1

Poslovni broj 14 Gž-3542/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-3542/2021-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umičević kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt i mr. sc. Iris Gović Penić kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja I. M. OIB:…, II-tužiteljice M. J. i III-tužitelja S. M., svi   iz K., O., … te IV-tužitelja A. M. OIB:… iz V., … i V-tužiteljice S. S. iz O., …, svih zastupanih po punomoćnici G. P., odvjetnici u D., protiv tuženika J. M. OIB: … iz B. M., …, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u R., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi I-V tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama posl. br. P-1506/2019-24 od 19. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 16. studenog 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba I-V tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama posl. br. P-1506/2019-24 od 19. srpnja 2021. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke i iz stavka II izreke u dijelu u kojem je I-V tužiteljima naloženo tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kn.

 

 

r i j e š i o j e

 

I              Odbija se žalba I-V tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje  Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama posl. br. P-1506/2019-24 od 19. srpnja 2021.

 

II              Odbija se zahtjev I-V tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

III               Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-1506/2019-24 od 19. srpnja 2021. odbijen je zahtjev za utvrđenje da su tužitelji vlasnici kč. br. 72 livada od 1917m², kč.br. 207 šuma od 8367m², kč.br. 235 šuma od 7222m², kč.br. 236 šuma od 5514m², kč.br. 318 oranica od 396m², kč.br. 319 oranica od 780m², kč.br. 320 livada od 3428m², kč.br. 375 šuma od 5147m², kč.br. 420 oranica od 266m², kč.br. 421 oranica od 1593m², kč.br. 424 oranica od 2593m², kč.br. 425 livada od 17836m², kč.br. 458 livada od 9441m², kč.br. 459 oranica od 539m², kč.br. 491 oranica od 1439m², kč.br. 492 livada od 536m², kč.br. 529 šuma od 8136m² i kč.br. 536 oranica od 611m², k.o. R. i to I-tužitelj u 6/35 suvlasničkih dijelova, II-tužiteljica u 6/35 suvlasničkih dijelova, III-tužitelj u 6/35 suvlasničkih dijelova, IV-tužitelj u 6/35 suvlasničkih dijelova i V-tužiteljica u 5/35 suvlasničkih dijelova te  da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama za korist tužitelja uz naknadu parničnih troškova tužiteljima, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

 

U stavku II izreke prvostupanjske presude naloženo je I-V tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn, u roku od 15 dana dok je u ostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen.

 

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog I-V tužitelja za osiguranje određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina iz tužbenog zahtjeva te zabranom sječe i prodaje šuma na tim nekretninama uz zabilježbu zabrane i ograničenja u posjedovnom listu kod Ureda za katastar, Ispostava D., koju zabilježbu će provesti navedeno tijelo, do pravomoćnog okončanja postupka ili drugačije odluke suda, kao u izreci rješenja prvostupanjskog suda.

 

2. Protiv ove presude u dijelu iz stavka I izreke i iz stavka II izreke u dijelu u kojem je I-V tužiteljima naloženo tuženiku nakaditi parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kn žale se I-V tužitelji zbog svih žalbenih razloga i predlažu prvostupanjsku presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti presudu i rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.

 

U odgovoru na žalbu tuženik smatra da je žalba neosnovana i predlaže odbiti ju, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Za razliku od žalbenih navoda, obrazloženje prvostupanjske presude nije puno netočnosti i nelogičnosti i nema proturječnosti između onoga što se o odlučnim činjenicama navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika i samih isprava i zapisnika. Iz sadržaja presude i iz isprava i zapisnika u predmetnom spisu proizlazi da presuda suda prvog stupnja ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su sukladni stanju spisa i ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati tako da u pobijanoj presudi i u postupku koji joj je prethodio nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11  Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) a ne uočavaju se ni ostale bitne povrede predviđene čl. 354. st. 2, toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2 ZPP. 

 

5. Tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnina k.č.br. 72, k.č.br. 207, k.č.br. 235, k.č.br. 236, k.č.br. 318, k.č.br. 319, k.č.br. 320, k.č.br. 375, k.č.br. 420, k.č.br. 421, k.č.br. 424, k.č.br. 425, k.č.br. 458, k.č.br. 459, k.č.br. 491, k.č.br. 492, k.č.br. 529 i k.č.br. 536 upisanih u posjedovni list br. 16 k.o. R. I.-V tužitelji temelje na tvrdnji da su iste nekretnine naslijedili od svog pok. oca i djeda stranaka J. M., rođ. 1904. a umrlog 1985., iz … koji ih je stekao 1961. darovanjem od A. Š., iako nisu navedene u rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-11/85 od 9. svibnja 1985. Općinskog suda u Vrbovskom.

 

6. Prvostupanjski je sud navedeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva odbio kao neosnovan na temelju pravilnog činjeničnog utvrđenja utemeljenog na rezultatima izvedenog dokaznog postupka a posebno na suglasnim iskazima svjedoka I. A. i M. M. i njima sukladnim iskazima IV-tužitelja i tuženika iz kojih proizlazi da je pok. otac i djed stranaka J. M. (rođ. 1904.), nakon što je predmetne nekretnine stekao 1961. darovanjem od A. Š., za života tijekom 70.-tih godina prošlog stoljeća dalje raspolagao navedenim nekretninama tako što ih je darovao ocu tuženika pok. J. M1. (rođ. 1931.) iz …. Tuženik se pozvao na sadržaj rješenja o nasljeđivanju iza svog oca J. M1. iz …, rođ. 1931. a umrlog 2007., posl. br. O-16/07 Javnog bilježnika N. M. iz D. od 19. ožujka 2007. temeljem kojeg je navedene nekretnine naslijedio kao izvanknjižno vlasništvo.

 

7. Stoga se prvostupanjska odluka temelji na odgovarajućoj primjeni pravnog pravila Nemo plus iuris ad alium transfere potest quam ipse habet, po kojem nitko na drugoga ne može prenijeti više prava no što ga sam ima. Tako ostavinsku imovinu oca i djeda stranaka pok. J. M. (rođ. 1904.) nisu više činile nekretnine k.č.br. 72, k.č.br. 207, k.č.br. 235, k.č.br. 236, k.č.br. 318, k.č.br. 319, k.č.br. 320, k.č.br. 375, k.č.br. 420, k.č.br. 421, k.č.br. 424, k.č.br. 425, k.č.br. 458, k.č.br. 459, k.č.br. 491, k.č.br. 492, k.č.br. 529 i k.č.br. 536 upisane u posjedovni list br. 16 k.o. R., nakon što je otac i djed stranaka pok. J. M. (rođ. 1904.) za života njima raspolagao u korist oca tuženika pok. J. M1. (rođ. 1931.) i predao ih njemu u posjed, koje je potom nasljeđivanjem u posjed stekao tuženi. Imovina koju je prednik stranaka pok. J. M. (rođ. 1904.) otuđio za života ne može kao ostavina pripasti njegovim nasljednicima.

 

8. Prema odredbi čl. 388. st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) za stjecanje prava vlasništva prednika stranaka pok. J. M. (rođ. 1904.) mjerodavna su pravila koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja od A. Š. 1961. na koje se stjecanje tužitelji pozivaju. Iz pravila § 943. Austrijskog općeg građanskog zakonika (Justizgesetzsammlung 1/1811, dalje: OGZ) primjenjivog temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Sl. list SFRJ" br. 86/46, 105/46., 96/47) i Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" br. 73/91) proizlazi da se za valjanost darovne pogodbe ne traži pismena isprava u slučaju kada je izvršena prava predaja darovne stvari, pri čemu se pravom predajom ne smatra samo uknjižba (§ 431. OGZ) nego i predaja posjeda od darodavca i njegovo prihvaćanje po daroprimcu (§ 312. OGZ).

 

9. Kao što se smatra valjanim darovni ugovor darovateljice A. Š. iz 1961. u korist prednika stranaka pok. J. M. (rođ. 1904.) bez propisane forme jer su mu iste nekretnine bile predane u posjed, tako se smatra valjanim i daljnje raspolaganje tim nekretninama bez propisane forme od strane prednika stranaka pok. J. M. (rođ. 1904.) u korist oca tuženika pok. J. M1. (rođ. 1931.), kojemu su iste nekretnine potom predane u posjed, sve temeljem pravila § 943. OGZ.

 

10. Kada u žalbi osporavaju pravilnost činjeničnog utvrđenja daljnjeg raspolaganja prednika stranaka pok. J. M. (rođ. 1904.) u korist oca tuženika pok. J. M1. (rođ. 1931.), I-V tužitelji se neosnovano pozivaju na navodne nelogičnosti zaključka o darovanju predmetnih nekretnina. Kao što je navedeno, prvostupanjski je sud zaključak o učinjenom darovanju od strane prednika stranaka J. M. (rođ. 1904.) u korist oca tuženika J. M1. (rođ. 1931.) utemeljio na valjanoj ocjeni sadržaja iskaza svjedoka I. A. i M. M. i njima sukladnih iskaza IV-tužitelja i tuženika, na pravilnost kojeg zaključka ne utječu žalbeni navodi o tome je li prednik stranaka pok. J. M. (rođ. 1904.) odlazio u R. do svoje smrti, je li sa ostalim sinovima sjekao stabla, kosio ili obrađivao zemlju i je li favorizirao koga od svoje djece, tko je od braće kada napuštao roditeljsku kuću i tko ih je i kako pomagao, je li nasljeđivanje pojedinih nekretnina isključeno stjecanjem drugih nekretnina te je li otac tuženika poduzimao kakve pravne radnje kojima bi se utvrdilo njegovo vlasništvo predmetnih nekretnina i drugi za presudu nebitni žalbeni navodi.

 

11. Budući da nakon pravilno utvrđene činjenice raspolaganja predmetnim nekretninama od strane prednika stranaka pok. J. M. (rođ. 1904.) iste više ne čine njegovu ostavinsku imovinu, I-V tužitelji se neosnovano pozivaju na nasljeđivanjem stečeno pravo vlasništva, kao što je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

 

12. Valja reći da prema tada važećim odredbama čl. 3. i čl. 32. st. 1 Zakona o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta ("Narodne novine" br. 16/74., 10/78., 31/86., 47/89., 51/89., 71/91., 26/93., 37/94., 128/99.) katastar predstavlja evidenciju o zemljištu, sa podacima u pogledu položaja zemljišta, oblika, površine, načina iskorištavanja, proizvodne sposobnosti i osobe korisnika. Prema odredbi čl. 66. st. 1 toga zakona korisnici zemljišta bili su dužni prijaviti svaku promjenu na zemljištu koja utječe na podatke upisane u katastarskom operatu a tako i činjenicu da je nakon smrti oca i djeda stranaka pok. J. M. (rođ. 1904.) koji je umro 1985. predmetne nekretnine nastavio koristiti otac tuženika i poslije njegove smrti 2007. tuženik. U tom smislu iako je brisanje prethodnog upisa oca i djeda stranaka pok. J. M. (rođ. 1904.) kao korisnika predmetnih nekretnina izvršeno 1995., to ne znači da su otac tuženika pok. J. M1. (rođ. 1931.) a svakako ni tuženik zbog toga bili nepošteni i nesavjesni već upis danjih korisnika odgovara činjenici promjene korisnika predmetnih nekretnina. 

 

13. Nasljednici stječu pravo vlasništva svake ostaviteljeve stvari samim tim što su naslijedili ostavitelja, bez čina uspostavljanja vlasti na stvari predajom u posjed i stoga poštenje i savjesnost u posjedovanju nisu odlučni, naravno pod pretpostavkom da je stvar u vlasništvu ostavitelja, što ovdje nije slučaj jer je ostavitelj pok. J. M. (rođ. 1904.) za života raspolagao predmetnim nekretninama, kao što je utvrđeno iz rezultata dokaznog postupka. U tom smislu I-V tužitelji ne mogu sa uspjehom svoju tužbu za utvrđenje prava vlasništva stečenog nasljeđivanjem prednika pok. J. M. (rođ. 1904.) temeljiti na tvrdnji da je do promjene korisnika predmetnih nekretnina upisom tuženika u posjedovnom listu br. 16. k.o. R. došlo 1995. bez pravne osnove jer nije odlučno tko je kao korisnik upisan u evidenciju katastra već je odlučno jesu li ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u okolnostima pozivanja na prethodno stjecanje temeljem pravnog posla koji ne zadovoljava propisanu pismenu formu, a koje su ovdje ostvarene i u odnosu na stjecanje prednika stranaka pok. J. M. (rođ. 1904.) tako i u odnosu na njegovo kasnije raspolaganje tim nekretninama u korist oca tuženika pok. J. M1. (rođ. 1931.).

 

Žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na ocjenu sadržaja iskaza svjedoka I. A. i M. M. te iskaza IV-tužitelja i tuženika nije osnovano. Kao što je navedeno, sud prvog stupnja je, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi predstavljaju drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza.

 

15. U žalbi tužitelja se neutemeljeno osporava činjenično utvrđenje iz iskaza IV-tužitelja sa tvrdnjama da je IV-tužitelj osoba ograničenih mentalnih sposobnosti i koja se boji tuženika, u okolnostima u kojima su tužitelji u svrhu dokazivanja činjenica na kojima temelje svoj zahtjev predložili izvođenje dokaza saslušanjem svih tužitelja a time i IV-tužitelja te se ostali uredno pozvani tužitelji nisu odazvali pozivima radi saslušanja već se odazvao i saslušan je samo IV-tužitelj a na njegov iskaz nije bilo primjedaba, kao što je vidljivo iz sadržaja raspravnog zapisnika sa ročišta od 9. studenog 2020. za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom. Budući da tužitelji u žalbi ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavljaju samo vlastitu ocjenu o netočnosti iskaza svjedoka I. A. i M. M. zbog navodne "instruiranosti od strane tuženika" a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni se prigovori u tom smislu otklanjaju kao neosnovani.

 

16. Bez obzira postoje li za predmetne nekretnine zemljišne knjige, za utvrđenje stjecanja prava vlasništva tih nekretnina I-V tužitelji su bili dužni dokazati da su ostvarene pretpostavke za utvrđenje njihovog prava vlasništva istih nekretnina stečenog nasljeđivanjem od prednika pok. J. M. (rođ. 1904.)  jer su na tim činjeničnim navodima iz tužbe i tijekom postupka odredili činjenični osnov na kojem temelje svoj zahtjev. S obzirom na pravilno utvrđenje da predmetne nekretnine u trenutku smrti prednika tužitelja pok. J. M. (rođ. 1904) njemu nisu pripadale jer je njima za života raspolagao, izostale su pretpostavke za primjenu čl. 128. st. 1 ZV u vezi čl. 2. Zakona o nasljeđivanju  ("Službeni list FNRJ" br. 20/55., "Službeni list SFRJ" br. 12/65., 42/65. - službeni pročišćeni tekst, "Narodne novine" br. 52/71., 47/78., 71/91., 37/94., 56/00., 48/03.).

 

17. U odnosu na tvrdnju tužitelja da prednik tuženika pok. J. M1. (rođ. 1931.) nije nikada bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina valja reći da I-V tužitelji nisu dokazali ni da je njihov prednik pok. J. M. (rođ. 1904.) bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnina niti da je kao vlasnica bila upisana A. Š. na čije darovanje se u korist svoga prednika pozivaju, čime su izostale pretpostavke i za primjenu čl. 128. st. 2 ZV te je pravilno odbijen i zahtjev za trpljenje upisa vlasništva tužitelja u skladu s čl. 45. i čl. 46. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19).

 

Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1 ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

 

18. Posljedično je pravilna i odluka iz neosnovano osporenog rješenja kojim se odgovarajućom primjenom čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) odbija prijedlog tužitelja za osiguranje privremenom mjerom zabranom otuđenja i opterećenja te sječe i prodaje šuma uz zabilježbu zabrane i otuđenja, u okolnostima u kojima nema vjerojatnosti tražbine tužitelja.

 

Stoga je primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odlučeno kao u stavku I izreke rješenja.

 

19. Primjenom čl. 166. st. 1 u vezi čl. 154. st. 1 ZPP odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška, kao u stavku II izreke rješenja.

 

20. U stavku III izreke rješenja odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu tužitelja, primjenom čl. 166. st. 1 u vezi čl. 155. st. 1 ZPP.

 

U Zagrebu, 16. studenog 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Sanja Joka Umićević