Poslovni broj: 5 P-1276/2019-8

 

 

            

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

 

Poslovni broj: 5 P-1276/2019-8

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz S. B., N. A. H., (OIB: ...), zastupan po punomoćniku T. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika M. J. iz B., (OIB: ...), zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku iz S. B., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 12. listopada 2021. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 16. studenog 2021., 

 

p r e s u d i o    j e

 

I Nalaže se tuženiku M. J. iz B.,  (OIB: ...), isplatiti tužitelju V. K. iz S. B., N. A. H., (OIB: ...), ukupan iznos od 14.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB važećem za Euro na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.10.2019. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 500,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke za Euro na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu dospijeća zakonskih zateznih kamata i to na iznos od:

 

-          4.000,00 Eura koje teku od 23.7.2016. do 28.10.2019.,

-          5.000,00 Eura koje teku od 20.8.2016. do 28.10.2019.,

-          5.500,00 Eura koje teku od 24.12.2016. do 28.10.2019.,

 

kao neosnovan.

 

III Nalaže se tuženiku M. J. iz B.,  (OIB: ...), naknaditi tužitelju V. K. iz S. B., N. A. H., (OIB: ...), troškove parničnog postupka u iznos od 8.281,00 kn roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopa koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od 16.11.2021. do isplate sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac sklopili dana 22.4.2016. Ugovor o zajmu temeljem koje je tuženik od tužitelja pozajmio iznos od 4.000,00 Eura koji iznos se tuženik obvezao tužitelju vratiti u roku od tri  mjeseca od dana sklapanja ugovora i platiti na njega mjesečnu kamatu od 8 % po isteku svakog mjeseca. Tuženikov dug je dospio na naplatu dana 22.7.2016. no tuženik nije tužitelju vratio niti glavnicu duga u iznosu od 4.000,00 Eura niti ugovorenu dospjelu kamatu od 960,00 Eura odnosno sveukupno 4.960,00 Eura. Dana 19.5.2016. stranke su zaključile Ugovor o zajmu temeljem kojeg je tuženik od tužitelja pozajmio iznos od 5.000,00 Eura koji iznos se tuženik obvezao vratiti tužitelju u roku od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora i platiti na njega mjesečnu kamatu od 8 % po isteku svakog mjeseca. Tuženikov dug je dospio na naplatu 19.8.2016. no tuženik nije vratio niti glavnicu duga u iznosu od 5.000,00 Eura niti dospjelu ugovorenu kamatu od 1.200,00 kn, odnosno sveukupno 6.200,00 Eura. Dana 23.9.2016. stranke su sklopile Ugovor o zajmu temeljem kojeg je tuženik od tužitelja pozajmio iznos od 5.500,00 Eura koji iznos se tuženik tužitelju u roku od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora i platiti na njega mjesečnu kamatu od 8 % po isteku svakog mjeseca. Tuženikov dug je dospio na naplatu 23.12.2016. no tuženik nije vratio niti glavnicu duga u iznosu od 5.500,00 Eura niti dospjelu ugovorenu kamatu od 1.320,00 kn, odnosno sveukupno 6.820,00 Eura. Zbog navedenog tužitelj potražuje iznos od 17.800,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava činjenicu da je tužitelj sklopio navedene Ugovore o zajmu navedenih datuma, te ističe da ugovori glase na stranu valutu protivno propisima o deviznom poslovanju što propisuje i čl.17.st.2. Zakona o deviznom poslovanju, te isti predstavljaju kazneno djelo sukladno čl.75. Zakona o deviznom poslovanju. Radi se o zelenaškim ugovorima zbog nesrazmjera u obvezama kamata. Visina ugovorene kamate od 8 % mjesečno daleko je veća od visine kamatne stope koje su vrijedila u to vrijeme na tržištu kapitala što u konačnici predstavlja očiti nesrazmjer između obveza ugovorenih strana u trenutku sklapanja ugovora. Nadalje, tužitelj je pribrojio obračun na zelenašku kamatu glavnom dugu što je nedopušteno i na tako uglavničenu kamatu zatražio zakonsku zateznu kamatu. Tuženik ističe da je vratio pozajmljeni iznos iz sva tri ugovora što potkrjepljuje činjenicom sklapanjem trećeg ugovora o zajmu. Iz sadržaja ugovora je vidljivo da se potpisom ugovora ne potvrđuje primitak novca, a tužitelj nije priložio pisanu potvrdu o isplati novčanih iznosa tuženiku, niti tuženik nije tražio pisane potvrde od tužitelja kada je novac vraćao što ukazuje na činjenicu da se novac na ovakav način predavao između parničnih stranaka. Tužitelj ne bi sklopio treći ugovor o zajmu sa tuženikom da tuženik nije ispunio obveze iz prethodna dva ugovora.

 

3. Na raspravi 26.10.2020. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev, te zatražio da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 14.500,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB važećem za Euro na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznose od:

-          4.000,00 Eura teku od 23.7.2016. do isplate,

-          5.000,00 Eura teku od 20.8.2016. do isplate,

-          5.500,00 Eura teku od 24.12.2016. do isplate,

po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, te da plati troškove parničnog postupka.

 

4. Punomoćnik tuženika se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, ali je zatražio da sud prilikom odlučivanja o troškovima ima u vidu troškove koji su nastali zbog povlačenja dijela tužbenog zahtjeva.

 

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o zajmu od 22.4.2016., 19.5.2016. i 23.9.2016. Osim toga sud je saslušao stranke u svrhu dokazivanja.

 

6. Među strankama je sporno sklapanje navedenih ugovora, te je sporno da li je tuženik vratio pozajmljeni iznos.

 

7. Prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu sud je imao u vidu odredbu čl.7.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) koja propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temeljem svoje zahtjeve i priložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

 

8. Iz iskaza tužitelja V. K. proizlazi da je tuženiku pozajmio navedene iznose novca 4.000 Eura, 5.000 Eura i 5.500 Eura s rokom vraćanja od tri mjeseca koji teče od datuma koji je naveden u ugovoru o zajmu. Radio je kao zaštitar u HT-u, kada mu je došao tuženik i njega je upoznao preko kolege. Smatra da navod tuženika da je vratio novac nije točan, jer da je on vratio novac on ga sigurno ne bi tužio. Tuženik mu nije ništa vratio na ime pozajmljenih iznosa koje mu je dao. Na poseban upit punomoćnika tužitelja iskazuje da je prije podnošenja ove tužbe sa tuženikom razgovarao o vraćanju posuđenog novca, međutim tuženik je dobio otkaz u svom poduzeću tako da je pao u probleme zbog čega nije bio u mogućnosti vratiti novce. On je njemu i prije znao posuđivati novce ali mu je on uredno vraćao i nije bilo nikakvih problema među njima. Oni su se sastajali 5-6 puta u kafiću ali mu je tuženik rekao da mu ne može vratiti novce jer je dobio otkaz, pokazivao je rješenje o otkazu te mu rekao da ga tuži i da mu ne može vratiti taj novac. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li su i prijašnje pozajmice prije ovih spornih bile uz ovu kamatu od 8 % iskazuje da su bile, da je njemu to odgovaralo i da je on na to pristao. On je pisao priložene i sporne ugovore o zajmu. Na upit da li je sa tuženikom dogovarao uvjete ugovora i da li je on na te uvjete mogao utjecati iskazuje da je on na te uvjete pristao a on mu je mogao pozajmiti taj novac iz razloga što je isti naslijedio, odnosno naslijedio je stan koji je prodao. Ugovor je napisao tužitelj, a tuženik je bio zadovoljan što uopće može dobiti tu količinu novaca. Na upit punomoćnika tuženika zašto je napravio i treću pozajmicu ako mu tuženik nije vratio novac iz prva dva ugovora o zajmu čiji je povrat do tad bio dospio iskazuje da je bio u izuzetno dobrim odnosima sa tuženikom. Tuženik je bio pošten čovjek sve dok nije dobio otkaz i zapao u probleme. Njemu se čini da je tuženik živio na "višoj nozi" budući da je na sastanke sa njim dolazio sa novim Golfom. Njemu nije poznato kolike su inače bile kamate u 2016.godini. Za ove tri pozajmice tuženik mu je vratio 500,00 Eura.

 

9. Iz iskaza tuženika M. J. proizlazi da je dobio otkaz krajem 2018. Slušao je što je tužitelj danas iskazivao i može reći da ništa nije točno. On je posudio taj novac za koji ga tužitelj tuži i on ga je vraćao redovno zajedno sa kamatom. Novac mu je redovno vraćao, ponekad u autu a ponekad u stanu kada je bio sam. On mu je rekao da dođe kod njega u kuću, nije bila supruga kada je vraćao novac bila je kćerka tužitelja, ona nije obraćala pažnju na njihove poslove. Ako mu je tužitelj dao prvu pozajmicu, postavlja pitanje zašto mu je dao drugu i treću ako mu nije vratio niti prvu pozajmicu. Jednom su se našli u nekom društvu gdje mu je tužitelj rekao da će ga tužiti, on mu je rekao da ga tuži, da je svoje vratio. Na poseban upit punomoćnika tuženika iskazuje da nije sa tužiteljem niti u rodbinskim niti prijateljskim odnosima. On se s njim inače nije družio niti nalazio osim u situacijama kada je posuđivao ili vraćao novac. Kada bi posuđivao novac i kada bi novac vraćao nije potpisivao nikakvu priznanicu to je sve bilo iz ruke u ruku. Na upit punomoćnika tuženika na koji način je vraćao taj novac iskazuje da je radio do kraja 11.mjeseca 2018. putovao je vani, imao je dnevnice oko 80 Eura, imao je velike limite na računima. On je te iznose vraćao redovno kako je trebalo. Misli da ga tužitelj tužio zato što je kasnio sa vraćanjem zbog kamate, zatezne kamate. Na upit punomoćnika tužitelja iskazuje da sam je ugovore o zajmu potpisivao za vrijeme predaje novca. On je u T. Đ. Đ. dobio otkaz. Njemu je na tekućim računima bio odobren minus i zato je govorio o limitima na tekućem računu. Prije ova tri ugovora njemu je K. i prije posuđivao novce. 

 

10. Analizirajući iskaz tužitelja sud je utvrdio da je isti sukladan priloženim dokazima, tj. priloženim Ugovorima o zajmu iz kojih proizlazi da je tuženik 22.4.2016. pozajmio iznos od 4.000,00 Eura, 19.5.2016. iznos od 5.000,00 Eura i 23.9.2016. iznos od 5.500,00 Eura pod uvjetima kako to navodi tužitelj.

 

11. Na raspravi 12.10.2021. tužitelj priznaje da mu je za navedene tri pozajmice tuženik vratio iznos od 500,00 Eura.

 

12. Iskaz tuženika u kojem isti priznaje da je posudio novac za kojeg ga tužitelj tuži ali ističe da je vraćao uredno sa kamatom, da je isti novac vraćao ponekad u autu, a ponekad u stanu i da su uglavnom bili sami, sud ne prihvaća kao vjerodostojan jer tuženi osim navedenih tvrdnji nije priložio niti jedan drugi dokaz. Osnovni argument tuženika je da ako mu je tužitelj dao prvu pozajmicu zašto mu je dao drugu i treću ako mu nije vratio niti prvu pozajmicu. Ističe da je posuđivanje novca išlo iz ruke na ruku, te da je do kraja 11.mjeseca 2018. radio, te iznose vraćao redovno. Smatra da ga je tužitelj tužio jer je kasnio sa vraćanjem kamata. Ugovore o zajmu potpisivao je za vrijeme predaje novca.

 

13. Takav iskaz tuženika sud smatra nevjerodostojnim, ničim potkrijepljen, dok je sa druge strane tužiteljev iskaz vjerodostojan i potkrijepljen priloženim ugovorima o zajmu. Sud prihvaća iskaz tužitelja da je tuženik pao u probleme jer je dobio otkaz u svom poduzeću, zbog čega nije mogao vraćati dug, što je i tuženik potvrdio da je radio u T. Đ. Đ., te je dobio otkaz.

 

14. Budući da je tuženik sa tužiteljem sklopio predmetne ugovore o zajmu, da je tužitelj na raspravi 12.10.2021. priznao da mu je tuženik platio na te tri pozajmice iznos od 500,00 Eura, te da tuženik osim svoje tvrdnje da je podmirio dug nije priložio niti jedan drugi dokaz u prilog svojih tvrdnji, a iste tvrdnje su u suprotnosti sa izvedenim dokazima, sud je naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 14.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB važećem za Euro na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.10.2019. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

 

15. Kako je prema iskazu tužitelja tuženik vratio 500,00 Eura sud je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 500,00 Eura u protuvrijednosti kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom odbio kao neosnovan.

 

16. U odnosu na pitanje dospijeća kamata prema odredbi čl. 15. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10, 76/13, 52/21 – dalje ZDP), plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja, te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata, te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni su u slučajevima propisanim zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke.

 

17. Prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 4. ZDP u smislu toga Zakona rezidentima se smatraju, fizičke osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Osnovom odredbe čl. 17. st. 1. ZDP kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke, a odabrani kredit može se otplaćivati u stranoj valuti, dok je st. 2. navedeno da ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja.

 

18. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da između fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj se nije mogla pozajmljivati strana valuta, pa su predmetni Ugovori  o zajmu protivni prisilnim propisima, te su isti ništetni osnovom odredaba čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) zbog čega je svaka ugovorna strana u smislu odredbe čl. 323. ZOO-a dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. No, osnovom odredbe čl. 22.st.3. ZOO-a ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospijeća, odnosno, po zahtjevu vjerovnika na dan plaćanja.

 

19. S obzirom na to, da je tuženik navedeni devizni iznos na ime zajma primio na temelju ništetnog pravnog posla, taj je iznos stekao bez valjane pravne osnove, u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a pa je nadalje osnovom čl. 1115. ZOO-a dužan platiti zatezne kamate ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ugovor o zajmu kojim su stranke protuzakonito ugovorile zajam u stranoj valuti smatra se savjesnim, pa stjecatelju pripadaju kamate  od dana podnošenja zahtjeva dakle od 28.10.2019. Zatezne kamate na iznose u stranoj valuti određene su čl.29 ZOO-a, koje su sukladno čl.1165. ZOO-a od 1. siječnja 2008. izjednačene sa kamatama na domaćoj valuti (Odluka Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-948/2016-2 od 17.9.2018.).

 

20. Obzirom na navedeno, sud je odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 500,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu dospijeća zakonskih zateznih kamata i to na iznos od 4.000,00 Eura koje teku od 23.7.2016. do 28.10.2019., 5.000,00 Eura koje teku od 20.8.2016. do 28.10.2019., 5.500,00 Eura koje teku od 24.12.2016. do 28.10.2019., kao neosnovan. 

 

21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je u skladu sa odredbom čl. 154.st.2. i 5. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

 

22. Od podnošenja tužbe do smanjenja tužbenog zahtjeva, odnosno povlačenja dijela tužbenog zahtjeva tužitelj je sa osnovom uspio sa 100 %, a sa visinom sa 77,86 %, što ukupno iznosi 177,86 %, što podijeljeno sa 2 iznosi 88,93 %. Tuženi u tom dijelu u pogledu osnova nije uspio, a u pogledu visine je uspio sa 22 %, što podijeljeno na dva iznosi 11 %. Nakon što se od 88,93 % kao većeg uspjeha tužitelja odbije 11 % kao manji uspjeh tuženika pravilnom primjenom čl.154.st.2. ZPP-a dobiva se uspjeh tužitelja do smanjenja tužbenog zahtjeva u iznosu od 77,93 %, odnosno 78 % uspjeha. U tom dijelu postupka do 26.10.2020. tužitelj je imao trošak pristojbe na tužbu od 1.450,00 kn i trošak sastava tužbe (Tbr.7.st.1. OT) u iznosu od 2.500,00 kn, ukupno 3.950,00 kn. Kako je u tom dijelu postupka uspio sa 78 % tužbenog zahtjeva sud mu je priznao iznos od 3.081,00 kn. Od 26.10.2020. tužitelj je uspio sa osnovom 100 %, a sa visinom 96,55 %, ukupno 196,55 %, što podijeljeno na dva iznosi 98,27 %. Tuženi sa osnovom nije uspio, a sa visinom je uspio 3,45 %, što podijeljeno sa dva iznosi 1,7 %. Kako iz navedenog proizlazi da tužitelj u tom dijelu postupka nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi sud je troškove tužitelja u tom dijelu priznao u cijelosti sukladno odredbi čl.154.st.5. ZPP-a.

 

23. Troškovi tužitelja odnose se na trošak pristojbe na presudu u iznosu od 1.450,00 kn, te troškove zastupanja na ročištu 26.10.2020. (Tbr. 9.st. 2. OT) u iznosu od 1.250,00 kn i trošak zastupanja na ročištu 12.10.2021. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 2.500,00 kn, ukupno 5.200,00 kn. Dakle, ukupni troškovi tužitelja iznose 8.281,00 kn, koji iznos je sud naložio tuženiku da plati tužitelju. 

 

24. Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Slavonski Brod, 16. studenog 2021

 

                                                                                                Sudac

 

                                                                                      Renata Marić-Ivanović

 

 

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude  dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

 

Dna:

1. Odvj. T. K., S. B.,

2. Odvj. M. K., S. B.