Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 2754/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2754/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz M. 50 A. L., OIB , zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u P., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P.-P., radi isplate, odlučujući o prijedlozima obaju stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj R 27/2019-2 od 10. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-337/2018-79 od 23. rujna 2019., u sjednici održanoj 16. studenoga 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

              II. Odbacuje se prijedlog tužene za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Stranke su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavili su pravna pitanja za koja su naveli da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

3. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenih pitanja su naveli zbog čega smatraju da je u konkretnom slučaju pogrešno pravo.

 

4. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), u svezi čl. 400. st. 3. ZPP-a.

 

5. Polazeći od činjeničnog utvrđenja drugostupanjskog suda – da se, u osmosatnom vremenu za koje mu nije prihvaćen tužbeni zahtjev, tužitelj odmarao, dakle nije obavljao nikakve poslove – za ocijeniti je da prva tri pravna pitanja koja su postavljena u prijedlogu tužitelja nemaju važnost u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, jer, u pogledu njih, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odudara od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženom u nizu odluka (tako npr.  Revr 753/2009 od 17. studenog 2009., Revr 183/2015 od 7. rujna 2016.).

 

6. Zadnje postavljeno pravno pitanje tužitelja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i hoće li se rad povrh redovnog radnog vremena smatrati pasivnim dežurstvom ovisi o konkretnom slučaju postojanja ostalih elemenata odlučnih za kvalifikaciju takvog rada.

 

6.1. Osim toga, tužitelj nije uputio na odluke sudova (u smislu čl. 385.a ZPP-a) u kojima bi bilo izraženo pravno shvaćanje da bi se takvo dežurstvo imalo kvalificirati upravo kao pasivno dežurstvo, pa, osim što to pitanje nema karakter pravnog pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a, nisu navedeni ni razlozi njegove važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz praksu.

 

7. Prvo pravno pitanje tužene polazi od pretpostavke da je sud u pobijanoj odluci tužitelju vrjednovao neprekidan rad od 24 sata dnevno, što ne odgovara utvrđenjima, niti shvaćanju suda u pobijanoj odluci, pa to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu.

 

8. U pogledu drugog pitanja tužene je za navesti da ona predmetnu problematiku (razlikovanja nakade štete i isplate plaće ili naknade plaće u smislu navedenog pitanja) nije problematizirala u žalbi, pa se ni drugostupanjski sud o tome nije očitovao, niti izrazio pravno shvaćanje.

 

8.1. Osim toga, u odlukama na koje se poziva kao na razloge važnosti, nižestupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje da bi se u konkretnom slučaju radilo o nakadi štete, umjesto isplate plaće ili naknade plaće.

 

8.2. Tako to pitanje nema utjecaja na odluku u sporu, a nije ni važno u smislu čl. 385.a ZPP-a.

 

9. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 16. studenoga 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu