- 1 -              III Kr 131/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 131/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. T., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 7. i člankom 153. stavkom 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. ožujka 2021. broj Kzd-1/2019 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2021. broj I Kžzd-6/2021, u sjednici održanoj 16. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kzd-1/2019 od 16. ožujka 2021. optuženi M. T. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv spolne slobode - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 7. i člankom 153. stavkom 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., opisanog pod točkom 1/ izreke i kaznenog djela spolnog odnosa bez pristanka iz članka 152. stavka 1. KZ/11., opisanog pod točkom 2/ izreke te zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisanog pod točkom 3/ izreke. Nakon što je optuženom M. T. za kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 7. i člankom 153. stavkom 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest godina, za kazneno djelo iz članka 152. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 152. stavka 1. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od dvije godine te za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, optuženik je uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 21. kolovoza 2018. do 19. prosinca 2018. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oštećena M. K. je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu. Nadalje je odlučeno da se optuženom M. T. vraćaju predmeti koji su mu oduzeti uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj … od 21. kolovoza 2018. i broj … od 27. kolovoza 2018. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6. i 8. ZKP/08. odlučeno je da je optuženi M. T. dužan djelomično nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. u iznosu od 5.000,00 kuna, paušalni iznos od 2.000,00 kuna te trošak zastupanja oštećenica po opunomoćenicima u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

 

1.1. Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2021. broj I Kžzd-6/2021 odbijene su žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. T. kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

2. Protiv te pravomoćne presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni M. T. po branitelju, odvjetniku N. D. zbog „svih razloga predviđenih u čl. 515. i 517. Zakona o kaznenom postupku“, nastavno navodeći da je „na njegovu štetu povrijeđen Kazneni zakon te da se radi o povredama opisanima u članku 469. toč. 1. do 4. ... istaknutim u žalbi protiv presude ...“ Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine i prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te da „predmet vrati na ponovni postupak“.

 

3. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je sa spisom predmeta, sukladno odredbi članka 518. stavka 4. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske koji je u odgovoru na zahtjev od 12. listopada 2021. broj Ksm-DO-184/2021-2 izrazio mišljenje da je zahtjev neosnovan. Taj je odgovor dostavljen na znanje osuđenom M. T. i njegovom branitelju, odvjetniku N. D.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Osuđeni M. T. smatra da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno zaključili da kazneno djelo spolnog odnosa bez pristanka iz članka 152. stavka 1. KZ/11., za koje je proglašen krivim pod točkom 2/ izreke prvostupanjske presude, ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11-19., ali da je kazneni zakon koji je u konkretnom slučaju primijenjen blaži. Mišljenja je da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon jer su primijenjene odredbe kaznenog zakona koje u vrijeme donošenja pobijane presude više nisu postojale.

 

5.1. Istaknuti navodi zahtjeva, kojima se upire na povredu propisanu odredbom članka 517. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 469. točkom 4. ZKP/08., nisu osnovani. Naime, osuđeni M. T. je pod točkom 2/ izreke prvostupanjske presude proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela spolnog odnosa bez pristanka iz članka 152. stavka 1. KZ/11., koje je prema činjeničnom opisu počinjeno točno neutvrđenog dana u travnju 2008. Odredbom članka 13. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 126/19., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020., brisan je članak 152. KZ/11. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da kazneno djelo spolnog odnosa bez pristanka iz članka 152. KZ/11. ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11-19., ali da je prvonavedeni kazneni zakon blaži (stranica 25., odlomak 2. presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 18. ožujka 2021. broj Kzd-1/2019). Budući da je navedeno bilo problematizirano žalbom osuđenika podnesenom protiv prvostupanjske presude, o istome se očitovao i drugostupanjski sud, a tu argumentaciju kao u cijelosti valjanu prihvaća i ovaj sud (odlomak 8.1. na stranicama 3. do 4. presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2021. broj I Kžzd-6/2021). Drugostupanjski je sud, osim toga, prvostupanjsku presudu ispitao i u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., no ni pri tome nije utvrdio da bi na štetu tada optuženog M. T. bio povrijeđen kazneni zakon.

 

6. Podnositelj zahtjeva nadalje tvrdi da su mu povrijeđena pravo na pravično suđenje i pravo na obranu jer nisu sagledane sve okolnosti i svi dokazi koje je obrana isticala tijekom postupka, tako da se pravomoćna presuda temelji na iskazima svjedokinja M. K. i K. T., dok da iz svih drugih izvedenih dokaza ne proizlazi da je on počinio kaznena djela za koja je osuđen. U tom smislu smatra da je prvostupanjski sudi neosnovano odbio dokazni prijedlog obrane da se žrtva M. K. podvrgne kontradiktornom ispitivanju na raspravi, ističući da ona jest ispitana na dokaznom ročištu, no da je on (podnositelj zahtjeva) tada bio zastupan po branitelju po službenoj dužnosti koji žrtvu M. K. praktički ni nije ništa pitao. Osim toga, da je iz više provedenih personalnih dokaza proizašlo da je ona sklona iznošenju neistina i laganju, pri čemu prvostupanjski sud nije dao razloge zašto joj bezrezervno vjeruje. Podnositelj zahtjeva potom detaljno elaborira što su u svojim iskazima naveli pojedini svjedoci (K. T., I. K., D. T. i G. K.) u pogledu vlastitih opažanja odnosa između njega (podnositelja zahtjeva) i žrtve M. K., zaključujući da nitko od njih nije potvrdio da bi primijetio bilo kakav neobičan odnos među njima, dok da vještaci psiholozi i psihijatri ne mogu utvrđivati čiji je iskaz vjerodostojan ili nije, već samo ima li neka osoba kapacitet dati vjerodostojan iskaz.

 

6.1. Povreda prava na pravično suđenje i povreda prava na obranu predstavljaju zakonom dopuštene osnove pobijanja pravomoćne presude ovim izvanrednim pravnim lijekom (članak 517. stavak 1. točka 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP/08. i članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08.). Međutim, razlozi kojima podnositelj zahtjeva obrazlaže navedene povrede suštinski predstavljaju njegovo subjektivno ocjenjivanje izvedenih dokaza i osporavanje pravilnosti činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi s traženjem njihove preocjene, a u namjeri da se izazove odluka ovog suda u trećem stupnju mimo uvjeta predviđenih u zakonu. Zbog toga se, međutim, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti. Sve prethodno izložene navode podnositelj zahtjeva isticao je i u žalbi protiv prvostupanjske presude, a drugostupanjski sud ih je vrlo savjesno i pažljivo razmotrio, zaključivši da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve izvedene dokaze i pravilno utvrdio činjenično stanje te je vrlo argumentirano odgovorio na sve, pa tako i na žalbene tvrdnje tada optuženog M. T. kojima je prvostupanjsku presudu pobijao zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (osobito odlomci 7. do 7.2., 8. te 9. do 9.3. presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2021. broj I Kžzd-6/2021).

 

6.2. S obzirom na to da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.), no ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a da osuđeni M. T. svim prethodno izloženim navodima svoga zahtjeva zapravo osporava činjenična utvrđenja u pravomoćnoj presudi, njegov zahtjev nije osnovan ni u dijelu u kojem ističe navedenu postupovnu povredu.

 

7. Sve navedeno vrijedi i u odnosu na daljnje navode podnositelja zahtjeva da nije utvrđeno da bi on uporabom prijetnje izravno napao na život silovane osobe te s M. K. izvršio spolni odnos bez njezinog pristanka, pri čemu da nije utvrđeno ni da je ona s njim ostala trudna jer je nesporno u vrijeme pobačaja imala spolni odnos s dečkom iz R., što da je potvrdila i njezina majka K. T. Naime, osuđenik i ovim tvrdnjama svog zahtjeva, koje je također isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude, osporava pravilnost činjenica utvrđenih u pravomoćnoj presudi, što nije zakonom dopuštena osnova podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

8. Osuđenik u svom zahtjevu nadalje navodi da je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo iz članka 152. stavka 1. KZ/11., opisano pod točkom 2/ izreke prvostupanjske presude, dosta „činjenično dirao u optužnicu“ ispustivši dio optužbe vezan uz prijetnju pištoljem. Detaljno analizira iskaz svjedokinje K. T. te zaključuje da je ona sve izmislila, no da drugostupanjski sud nije analizirao njegovu žalbu. Tvrdi da je to što je ona opisala bio potpuno dobrovoljan spolni odnos dviju odraslih osoba bez sile, prijetnje ili ucjene, pri čemu da je i svjedokinja S. B. navela da ona (K. T.) laže. Ustrajući u tvrdnji da K. T. laže, osuđenik tvrdi da joj nikada nije prijetio te da (u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisano pod točkom 3/ izreke prvostupanjske presude) nije na objektivan način utvrđeno da je kritičnog dana uopće uspostavljen telefonski poziv između njega i K. T. niti da bi joj ozbiljno prijetio usmrćenjem.

 

8.1. Točno je da je prvostupanjski sud izmijenio činjenični opis kaznenog djela iz članka 152. stavka 1. KZ/11., opisanog pod točkom 2/ izreke prvostupanjske presude u odnosu na onaj sadržan u optužnici državnog odvjetnika. Međutim, takva je izmjena, osim što je sukladna izvedenim dokazima i činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, za osuđenika i povoljnija s obzirom na to da su u izmijenjenom činjeničnom opisu tog kaznenog djela ispušteni pojedini dijelovi inkriminacije, pri čemu je i nadalje očuvan identitet presude i optužbe. Takvu izmjenu činjeničnog opisa prvostupanjski je sud, osim toga, vrlo iscrpno obrazložio (stranice 25. do 26. presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 18. ožujka 2021. broj Kzd-1/2019).

 

8.2. Preostalim navodima ovog dijela zahtjeva osuđenik sadržajno osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje K. T., sugerirajući svoju ocjenu vjerodostojnosti tog dokaza i s tim u vezi zaključaka koje su sudovi, po njegovom mišljenju, trebali donijeti u pogledu činjeničnih utvrđenja u odnosu na kaznena djela opisana pod točkama 2/ i 3/ izreke prvostupanjske presude. Međutim, kao što je već prethodno navedeno, i te su tvrdnje bile isticane u žalbi tada optuženog M. T. protiv prvostupanjske presude te ih je drugostupanjski sud vrlo pažljivo i detaljno razmotrio, zaključivši da su iste neosnovane, dok da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno i potpuno utvrđeno.

 

9. Kako se, dakle, prigovori iz zahtjeva odnose isključivo na utvrđene činjenice u pravomoćnoj presudi, a pogrešno utvrđeno činjenično stanje ne može biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, zahtjev osuđenog M. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 512. u vezi s člankom 519. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 16. studenog 2021.