Poslovni broj: 11 Pž-2564/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 11 Pž-2564/2021-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Srđana Šimca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. T. obutve d.d. v stečaju, OIB ..., T., R. S., kojeg zastupa punomoćnica P. O., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. d.o.o., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-722/18-57 od 24. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-722/18-57 od 24. ožujka 2021. u točki I. i II. njene izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-722/18-57 od 24. ožujka 2021. u točki III. njene izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-722/18-57 od 24. ožujka 2021. u točki III. njene izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 5.000,00 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-722/18-57 od 24. ožujka 2021. u točki I. izreke naloženo je tuženiku predati tužitelju u posjed poslovni prostor slobodan od osoba i stvari u R., na prvom katu stambene zgrade K. 23, površine 139 m2, sagrađene kč.br. 4169 k.o. S. G. prema katastarskom operatu. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 48.170,00 kn. Točkom III. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 42.000,00 kn. Rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena u dijelu kojim je tužitelj tražio naložiti tuženiku da trpi i omogući tužitelju izvršenje potrebnih radnji u vezi s uspostavom vlasništva posebnog dijela na nekretnini opisanoj kao poslovni prostor u R., na prvom katu stambene zgrade K. 23, površine 173,41 m2 u stambenoj zgradi upisanoj u zk.ul. 958 k.o. R., kč. Br. 687/1 k.o. R..

 

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je predmet spora zahtjev za predaju u posjed nekretnine koja u naravi predstavlja poslovni prostor za koji tužitelj tvrdi da se nalazi u posjedu tuženika bez pravne osnove, a da je tužitelj vlasnik, sve temeljem odredbe članka 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP). Među strankama je bila sporna identifikacija nekretnine, koja je utvrđena geodetskim vještačenjem i uviđajem, kojim je utvrđeno i da je tuženik u posjedu poslovnog prostora. Utvrđeno je da tuženik predmetni poslovni prostor posjeduje bez pravnog temelja, jer je prednik tužitelja Ugovorom o zakupu od 2. siječnja 2015. dao predmetni prostor u zakup trgovačkom društvu P. – D. d.o.o., S., od kojeg je u tražio predaju u posjed nakon otkaza ugovora o zakupu, a tuženik je tijekom postupka dostavio Ugovor o zakupu sklopljen s Gradom R. kao zakupodavcem, ali koji ugovor se ne odnosi na predmetni poslovni prostor. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao predmnijevano vlasništvo na predmetnom nekretnini, odnosno, da je dokazao pravni temelj i istinit način stjecanja prava vlasništva na spornoj nekretnini. Uvidom u Ugovor o zamjeni poslovnog prostora za stambeni prostor od 4. prosinca 1980. i od 2. ožujka 1981. sud je utvrdio da je predmet tih ugovora zamjena poslovnog prostora koji je nastao pretvaranjem stana na adresi K. 23 u poslovni prostor, da je davatelj stana na korištenje Samoupravna interesna zajednica (SIZ) za stanovanje temeljem Ugovora s Općinom R., te stana na adresi T. 6, davala kojeg na korištenje je P., O. M., koje društvo je bilo u sastavu tužiteljevog prednika, T. obutve „P.“. Temeljem tih ugovora stranke su stekle pravo uknjižbe nekretnina, i to SIZ stanovanja za stan na adresi T. 6, a P. tvornica obuće O. M. za stan na adresi K. 23, te su se stranke obvezale osigurati potrebnu dokumentaciju za uknjižbu. Uvidom u Potvrdu Društva za savjetovanje i upravljanje d.o.o., koje je u R. S. nadležno za izdavanje potvrda o privatizaciji, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina bila uključena u imovinu koja je bila predmet vlasničkog preoblikovanja društva, te da je ta nekretnina probavljena zamjenom tri stana u vlasništvu tužiteljevog prednika za tri sata u vlasništvu SIZ za područje Općine R.. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je sukladno odredbi članka 362. i 363. ZVDSP-a tužitelj dokazao predmnijevu svog prava vlasništva, te da je prostor koristio niz godina kao vlasnik, davao ga u zakup, uvrstio u svoju stečajnu masu, dok tuženik nije dokazao pravnu osnovu posjeda, te da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 166. ZVDSP-a. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Presudu pobija u cijelosti. Smatra da je počinjena povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, da tužitelj nije dokazao pravni temelj stjecanja vlasništva predmetne nekretnine. Ističe da je pogrešna ocjena suda da je tuženik u posjed poslovnog prostora na prvom katu, koji je predmet spora, došao temeljem ugovora o podzakupu, koji nije smio biti sklopljen. Navodi da je imao ugovor o zakupu sklopljen za poslovni prostor u prizemlju, a da je predmetni poslovni prostor na prvom katu galerija poslovnog prostora u prizemlju, kojoj se može pristupiti samo preko poslovnog prostora u prizemlju. Ističe da tužitelj i tužiteljev prednik nisu nikad bili upisani kao vlasnici stanova koji su navodno ugovorom o zamjeni predali SIZ-u Općine R., te da stoga nisu imali pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja. Prilaže spisu dokaze. Ističe da je sudski vještak za geodeziju u nalazu i mišljenju naveo kako nije moguće utvrditi odnosi li se ugovor o zamjeni na poslovni prostor koji je predmet spora. Ističe da je vještak utvrdio da na adresi K. 23 nema poslovnog te da je sud pogrešno ocijenio identifikaciju predmetnog poslovnog prostora, kao i da iz nalaza i mišljenja vještaka kao i iz potvrde Grada R. od 29. travnja 2019. proizlazi da je poslovni prostor na prvom katu u naravi galerija poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju, s kojim čini samostalnu upotrebnu cjelinu, a kojeg tuženik koristi temeljem ugovora o zakupu sklopljenog s Gradom R. kao zakupodavcem. Smatra da tužitelj nije dokazao da je poslovni prostor unesen u temeljni kapital društva po završenoj pretvorbi tužitelja. Ističe da se prvostupanjski sud nije očitovao o njegovom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije, jer u sustavu SFRJ društvena poduzeća i Narodni odbori nisu mogli raspolagati nekretninama u vlasničkopravnom smislu, nego samo u smislu zamjene prava upravljanja, korištenja i raspolaganja nekretninama koje su bile predmet ugovora o zamjeni, a koja zamjena je trebala biti upisana u zemljišnim knjigama. Smatra da je sud trebao izvesti dokaz financijsko računovodstvenim vještačenjem, radi utvrđenja činjenice unosa nekretnine u temeljni kapital društva. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na tuženikovu žalbu tužitelj u bitnom ističe da je žalba neosnovana. Traži naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od

5.000,00 kn.

 

5. Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja o trošku sadržanog u točki III. izreke presude. Smatra da je sud pogrešno primijenio odredbe Tarife odlučujući o zahtjevu za naknadu troška sastavljanja podneska od 4. ožujka 2019., 30. travnja 2019., 6. lipnja 2019., 15. listopada 2019., 16. ožujka 2020., 10. lipnja 2020., 9. listopada 2020. i 6. listopada 2020. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti te traži naknadu troška sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od

3.250,00 kn.

 

6. Odgovor na tužiteljevu žalbu nije podnesen.

 

7. Tuženikova žalba djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

 

8. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

9. Presuda je ispitana na temelju odredaba članka 365. stavka 2. i članka 467. stavka 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

10. Tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv dijela točke III. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška, pa je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a u tom dijelu tuženikovu žalbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, a zbog čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predajom posjeda poslovnog prostora na adresi K. 23, R., na prvom katu zgrade, koji temelji na navodu da je predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine, te da tuženik posjeduje nekretninu bez pravne osnove, sve sukladno odredbi članka 166. ZVDSP-a.

 

12. Odredbom članka 166. ZVDSP-a propisano je da će se onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrati vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju (st.

1.). Predmnjevanom će vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on (st. 2.). Predmnjeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari (st. 3.). Predmnjevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnjeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka; inače se na vlasničku tužbu predmnjevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnjevanoga vlasnika (st. 4.).

 

13. Nije sporno da je tuženik u posjedu poslovnog prostora koji se nalazi na adresi K. 19 u R., i to prostora u prizemlju kao i prostora na prvom katu. Nije sporno niti da do prostora na prvom katu vodi stepenište na adresi K. 23, no da ulaz u taj prostor nije moguć jer ulazna vrata nemaju kvaku. Nije sporno niti da je vlasnik prostora u prizemlju G. R., koji je u dopisu od 21. svibnja 2019. (str. 75 spisa) izričito naveo da je vlasnik prostora u prizemlju, upisanog u k.č.br. 687/1 zk.ul. 3553 k.o. R., a ne i prostora na prvom katu upisanog u zk.ul. 958 k.o. R.. Iz ugovora o zakupu (str. 174. spisa) i dopisa G. R. (str. 75. spisa) proizlazi da tuženik temeljem ugovora o zakupu sklopljenog s G. R. kao zakupodavcem koristi prostor u prizemlju, dok za prostor na prvom katu G. R. navodi da nema sklopljen ugovor s tuženikom.

 

14. Iz navedenog proizlazi da nisu osnovani tuženikovi navodi kako su prostor u prizemlju i na prvom katu jedna uporabna cjelina, da je prostor na prvom katu samo galerija prostora u prizemlju, čime tuženik želi podvesti pravo na posjed prostora na prvom katu pod pravo na posjed koje proizlazi iz ugovora o zakupu za prizemlje. Da je tuženik svjestan kako nema pravnu osnovu za posjed poslovnog prostora na prvom katu proizlazi iz navoda samog tuženika, da je društvu D. nekretnine d.o.o. podnio zahtjev za sklapanjem ugovora o zakupu u odnosu na taj poslovni prostor.

 

15. Slijedom navedenog, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tuženik koristi poslovni prostor na prvom katu bez pravne osnove. Identifikacija nekretnine utvrđena je uviđajem i geodetskim vještačenje, kojim je utvrđeno da je nekretnina, poslovni prostor na prvom katu zgrade na adresi K. 23, upisana u k.č.br. 4169 k.o. S. G. po katastarskom operatu, odnosno u k.č.br. 687/1 k.o. R., te da je površina objekta 139 m2, kako je tužitelj i naveo u tužbenom zahtjevu.

 

16. Tužitelj koji traži predaju posjeda nekretnine od tuženika, dužan je dokazati da ima jači pravni temelj za posjedovanje predmetne nekretnine od tuženika, odnosno da ima takav pravni temelj koji bi dao osnovu da sud naloži tuženiku posjedniku da taj posjed preda tužitelju.

 

17. Iz Ugovora o zamjeni poslovnog prostora za stambeni prostor od 4. prosinca 1980. i 2. ožujka 1981. (str. 4. do 7. spisa) proizlazi da je davatelj na korištenje stana na adresi K. 23 Samoupravna interesna zajednica za stanovanje s društvom P., O. M., davateljem na korištenje stanova na adresi T. 6 i S. 10, ugovorio zamjenu tih stanova za poslovni prostor na adresi K. 23, koji je nastao pretvaranjem stambenih u poslovni prostor. Temeljem tih ugovora ugovorne strane stekle su pravo uknjižbe predmetnih nekretnina (čl. 4. Ugovora). Iz rješenja Općinskog komiteta za urbanizam, izgradnju i komunalno stambene poslove od 2. veljače 1981. (str. 68. spisa) proizlazi da je SIZ-u R. odobreno pretvaranje stambenog u poslovni prostor na adresi K. 23, R., za potrebe R. P., T., S. S..

 

18. Kako to navodi prvostupanjski sud, nesporno je da je zgrada u kojoj se nalazi poslovni prostor bila u društvenom vlasništvu, stoga je SIZ općine R. upravljao zgradom i bio ovlašten sklapati ugovore o zamjeni, sve sukladno odredbama Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 386/1974).

 

19. Iz navedenog proizlazi da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda kako je tužitelj dokazao pravo korištenja poslovnog prostora na adresi K. 23, a prema odredbi članka 363. stavka 2. ZVDSP-a, i predmnijevu svog prava vlasništva. Za navesti je da je za stjecanje prava vlasništva društava (bilo hrvatskih ili slovenskih), a temeljem predmnijeve o pretvorbi prava korištenja u pravo vlasništva i upis prava vlasništva sukladno članku 360. do 365 ZVDSP-a prema kogentnim normama iz članka 390. i 390.a ZVDSP-a potrebno dokazati da je društvo tu nekretninu unijelo u

temeljni kapital te je potrebno dokazati pravni slijed od uknjiženog korisnika do današnjeg društva.

 

20. Između Republike Hrvatske i Republike Slovenije sklopljen je Međunarodni ugovor Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa od 8. listopada 1999.g. iz kojeg proizlazi da društva u Republici Sloveniji mogu unositi nekretnine na teritoriju Republike Hrvatske u temeljni kapital temeljem Zakona o lastninskem preoblikovanju podjetij (Uradni list Rs 55/92, 7/93,31/93 i 1/96) i Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb vlasti Slovenske razvojne družbe (Uradni list Rs 30/98), a da je za stjecanje prava vlasništva nekretnina koje se nalaze u Republici Hrvatskoj nadležno pravo Republike Hrvatske. Dakle, za društva iz Republike Slovenije koja su imala prava korištenja nekretnina u Republici Hrvatskoj, da bi stekli pravo vlasništva temeljem odredaba ZVDSP-a potrebno je dokazati da su ispunjene pretpostavke iz hrvatskog zakonodavstva, kao i pretpostavke iz slovenskog zakonodavstva i to dokaz o pravnom sljedništvu kao i dokaz da je nekretnina ušla u temeljni kapital.

 

21. Pravilno je sud utvrdio da iz P. D. za savjetovanje i upravljanje d.o.o., koje društvo je u Republici Sloveniji nadležno za izdavanje potvrde o predmetu preoblikovanja i privatizacije, proizlazi da je u imovinu koja je bila predmet vlasničkog preoblikovanja prema Zakonu o vlasničkom preoblikovanu bio uključen i predmetni poslovni prostor na prvom katu zgrade na adresi K. 23, R., a tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje takav zaključak suda, jer njegovi navodi kojima ukazuje na nerealan prikaz bilance i ističe da u statutu nema popisa i procjene nekretnina, nisu od značaja, a navod da nekretnina nije unesena u imovinu društva u postupku pretvorbe i privatizacije tuženik nije dokazao.

 

22. Kako iz navedenog proizlazi da je predmetna nekretnina ušla u temeljni kapital tužitelja u vrijeme stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dan stupanja na snagu 1. siječnja 1997., a radi primjene čl. 390. i 390.a ZV) kao i na dan stupanja na snagu Međunarodnog ugovora RH i Republike Slovenije (dan stupanja na snagu 23.veljače 2000.), tužitelj je mogao steći vlasništvo temeljem zakonskih presumpcija o pretvorbi prava korištenja u pravo vlasništva.

 

23. Nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga, i u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Prvostupanjski sud nije počinio ni druge bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

24. Navodi kojima tuženik ukazuje na zemljišnoknjižno stanje vezano za nekretnine na adresi S. 10 i T. 6 nisu relevantni za odluku o tužbenom zahtjevu, jer pravo tužitelja ne ovisi o činjenici je li SIZ općine R. upisao pravo korištenja na nekretninama koje su bile predmet ugovora o zamjeni.

 

25. Pravilna je odluka i o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, kako ona iz točke II. tako i ona iz točke III. izreke pobijane presude. Pravilno je sud ocijenio radnje za koje tužitelju pripada pravo na naknadu, te tuženik posebno ni ne osporava tu odluku suda. Tužiteljeva žalba protiv odluke o trošku također nije osnovana. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud tužitelju za sastavljanje podnesaka od 30. travnja 2019., 6. lipnja 2019., 15. listopada 2019., 16. ožujka 2020. i 9. listopada 2020. pravilno priznao pravo na naknadu u iznosu od po 500,00 kn s PDV-om od 25% prema Tbr. 8.3. Tarife, jer se ne radi o podnescima kojima je tužitelj odgovarao na navod iz odgovora na tužbu niti se očitovao o nalazu i mišljenju vještaka. Podneskom od 10. lipnja 2020. tužitelj se očitovao na dopunski nalaz vještaka, no s obzirom na to da mu je za sastavljanje podneska od 10. veljače

2020., kojim se također očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, sud priznao pravo na naknadu prema Tbr. 8.1. Tarife, za sastavljanje ovog podneska pravilno je sud ocijenio da tužitelj ima pravo na naknadu prema Tbr. 8.3. Tarife. Podnesak od 4. ožujka 2019. tužitelj je predao na ročištu održanom 6. ožujka 2019., te to nije trošak potreban za vođenje parnice jer je navode iz podneska mogao iznijeti na ročištu.

 

26. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te je stoga trebalo primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

27. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu donesena je temeljem odredbe članka 166. i 155. ZPP-a, jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja postupka.

 

Zagreb, 16. studenog 2021.

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović, v.r.