Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 01/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 683/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 683/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ć. iz O., koga zastupa punomoćnik A. Š. odvjetnik u O. protiv tuženika O. p. d.d. iz O., OIB koga zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj R-310/2018-4 od 9. travnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, broj Pr-918/2015-24 od 5. listopada 2016., u sjednici održanoj 16. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 3. prosinca 2010. nezakonita i nedopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao (toč. I izreke), naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na posao te da mu prizna kontinuitet radnog odnosa (toč. II izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati sve neisplaćene a dospjele plaće sa zateznom kamatom kako su naznačene pod toč. III izreke te je ujedno naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 18.500,00 kn (toč. IV izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na glavnu stvar pod toč. I., II. izreke, dijelu toč. III i toč. IV izreke dok je preinačena u dijelu pod toč. III koji se odnosi na stopu i tijek zatezne kamate na dosuđene neisplaćene a dospjele plaće.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Tuženik prvenstveno ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP. Naime, tuženik ističe da drugostupanjski sud nije postupio prema ukidnoj odluci ovog suda poslovni broj Revr-133/18-2 od 17. travnja 2018. jer da je morao dati valjane razloge o odlučnim činjenicama u smislu odredbe čl. 8. ZPP ističući da je netočno u pobijanoj odluci obrazloženo da je tuženik odustao od izvođenja predloženih dokaza za saslušanjem svjedoka I. K.1, I. P. i I. K.2, koje dokaze nije izveo prvostupanjski sud.

 

8. Navedeni prigovor nije osnovan. Drugostupanjski je sud u svojoj odluci pojasnio (za razliku od prvotne drugostupanjske odluke br. R-649/2016-2 od 19. listopada 2017. koja je ukinuta rješenjem ovog suda br. Revr-133/18-2 od 17. travnja 2018.) da iz spisa proizlazi da je tuženik na ročištu za glavnu raspravu od 3. studenoga 2015. predlagao saslušanje svjedoka I. K.1, I. P. i I. K.2, koji je i saslušan u prethodnom postupku na ročištu 4. rujna 2013., ali budući je na ročištu od 19. rujna 2016. punomoćnik tuženika istakao zaključiti glavnu raspravu prema trenutnom stanju spisa i da su stranke izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga – to da prvostupanjski sud nije imao razloga odlučivati o izvođenju dokaza saslušanjem navedenih svjedoka u smislu donošenja rješenja o odbijanju saslušanja i razloga za to. Stoga se i u reviziji neosnovano prigovara da je prvostupanjski sud morao donijeti rješenje o odbijanju saslušanja navedenih svjedoka.

 

9. Naime, u situaciji kad prvostupanjski sud na ročištu od 3. studenoga 2015., a i kasnije nije donio odluku kojom izrijekom odbija saslušanje predloženih svjedoka, a punomoćnik tuženika je na ročištu od 19. rujna 2016. predložio zaključiti glavnu raspravu prema stanju spisa i da nema daljnjih dokaznih prijedloga, to je drugostupanjski sud pravilno prihvatio i u skladu s tim obrazložio postupanje prvostupanjskog suda.

 

10. Budući da je drugostupanjski sud na opisani način odgovorio na žalbene prigovore, to tuženik u reviziji neosnovano ističe da sud nije odgovorio na žalbeni prigovor da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Pri tom pozivanje tuženika na prvotnu drugostupanjsku odluku od 6. kolovoza 2015. (br. -4750/13-2) nije relevantno za razrješenje ovog spora jer ako smatra da je prvostupanjska odluka nezakonita a time i drugostupanjska kojom je prvostupanjska potvrđena, tad razloge za to treba u revizijskom postupku istaknuti a ne se pozivati na prvotnu ukidnu odluku.

 

11. Nije osnovan niti prigovor da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluku o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad. Na temelju provedenog postupka, prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj nije počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa na način da je neovlašteno raspolagao imovinom poslodavca te da nije uredno vodio evidenciju o izdanoj robi.

 

13. Drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda te ističe da tuženik sukladno odredbi čl. 131. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 6/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu premda je teret dokazivanja prema navedenoj odredbi upravo na njemu.

 

14. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao tužitelja i predložene svjedoke te proveo vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke.

 

15. Na temelju tako provedenog postupka sud je utvrdio da tužitelj nije neovlašteno raspolagao imovinom poslodavca, a što je razlog za otkaz ugovora o radu, jer je izdatnicu-interni dokument napisao po uputi Ž. L. a prema odluci Porezne uprave (pa su stoga bez utjecaja na zakonitost presude prigovori da sud nije cijenio obveze tužitelja iz ugovora o radu i katalog radnih mjesta). Osim što je sastavio Izdatnicu tužitelj nije ni na koji drugi način sudjelovao u postupku otpisa predmetne robe koji nije proveden na pravilan način niti ga prati valjana dokumentacija.

 

16. Revizijski navodi kojim tuženik nastoji svoje viđenje iskaza svjedokinje J. F., nalaza i mišljenja vještaka, predstavljaju prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji prigovori se sukladno čl. 386. ZPP u reviziji ne mogu iznositi.

 

17. Kako iz navedenog proizlaze da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, tako je na temelju čl. 393. st. 1. ZPP valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 16. studenoga 2021.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu