- 1 -              Revd 1875/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1875/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u S., protiv tuženika H. E. – dioničko društvo – H. d.d., Z., OIB: …, sa umješačem na strani tuženika G. O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika i umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1176/2020-2 od 10. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-294/2019 od 19. svibnja 2020., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-294/2019 od 5. lipnja 2020., u sjednici održanoj 16. studenoga 2021,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1176/2020-2 od 10. rujna 2020. u toč. 1. izreke se odbacuje kao nedopušten.

 

II. Prijedlog umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1176/2020-2 od 10. rujna 2020. u toč. 1. izreke se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik H. E. – dioničko društvo – H. d.d.,  Z., je podneskom od 30. prosinca 2020. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1176/2020-2 od 10. rujna 2020. u toč. 1. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 1.347.496,10 kuna sa zateznim kamatama, radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. Umješač na strani tuženika G. O. je podneskom od 30. prosinca 2020. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv navedene drugostupanjske presude u toč. 1. izreke radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu.

 

3. Tužitelj je odgovorilo na prijedloge i preložio odbaciti prijedloge kao nedopuštene zato što ne sadrže određena pravna pitanja i razloge važnosti tih pitanja.

 

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,  - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, jer naznačena pitanja nisu važna u smislu navedene odredbe.

 

5. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su naložili tuženiku da naknadi tužitelju štetu koja mu je nastala oduzimanjem dijela nekretnine oznake čest. zem. 2107/1 k.o. O. koja ima ukupnu površinu od 2515 m2, a na kojoj je tuženik bespravno izgradio pristupni put prema pogonu H.-a i time zauzeo površinu od 745 m2, pa vraćanje nekretnine tužitelju nije moguće. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova izgradnjom je umanjena vrijednost i preostalog dijela parcele na kojoj  nije moguća gradnja pa je prema shvaćanju suda tuženik dužan naknaditi tužitelju i štetu zbog umanjenja vrijednosti preostalog dijela parcele. Tuženik je nakon izgradnje isplatio tužitelju naknadu za dio čestice koji je zahvaćen putom u iznosu 46.046,94 kune. Prema nalazu vještaka za graditeljstvo predmetna nekretnina ima površinu od 2.515 m2, a prema prostornom uređenju O. nalazi se unutar granica građevinskog zemljišta (područje namijenjeno za industrijsku gradnju) i ima tržišnu vrijednost od 2.024,599,02 kune (107,19 po m2). Zbog bespravnog postupanja tuženika ne može se koristiti za gradnju preostalih 1770 m2. Stoga je tužitelju dosuđena naknada štete u iznosu od 1.347.496,10 kuna.

 

5.1. Tuženikov prigovor zastare je odbijen s obrazloženjem da je riječ o sporu radi naknade štete, pa da je glede zastare mjerodavan trogodišnji zastarni rok po odredbi čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ br. 29/78, 39/85, dalje ZOO/78), pri čemu je drugostupanjski sud naveo da je riječ o Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05). Utvrdivši da je šteta nastala bespravnim oduzimanjem zemljišta i izgradnjom puta dovršenom 11. ožujka 1986., a tužba radi naknade štete je podnesena 21. travnja 1986., odbijen je prigovor zastare. Pri tome je sud ocijenio neodlučnim što je vrijednost nekretnine djelomično umanjena još 1957. godine bespravnim korištenjem zemljišta za potrebe  izgradnje dalekovoda (postavljanjem dva dalekovodna stupa i podzemnog kabela), jer se držao sadržaja tužbe kojom je tražena naknada štete nastale bespravnim oduzimanjem dijela parcele i izgradnjom puta, čime je obezvrijeđen i ostatak parcele.

 

6. Tuženik i umješač na strani tuženika su osporili pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te su predložili da im Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

7. U odnosu na prijedlog tuženika:

 

8. Tuženik je u prijedlogu naznačio pravno pitanje kojim pita je li ostvarena bitna povreda odredaba materijalnog prava i to odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ broj 29/78, 39/85, dalje: ZOO) kada sud otklanja prigovor zastare kao neosnovan jer je utvrdio da je predmetna nekretnina oduzeta u cijelosti od strane tuženika gradnjom puta-ceste preko predmetne nekretnine 1986., koji put predstavlja površinu od 745 m2 i čini dio parcele od 2515 m2, iako je ostali nekretnine oduzeta 1950-ih prošlog stoljeća izgradnjom dalekovoda koji je i danas u funkciji i unesen je u osnovna sredstva tuženika. Koji trenutak treba smatrati vremenom nastanka štete za dio nekretnine u površini od  1770 m2 preko kojeg je postavljen dalekovod i od kada bi trebala početi teći zastara, s obzirom na to da je tužba podnesena 1986., trideset godina nakon postavljanja dalekovoda?

 

8.1. U prijedlogu je navedeno da je pitanje važno jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, te je naznačio odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-1110/00 od 13. studenog 2003. i Rev-968/2008 od 13. siječnja 2010.

 

9. Prijedlog ispunjava propisane formalne pretpostavke, ali naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora jer polazi od činjeničnih tvrdnji koje ne odgovaraju stanju spisa. Tužba je podnesena radi naknade štete koja je prema navodima tužbe nastala tužitelju protupravnim oduzimanjem 745 m2 koji čine dio čest. zem. 2107/1 k.o. O. koja ima ukupnu površinu od 2515 m2. Šteta se sastoji u obezvrjeđenju preostalih 1770 m2 na kojima tužitelju nije omogućena izgradnja objekata, iako se inače radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu u dijelu grada u kojemu je dopuštena izgradnja poslovnih objekata. Stoga nije odlučno što je tuženik i ranije bespravno intervenirao na tužiteljevoj parceli postavljanjem dalekovoda, jer se tužbeni zahtjev ne odnosi na naknadu štete zbog postavljanja dalekovoda.  Okolnost što je vrijednost nekretnine djelomično umanjena već postavljanjem dalekovoda u pedesetim godinama mogla je biti odlučna kod odluke o visini štete, ali ne utječe na početak tijeka zastare za štetu počinjenu uzurpiranjem dijela parcele  koja se dogodila 1986. godine. Zbog istog razloga nije odlučno je li tuženik dosjelošću stekao pravo služnosti protekom roka od 20 godina od izgradnje dalekovoda.

 

9.1. Podredno se napominje, sve da je pitanje važno za rješenje ovoga spora, da odluke revizijskog suda broj Rev-1110/00 od 13. studenog 2003. i Rev-968/2008 od 13. siječnja 2010. ne daju razlog važnosti naznačenom pitanju jer su utemeljene na bitno različitim činjeničnim utvrđenjima.

 

10. Stoga je valjalo prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u toč I. izreke ovog rješenja.

 

11. Umješač na strani tuženika je u prijedlogu naznačio šest pravnih pitanja od kojih je samo u odnosu na pitanje pod brojem 2. naznačen i razlog važnosti, pa su samo u odnosu na to pitanje ispunjene formalne pretpostavke dopuštenosti.

 

11.1. Umješač drugim pitanjem pita može li se prema odredbama OGZ-a i/ili Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/1980) izvršavanjem sadržaja stvarne služnosti imati svoju napravu na tuđem zemljištu neprekidno kroz razdoblje od 30 godina, steći pravo stvarne služnosti na toj nekretnini iako stjecatelj nema zakonit, ali ima istinit posjed služnosti.

 

12. Naznačeno pitanje nije važno zbog razloga koji su već navedeni u toč. 6. ovog rješenja.

 

13. Stoga je valjalo prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. studenog 2021.