1

Poslovni broj 71 Gž-2522/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 71 Gž-2522/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Antonete Valentić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. P. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika G. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog ureda Lj., V. i partneri d.o.o., S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-133/20 od 13. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-133/20 od 13. svibnja 2021. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 115.000,00 kn sa zateznom kamatom, u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom.

 

 

r i j e š i o j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-133/20 od 13. svibnja 2021. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 21.625,00 kn sa zateznom kamatom te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 115.000,00 s zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude te je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 12.500,00 kn, kao neosnovan (točka I. izreke). Nadalje, tom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tuženiku na ime imovinske štete iznos od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 13. siječnja 2020. do 12. svibnja 2021. kao neosnovanim (točka II. izreke).

 

2.Prvostupanjski rješenjem dopuštena je objektivna preinaka tužbe (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 21.625,00 kn sa zateznom kamatom te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.925,00 kn (točka II. izreke).

 

3.Protiv te presude u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 115.000,00 kn sa zateznom kamatom, u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom žali se tuženik iz razloga bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4.Protiv citiranog rješenja u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 21.625,00 kn te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka žali se tuženik. Predlaže preinačiti rješenje o trošku na način da se tuženiku prizna trošak parničnog postupka. Potražuje trošak žalbenog postupka.

 

5.Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tuženika.

 

6.Žalba tuženika je neosnovana.

 

7.Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, radi čega mu je povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje i zahtjev za naknadu imovinske štete i to troškova crnine koju štetu potražuje od tuženika koji je odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

 

8.U ovoj pravnoj stvari nije sporno da se dogodila prometna nezgoda dana 7. srpnja 2019. u kojoj je sudjelovala pok. A. P.-P., kao pješak dok se nalazila na nogostupu na način da je uslijed sraza dva vozila i to Peugeot 107 reg. oznake … koje vozilo je osigurano kod tuženika po polici broj: 321023343010 i vozila Škoda Octavia reg. oznake … koje vozilo je osigurano po polici broj 321023215167, na nju je naletjelo vozilo Peugeot 107 i odbacilo je 20 metara na drugo vozilo, uslijed čega je preminula, kao i da na strani pok. A. P.-P., nema doprinosa u nastanku štete i da je za navedenu prometnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

 

9.Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14.i 70/19- dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

 

10.Nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Sud prvog stupnja je na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio činjenice odlučne za rješenje spornog odnosa.

 

11.U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tuženika i dalje je sporno postojanje trajnije zajednice života pok. A. P.-P. i tužitelja, a time osnovanost i visina neimovinske i imovinske štete koja je dosuđena tužitelju te odluka o parničnom trošku.

 

12.U odnosu na žalbene navode tuženika koji upiru da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze saslušanih svjedoka, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani, jer je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge glede ocjene njihovih iskaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

 

13.Žalitelj u žalbi iznosi svoju analizu izvedenih dokaza, dok njegovim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio sud prvog stupnja, pa zbog toga i ovaj sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje

 

14.U odnosu na spornu činjenicu trajnije zajednice života tužitelja i njegove pok. sestre valja odgovoriti da je u novijoj sudskoj praksi zauzeto pravno shvaćanje u odnosu na tumačenje trajnije zajednice života kao pretpostavke za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe (brata ili sestre).

 

14.1.U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-276/2014-2 od 18. lipnja 2019., a koja je donesena u postupku povodom izvanredne revizije radi odgovora na materijalnopravno pitanje da li je trajnija zajednica života u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 63/08, 125/11 i 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) jedino onda kada bliski srodnici (braća i sestre) žive u zajedničkom domaćinstvu ili se o trajnoj zajednici života radi i kada braća i sestre ne žive u zajedničkom domaćinstvu, odnosno da li su za procjenu trajnije zajednice života bitni isključivo emocionalna povezanost braće i sestara koja proizlazi iz njihovog dosadašnjeg života, zauzeto je stajalište da „se trajnijom zajednicom života između brata i sestre ne smatra življenje u istom stambenom prostoru, niti vođenje zajedničkog domaćinstva, a isto tako niti novčano pomaganje, već se podrazumijeva postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara koja proizlazi iz njihovog zajedničkog obrazovanja, odgoja i razmjene njihove ljubavi te brige i poštovanja“.

 

15.Slijedom navedenoga suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno je sud prvog stupnja temeljem provedenih dokaza u konkretnom slučaju utvrdio da su tužitelj i njegova sestra bili usmjereni i emocionalno povezani kao brat i sestra, odnosno da je postojala snažna emocionalna povezanost koja je proizašla iz njihovog zajedničkog odrastanja i odgoja, razmjene ljubavi i poštovanja jednog prema drugom, a što je utvrdio iskazom tužitelja i svjedoka čiji iskazi su se međusobno nadopunjavali te su identični o bitnim činjenicama.

 

15.1.Stoga, pravilan je zaključak suda prvoga stupnja o postojanju trajnije zajednice života tužitelja i njegove sestre, koja je opravdala donošenje odluke kojom je djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja s naslova nematerjalne štete i to duševnih boli zbog gubitka bliske osobe, odnosno sestre tužitelja, koja opravdava primjenu čl. 1101. st. 2. ZOO-a te je pravilno tužitelju dosudio iznos od 115.000,00 kn.

 

16.Žalbeni navod da tužitelj nije u mirnom postupku zajedno sa svojim roditeljima postavio ovaj zahtjev neodlučan je za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

 

17.Prema odredbi čl. 1089. st.1. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo (st. 2.).

 

17.1.U konkretnom slučaju tužitelj je imao izdatak za kupnju odjela, košulje i obuće, odnosno troškove crnine i obuće, pa iako nema dokaza o istima, pravilno je sud prvoga stupnja po slobodnoj ocjeni utvrdio visinu imovinske štete za navedeno u iznosu od 2.500,00 kn, jer je životno da u vrijeme kupnje zbog tragedije koja ga je zadesila nije razmišljao o tome da sačuva račune.

 

17.2.Prema odredbi čl. 223. ZPP sud će ako utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

 

17.3.Sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO nenovčana imovinska šteta dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja, dakle cijenama koje su veće od cijena u vrijeme štetnog događaja.

 

17.4.Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvoga stupnja prihvatio i zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na ime naknade za troškove crnine i obuće koji su se sastojali u kupnji odjela, obuće i košulje u iznosu od 2.500,00 kn.

 

18.Prema odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.- dalje: ZOOP) osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog odštetnog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Prema stavku 4. čl. 12. ZOOP-a, u slučaju neizvršenja obveza isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

18.1.Slijedom navedenoga zatezne kamate na ime neimovinske štete pravilno su dosuđene od 13. siječnja 2020. do isplate.

 

19.Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO-a i čl. 1089. ZOO.

 

20.I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu razmjer uspjeha stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 2. ZPP).

 

21.Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), a odluka o visini kamatne stope pravilno se temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

 

22.Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti to je valjalo po osnovu odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

 

 

U Zagrebu, 16. studenoga 2021.

 

    Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.