Poslovni broj: 11 Pž-5294/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 11 Pž-5294/2021-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Srđana Šimca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. d.o.o. u stečaju, OIB ..., R., kojeg zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika E.&S. B. d. d., OIB ..., R., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. & P. d.o.o., Z., radi isplate iznosa od 253.890,55 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-60/2021-62 od 30. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-60/2021-62 od 30. rujna 2021. u točkama I. i II. njene izreke.

 

r i j e š i o  j e

 

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-60/2021-62 od 30. rujna 2021. u točki III. njene izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 6.000,00 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-60/2021-62 od 30. rujna 2021. u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev da se tužitelj oslobađa obveze prema tuženiku preuzete Ugovorom o solidarnom jamstvu broj 5104286336 od 4. svibnja 2009. sklopljenog između tužitelja kao jamca platca i tuženika, Ugovorom o solidarnom jamstvu broj 5104491397 od 13. studenog 2009. sklopljenog između tužitelja kao jamca platca i tuženika. Odbijen je i zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 253.890,55 kn sa zateznim kamatama od 23.

ožujka 2011. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 45.919,45 kn. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za nakandu troškova u iznosu od 5.625,00 kn.

 

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja koji kao jamac platac traži oslobođenje od odgovornosti za obveze dužnika prema tuženiku, preuzete Ugovorima o solidarnom jamstvu, kao i povrat iznosa od 253.890,55 kn sa zateznim kamatama, sve pozivom na odredbu članka

119. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), jer smatra da tuženik nije u zemljišnim knjigama izvršio upis založnih prava koja su sredstvo osiguranja ispunjenja obveze glavnog dužnika, kao i da nije osigurao polaganje depozita, odnosno, da je dio depozita koristio za podmirenje drugih obveza glavnog dužnika.

 

3. Sud je utvrdio da među strankama nije sporno da je tuženik s društvom M.I.R. T. d.o.o., kao dužnikom, i M. M., protivnikom osiguranja, sklopio 31. siječnja 2006. Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 75/06-1, kojim se obvezao odobravati korisniku kredite, davati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića do iznosa od 65.000,00 EUR. Protivnik osiguranja potpisom ugovora dopustio je tuženiku upis založnog prava, hipoteke, na suvlasničkom dijelu nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u K., poduložak 2951, zk.ul. 216 k.o. K., tijelo A II trosobni stan na 4 katu, u S. ulici broj 21, sagrađene na k.o.br. 1292/2 k.o. K., te je utvrđeno da je to pravo uknjiženo. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik s istim korisnikom sklopio 26. veljače 2007. Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 174/07-1, kojim se obvezao odobravati korisniku kredite, davati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića do iznosa od 90.000,00 EUR. Utvrđeno je da je tuženik s korisnikom M.I.R. T. d.o.o. sklopio dva ugovora o kreditu, jedan 4. svibnja 2009. za iznos od 205.000,00 EUR a drugi 13. studenog 2009. za iznos od 20.500,00 EUR, kao i ugovor o kreditu s korisnikom Poljoprivrednom zadrugom S. 14. siječnja 2010, za iznos od 19.500,00 EUR. Nije sporno da je tužitelj temeljem ugovora o solidarnom jamstvu od 4. svibnja 2009., 13. studenog 2009. i 14. siječnja 2010. tuženiku kao jamac platac jamčio za obveze glavnih dužnika koje proizlaze iz navedenih ugovora o kreditu, da je tuženik isplatio korisnicima kredita ugovorene iznose i da je s računa tužitelja ustegnut iznos od 253.890,55 kn. S obzirom na to da je u ugovorima o kreditu navedeno da su sastavni dio Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja od 31. siječnja 2006. i 26. veljače 2007., te da se instrumenti osiguranja ugovoreni i zasnovani tim ugovorima odnose i na ugovore o kreditu, te da je utvrđeno kako je tuženik u zemljišnim knjigama ishodio uknjižbu založnih prava iz tih ugovora, sud je ocijenio neosnovanim tuženikov navod da je tuženik izgubio zalog. S obzirom na to da je tuženik dostavio dokaz kako je sredstva depozita koristio za namirenje potraživanja s osnove ugovora o kreditu za koje je tužitelj jamčio, sud je neosnovanim ocijenio tužiteljev navod da je onemogućio prijelaz prava s vjerovnika na jamca. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da postoje razlozi propisani odredbom članka 166. ZOO-a. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa).

 

4. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Presudu pobija u cijelosti. Smatra da je pogrešan i priloženim isprava proturječan zaključa suda da je tuženik upisao zalog i da je osigurao depozite u iznosu od 100% kredita, te da za zaključak da je upisao zalog u zemljišnim knjigama nije dovoljno pozivanje ugovornih strana na založno pravo. Smatra da ugovori o kreditima nisu dio ugovora o okvirnom iznosu zaduženja, te da, sve kad bi oni to i bili, tuženik je napustio zalog jer je izdao založnim dužnicima brisovno očitovanje. Navodi da su korisnici kredita trebali osigurati depozite u iznosu od 100% od iznosa kredita, te da to nisu učinili, a da je tuženik dužan paziti na svoju kreditnu izloženost. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 7.812,50 kn i sudske pristojbe po odluci suda.

 

5. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom navodi da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Traži naknadu troška u iznosu od 6.000,00 kn.

 

6. Žalba djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

 

7. Tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv točke III. izreke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troška, pa je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. ZPP-a u tom dijelu tuženikovu žalbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, a zbog čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

8. Presuda je ispitana na temelju odredaba članka 365. stavka 2. i članka 467. stavka 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao jamca za obveze glavnih dužnika koje proizlaze iz ugovora o kreditu sklopljenih s tuženikom, koje tužitelj temelji na navodu da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 119. ZOO-a. Navedenom odredbom propisano je da ako vjerovnik napusti zalog ili koje drugo pravo kojim je bilo osigurano ispunjenje njegove tražbine ili ga izgubi svojom krivnjom i tako onemogući prijelaz toga prava na jamca, ovaj se oslobađa svoje obveze prema vjerovniku za onoliko za koliko bi mogao dobiti ostvarenjem toga prava (st. 1.). Pravilo stavka 1. ovoga članka vrijedi kako u slučaju kad je pravo nastalo prije sklapanja ugovora o jamstvu, tako i u slučaju kad je nastalo nakon toga.

 

10. Tužitelj traži da sud donese odluku kojom ga oslobađa obveze s osnove jamstva, te traži isplatu iznosa od 253.890,55 kn koji mu je naplatom zadužnica tuženik ustegnuo s računa.

 

11. Sud je utvrdio da među strankama nije sporno kako je tuženik s društvom M.I.R. T. d.o.o., kao dužnikom, i M. M., protivnikom osiguranja, sklopio 31. siječnja 2006. Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 75/06-1 (str. 52 – 55 spisa), kojim je tuženik obvezao na temelju svoje odluke od 27. siječnja 2006. u skladu s poslovnom politikom, načelom sigurnosti novčanih plasmana i potrebama dužnika, odobravati korisniku kredite, davati garancije otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića do iznosa od 65.000,00 EUR. Protivnik osiguranja potpisom ugovora dopustio je tuženiku upis založnog prava, hipoteke, na suvlasničkom dijelu nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u K., poduožak 2951, zk.ul. 216 k.o. K., tijelo A II trosobni stan na 4 katu, u S. ulici broj 21, sagrađene na k.o.br. 1292/2 k.o. K..

 

12. Tuženik je s istim korisnikom i R. M., protivnikom osiguranja, sklopio 26. veljače 2007. Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 174/07-1 (str. 73 – 76 spisa), kojim se obvezao na temelju svoje odluke od 12. veljače 2007., u skladu s poslovnom politikom, načelom sigurnosti novčanih plasmana i potrebama dužnika, odobravati dužniku kredite, davati garancije otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića do iznosa od 90.000,00 EUR. Protivnik osiguranja potpisom ugovora dopustio je tuženiku upis založnog prava na na suvlasničkom dijelu nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u R., u z.k.ul. 602, 1273, 1557, Pl, poduložak broj 2533, k.o. P., zk. tijelo A I, zgrada u ulici E. R. 4, R..

 

13. Tuženik je s društvom M.I.R. T. d.o.o. 4. svibnja 2009. sklopio ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51016015-5104286336, (str. 4 – 8 spisa) kojim se obvezao korisniku kredita isplatiti iznos od 205.000,00 EUR, a korisnik se obvezao kao instrument osiguranja predati banci zadužnicu, mjenice, ugovor o solidarnom jamstvu, dokaz o zasnovanoj hipoteki u skladu s člankom 12. ugovora i depozit od 40.000,00 EUR. U članku 12. ugovora navedeno je da se taj ugovor smatra sastavnim dijelom Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 75/06-1 od 31. siječnja 2006. i Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 174/07-1 od 26. veljače 2007., te da sredstva osiguranja ugovorena i zasnovana temeljem tih ugovora služe kao osiguranje naplate tražbine po ovom ugovoru. Aneksom ugovora od 1. prosinca 2009. ugovoreno je da se u sredstva osiguranja dodaje i depozit od 20.500,00 EUR. Za taj ugovor o dugoročnom kreditu tužitelj je 4. svibnja 2009. s tuženikom sklopio Ugovor o solidarnom jamstvu broj 5104286336 (str. 10. spisa), potpisom kojeg je tužitelj potvrdio da je u cijelosti upoznat sa sadržajem ugovora i svim pravima i obvezama ugovornih strana, te da se obvezuje na prvi poziv tuženika podmiriti sve obveze glavnog dužnika koje proizlaze iz ugovora.

 

14. Tužitelj je s društvom M.I.R. T. d.o.o. sklopio Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34016007-5104491397 (str. 11. – 15. spisa), kojim se korisniku kredita platiti iznos od 20.500,00 EUR, a korisnik se obvezao kao instrument osiguranja predati banci zadužnicu, mjenice, ugovor o solidarnom jamstvu sklopljen s tužiteljem i depozit u iznosu od 40.000,00 EUR. U članku 12. tog ugovora navedeno je se on smatra sastavnim dijelom Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 75/06-1 od 31. siječnja 2006. i Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 174/07-1 od 26. veljače 2007., te da sredstva osiguranja ugovorena i zasnovana temeljem tih ugovora služe kao osiguranje naplate tražbine po tom ugovoru. Za taj ugovor o dugoročnom kreditu tužitelj je 13. studenog

2009. s tuženikom sklopio Ugovor o solidarnom jamstvu broj 5104491397 (str. 16. –

17. spisa), kojim je tužitelj potvrdio da je u cijelosti upoznat sa sadržajem ugovora i svim pravima i obvezama ugovornih strana, te da se obvezuje na prvi poziv tuženika podmiriti sve obveze glavnog dužnika koje proizlaze iz ugovora.

 

15. Tužitelj je s Poljoprivrednom zadrugom S. sklopio ugovor o kratkoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34012003-5001572611 14. siječnja 2010., kojim se obvezao isplatiti korisniku kredita iznos od 19.500,00 EUR, korisnik njemu predati zadužnice mjenice i ugovor o solidarnom jamstvu za tužitelja, kao i polog u iznosu od 40.000,00 EUR. U članku 12. tog ugovora navedeno je se on smatra sastavnim dijelom Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 75/06-1 od 31. siječnja 2006. i Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 174/07-1 od 26. veljače 2007., te da sredstva osiguranja ugovorena i zasnovana temeljem tih ugovora služe kao osiguranje naplate tražbine po tom ugovoru. Za taj ugovor o dugoročnom kreditu tužitelj je 13. studenog 2009. s tuženikom sklopio Ugovor o solidarnom jamstvu broj 5001572611 (str. 25. – 26. spisa), kojim je tužitelj potvrdio da je u cijelosti upoznat sa sadržajem ugovora i svim pravima i obvezama ugovornih strana, te da se obvezuje na prvi poziv tuženika podmiriti sve obveze glavnog dužnika koje proizlaze iz ugovora.

 

16. Nije sporno da je tuženik isplatio ugovorene iznose korisniku kredita, da su u zemljišnim knjigama bile upisane hipoteke za nekretnine koje služe kao sredstvo osiguranja temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju Es-75/06-1 od 31. siječnja 2006. i ES 174/07-1 od 26. veljače 2007., te da je tužitelju temeljem zadužnica ustegnut iznos od 253.890.55 kn.

 

17. Tužitelj smatra da tuženik nije upisao založno pravo na nekretninama iz ugovora o kreditu, jer se uknjižene hipoteke odnose na Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju Es-75/06-1 od 31. siječnja 2006. i ES 174/07-1 od 26. veljače

2007.

 

18. Iz članaka 12. svih ugovora o kreditu za koje se tužitelj obvezao kao jamac platac proizlazi da je izrijekom navedeno kako su ti ugovori sastavni dio Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju Es-75/06-1 od 31. siječnja 2006. i ES 174/07-1 od 26. veljače 2007., te da se sredstva osiguranja ugovorena i zasnovana tim ugovorima služe kao osiguranje naplate po ugovorima o kreditu. Također, odredbama članka 11. Ugovora o kreditu od 4. svibnja 2009. i 14. siječnja 2010. navedeno je da se korisnik kredita obvezuje dostaviti dokaz o zasnovanom instrumentu osiguranja, hipoteki na nekretnini, prema članku 12. ugovora. Slijedom navedenog, budući da je u ugovorima o kreditu navedeno da se kao sredstva osiguranja primjenjuju prava ugovorena i zasnovana Ugovorima o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja, da je temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja tuženik ishodio uknjižbu založnog prava na nekretninama iz ugovora, nije osnovan tužiteljev navod da je tuženik propustio zasnovati hipoteku na nekretninama.

 

19. Činjenica da je tuženik ugovorio isplatu iznosa koja prelazi iznose navedene u Ugovorima o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja, te da je procijenjena vrijednost založenih nekretnina manja od iznosa tražbine koja se njima osigurava, ne predstavlja razlog da se jamac platac, koji je bio upoznat s odredbama ugovora o kreditu sklopljenih s glavnim dužnikom, oslobodi obveza koje je preuzeo potpisivanjem ugovora o solidarnom jamstvu.

 

20. Neosnovano tužitelj smatra da je tuženik napustio zalog jer je mjeničnim dužnicima izdao brisovna očitovanja po primitku uplate iznosa od 700.000,00 kn. Iz spisa proizlazi da je tuženik 18. listopada 2013. izdao pismo namjere (str. 265 spisa), u kojem navodi da će izdati brisovno očitovanje za hipoteke upisane temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju od 31. siječnja 206. i od 26. veljače 2007., ukoliko do 31. listopada 2013. primi uplatu iznosa od 700.000,00 kn. Tržišna vrijednost nekretnina na kojima je osnovano založno pravo u vrijeme izdavanja pisma namjere procijenjena je na iznos od 970.130,61 kn, tužitelj tijekom postupka nije isticao niti predlagao dokaz da vrijednost nekretnina prelazi iznos koji je procijenio tuženik, te da bi postojala mogućnost da one u ovršnom postupku budu unovčene za veći iznos od onog kojeg je tuženik primio.

 

21. Iz sva tri ugovora o kreditu proizlazi da je kao sredstvo osiguranja tuženikove tražbine zasnovano založno pravo na oročenom depozitu, temeljem Ugovora o oročenom depozitu broj 7402949927 od 14. siječnja 2010., u iznosu od

40.000,00 EUR. S obzirom na to da iz isprava koje je tuženik priložio (str. 246. – 249. spisa) proizlazi da je iznos depozita korišten za podmirenje potraživanja iz kredita za koje je jamčio tužitelj, pravilno je sud ocijenio neosnovanim tužiteljeve navode da je tuženik deponirana sredstva isplatio korisniku kredita ili da ih je koristio za podmirenje drugih tražbina prema glavnom dužniku.

 

22. Suprotno tužiteljevim navodima, prvostupanjski sud jasno je obrazložio da je utvrdio kako je ugovoren depozit u iznosu od 40.000,00 EUR, jer je u ugovorima o kreditu izrijekom navedeno da se radi o založnom pravu na oročenom depozitu u iznosu od 40.000,00 EUR temeljem Ugovora o zalogu oročenog depozita broj

7402949927.

 

23. Iz svega navedenog proizlazi da nije počinjena povreda iz odredbe članka

354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga, i u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Prvostupanjski sud nije počinio ni druge bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

24. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, stoga je trebalo primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

25. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tužitelj ne ističe posebne žalbene razloge također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).

 

26. Slijedom svega navedeno, prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te je stoga trebalo primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

27. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu donesena je temeljem odredaba članaka 166. i 155. ZPP-a, jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja postupka.

 

Zagreb, 16. studenog 2021.

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović, v.r.