- 1 -              Rev 2462/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2462/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., OIB … iz B., zastupanog po punomoćnici E. P., odvjetnici u B., protiv tuženice R. H., OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2896/15-2 od 30. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1225/2015 od 15. rujna 2015., u sjednici održanoj 16. studenoga 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2896/15-2 od 30. svibnja 2017. i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1225/2015 od 15. rujna 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu č.zem. 1034/1 k.o. R. u površini od 900 m2, označenom na skici izmjere stalnog sudskog vještaka I. B., dipl. ing. geod. od 22. svibnja 2015. točkama A,B,C,D,A, koja skica je sastavni dio ove presude, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj, nakon izvršene parcelacije, u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice (točka I.1. izreke), kao i tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na dijelu č.zem. 1034/1 k.o. R. u površini od 1058 m2, označenom na skici izmjere stalnog sudskog vještaka I. B., dipl. ing. geod. od 22. svibnja 2015. točkama D,E,F,G,H, koja skica je sastavni dio ove presude, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj, nakon izvršene parcelacije, u zemljišnoj knjizi ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice (točka I.2. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 kn (točka II izreke).

 

2. Drugostupanjskom odlukom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske odluke reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu članka 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP) zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Revident je u reviziji naznačio pravno pitanje:

 

              „Računa li se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu vremenski period prije 1. siječnja 1997. kako to čini Županijski sud u Bjelovaru u odluci broj Gž-1128/11 od 26. svibnja 2011. jer u tom slučaju i na strani tužitelja i njegovih prednika od označenog datuma bi bio ispunjen zakonski rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ili pak prednji period nije moguće uračunati u rok dosjelosti kakvo stajalište je zauzeo sud u pobijanoj odluci? “.

 

7. Obrazlažući razloge važnosti revident se pozvao na odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1128/11-2 od 26. svibnja 2011. u kojoj je zauzeto shvaćanje da ako su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (duljina posjeda, potrebna kvaliteta posjeda) ostvarile do stupanja na snagu (1. siječnja 1997.) Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ili najkasnije do 17. studenog 1999. kao dana prestanka važenja njegove kasnije ukinute odredbe iz članka 388. stavka 4., posjednik nekretnine u društvenom vlasništvu stekao je temeljem te ukinute odredbe pravo vlasništva dosjelošću uz uvjet da o tom njegovom pravu na toj nekretnini nije bilo suprotstavljenih prava trećih osoba.

 

8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno odredbi članka 392.a stavka 2. ZPP, u pobijanom dijelu i u okviru postavljenog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva koje su prednici tužitelja stekli dosjelošću.

 

10. Nižestupanjski sudovi su, uz utvrđenje da se radi o obiteljskoj kući katnici s pripadajućim dvorištem (omeđenoj sa sjeverne te dijelom zapadne strane betonskim zidom, a u ostalom dijelu žičanom ogradom) te pomoćnim gospodarskim objektom i gusternom, koja je bila u posjedu i korištenju J. R. P. (djeda tužitelja, rođenog 1914., od kojeg je istu tužitelj i naslijedio rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj O-47/95 od 16. ožujka 1995.) kao i G. P. (otac J. R. P., rođen 1884.) te da je ranije bila u društvenom vlasništvu a sada u vlasništvu tuženice, odbili tužbeni zahtjev jer da tužitelj odnosno njegovi prednici pravo vlasništva nisu mogli steći dosjelošću prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Sudovi su zaključili da tužitelj nije dokazao da bi njegovi prednici bili posjednici sporne nekretnine u razdoblju od 40 godina do 6. travnja 1941. jer su svjedoci, koji su iskazivali da je predmetna nekretnina u posjedu obitelji P. dugi niz godina, rođeni 1920. i 1930-tih godina tako da, prema ocjeni sudova, ne mogu biti toliko uvjerljivi i dostatni da bi sud, samo na njima, temeljio svoju odluku o tvrdnjama i činjenicama koje su postojale prije njihovog rođenja. Zaključili su da je do 8. listopada 1991. bila propisana zabrana dosjedanja nekretnina u društvenom vlasništvu sukladno članku 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80, 36/90, „Narodne novine“, broj 93/91) prema kojem je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu do 8. listopada 1991. stoga su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

11. Ovaj sud ne može prihvatiti ovakvo pravno shvaćanje.

 

12. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona (tako u Rev-2021/2014 od 17. prosinca 2019., Rev x-974/2017 od 7. svibnja 2019. i druge).

 

13. Kako iz utvrđenih činjenica proizlazi da su prednici tužitelja posjedovali predmetnu nekretninu i prije 8. listopada 1991., da je taj posjed imao određenu kvalitetu, da su na spornoj nekretnini prednici tužitelja sagradili kuću, da se tužitelj i njegovi prednici ni s kim nisu sporili oko predmetne nekretnine, sud će u nastavku postupka iscrpno ispitati sve te okolnosti te provesti dokaze koje će stranke eventualno predložiti. Pri tome će imati u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. prema kojem pretpostavke za stjecanje prva vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe. Također će posebno ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za ljudska prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj zahtjeva 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu....“

 

14. Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno valjalo je odluke sudova nižeg stupnja ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u smislu odredbe članka 395. stavka 2. ZPP.

 

15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

Zagreb, 16. studenoga 2021.