1               Poslovni broj 6 Gž-924/2020-2

 

 

          Republika Hrvatska                                        

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1                              Poslovni broj 6 Gž-924/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Verici Kos, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. CO d.o.o., OIB: … iz O., …, zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku iz O., protiv tuženika I. E., OIB: … iz B. M., …, zastupanog po punomoćniku I. J., odvjetniku iz O., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Povrv-1142/2017-19 od 23. srpnja 2020., 16. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika I. E. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Povrv-1142/2017-19 od 23. srpnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

"I/ Održava se na snazi u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. B., posl.br. Ovrv-16068/17 od 04.10.2017. godine, u kojem je naloženo tuženiku I. E. iz B. M., …, OIB …, da u roku od tri dana ovrhovoditelju B. Co d.o.o. O., …, OIB …, namiri tražbinu u iznosu od 31.028,41 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 21.281,36 kuna od 21.09.2017.godine do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i da naknadi trošak protesta mjenice javnog bilježnika u iznosu od 977,50 kuna, odvjetničke troškove protesta mjenice u iznosu od 312,50 kuna, te nastale troškove ovrhe u iznosu od 2.112,85 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na sve troškove (3.402,85 kuna) koje teku od dana 04.10.2017. godine do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.910,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana 23.srpnja 2020.godine pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda ukine i vrati predmet na ponovno suđenje. Navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer je sud riješio da će izvršiti uvid u predmet broj P-829/17, u kojem je predmet raspravljanja ista tražbina, ali nije predmet priklopio, zbog čega nije utvrdio odlučne činjenice, da nije sporno da egzistira ugovorna solidarnost dužnika i postoji mogućnost višestruke naplate .

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.028,41 kn. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da su tužitelj kao vjerovnik, dužnik H. F. i tuženik kao pristupitelj dugu 19. siječnja 2017. zaključili ugovor o pristupanju dugu, kojim se tuženik obvezao podmiriti dug dužnika u iznosu od 21.281,36 kn bez kamata najkasnije do 30. lipnja 2017., a ukoliko u tome roku ne ispuni obvezu, vjerovnik može naplatiti ukupno dugovanje, da je kao sredstvo osiguranja pristupitelj, ovdje tuženik, izdao potpisanu bjanko mjenicu, da je tužitelj mjenicu podnio na protest, no tuženik je mjenicu odbio isplatiti s obrazloženjem  da osporava novčani iznos naveden u mjenici.

 

5. Tuženik osporava osnovu i visinu duga te navodi da postoji mogućnost dvostruke naplete duga, jer H. F. nije insolventna.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tuženik, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati. Sadržajem žalbe tuženik upire i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP te iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP, no navedene bitne povrede nisu počinjene. Naime, u predmetu poslovni broj P-829/17 stranke nisu osobe iz ovog predmeta, niti se postupak vodi radi isplate ovdje utuženog iznosa, već su stranke tužitelj te H. F. i M.-Š. F., a postupak se vodi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. To je sud prvog stupnja utvrdio uvidom u presudu (nepravomoćnu) poslovni broj P-829/17-26 od 18. listopada 2019., pa neosnovano ističe tuženik da sud nije utvrdio odlučne činjenice, jer da nije izvršio uvid u taj spis.

 

7. Neosnovano ističe tuženik žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

 

8. Tako je sud prvog stupnja u postupku utvrdio da su 19. siječnja 2017.tužitelj kao vjerovnik, H. F. kao dužnik i tuženik zaključili ugovor o pristupanju dugu kojim se tuženik obvezao vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku H. F. i to tako da do 30. lipnja 2017. isplati dug od 21.281,36 kn bez kamata, a ako tu obvezu ne izvrši u roku tužitelj kao vjerovnik može dugovanje naplatiti u ukupnom iznosu ili od dužnika ili od tuženika, po svojem izboru. Nadalje je utvrđeno da je radi osiguranja potraživanja tuženik tužitelju izdao vlastitu bjanko mjenicu, uz mjenično očitovanje od 19. siječnja 2017. kojim je kao izdavatelj mjenice ovlastio tužitelja da vlastitu bjanko mjenicu može ispuniti, protestirati i učiniti dospjelom za iznos nenaplaćenog potraživanja (glavnog duga sa sporednom tražbinom) najkasnije u roku od 5 godina od dospijeća posljednje obveze te da može kao datum izdavanja mjenice upisati datum ispunjavanja mjeničnog očitovanja, da do 30. lipnja 2017. tuženik nije ispunio obvezu, da je tužitelj mjenicu na iznos od 31.028,41 kn 29. rujna 2017. podnio na protest javnom bilježniku L. A. M., koja ju je podnijela na isplatu tuženiku, no tuženik mjenicu nije isplatio. Utvrđeno je da potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi ukupno 31.338,95 kn, od čega glavnica 21.281,36 kn, a zatezne kamate od dospijeća do 20. rujna 2017. iznose 10.056,59 kn. Također je utvrđeno da se kod istog suda vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P-829/17, u kojem je donijeta nepravomoćna presuda pravnoj stvari tužitelja B. CO d.o.o. protiv tuženica H. F. i M.-Š. F. radi pobijanja pravnih radnji dužnika.

 

9. Utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženika.

 

10. Iz mjenice serija A broj … proizlazi da je izdana u O. 20. rujna 2017. na obrascu trasirane mjenice, po viđenju, da je tuženik u mjenici označen kao njen izdavatelj trasant i kao trasat pa je obzirom na takav sadržaj riječ o tzv. vlastitoj trasiranoj mjenici s učincima vlastite mjenice regulirane odredbama čl. 109 – 112 Zakona o mjenici („Narodne novine“, broj 74/94 i 92/10 – dalje: ZM).

 

11. Mjenična obveza predstavlja tzv. apstraktnu pravnu obvezu, te ista nije vezana uz osnovni pravni posao, koji bi bio temelj za izdavanje mjenice. Sukladno odredbi čl. 16. st. 1. ZM osobe protiv kojih je stavljen zahtjev da ispune svoje obveze iz mjenice ne mogu prema njenom imatelju isticati prigovore koji imaju temelj u njihovim osobnim odnosima s trasantom ili s kojim prijašnjim imateljem mjenice, osim ako je sadašnji imatelj mjenice, prilikom njenog stjecanja, svjesno postupio na štetu dužnika. Odredbom čl. 16. st. 2. ZM propisano je da ako je mjenica, koja je u vrijeme izdanja bila nepotpuna, naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu; povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imatelju mjenice, osim ako ju je stekao zlonamjerno ili ako je pri stjecanju mjenice postupio s velikom nepažnjom.

 

12. Prema odredbi čl.112. st. 1. ZM izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice. Akceptant trasirane mjenice je trasat koji svojom izjavom danom u skladu s odredbom čl. 24. st. 1. ZM potvrđuje da prihvaća mjeničnu obvezu. Od trenutka davanja te izjave akceptant postaje glavni mjenični dužnik.

 

13. S obzirom da tuženik nije tvrdio da bi obveza za koju je jamčio potpisom na mjenici bila ništava iz formalnih razloga, niti da je tužitelj mjenicu stekao zlonamjerno ili da je pri stjecanju mjenice postupio s velikom nepažnjom, to tuženiku ne pripada pravo isticati prigovore koji bi bili u vezi s osnovnim pravnim poslom, te je tuženik kao jamac iz formalno valjane mjenice, jer predmetna mjenica ima sadržaj propisan čl. 1. ZM, dužan isplatiti mjenični dug.

 

14. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi  platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženiku kao mjeničnom dužniku da tužitelju isplati mjeničnu svotu u iznosu od 31.028,41 kn sa zateznom kamatom koja po stopi propisanoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/ 08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) na iznos od 21.281,36 kn teče od 21. rujna 2017. do isplate (čl. 451. st. 3. ZPP).

 

15. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima postupka. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, a tuženik u žalbi određeno ne navodi u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava u odluci o troškovima, to ovaj sud glede visine troškova postupka i tijeka zatezne kamate na dosuđene iznose troškova prvostupanjsku presudu nije ispitivao.

 

16. Na žalbene navode tuženika kojima ukazuje na mogućnost dvostruke naplate tražbine valja reći da su se stranke ugovora o pristupanju dugu sporazumjele da tužitelj kao vjerovnik može potraživanje naplatiti ili od dužnika ili od pristupitelja dugu, po svojem izboru, a u postupku nije utvrđeno, niti je to tuženik tvrdio, da bi H. F. dužnu tražbinu tužitelju namirila,  niti da ju je namirio tuženik, koji se u smislu čl. 101. ZOO obvezao vjerovniku ispuniti njenu obvezu. Žalbeni navodi glede ispunjenja pod uvjetom, s obzirom da je mjenična obveza apstraktna, također nisu odlučni za odluku o predmetu spora.

 

17. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

                  

U Velikoj Gorici 16. studenog 2021.

 

 

                                                                                                                                     Sutkinja

 

                                                                                                                         Verica Kos, v.r.