- 1 -              Rev 1413/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1413/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz Lj., Republika Slovenija, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. i p. u Z., protiv tuženika Rukometnog kluba Z. (Prvo plinarsko društvo Z.) u Z., OIB: ..., kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i Š. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7509/15-2 od 14. veljače 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7563/10-40 od 29. lipnja 2015., u sjednici održanoj 16. studenoga 2021.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog suda suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da Ugovor o profesionalnom igranju sklopljen između stranaka nije zakonito raskinut, te ostaje na snazi za cijeli period njegovog važenja od 01. srpnja 2009. godine do 30. lipnja 2010. godine.

 

II. Nalaže se tuženiku Rukometnom klubu Z. (Prvo plinarsko društvo Z.) isplatiti tužitelju Z. L. iznos od 45.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, tekućim na iznos od:

-              6.500,00 Eur od 15. siječnja 2010. godine do isplate,

-              6.500,00 Eur od 15. veljače 2010. godine do isplate,

-              6.500,00 Eur od 15. ožujka 2010. godine do isplate,

-              6.500,00 Eur od 15. travnja 2010. godine do isplate,

-              6.500,00 Eur od 15. svibnja 2010. godine do isplate,

-              6.500,00 Eur od 15. lipnja 2010. godine do isplate

-              6.000,00 Eur od 15. srpnja 2010. godine do isplate.

 

III. Nalaže se tuženiku Rukometnom klubu Z. (Prvo plinarsko društvo Z.) isplatiti tužitelju Z. L. iznos od 3.750,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, tekućim na iznos od:

-              1.500,00 Eur od 03. studenog 2009. godine do isplate,

-              1.500,00 Eur od 25. lipnja 2010. godine do isplate,

-              750,00 Eur od 06. srpnja 2010. godine do isplate.

 

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 1.500,00 Eur od 04. listopada 2009. godine do 02. studenog 2009. godine, na iznos do 1.500,00 Eur od 26. svibnja 2010. godine do 24. lipnja 2010. godine i na iznos od 750,00 Eur od 07. lipnja 2010. godine do 05. srpnja 2010. godine.

 

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 5.000,00 Eur na ime neimovinske štete u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odlukom HNB o visini eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 5.000,00 Eur na ime naknade imovinske štete – izgubljene dobiti u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj u čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Odlukom HNB o visini eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, tekućim na iznos od:

- 1.000,00 Eur od 01. veljače 2010. godine do isplate,

- 1.000,00 Eur od 01. ožujka 2010. godine do isplate,

- 1.000,00 Eur od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- 1.000,00 Eur od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- 1.000,00 Eur od 01. lipnja 2010. godine do isplate“.

 

VI. Nalaže se tuženiku Rukometnom klubu Z. (Prvo plinarsko društvo Z.) naknaditi tužitelju Z. L. troškove parničnog postupka u iznosu od 57.519,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. lipnja 2015. godine do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

 

VII. Nalaže se tužitelju Z. L. naknaditi tuženiku Rukometnom klubu Z. (Prvo plinarsko društvo Z.) troškove parničnog postupka u iznosu od 9.137,50 kn, u roku od 15 dana."

 

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I, II, III i VI izreke, dok je u stavku II izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, uključujući trošak revizije u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za pripadajući PDV odnosno ukupno 3.125,00 kuna.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U presudama suda prvog i drugog stupnja navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, one su jasne i nisu međusobno proturječne, a također ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

8. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP, jer da drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene razloge od odlučnog značaja.

 

8.1. Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud obrazložio je žalbene navode od odlučnog značaja u pogledu tvrdnje tužitelja o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kao i svih ostalih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, dok je u pogledu ostalih žalbenih razloga iskoristio mogućnost predviđenu odredbom čl. 375. st. 5. ZPP te se, prihvaćajući činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, pozvao u tom dijelu na razloge prvostupanjske presude.

 

8.2. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP, niti je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

9. Pretežnim revizijskim navodima revident osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) to ti revizijski navodi nisu posebno ocijenjeni.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa prema ugovoru o profesionalnom igranju zaključen dana 1. srpnja 2009.

 

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

-              da su stranke sklopile ugovor o profesionalnom igranju 1. srpnja 2009. koji je trebao trajati do 30. lipnja 2010.,

 

-              da je tuženik raskinuo ugovor i prestao izvršavati obveze prema tužitelju, a tužitelju je onemogućio daljnje ispunjavanje njegovih obveza prema ugovoru,

 

-              da je ugovor raskinut zato što tužitelj nije prihvatio posudbu njega kao igrača u drugi klub u Mađarskoj i što nije igrao na najvišoj profesionalnoj razini,

 

-              da ugovor nije raskinut zbog pitanja vezanih uz neprijavljivanje boravišta.

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik jednostrano raskinuo predmetni ugovor bez da je za to imao opravdani razlog. Pri tome ocjenjuju da odbijanje odlaska igranja u drugi klub u Mađarsku kao i ne igranje na najvišoj profesionalnoj razini ne predstavljaju razloge raskida ugovora s obzirom da nije ugovoreno da bi ti razlozi predstavljali razlog za jednostrani raskid ugovora, slijedom čega djelomično prihvaćaju tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 360. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO). Pritom zaključuju da bi oni mogli biti samo razlog raskida samo u slučaju odredbe čl. 369. ZOO zbog promijenjenih okolnosti, a o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

 

13. Prema odredbi čl. 360. ZOO u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkom predviđenim u idućim člancima raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupi po samom Zakonu, a u svakom slučaju imaju pravo na naknadu štete.

 

13.1. Prema čl. 4. Ugovora o profesionalnom igranju od 1. srpnja 2009. ugovoreno je da klub ima pravo na bezuvjetan raskid ugovora ukoliko: igrač dobije zabranu igranja rukometa u trajanju više od dva mjeseca svojom krivnjom, ako koristi nedopuštena sredstva i ako igrač izostane s manifestacija kluba (treninzi, utakmice i sl.) najmanje 1 mjesec.

 

14. Imajući na umu činjenična utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji kao i sadržaj odredbe čl. 360. ZOO te Ugovora o profesionalnom igranju i prema shvaćanju ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev na utvrđenje da ugovor nije zakonito raskinut i da ostaje na snazi za cijeli period njegovog važenja od 1. srpnja 2009. do 30. lipnja 2010. te naložili tuženiku isplatu iznosa od 45.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednost te iznosa od 3.750,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti jer je tužitelj mogao od tuženika zahtijevati ispunjenje ugovorne obveze s obzirom da je ugovor raskinut zbog uvjeta koji nisu predviđeni samim ugovorom.

 

15. Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu, a tuženik je raskinuo ugovor suprotno odredaba Ugovora to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da ugovor nije raskinut odnosno da ostaje na snazi i na isplatu te naložio tuženiku isplatu predmetnog iznosa, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa pa do isplate. Radi navedeno irelevantni su prigovori revidenta glede karaktera samoga ugovora u situaciji kada je tužitelj dokazao svoje tvrdnje.

 

16. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji se tuženik poziva u reviziji.

 

17. S obzirom da iz navedenog proizlaze ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija tuženika izjavljena valjalo je istu odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 16. studenog 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Viktorija Lovrić, v.r.