navela je da je za zaduživanje i
razduživanje veterinara blokovima sa priznanicama bo zadužen S. M. te je
vidjela da su veterinari preuzimali kod M. te blokove i potpisivali zaduživanje
istih. P. se da je S. M. imao jednu bilježnicu u kojoj je zapisivao
blokove, serije i zaduženja veterinara. Ta bilježnica da je bila dostupna veterinarima
ali i njoj. Kako M. često nije bio na radnom mjestu, da je i ona znala u tu
bilježnicu evidentirati preuzimanje bloka od strane veterinara. Znalo se dogoditi i da
veterinari sami u tu bilježnicu zapišu preuzimanje bloka.

U ponovljenom postupku u dokazne svrhe pročitan je iskaz svjedoka I.
G., direktora V. s. S., sa rasprave od 10. travnja 2019., koji je
naveo da je okrivljeni u radu bio neodgovoran i da je bilo pritužbi stranaka da ne
obavlja svoj posao jer bi obećao stranci da će doći na teren ali ne bi došao. Jedne
prigode da je došla delegacija mještana V. koji su se potužili upravo na rad
okrivljenika. Povodom toga, razgovarao je s okrivljenikom i upozoravao ga na
nepravilnosti i pritužbe. Provjeravao je dolazi li okrivljenik na vrijeme na radno mjesto
pa je utvrdio da se on ne pridržava radnog vremena. Nadalje, naveo je da okrivljenik
u veterinarsku stanicu, na blagajnu, nije donosio izdane priznanice za obavljene
usluge, a time ni novac. I na ovo ga je upozoravao te iako je okrivljeni obećao da će
se stvar srediti, da to obećanje nije ispunio. Na ove nepravilnosti upozorila ga je
šefica računovodstva M. G.-R.. Na ovaj način okrivljeni da je postupao
godinama, iako je cijelo vrijeme govorio da će on to riješiti. Pojasnio je da je okrivljeni
bio u obvezi priznanice predati blagajniku S. M., s kojim je razgovarao, a
koji mu je kazao da mu okrivljeni ne predaje blokove, odnosno ni priznanice ni novac.
Iz inventure koja se radila u V. stanici, sjeća se da je bilo vidljivo kako je
V. vraćao lijekove kojima je bio zadužen i to one kojima je protekao rok od jedne

9

K-142/2021-7

godine dok je naknadnom provjerom utvrđeno da ih ne bi vratio u godini u kojoj ih je
zadužio već sljedeće godine. Naveo je da istome jedno kraće razdoblje od dva-tri
mjeseca nije isplaćivana plaća i da je to njegova greška jer je on osobno naredio da
se okrivljeniku za ovo razdoblje ne isplaćuje plaća. Radilo se o usmenoj naredbi,
zbog nepoštivanja u radu. Iako je upozoravao V. da vrati priznanice na blagajnu,
kao i novac, okrivljeni da nikada po tom upozorenju nije vratio nijednu priznanicu niti
novac.

Odgovarajući na posebna pitanja okrivljenikovog branitelja, svjedok je naveo
da okrivljenik svoj posao nije uredno obavlja kroz utuženo razdoblje, a čak ni prije
ovog razdoblja te ga je prijavio veterinarskoj inspekciji zbog neobavljanja posla. Nije
mu poznato je li okrivljenik blagajniku S. M. predao priznanice za usluge
koje nisu naplaćene, uz napomenu da je tražio od veterinara da ne stvaraju dugove
odnosno da vode računa o tome da se usluga naplati i da se nađe načina da kupac
odnosno korisnik usluge, istu plati.

U ponovljenom postupku, u dokazne svrhe je pročitan iskaz svjedokinje V.
P., policijske službenice zaposlene u PU SD,
S. gospodarskog kriminaliteta, koja je postupala temeljem kaznene prijave
V. s. S. i u kojem je navela da je zajedno s njom postupala
kolegica M. K.. Nije sigurna je li kaznena prijava bila podnesena protiv
nepoznate osobe ili je odmah bila podnesena protiv poznatih osoba i to S.
M. i F. V.. Kako je od ovog razdoblja do njezinog ispitivanja na ranijoj
raspravi prošlo više od pet godina, nije se mogla sjetiti baš svih detalja vezano za
ovu kaznenu prijavu. Međutim, sjeća se da su tijekom kriminalističke obrade izuzimali
dokumentaciju društva V. s.S. i da je u fokusu obrade bio S.
M.. Pojasnila je da se radilo o uplatnicama, nalozima i misli o nekim
krivotvorenim virmanima. Isto tako misli da je nedostajala dokumentacija koja je bila
vezana za F. V. koja se odnosila na pružanje veterinarskih usluga za
određeni period. Zbog proteka vremena nije se mogla točno sjetiti o kojem
vremenskom periodu se radilo. Ne sjeća se da je osobno tražila dokumentaciju od
V. koja je nedostajala ali misli da je bilo tako jer u pravilu postupaju na način da
dokumentaciju koja nedostaje traže od osobe koja je istom bila zadužena.

Svjedok I. E., stečajni upravitelj društva V. s. S.
d.o.o. u stečaju, u iskazu pročitanom u ponovljenom postupku je naveo da mu ništa
nije poznato o dokumentaciji koja se navodila u optužnici. Čuo je da je pokrenut
kazneni postupak protiv dvije osobe te je povezao da je jedna od tih osoba F.
V.. Kao stečajni upravitelj da je dužan preuzeti dokumentaciju društva ali ne zna
detalje jesu li preuzeti računi i priznanice izdani trećim osobama za izvršene
veterinarske usluge od strane okrivljenika. U v.s. S. kontaktirao je
sa šeficom računovodstva za koju je rekao da se zove M., a drugi detalji se nije
mogao sjetiti i koja je izražavala nezadovoljstvo i sebi predbacivala kako određene
stvari nije primijetila u radu pri čemu je spominjala okrivljenika F. V. i ime
još jedne osobe. N., naveo je kako misli da je bio u posjedu priznanica koje se
odnose na I. u V. ali ne zna na koje vremensko razdoblje se iste odnose.
Te priznanice da su se nalazili u knjigovodstvu društva u centrali u S.. Za vrijeme
dok je bio stečajni upravitelj, da policija nije dolazila kod njega u društvo radi
preuzimanja dokumentacije.

10

K-142/2021-7

Iz naprijed navedenih iskaza svjedoka M. G.- R. i I. G., koje je
sud u tomu dijelu prihvatio, razvidno je da okrivljeni F. V. nije postupao na
način da bi redovito donosio priznanice-račune ispostavljene za izvršene veterinarske
usluge, na što je u više navrata upozoravan. Iako je obećavao da će se sve srediti i
da će priznanice dostaviti, okrivljeni nije postupao na taj način. Radi navedenog
direktor V. s. S., I. G. je usmeno naložio da mu se obustavi
isplata plaće, koja se okrivljenom obračunavala ali mu se za određeno razdoblje nije
isplaćivala. Dakle, iz navedenih iskaza razvidno je kako je okrivljenik, iako je bio
svjestan i upozoren da je dužan dostaviti priznanice zajedno sa novcem naplaćenim
za izvršene veterinarske usluge, uporno kroz dulje vremensko razdoblje ignorirao
takvo upozorenje te je priznanice zajedno s inkasom godinama zadržavao kod
sebe da bi, po kazivanju svjedokinje M. G. - R. tek naknadno donio samo dio
dokumentacije, za koju nije znala reći za koje razdoblje se odnosila.

Iz iskaza svjedokinje policijske službenice V. P., kojeg je sud također
pročitao i prihvatio, razvidno je da je okrivljenik tako postupao sve do podnošenja
kaznene prijave i iniciranja kaznenog postupka jer iako je zasigurno kontaktirala s
okrivljenim, isti nije dostavio svu traženu dokumentaciju kojom je bio zadužen, i za
koju se sjeća da je nedostajala.

Što se tiče iskaza svjedoka I. E., iz istog je razvidno da isti nema
saznanja od značenja za utuženo kazneno djelo pa se isti neće šire obrazlagati.

Na okolnosti utuženog kaznenog djela u ponovljenom postupku je ispitan
svjedok S. M. iz čijeg iskaza također proizlazi da je okrivljenik počinio
utuženo kazneno djelo na način kako se sada navodi u izreci ove presude.

Svjedok je tako naveo da poznaje okrivljenika F. V. jer su svojedobno
bili radne kolege i obojica zaposleni u V. s. S., u kojoj je on bio
blagajnik, a okrivljenik je kao veterinar radio u I. V., koja radi u sklopu
V. stanice S.. U svojstvu blagajnika je radio i kroz utuženo razdoblje od

2010. do 2014.godine. Kao blagajnik zaduživao je veterinare veterinarskim
blokovima pa tako i okrivljenika. Okrivljenik da je bio u obvezi njemu na blagajni
polagati novčane iznose, uz priznanicu koju je upotrijebio za izvršenu veterinarsku
uslugu. Veterinarska priznanica da se sastoji od tri primjerka. Jedan se kao izvornik
daje stranci za izvršenu uslugu, a druga dva primjerka su kopije od kojih jedna kopija
ide njemu kao blagajniku, a jedna ostaje u bloku, a veterinar je bio u obvezi kasnije je
unijeti u ambulantni dnevnik. Postojala je obveza da veterinari dnevno polažu inkase
na blagajnu, međutim da ni jedan veterinar nije postupao na taj način već je jedino
poljoprivredna apoteka dnevno predavala inkas. Okrivljenik da je postupao na način
da bi predavao više priznanica sa novčanim iznosom tako da bi ispunio jedan
obrazac u kojem bi bile popisane priznanice i novčani iznosi i na kraju bi bio naveden
zbroj tih novčanih iznosa. Po primitku da bi on kao blagajnik vršio provjeru onog što
se predaje i provjerio bi ukupan novčani iznos i da bi to uvijek bilo u redu. Okrivljenik
da je tako postupao jednom mjesečno. Imao je saznanja da okrivljenik ne donosi sve
priznanice niti polaže sav novac. Direktor I. G. da mu je usmeno naredio da
okrivljeniku ne vršim isplatu plaće za koju je kao blagajnik unutar svojih poslova, bio
zadužen. Za okrivljenika da je rađen obračun plaće ali nije vršena isplata plaće već
bi se njegova plaća vratila na F., odnosno na račun V. s. S.. O
tome da je razgovarao sa V. koji mu je rekao da će to riješiti sa direktorom jer
da se njemu neopravdano umanjuje plaća i da će naknadno predati novac u
blagajnu. Sa sigurnošću da može kazati da je V. predao sve priznanice kojima je

11

K-142/2021-7

zadužen i to za 2010., 2011. i 2012. godinu, ujedno navodeći da ih je predao 2014. i
da je točno zavedeno što je sve vratio. Okrivljeniku da je osobno potpisao na jednom
papiru da mu je to vratio, ali nije znao točno opisati kakav je to papir ali u svakom
slučaju da nije bio službeni papir s memorandumom, dopustivši mogućnost da se
radilo o listu papira iz bilježnice. Sve to što mu je okrivljenik vratio, da je predao M.
G.- R. kao šefici računovodstva, s kojom je radio u istom uredu tako da je ona
vidjela kada mu je okrivljenik donio te priznanice, a nakon čega ih on njoj samo
proslijedio. Što se tiče priznanica za 2013. i 2014. naveo je da one nisu vraćene.
Okrivljenik da je govorio da će ih zadržati za sebe dok ne riješi nesuglasice sa
direktorom I. G., a sve vezano za to što mu se nije isplaćivala plaća. Š.
je bilo sa priznanicama za ove dvije godine da mu nije poznato, budući je 2014.
dobio otkaz u V. s.S.. Nije znao točno kazati datum kada mu je
uručen otkaz. Sve to da ga je teško pogodilo i narušilo njegovo zdravstveno stanje
zbog čega je dvije godine proveo na psihijatriji, i u dva navrata pokušao suicid. Na
psihijatriji je završio 2014. i možda nakon mjesec dana dok se nalazi na liječenju da
mu je jedna osoba došla u posjetu i rekla da je nestala kompletna dokumentacija,
arhiva blagajne, odnosno kompletno svi blokovi, priznanice. Na raspravi nije znao
reći tko je ta osoba odnosno ime te osobe. Okrivljenik da je određeno vrijeme, do

2010., uredno predavao priznanice i inkas. U 2010. da okrivljenik više nije postupao
na ovaj način. Te godine da nije predavao ni inkas ni priznanice na blagajnu.
Nadalje, naveo je da okrivljenik priznanice i novac na blagajnu nije uopće predavao
ni u nastavku za 2011. i 2012. godinu. Kada je rekao da mu je okrivljenik u 2014.
donio određenu dokumentaciju za 2010., 2011. i 2012., pojasnio je da je on donio
samo prazne blokove, međutim uz predaju tih priznanica da on nije donio novac. U
blokovima je nedostajala priznanica koja se inače daje stranci za izvršenu
veterinarsku uslugu. Kao blagajnik, od veterinara je znao zaprimati i priznanice
odnosno original i kopije za koje bi mu oni rekli da ih nisu uspjeli naplatiti od stranaka.
Istakao je da mu F. V. ovakve priznanice koje bi se odnosile na nenaplaćenu
uslugu, nije donosio.

Na posebna pitanja zastupnika optužbe, odgovorio je da ne zna kada je točno
dobio otkaz u V. s. S., dopustivši mogućnost da je to bilo u ožujku ili
travnju 2014.

Nije znao kazati kada je okrivljenik dobio otkaz, odnosno je li to bilo u isto
vrijeme, prije ili poslije njega, a sve jer je, par dana nakon što je dobio otkaz, završio
na psihijatriji. Nije mu poznato koji su to razlozi zbog kojih je okrivljenik vratio
priznanice za 2010., 2011. i 2012., a misli da je to bilo tako zbog pritiska direktora
I. G..

Odgovarajući na pitanja okrivljenikovog branitelja, naveo je da, kada je
okrivljeni vratio priznanice za tri godine kako je prethodno kazao, da je u bilježnici
koja postoji u V. s. S. izvršio provjeru i utvrdio da to sve odgovara
po broju bloka, serijskom broju bloka i sve je bilo u redu. U toj bilježnici da je točno
evidentiran datum uzimanja bloka, a on da je upisao datum vraćanja i zna da je bio
upisan isti datum vraćanja jer da je V. vratio sve u jednom navratu.

Okrivljeniku da je za njega i njegove potrebe i jer je on to tražio, na jednom papiru potvrdio da je izvršio vraćanje ovih priznanica.

12

K-142/2021-7

Iz iskaza svjedoka S. M., kojeg je sud u tomu dijelu prihvatio,
razvidno je da okrivljenik kroz utuženo razdoblje od 2010. pa do 2013., u
V. s. S. nije predavao priznanice - račune izdane za obavljene
veterinarske usluge, kao ni inkas, već da bi tek u 2014. godini dostavio dio izdanih
priznanica i to za 2010., 2011. i 2012. godinu, a da mu nije dostavio priznanice i
račune izdane za veterinarske usluge za 2013. i 2014. godinu. Svjedok je pri tomu
naveo i da ovo vraćanje blokova s priznanicama nije bilo popraćeno dostavom
novčanog iznosa kojeg bi okrivljeni dobio i uprihodio za izvršene veterinarske
usluge. Iz njegovog iskaz nespornim proizlazi i da je okrivljenik bio upozoravan zbog
takvog postupanja, da je obećavao da će se to srediti s direktorom G. ali se
na to oglušio, da bi na koncu reagirao tek u 2014. godini vraćanjem dijela blokova s
priznanicama, kojima je bio zadužen, kako je naprijed navedeno, ali bez ostvarenog
inkasa. Dakle i svjedok S. M. potvrđuje da je okrivljenik u utuženom
razdoblju prikrivao račune – priznanice izdane za obavljene veterinarske usluge, te
da je tek u 2014. godini vratio dio računa priznanica izdanih za razdoblje od 2010-

2012. godine i to bez ostvarenog utrška.

Sud nije prihvatio iskaz svjedoka da bi okrivljenik u jednom navratu izvršio
vraćanje svih računa i priznanica i to onih koje su izdane za obavljene veterinarske
usluge za 2010., 2011. i 2012. i da bi okrivljeniku za to izdao i potvrdu, a koje
priznanice da je potom samo proslijedio šefici računovodstva M. G.-R. s
kojom je dijelio ured jer to ne proizlazi iz iskaza ove svjedokinje. N., svjedokinja
M. G. - R. navodi da je okrivljenik samo ponekad znao donijeti račune –
priznanice za izvršene veterinarske usluge, ali ne navodi situaciju da je okrivljenik u
jednom navratu vratio sve račune –priznanice za ove tri godine, za koje je bio
pozivan i ranije da ih vrati i opominjan od strane direktora V. s. S. i
„kažnjen“ na način da mu se jedno vrijeme nije isplaćivala plaća, što bi svjedokinja
zasigurno zapamtila i kazala pred sudom. Kako ona to ne spominje, sud je utvrdio da
se to nije dogodilo i da iskaz svjedoka S. M. u tomu dijelu u kojem dakle
navodi da je okrivljenik jednokratno vratio baš sve priznanice za razdoblje od 2010. -

2012., nije uvjerljiv i vjerodostojan. Posebno nije prihvatljivo njegovo kazivanje da je
okrivljeniku na listu papira koji nije bio službeni list s memorandumom, dopustivši
mogućnost da se radilo o listu iz bilježnice, potvrdio primitak svih tih priznanica –
računa. Naime, u situaciji u kojoj se tada nalazi okrivljenik, logično bi bilo očekivati da
isti o vraćanju svih priznanica osobno upozna i M. G.-R. i direktora I.
G. i zatraži izdavanje potvrde na papiru s memorandumom, uz potpis ovjeren
službenim pečatom V. s. S., a što se nije dogodilo. O navedenoj
potvrdi ne govori ni okrivljenik koji do danas nije priložio takav dokaz, pa je iskaz
svjedoka M. u proturječju i s okrivljenikom obranom, a proturječan je i s
iskazom svjedoka I. G. i svjedokinje V. P..

Navesti je da svjedok S. M. nije potvrdio okrivljenikovu obranu u kojoj
je naveo da je istom vratio i dio priznanica za 2013. godinu, jer je svjedok bio izričit
da mu nije vratio nikakve račune – priznanice za 2013. niti za 2014. godinu pa se
okrivljenikova obrana u tomu dijelu ukazuje neosnovanom.

Nadalje, ocjenjujući iskaz svjedoka S. M., sud je imao u vidu da je
isti i sam okrivljenik u drugom kaznenom predmetu, u postupku koji se vodi pred
ovim sudom, a u kojem je i F. V. također okrivljenik pa je isti očito imao
interes kazivati na način kako je kazivao, da ne „ugrozi“ svoj položaj u tomu drugom

13

K-142/2021-7

postupku pa je tako iskonstruirao dio iskaza da mu je jedna osoba za koju nije znao
kazati o kome se radi, za vrijeme dok se nalazio na liječenju u bolnici, rekla da je
nestala kompletna dokumentacija, arhiva blagajne, odnosno kompletno svi blokovi,
priznanice, a što sud nije prihvatio.

Sud je za potrebe ovog kaznenog postupka pribavio u spis ovog suda pod
poslovnim brojem: K-457/2015 koji se vodi protiv okrivljenih F. V. i S.
M. zbog kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 2. i dr. KZ/11, te je uvidom u
isti utvrđeno da je u tom predmetu provedeno financijsko - knjigovodstveno
vještačenje po stalnom sudskom vještaku A. B. i u kojem predmetu je u
evidentirano da je okrivljenik, dana 29. svibnja 2014. godine, dostavio priznanice
odnosno blokove za 2013. godinu. Iz navedenog je razvidno da je okrivljeni tako
postupio nakon utuženog razdoblja i kada je već je došlo do podnošenja prijave
protiv njega, odnosno nakon počinjenja kaznenog djela. Nadalje, razvidno je da
okrivljenik do danas nije vratio račune priznanice izdane za izvršene veterinarske
usluge do ožujka 2014. godine.

Na okolnosti provođenja financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, u
postupku je ispitana A. B. i to u svojstvu svjedoka, te je njezin iskaz pročitan
u ponovljenom postupku. U svom iskazu potvrdila je da joj je poznato ime okrivljenika
F. V., kojeg vezuje uz vještačenje koje je radila vezano za V.
s. u S.. Navela je da je bila stalni sudski vještak za računovodstvo i financije,
da je sada u mirovini. Vezano za predmetno vještačenje koje je spomenula, sjeća se
da dokumentacija vezana za okrivljenika F. V., nije bila potpuna, a ista se
odnosila na račune koje je isti ispostavljao za obavljanje usluge. Nije osobno
kontaktirala s okrivljenikom da bi od njega pribavljala dokumentaciju ali iz spisa koji
joj je bio dostavljen na uvid, da je bilo vidljivo da je okrivljeni jedan dio dokumentacije
priložio spisu. Misli da je postojala dokumentacija koja je bila predmet vještačenja za
razdoblje 2011., 2012. i 2013. godinu, s tim što nije bila potpuno sigurna u to i da je
nedostajala dokumentacija koja se odnosila na utrošak materijala od strane F.
V. odnosno za izdane račune, za obavljene usluge za određeno razdoblje. Što
se tiče isplate plaće okrivljeniku F. V., sjeća se da mu je bila uredno
isplaćivana do određenog razdoblja, a nakon toga da je u računovodstvu prikazano
kao da mu je plaća isplaćena, iako nije bilo isplate nego su se zatvarala potraživanja
koja su se evidentirala od F. V. za preuzeti materijal, odnosno radilo se o
prebijanju. Misli da je obustava plaće okrivljeniku započela 2010. godine.

Odgovarajući na posebna pitanja zastupnika optužbe, navela je da je u dva
navrata obavljeno vještačenje za V. s. S. na način da je najprije
izradila osnovno vještačenje, a potom je državno odvjetništvo zatražilo dopunu istog.
Navedena dopuna vještačenja se konkretno odnosilo na F. V. kako bi se
utvrdila razlika između njegovog dugovanja za preuzeti materijal i obveze prema
njemu po osnovu neisplaćene plaće odnosno potraživanje prema F. V. za
ne ispostavljene račune za obavljene usluge. Dopunsko vještačenje da je sačinjeno
dijelom na osnovu postojeće dokumentacije koju je okrivljenik dostavio u spis. Drugi
dio bila je procjena stručne osobe i to direktora V. s. S. koji je na
osnovu preuzetog materijala koji nije bio pokriven računima za obavljene usluge,
napravio procjenu obračun usluga koji su se tim materijalom mogle biti obaviti i to
koristeći najniže cijene za obavljene usluge iz cjenika veterinarske stanice. Koliko se
sjeća, ovaj dio dokumentacije koju je dostavio F. V. je već bio sastavni dio

14

K-142/2021-7

spisa kada ga je preuzela radi vještačenja dok je procjena o kojoj je govorila naknadno izrađena.

Odgovarajući na posebna pitanja okrivljenikovog branitelja, navela je da je
okrivljeniku plaća određeno vrijeme obračunata, ali mu nije isplaćivana već je rađen
prijeboj, a za koji nije vidjela nikakvu odluku koja bi se odnosila na to. Okrivljeniku da
je plaća isplaćivana uglavnom na njegov račun, a sjeća se da je bilo i gotovinskih
isplata iz blagajne te joj se čini da je te gotovinske isplate za njega potpisivala neka
druga osoba. Sve da je moguće detaljnije vidjeti iz vještačenja koje je provela.

Sud je prihvatio iskaz svjedokinje A. B. iz kojeg je razvidno da je u
postupku vještačenja u drugom kaznenom predmetu koji se vodi protiv okrivljenih
S. M. i F. V., nedostajala dokumentacije kojom je bio zadužen
F. V., a koja se nije nalazili u dokumentaciji društva V. s. S.,
u kojoj provodila financijsko - knjigovodstveno vještačenje i da je istu odnosno samo
dio za 2013. naknadno dostavio okrivljenik. Stoga je još uvijek nedostajao dio
dokumentacije, priznanice - računi za 2014. godinu, kao i dokumentacija koja se
odnosila na preuzeti materijal koji nije bio „pokriven“ računima za obavljene usluge i
za što je kod izrade dopunskog vještačenja korištena procjena stručne osobe uz
korištenje najnižih cijena za obavljene usluge iz cjenika veterinarske stanice.

Sagledavajući sve naprijed iznijeto, zaključak je suda da se u postupanju
okrivljenika sada opisanom u izreci ove presude, ostvaruju sva bitna obilježja
utuženog kaznenog djela iz članka 248. KZ/11, za koje je proglašen krivim. Sud je
precizirao činjenični opis iz optužnice utoliko što je navedeno da je okrivljenik u
inkriminiranom razdoblju bio zaposlen u V. s. S. d.o.o., a ranije se
navodilo da je bio zaposlen u društvu V. st. S. d.o.o. u stečaju. Ovo
preciziranje je u skladu s pročitanim povijesnim izvatkom iz sudskog registra
Trgovačkog suda u Splitu za navedeno društvo, koji je pribavljen u ponovljenom
postupku, prema kojem je nad istim stečaj otvoren tek 3. studenoga 2014., dakle
nakon utuženog razdoblja. Nadalje, sud je precizirao činjenični opis na način da se
sada ne navodi bi okrivljenik „uništio“ račune - priznanice ispostavljene trećim
osobama za izvršene veterinarske već se navodi da je „sakrio dio računa –
priznanica ispostavljenih trećim osobama za izvršene im veterinarske usluge“.

Sukladno navedenom, sud je precizirao i pravni opis optužnog akta na način
da se sada navodi da je okrivljeni prikrio poslovne isprave koje je po zakonu obvezan
čuvati, dok se ranije navodilo i da bi uništio poslovne isprave koje je po zakonu
obvezan čuvati.

Ovakvo preciziranje činjeničnog opisa je u skladu sa rezultatima provedenog
dokaznog postupka jer u postupku nije dokazano da bi okrivljenik uništio račune -
priznanice ispostavljene za izvršene veterinarske usluge u utuženom razdoblju jer je
dio naknadno vratio, dok jedan dio još uvijek nije vraćen. Sud smatra da je bio
ovlašten na ovaj način precizirati činjenični opis i pravni opis jer se okrivljenik time ne
tereti za neko drugo, drugačije ili teže kazneno djelo niti za veću količinu kriminalne
aktivnosti pa time nije narušen identitet optužbe i presude.

Nadalje, navesti je da je okrivljenik ovakvim postupanjem počinio predmetno
kazneno djelo jer je neredovitim i neurednim predavanjem izdanih računa -
priznanica koje je nesporno dijelom za sebe zadržavao, onemogućio uredno vođenje
poslovnih knjiga. Pri tome nije sporno da su računi - priznanice poslovne isprave, jer

15

K-142/2021-7

je po članku 87. st. 15. KZ/11 isprava svaki predmet koji sadrži zapis, znak ili sliku
koji je podoban ili određen da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za
pravne odnose.

Okrivljenik nije imao pravo zadržavati ove isprave, a ni sredstva ostvarena
pružanjem veterinarske usluge, već je sukladno članku 7. Zakonu o računovodstvu
bio dužan navedene isprave čuvati odnosno predavati u V. s. S.,
kako međutim, nije postupao. Okrivljenik je tako postupao kako bi prikrio sredstva
dnevnih utržaka, ostvarena za izvršene veterinarske usluge, koja je za sebe prisvojio.
Svoja prava koja su vezana za isplatu osobnog dohotka, okrivljenik je morao
ostvarivati na drugi, zakonit i legalan način, a ne zadržavanjem i sakrivanjem
poslovnih isprava i sredstava od utrška jer se ne radi o samopomoći koja bi bila
zakonom dopuštena.

Što se tiče radnje izvršenja ovog kaznenog djela, sada označenoj u izreci ove
presude da bi okrivljeni prikrio poslovne isprave koje je po zakonu dužan čuvati,
navesti je kako se radi o samostalnom obliku počinjenja ovog kaznenog djela
odnosno jednoj od radnji kojom se može počiniti predmetno kazneno djelo, a gdje
okrivljenik, radi prikrivanja novca kojeg je ostvario naplatom za izvršenu veterinarsku
uslugu, ne predaje priznanice - računa koji moraju biti predani u računovodstvu
društva, već ih dijelom zadržava za sebe i time je počinio utuženo kazneno djelo.

Predmetnim kaznenim djelom iz čl. 248. KZ/11 ugrožava se normalno
odvijanje platnog prometa. Radi se o kaznenom djelu kao formalnom deliktu za čije
dovršenje se ne traži nastupanje posljedice u užem smislu, već je kazneno djelo
dovršeno poduzimanjem radnje počinjanja. Prikrivanje kao jedna od radnje izvršenja
obuhvaća svaku radnju kojom se onemogućuje ili otežava pronalazak trgovačkih ili
poslovnih knjiga ili drugih isprava.

Okrivljenik je bio dužan navedenu dokumentaciju dostaviti na raspolaganje
financijsko- knjigovodstvenoj službi V. s. S., a što nije uradio već ju
je dijelom zadržao kod sebe i na taj način prikrio. Pravodobno dostavljanje
dokumentacije je od značenja kako bi navedeno društvo moglo ispuniti obveze
temeljene na zakonskim propisima, a što je ovakvim postupanjem okrivljenika bilo
otežano.

Takvim postupanjem okrivljenik je povrijedio odredbu čl. 7. Zakona o
računovodstvu kojom je propisana obveza čuvanja knjigovodstvenih isprava pri čemu
se, između ostalog, navode isprave na temelju kojih su podaci uneseni u dnevnik,
glavnu knjigu i podaci koji su uneseni u pomoćne knjige, a što računi - priznanice
nesporno jesu. Nadalje, ovo je posebno od značenja jer se računovodstvo temelji na
načelima točnosti, istinitosti, pouzdanosti i pojedinačnom iskazivanju pozicija kako bi
informacije u financijskom izvještaju bile pouzdane, bez značajnih pogrešaka i
pristranosti, odnosno da bi vjerno odražavali ono što predstavlja i na koji način bi se
osiguralo prikazivanje podataka pojedinačno po vrstama prihoda, rashoda, kao i
stanje imovine, obveza i vlastitih izvora.

Sud je primijenio Zakon o računovodstvu koji je bio na snazi u vrijeme
počinjenja kaznenog djela NN“ broj: 109/07). Iako se ovaj zakon
naknadno mijenjao („NN“ broj: 54/13, 121/14, 78/15, 134/15, 120/16 i
116/18) navesti da se radi o promjenama tehničke naravi jer kasnijim izmjenama
okrivljenikovo ponašanje nije dekriminalizirano.

16

K-142/2021-7

Okrivljenik je imao i motiv zbog kojeg u veterinarsku stanicu nije redovito
predavao račune - priznanice ispostavljene trećim osobama za izvršene veterinarske
usluge, o čemu je i sam govorio u obrani, pri čemu je sud utvrdio da je dio računa
priznanica prikrio, jer je na taj način prikrivao i utržak ostvaren u utuženom razdoblju
naplatom pruženih veterinarskih usluga, dok njegovo obrazloženje da je zbog
neisplate plaće bio primoran tako postupiti, sud nije prihvatio jer to ne može biti i nije
razlog za oslobođenje od kaznene odgovornosti. Istaknuti je i da vraćanje dijela
računa-priznanica, ne oslobađa okrivljenika kaznene odgovornosti.

Zbog svega navedenog, sud je okrivljenika F. V. proglasio krivim
zbog navedenog kaznenog djela iz članka 248. KZ/11. Sud je primijenio Kazneni
zakon („NN broj: 125/11 i 144/12) kao blaži za okrivljenika. Naime, s
obzirom na utuženo razdoblje, okrivljenik je kazneno djelo počinio i u vrijeme kada je
na snazi bio Kazneni zakon ("NN" broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00.,
51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje u
tekstu: KZ/97) kojim je u članku 287. navedeno kazneno djelo povrede obveze
vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga za koje je propisana kazna od tri mjeseca do
pet godina, dok je KZ/11 kojeg je sud primijenio za kazneno djelo iz čl. 248. pod istim
nazivom, zapriječena kazna zatvor do tri godine. Stoga je očito da je KZ/11 kojeg je
sud primijenio, blaži za okrivljenika u odnosu na KZ/97 koji je bio na snazi u vrijeme
počinjenja kaznenog djela za razdoblje 2011. i 2012. godine pri čemu nije sporno da
postoji pravni kontinuitet između ova dva kaznena djela. Sud je nadalje utvrdio da
kasnije izmjene Kaznenog zakona kojeg je sud primijenio ("NN" broj:
56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11) po propisanoj
kazni za ovo kazneno djelo, po odredbama o uvjetnoj osudi koju je sud izrekao, a ni
po drugim općim odredbama, nisu blaže za okrivljenika.

Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika prema počinjenom kaznenom
djelu, sud smatra da je isti postupao s izravnom namjerom. Okrivljenik je bio svjestan
svog protupravnog ponašanja i htio njegovo počinjenje, odnosno bio je svjestan da
je kod sebe skrivao isprave koje je bio obvezan čuvati i predavati u računovodstvo
društva u kojem je bio zaposlen, a što je i htio.

Što se tiče ubrojivosti okrivljenika, ona tijekom postupka nije isticana kao
sporna, a niti su izvedeni dokazi koji bi isključivali okrivljenikovu krivnju pa je isti
kazneno odgovoran za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i za koje
ga je sud proglasio krivim.

Nakon što je na ovaj način utvrđena krivnja i protupravno ponašanje
okrivljenika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, uzimajući u
obzir sve okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika, a koje su
od značenja za donošenje ove odluke.

Kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika, sud je cijenio dosadašnju
neosuđivanost, korektno držanje pred sudom, činjenicu da je zaposlen i na legalan
način dolazi do potrebnih novčanih sredstava, vrijeme proteklo od izvršenja
kaznenog djela te njegove obiteljske prilike.

Kao otegotne okolnosti, sud je cijenio duljinu inkriminiranog razdoblja kroz koje
je okrivljenik kršio pozitivne propise R. H., iskazujući time ustrajnost i
upornosti u nezakonitom postupanju, dok drugih otegotnih okolnosti na strani

17

K-142/2021-7

okrivljenika sud nije našao te je cijenio raširenost te društvenu pogibeljnost ove vrste
kaznenih djela kojima se narušava povjerenje u financijska izvješća, poslovanje
pravnih subjekata i platni promet.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja
kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja te količinu
kriminalne aktivnosti za koju je proglašen krivim, sud je okrivljenika za predmetno
kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a potom mu
izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

Izricanjem ovakve vrste sankcije će se, po ocjeni suda, moći ostvariti svrha
kako specijalne, tako i generalne prevencije, društvena osuda zbog počinjenog
kaznenog djela tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost, te utjecati na
okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela i na sve druge da ne čine kaznena
djela te na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja
njegovih počinitelja.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni
F. V. naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00
kn (tisućupetstokuna). Ocjena je suda da su navedeni troškovi primjereni duljini,
trajanju i složenosti ovog postupka, kao i obiteljskim i materijalnim prilikama
okrivljenika koji je zaposlen i ostvaruje stalne prihode i da će ih, s obzirom na visinu i
mogućnost obročnog plaćanja, moći podmiriti.

U Splitu 16. studenoga 2021.

SUDAC

Ankica Boban,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od
15 dana od dana primitka ovjerovljenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka
ovom sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud u Osijeku.