- 1 -              Rev 720/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 720/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz R., OIB: ..., kao pravnog sljednika M. P., zastupanog po punomoćniku B. D., odvjetniku u S., protiv tuženika Grad Split, OIB: ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-882/2012 od 10. siječnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj I P-1464/08 od 17. veljače 2011., u sjednici održanoj 16. studenoga 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se prihvaća, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžp-882/2012 od 10. siječnja 2013. i sudi:

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj I P-1464/08 od 17. veljače 2011. u toč. I. izreke.

 

Nalaže se tuženiku na ime troškova postupka isplatiti tužitelju iznos 39.398,35 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžp-882/2012 od 10. siječnja 2013. preinačena je presuda Općinskog suda u Splitu broj I P-1464/08 od 17. veljače 2011. kojom je tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je isključivi vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. 866/33 (kat. čest. 700) i čest. zem. 866/222 (kat. čest. 702) Z.U. 204, K.O. S., te nalaganje tuženiku ispustiti tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva na naznačenim nekretninama na ime tužitelja uz istodobni izbris prava vlasništva s tih nekretnina sa imena prednika tuženika, koju će u protivnom zamijeniti ta presuda, te naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 34.710,85 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku, pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno navodeći kao sporno pravno pitanje: "Koliki vremenski period je bilo potrebno pošteno posjedovati nekretninu u državnom vlasništvu prije 6. travnja 1941. godine, da bi se steklo vlasništvo nad državnom imovinom temeljem dosjelosti?", smatrajući rješenje tog pitanja važnim kako za odluku u ovoj pravnoj stvari tako i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da je o tom pitanju u presudi Gžx-576/09 od 19. studenoga 2009. isti županijski sud izrazio pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude. Predloženo je preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja te nalaganje tuženiku naknaditi mu troškove postupka, odnosno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Kako je pobijana drugostupanjska presuda donesena 10. siječnja 2013., dakle nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 – dalje: ZID ZPP – stupio je na snagu 2. lipnja 2011.), a čijom odredbom čl. 29. je izmijenjena dotadašnja odredba čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) to je za pitanje dopuštenosti ove revizije mjerodavna novelirana odredba čl. 382. ZPP, sve na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 29. ZID ZPP.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

7. Obzirom na označenu vrijednost predmeta ovog spora u iznosu 101.000,00 kn, a drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP, već na temelju odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP, ocijeniti je da protiv pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, tzv. redovna revizija.

 

8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana.

 

9. U reviziji podnesenoj protiv pobijane drugostupanjske presude, a pozivom na odredbu čl. 382. ZPP (tzv. izvanredna revizija) tužitelj je u istoj određeno naznačio pravno pitanje kao i razloge njegove važnosti kako za odluku u ovoj pravnoj stvari tako i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ukazujući na presudu istog županijskog suda broj Gžx-576/09 od 19. studenoga 2009. i u njoj o postavljenom pitanju izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude.

 

U takvim okolnostima ocijeniti je da ovako podnesena revizija tužitelja ispunjava pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za njezino dopuštanje.

 

10. U skladu s prethodno navedenim, a postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

11. Predmet spora je zahtjev upravljen na utvrđenje da je na utuženim nekretninama upisanim kao društveno vlasništvo, tužitelj putem svojih pravnih prednika dosjelošću, sve prije 6. travnja 1941., stekao vlasništvo na istima.

 

12. Prvostupanjski sud je takav zahtjev tužitelja prihvatio, a nakon što je ocjenom izvedenih dokaza, sve na temelju odredbe čl. 8. u vezi sa odredbom čl. 7. ZPP utvrdio da bi prednici tužitelja bili u posjedu predmetnih nekretnina, a koji posjed da je izvršavan od 19. stoljeća neprekidno do 6. travnja 1941., dakle preko 40 godina, a čime da su se ostvarile pretpostavke iz pravnog pravila paragrafa 1472. i 1493. bivšeg austrijskog Općeg građanskog zakonika iz 1811. (dalje: OGZ), a čije odredbe se primjenjuju na ovaj spor na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 86/46), za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

13. Drugostupanjski sud je povodom žalbe tuženika prvostupanjsku presudu preinačio i odbio tužbeni zahtjev preocjenjujući dokaze izvedene pred prvostupanjskim sudom i na temelju toga utvrdio da prednici tužitelja nisu bili u posjedu predmetnih nekretnina 40 godina, a prije 6. travnja 1941., zbog čega da se nisu ostvarile pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću u smislu prethodno navedenih odredbi bivšeg OGZ.

 

14. Osporavajući pravilnost drugostupanjske presude tužitelj pitanjem postavljenim u reviziji problematizira pravilnost pobijane presude, uz ostalo izraženo pravno shvaćanje glede roka potrebnog za dosjedanje vlasništva, ukazujući na pravno shvaćanje izraženo u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gžx-576/09 od 19. studenoga 2009., a koje se naslanja na ono proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., a prema kojem je vrijeme potrebno za dosjelost 20 godina.

 

15. Unatoč takvom pravnom shvaćanju tog suda bivše države, činjenica je da se u dugogodišnjoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uključujući i onu recentnu iskristaziralo pravno shvaćanje da je za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, a koje se odnosi na razdoblje do 6. travnja 1941., je rok 40 godina, sve u smislu pravnog pravila iz paragrafa 1472. bivšeg OGZ. U skladu s tim i odgovor na pitanje postavljeno u reviziji jest da je to rok od 40 godina.

 

16. Sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja i baš da je:

 

- prvostupanjski sud polazeći od činjeničnih utvrđenja tog spisa predmeta, a koje se temelji na ocjeni dokaza izvedenih u tom postupku, sve rukovodeći se načelom o stranačkoj istini u smislu odredbe čl. 7. ZPP, uz ostalo utvrdio da su pravni prednici tužitelja posjedovali sporne nekretnine preko 40 godina, i to prije 6. travnja 1941. i stoga ocijenio tužbeni zahtjev osnovan,

 

- a drugostupanjski sud preocjenjući izvedene dokaze i pritom primjenjujući inkvizitorno ovlaštenje iz već napuštenog načela materijalne istine (koje načelo je novelom ZPP – "Narodne novine", broj 117/03 zamijenjeno načelom stranačke istine) utvrđivao činjenice izvan onih koje su stranke iznijele i na temelju takvih utvrđenja ocijenio da na strani pravnih prednika tužitelja nisu ostvarene pretpostavke (40 godina posjedovanja prije 6. travnja 1941.) za stjecanje vlasništva dosjelošću,

 

onda je ocijeniti kako je pobijana drugostupanjska presuda utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a čemu revident osnovano prigovara putem postavljenog pravnog pitanja u ovoj reviziji.

 

17. S tim u vezi primijetiti da je u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gžx-576/09 od 19. studenoga 2009. u činjenično pravnom istovjetnom predmetu, a glede nekretnina koje su upisane u isti zemljišnoknjižni uložak K.O. S. u kojem se upisane i predmetne nekretnine iz ovog spisa predmeta je u primjeni odredbe pravnog pravila paragrafa 1472. bivšeg OGZ ocijenjeno da su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću protekom 40 godina posjedovanja se prije 6. travnja 1941., dakle suprotna pobijanoj drugostupanjskoj presudi, što upućuje na nekonzistentnost sudske prakse i potrebu njezinog ujednačavanja, a sve u cilju ravnopravnosti građana.

 

18. U skladu s prethodno navedenim, reviziju tužitelja je trebalo prihvatiti te preinačenjem pobijane presude odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 154. ZPP.

 

Zagreb, 16. studenoga 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.