Poslovni broj: 32 Pž-952/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 32 Pž-952/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o., O., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik J. F., odvjetnik u O., protiv tuženika O. B. G., G., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u K., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-91/19-9 od 14. studenoga 2019., 15. studenoga 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-91/19-9 od 14. studenoga 2019. u pobijanim točkama III., IV. i VI. njegove izreke.

 

II. Odbacuje se tuženikova žalba izjavljena protiv točke VII. izreke rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-91/19-9 od 14. studenoga 2019.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je rješenjem od 14. studenoga 2019. odlučio o spajanju parnica koje se pred tim sudom pod poslovnim brojem Povrv-91/2019 i
Povrv-93/2019 (točka I. izreke). Utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari djelomično povučena pa su djelomično ukinuti platni nalozi iz dva rješenja o ovrsi javnog bilježnika B. Z. iz G. od 28. siječnja 2019. i to: 1). Ovrv-104/2019 za glavnicu u iznosu od 6.780,00 kn, kamate i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 837,50 kn te 2). Ovrv-98/2019 za glavnicu u iznosu od 4.918,00 kn s kamatama te za predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 680,75 kn (točka II. izreke).

 

2. Nadalje, održan je na snazi platni nalog iz navedenih rješenja o ovrsi javnog bilježnika i to: 1). Ovrv-104/2019 za trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.286,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28. siječnja 2019. do isplate po stopi koja je jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena; 2). Ovrv-98/2019 za trošak ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28. siječnja 2019. do isplate po navedenoj kamatnoj stopi (točke III. i IV. izreke); taj je platni nalog (Ovrv-98/2019) ukinut za trošak ovršnog postupka od 449,00 kn i u tom dijelu odbijen tužiteljev zahtjev (točka V. izreke). Tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn (točka VI. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 887,40 kn (točka VII. izreke).

 

3. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 93/14; dalje: OZ) i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

 

4. Protiv dijela ovog rješenja (točke III., IV., VI. i VII. njegove izreke) tuženik je podnio u žalbu navodeći u njoj da je tužitelj umjesto jednim prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne podnio 12 prijedloga, čime je bespotrebno prouzročio tuženiku dodatne troškove. On je tijekom postupka podmirio dug tužitelj i snosio sve potrebne troškove. Zato je predložio drugostupanjskom sudu uvažiti njegovu žalbu.

 

5. Tuženikova žalba je djelomično neosnovana, djelomično nije dopuštena.

 

6. Tuženikova žalba protiv odluke iz točke VII. izreke nije dopuštena, jer tuženik nema pravni interes pobijati pravilnost odluke kojom je odbijen zahtjev suprotne strane u sporu. S obzirom na to da je navedenom odlukom odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu tijela zatraženih troškova parničnog postupka, tuženikova je žalba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena (čl. 358. i 367. ZPP-a).

 

7. Nakon što je pobijano rješenje ispitano u preostalom pobijanom dijelu, u točkama III., IV. i VI. njegove izreke, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. i 13. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.

 

8. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu ovršnih i parničnih troškova koje mu je pobijanim rješenjem dosudio prvostupanjski sud.

 

9. Prema podacima u spisu proizlazi da je javni bilježnik donio dva rješenja o ovrsi:

- Ovrv-104/2019 od 28. siječnja 2019. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.780,00 kn s kamatama i troškom ovršnog postupka u iznosu od 1.286,50 kn i predvidivi trošak postupka u iznosu od 837,00 kn.

- Ovrv-98/2019 od 28. siječnja 2019. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.918,00 kn s kamatama, trošak ovršnog postupka u iznosu od 861,50 kn i predvidivi trošak postupka u iznosu od 680,75 kn.

 

10. Nakon što je tuženik podnio prigovore, predmeti su nastavljeni u parnici u postupcima poslovni broj Povrv-93/19 i poslovni broj Povrv-91/2019. Prvostupanjski je sud odlučio navedene parnice spojiti, jer je riječ o postupcima između istih stranaka u istim stranačkim ulogama i s istom vrstom predmeta spora (čl. 313. st. 1. ZPP-a).

 

11. Tužitelj je djelomično povukao tužbu za glavnicu i kamate i to:

- podneskom od 3. lipnja 2019. (Povrv-91/2019) je povukao tužbu za iznos glavnice i kamate po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-104/2019, ali je ustrajao kod zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.286,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

- podneskom od 23. svibnja 2019. (Povrv-93/2019) tužitelj je povukao tužbu za iznos glavnice i zakonskih zateznih kamata po rješenju o ovrsi poslovni broj
Ovrv-98/2019 od 28. siječnja 2019. (glavnice u iznosu od 4.918,00 kn), dok je ustrajao na isplati troškova ovršnog postupka u iznosu od 861,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. siječnja 2019.

 

12. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova parničnog postupka i to: za sastav podneska od 28. svibnja 2019. u iznosu od 375,00 kn s pripadajućim PDV-om, a za sastav podneska od 23. svibnja 2019. u iznosu od 625,00 kn s PDV-om. U oba podneska zatražio je i trošak sudske pristojbe u iznosu od po 100,00 kn.

 

13. Prvostupanjski je sud primjenom čl. 158. st. 2. ZPP-a zaključio da je tuženik dužan naknaditi troškove postupka tužitelju, jer je tužitelj povukao tužbu nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu. Da je tuženik izvršio uplatu duga nakon pokretanja postupka proizlazi iz naloga za prijenos od 4. veljače 2019.

 

14. Pravno je shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženik nije dužan naknaditi onaj iznos troškova ovršnog postupka i parničnog postupka u visini kako je zatražio tužitelj, odnosno u visini koja je odmjerena rješenjima o ovrsi javnog bilježnika, na što je ispravno ukazivao tuženik tijekom postupka. Razlog za takav zaključak prvostupanjski sud nalazi u činjenici da je tužitelj istom javnom bilježniku oba prijedloga podnio istog dana (25. siječnja 2019.). Istovremenim podnošenjem dvaju prijedloga za ovrhu, umjesto jednog kojim bi tužitelj obuhvatio cjelokupnu tražbinu, tuženiku je neosnovano prouzročen veći trošak od onog kojeg je dužan naknaditi tužitelju, odnosno kojeg bi platio da je tužitelj pokrenuo jedan postupak umjesto dva. Uz navedeno, prvostupanjski sud se pozvao na čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 93/14; dalje: OZ) kojom je propisano da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje te na čl.

155. st. 1. ZPP-a.

 

15. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud odlučio o postojanju tuženikove obveze na naknadu samo potrebnih troškova (za parnicu ili ovrhu), ali ne i svih troškova određenog postupka, budući da nije postojala potreba pokretanja dva zasebna postupka i posljedično tome, vođenja dviju parnica. To je tuženiku prouzročilo veće troškove od onih koje bi bio dužan naknaditi tužitelju da je pokrenut jedan ovršni postupak, za što su postojali svi uvjeti. Dakle, podnošenjem dvaju ovršnih prijedloga istog dana istom javnom bilježniku radi naplate istovrsne tražbine, tužitelj je zapravo zloupotrijebio svoje procesno ovlaštenje na podnošenje tužbe, uzrokujući tuženiku dodatne troškove. Zato je prvostupanjski sud odlučio troškove odmjeriti na način kao da je podnesen jedan prijedlog za ovrhu i kao da je vođen jedan postupak (što u konačnici i jest s obzirom na rješenje o spajanju postupaka iz točka I. izreke), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini zbroja oba zahtjeva od 11.698,00 kn (čl. 37. st. 1. ZPP-a).

 

16. Sve izneseno prihvaća i ovaj sud, a to je sukladno i pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2021., u vezi primjene načela ekonomičnosti u odlučivanju o troškovima postupka, koje glasi: „Ako je tužitelj sve tražbine koje su vezane istom činjeničnom i pravnom osnovom mogao obuhvatiti jednom tužbom, odnosno prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, ali je za svaku tražbinu istovremeno pokrenuo više postupaka protiv istog tuženika, osnovano je tužitelju priznati troškove kao da je pokrenuo jedan postupak, neovisno o tome je li sud spojio te parnice radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke presude ili nije.“

 

17. U pogledu obračuna visine parničnih troškova prvostupanjski sud je detaljno obrazložio razloge i pojedine parnične radnje za koje tužitelju priznaje troškove postupka i u kojem iznosu, pozivajući se na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa). Tuženik tako obračunate troškove žalbenim navodima ničim nije doveo u pitanje, nego je smatrao da ima pravo na naknadu troška u smislu čl.

158. ZPP-a te da je tužitelj trebao povući tužbu odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu. To je tužitelj upravo i učinio, prvom procesnom radnjom nakon primitka tuženikovog plaćanja.

 

18. Postupak Povrv-91/2019 je započeo 25. siječnja 2019. Tuženik je u prigovoru od 5. veljače 2019. naveo da je platio utuženi iznos i dostavio dokaz o plaćanju iz kojeg proizlazi da je plaćeno 4. veljače 2019., dakle, nakon utuženja. Prvom idućom parničnom radnjom poduzetom u tom postupku, podneskom od 31. svibnja 2019., tužitelj je povukao tužbu za plaćeni dug. Jednako vrijedi i za postupak Povrv-93/2019 (osim što je podnesak kojim povlači tužbu poslan sudu preporučenom pošiljkom 21. svibnja 2019.).

 

19. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 11.698,00 kn tužitelju je priznat ovršni trošak na ime nagrade za rad punomoćnika odvjetnika za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 11. t. 1. i Tbr. 7. t. 1. OT-a), 250,00 kn PDV-a (Tbr. 42. Tarife), iznos od 330,00 kn na ime (jedne) nagrade javnom bilježniku, sukladno odredbi čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnom bilježniku u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12; dalje: Pravilnik), pripadajući PDV na navedenu nagradu u visini od 82,50 kn (čl. 8. Pravilnika) te trošak u iznosu od 36,50 kn sukladno čl. 37. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi („Narodne novine“ broj: 97/01, 115/12 i 120/15), ukupno iznos od 1.699,00 kn.

20. U skladu s navedenim tužitelju je priznat cjelokupan trošak ovršnog postupka prema rješenju o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-104/2019 (1.286,50 kn) i djelomično po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-98/2019 u visini od 412,50 kn što ukupno iznosi 1.699,00 kn. Slijedom navedenog, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-104/2019 za ovršni trošak održan je na snazi u cijelosti (1.286,50 kn), dok je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-98/2019 održan na snazi za iznos od 412,50 kn kako bi u zbroju ukupni ovršni troškovi dosegli osnovanih 1.699,00 kn, dok je za razliku između dosuđenog troška (1.699,00 kn) i ukupnog troška po rješenjima javnog bilježnika (2.148,00 kn) ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi Ovrv-98/2019 za trošak ovršnog postupka u iznosu od 449,00 kn.

 

21. Zakonska zatezna kamata na trošak ovršnog postupka određena je sukladno odredbi čl. 30. OZ-a u vezi s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

22. U odnosu na parnične troškove tužitelj je zatražio trošak za sastav podnesaka od 3. lipnja 2019. i 23. svibnja 2019. kojima je djelomično povukao tužbu. Za navedene podneske zatražio je trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 kn s PDV (625,00 + 375,00 kn). Tužitelju je, sukladno prethodno iznesenom shvaćanju odmjeren trošak za sastav jednog od tih podnesaka (čl. 155. st. 1. ZPP-a) jer je on mogao, da je podnio jedan prijedlog, jednim podneskom djelomično povući tužbu. Zato je tužitelju za sastav podneska odmjeren trošak u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT). Na navedeni trošak priznat mu je PDV u visini od 62,50 kn pa mu je dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 312,50 kn (točka VI. izreke).

 

23. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

 

Zagreb, 15. studenoga 2021.

 

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac