REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-2573/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Cvitković, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB …, koju zastupa Županijsko. Državno. Odvjetništvo. u P., protiv tuženice OPĆINA V., OIB …, V., kojeg zastupa punomoćnica A. Z., odvjetnica u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-514/2020-32 od 9. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženičina žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-514/2020-32 od 9. travnja 2021. u dijelu kojim je utvrđeno da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica nekretnine označene kao kč.br. …, površine … m2, upisane u zk ul. … u 1/1 dijela slijedom čega je tuženica dužna trpjeti brisanje prava vlasništva s nekretnine označene kao kč.br. …, površine … m2, upisane u zk ul. … uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice Republike Hrvatske na nekretnini označenoj kao kč. br. …, površine … m2, upisana u zk ul. … u 1/1 dijela u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-514/2020-32 od 9. travnja 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica nekretnina označenih kao kč.br…., površine … m2, upisane u zk ul. … u 1/1 dijela te da je tuženica dužna trpjeti brisanje prava vlasništva navedene nekretnine uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice Republike Hrvatske i u točki II. izreke te se sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev koji glasi:

1. „I. Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica nekretnina označene kao kč.br. …, površine … m2, upisane u zk ul. … u 1/1 dijela temeljem zakona slijedom čega je tuženica dužna trpjeti brisanje prava vlasništva s nekretnina označenih kao kč.br. …, površine … m2, upisane u zk ul. …, u 1/1 dijela, uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice Republike Hrvatske na nekretnini označenoj kao kč. br. … površine … m2 upisane u zk. ul. … u 1/1 dijela u roku od 15 dana.“

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice Republike Hrvatske stečenog na temelju zakona u odnosu na nekretnine označene kao kč. br. …, površine … m2, upisane u zk ul. … površine … m2 upisane u zk.ul. … u 1/1 dijela te da je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva na navedenim nekretninama uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice Republike Hrvatske u roku od 15 dana. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kn u roku od 15 dana. Sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u ponovljenom postupku nakon ukidnog rješenja ovoga suda poslovni broj Pž-3673/16 od 20. ožujka 2019., jer je u utvrdio da su predmetne nekretnine, koje su ranije bile označene kao kč. br. … (sadašnja kč. br. …) i kč. br. … (sadašnja kč. br. …), bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske na dan 16. listopada 1990., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ( „ Narodne novine“ 41/90 ), kojim je izvršena pretvorba šumskog zemljišta u društvenom vlasništvu. Da se radi o šumskom zemljištu sud je utvrdio iz potvrde Hrvatskih šuma d.o.o. od 31. siječnja 2011. i 30. travnja 2014., kao i iskaza saslušanih svjedoka N. M. Š. i C. G., iz kojih dokaza je sud utvrdio da su sporne nekretnine bile šumsko zemljište i na dan 16. listopada 1990. obuhvaćene valjanim Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem za gospodarsku jedinicu „B. ....- .... Š. „I.“ B.. Stoga upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na ime tuženice nije pravno valjan, jer je na spornim nekretninama prije toga upisa bilo upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja O. P., a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama izvršena je pretvorba društvenog vlasništva te nositelj vlasničkih ovlaštenja postaje Republika Hrvatska. Sudu nisu predočeni dokazi da bi za predmetne nekretnine bio proveden postupak izdvajanja iz šumsko-gospodarske osnove sukladno odredbi članka 17. Zakona o šumama, niti je to tuženica tvrdila, slijedom čega je odlučeno kako je navedeno. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP).

2. Protiv presude žalbu podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga ističući da je sud utvrdio da je tužiteljica vlasnica kč. br. 273/2 što je u naravi gospodarska zgrada i dvorište površine 1057 m2, te kč. br. 272, što je u naravi vodosprema površine 32 m2 k.o. V., a da je to utvrđenje pogrešno, protivno izvedenim dokazima, da se nije radilo o postupku preoblikovanja zemljišne knjige, već o postupku obnove zemljišne knjige, da se mogla obnoviti samo cijela katastarska općina, a ne njezin dio pa prilaže odluke o katastarskoj izmjeri na području katastarskih općina V. i F. od 29. studenog 2000. i oglas Općinskog suda u Poreču poslovni broj 13 Su-321/11 od   2. kolovoza 2011. kao i odluku Općinskog suda u Poreču poslovni broj 14 Su-637/01 od 25. rujna 2002. Smatra da je u situaciji kada tužiteljica tvrdi da je vlasnica određenih dijelova nastalih iz kč. br. … odnosno kč. br. … bilo nužno identificirati utužene katastarske čestice,    tim više što je stara zk.č. … imala površinu … m2 a predmetom tužbe je njezin izgrađeni dio površine … m2. Stoga je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Presuda je nerazumljiva čime je počinjena povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer iz provedenih dokaza nije moguće utvrditi da su dvorište i građevinsko zemljište činili 16. listopada 1990. šumu. Isti se razlozi navode i za kč. br. … nastalu iz stare … površine … m2, vodospremu površine … m2. Sud je na temelju potvrda u spisu i iskaza svjedoka utvrdio da su novonastale čestice bile obuhvaćene programima gospodarenja šumama i šumskim zemljištima važećim od 1. siječnja 1982. do 31. prosinca 1991., zatim programom koji je važio od 1992. do 2001. i programom koji je važio od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2000. kako nesporno na snazi može biti samo jedan program koji važi 10 godina pa iz provedenih dokaza nije jasno kojim programom su predmetne čestice bile obuhvaćene. Sud je pogrešno utvrdio da je Program gospodarenja za gospodarsku jedinicu B. pravno valjan, a radi se o prethodnom pitanju o kojem sud nije dao valjane razloge. Osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i smatra da je sud pogrešno ocijenio iskaze svjedoka, naročito iskaz svjedokinje M. Š. koja smatra da zemljište ispod zgrade sagrađene za stambene potrebe može biti obuhvaćeno šumsko-gospodarskom osnovom, dok je saslušani svjedok G. imao 1990. godine 14 godina i o Programu gospodarenja nema nikakvih saznanja. Sud je pogrešno utvrdio da su utužene nekretnine 16. listopada 1990. bile u šumsko-gospodarskoj osnovi, jer one tada nisu ni postojale. Ističe da se pravo vlasništva nekretnine stječe uknjižbom u zemljišne knjige, da je upravno tijelo izdalo javnu ispravu na temelju koje je sud rješenjem iz 2008. godine tuženicu uknjižio kao vlasnicu, pa sud nezakonito pretpostavljeno izvanknjižno vlasništvo tužiteljice smatra jačim pravom od pravomoćnih rješenja Općinskog suda u Poreču na temelju kojih je tuženik uknjižen vlasnikom, a vlasništvo je također stekao na temelju zakona. Također smatra da se radi o brisovnoj, a ne u vlasničkoj tužbi, pa s obzirom na to da tužiteljica nije dokazala jesu li predmetne nekretnine u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. predstavljale šume, ostvareni su svi žalbeni razlozi. Stoga predlaže preinačiti presudu, odbiti tužbeni zahtjev i tužiteljici naložiti tuženici naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama žalbenih navoda, pri čemu je sud po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Presuda je djelomično pravilna i zakonita, a djelomično ju je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti.

6. Uvodno valja reći da ovaj sud neće ocjenjivati isprave i žalbene navode koje prvi puta žalitelj iznosi tek u žalbi, a odnose se na postupak obnove zemljišne knjige, za područje k.o. V.. To stoga što je odredbom članka 352. stavka 1. ZPP-a propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice.

7. Također uvodno valja reći da pogrešno žalitelj smatra da se u ovom slučaju radi o brisovnoj tužbi, za koju se pretpostavke propisane odredbom članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, jer je pretpostavka aktivne legitimacije za podnošenje brisovne tužbe da je povrijeđeno knjižno pravo uknjižbom u korist neke osobe dotadašnjem nositelju knjižnog prava, a Republika Hrvatska upravo zahtijeva da ju se utvrdi vlasnicom na temelju zakona odnosno predmetne čestice i da se na temelju tog utvrđenja upiše njezino knjižno pravo, pravo vlasništva, dok je na predmetnim nekretninama ranije bilo upisano društveno vlasništvo koje je, a u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. V. upisan je tuženik kao vlasnik predmetnih nekretnina. Također, kao što je već rečeno u citiranom ukidnom rješenju, nije odlučno jesu li se predmetne nekretnine nalazile unutar granica građevinskog područja, već je pravno odlučno jesu li predmetne nekretnine na dan 16. listopada 1990. predstavljale šumu odnosno šumsko zemljište.

8. Upravo radi utvrđenja ove odlučne činjenice sud je u ponovljenom postupku proveo daljnje dokaze iz kojih je zaključio o tome da su obje nekretnine bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i to za gospodarsku jedinicu B., o čemu su svjedočili i saslušani svjedoci. Te utvrđene činjenice ne proturječe sadržaju izvedenih dokaza, niti sadržaju isprava, kako pogrešno smatra žalitelj. Pogrešno žalitelj smatra da sud nije dao odgovarajuće razloge u ocjeni dokaza te odlučne činjenice odnosno u ocjeni Programa gospodarenja šumama za gospodarsku jedinicu B. čiji izvadak se nalazi na listu 87.-88. spisa iz kojeg proizlazi da su čestice oznake … i … bile obuhvaćene tom osnovom, a iz ostalih isprava u spisu proizlazi da su iz tih čestica nastale čestice zemlje koje su predmet spora. Sud je jasno obrazložio da je navedenu odlučnu činjenicu utvrdio ne samo uvidom u navedenu ispravu, već iz iskaza svjedoka, o čemu je dao valjane razloge.

9. Nisu osnovani niti žalbeni navodi o tome da je tužitelj, da bi mogao utvrditi svoje pravo vlasništva, trebao identificirati predmetne nekretnine. Iz spisa proizlazi da je u postupku preoblikovanje zemljišne knjige za k.o. V. utvrđeno da su sporne nekretnine kako su označene nastale iz starih kč. br. … i … k.o. V., koje su pak čestice bile obuhvaćene u Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na dan 16. listopada 1990., pa kako su novonastale čestice manje površine u odnosu na stare, iz kojih su nesporno nastale u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, to navedeni žalbeni navod nije osnovan.

10. Međutim, osnovano žalitelj ukazuje na to da je sud propustio ocijeniti radi li se o šumi i šumskom zemljištu u smislu odredbe članka 4. stavka 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 52/90-pročišćeni tekst, 9/91, 14/93, 76/93, 13/02, 22/02 i 160/04) kojom je propisano da se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površine većoj od 10 ari. Iz priloženog zemljišno- knjižnog izvatka za kč. br. … k.o. V. proizlazi da se radi o čestici zemlje površine … m2 označene kao dvorište S. M. i gospodarska zgrada S. M. pri čemu gospodarska zgrada ima površinu … m2, a ostalo se odnosi na dvorište. Tuženik tijekom postupka nije predlagao dokaze radi utvrđivanja odlučne činjenice da je dio navedene zemljišne čestice označeno kao dvorište površine …    m2 izgrađeno, a kako je navedena nekretnina dio ranije čestice zemlje oznake … za koju u spisu postoji potvrda da se radi o šumskom zemljištu jer se radi o zemljištu na kojem su panjače medunca starosti do 26 godina i srednje debela stabla grupimičnih rasporeda kako to proizlazi iz popisa nekretnina koje se nalaze u šumsko-gospodarskoj osnovi sastavljenog po Hrvatskim šumama 30. travnja 2014. na listu 18.-20. spisa, te kako tuženik nije niti tvrdio niti dokazao da bi pokrenuo postupak izdvajanja predmetnih nekretnina iz šumsko-gospodarske osnove, to je prvostupanjski sud u odnosu na nekretninu označenu kao … površine … m2 pravilno utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

11. Međutim, pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava, Zakona o šumama, nije bilo moguće utvrditi vlasništvo tužiteljice na nekretnini označenoj kao … površine … m2 upisane u zk.ul. … k.o. V., jer da bi se radilo o šumi ili šumskom zemljištu, potrebno je u smislu odredbe članka 4. toga Zakona da je zemljište obraslo šumskim drvećem u površini većoj od 10 ari. Nesporno površina od 32 m2 ne predstavlja takvu površinu i na temelju odredaba Zakona o šumama ne može predstavljati šumu i šumsko zemljište, uz to što je i u popisnom listu navedeno da se radi o vodospremi dakle, o građevinskom objektu.

12. Zbog navedenog je pravilnom primjenom materijalnog prava presudu valjalo djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan kako je navedeno u izreci a sve na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a.

13. Na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a stoga je valjalo preinačiti odluku o trošku postupka. Kako je tužiteljica uspjela djelomično s tužbenim zahtjevom u odnosu na zahtjev u odnosu na nekretninu označenu kao kč. br. … k.o. V., a tuženica u odnosu na nekretninu označenu kao kč. br. …. k.o. V., to je suprotno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki II.2. izreke ove presude tj. da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Zagreb, 15. studenog 2021.

Predsjednica vijeća
Ana Cvitković