- 1 -              Rev 2576/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2576/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-354/2018-2 od 21. siječnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-802/2017 od 12. studenoga 2018., u sjednici održanoj 16. studenoga 2021.,

 

 

r i j e š i o j e:

 

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-354/2018-2 od 21. siječnja 2019. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja tuženici je naloženo isplatiti tužitelju izgubljenu zaradu u visini razlike između mirovine i plaće za razdoblje od 1. prosinca 2014. do 30. rujna 2015. u iznosu od 34.300,51 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka I. izreke) te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Tuženici nije dosuđen trošak žalbe, a tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) uz prijedlog da revizijski sud pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti, a podredno odbiti. Traži trošak odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanrednoj reviziji) stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8. Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a tuženica postavlja sljedeće pitanje:

 

"Pripada li tužitelju pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade ako nije dokazao da se ne može zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću?"

 

9. Obrazlažući razloge važnosti navedenog pitanja tuženica navodi da je pobijana odluka u suprotnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odlukama broj Rev-563/06 od 11. listopada 2006. i Rev-378/11 od 15. svibnja 2013.

 

10. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

11. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

12. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete na ime izgubljene zarade za razdoblje od prosinca 2014. do rujna 2015., u visini razlike između invalidske mirovine i plaće koju bi tužitelj ostvarivao da nije umirovljen.

 

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome, je utvrđeno:

 

- da je tužitelj doživio ozljedu na radu dana 12. lipnja 2001.,

- da je o odgovornosti tuženice za štetu nastalu zbog navedenog štetnog događaja pravomoćno odlučeno u predmetu Općinskog suda u Splitu broj P-754/03 i P-163/08,

- da se tužitelj zbog navedene ozljede na radu nalazi u invalidskoj mirovine od 1. prosinca 2003. te da je mirovina koju prima manja od plaće koju bi ostvarivao da nije umirovljen,

- da nije sporna visina izračuna razlike između invalidske mirovine tužitelja i plaće koju bi ostvarivao da se nije ozlijedio na radu,

- da je tužitelj razliku između mirovine i plaće sukcesivno utuživao i da mu je ista pravomoćno dosuđivana u parnicama koje su se vodile pred Općinskim sudom u Splitu pod brojevima P-163/08, Pr-183/12, Pr-717/13 i Pr-335/14,

- da je tuženica u ovom postupku iznijela tvrdnje da do tužiteljeva umirovljenja nije došlo zbog opće nesposobnosti za rad već zbog profesionalne nesposobnosti, a da se tužitelj nije pokušao zaposliti u okviru preostale radne sposobnosti.

 

14. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a sve prigovore tuženice glede pravne osnove postavljenog zahtjeva ocijenio neosnovanim uz obrazloženje da je o odgovornosti tuženice već pravomoćno odlučeno u predmetima toga suda broj P-754/03 i P-163/08, pa da je stoga bilo potrebno odlučiti samo o opravdanosti visine zahtjeva tužitelja.

 

15. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda drugostupanjski sud je ocijenio pogrešnim budući da u navedenim pravomoćno okončanim parničnim postupcima tuženica nije isticala prigovore koje je stavila u ovom postupku. Naime, u ovom postupku tuženica je isticala da je tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, da kod njega postoji preostala radna sposobnost te da se nije pokušao zaposliti u okviru preostale radne sposobnosti. Međutim, drugostupanjski sud je zaključio da pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda nije imalo utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, a s obzirom na pravila o teretu dokazivanja. Smatra da je tuženica trebala dokazati da se tužitelj imao mogućnost zaposliti u okviru preostale radne sposobnosti, a budući da tuženica navedeno nije dokazala, niti radi utvrđenja te činjenice predložila izvođenje dokaza, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu ocijenivši da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio.

 

16. Ocjena je ovog suda da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan.

 

17. Odredbom čl. 195. st. 2. ZOO-a propisano je da ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenome određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu.

 

18. Kada kod oštećenika nije došlo do gubitka opće radne sposobnosti, već je kod istoga preostala radna sposobnost za obavljanje drugih poslova, štetu bi predstavljala eventualna razlika između plaće koju bi tužitelj objektivno mogao ostvariti s preostalom radnom sposobnošću i mirovine koju prima, a koju štetu tužitelj mora dokazati prema općim pravilima o teretu dokazivanja.

 

19. Dakle, imajući u vidu odredbu čl. 195. st. 2. ZOO-a te predmetni tužbeni zahtjev kojim se traži naknada štete s osnove izgubljene zarade, na tužitelju je teret dokaza da se nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću odnosno da zbog umanjenja radne sposobnosti nastalog kao posljedica štetnog događaja ima gubitak na zaradi (tako i revizijski sud u odlukama Rev-378/11 od 15. svibnja 2013., Rev-966/21 od 7. rujna 2021., Rev-397/21 od 20. travnja 2021. i dr).

 

20. Budući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, a što je moglo biti od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP-a.

 

21. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

22. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

 

Zagreb, 16. studenoga 2021.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Viktorija Lovrić, v.r.