Poslovni broj: 7 Pž-926/2021-3

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-926/2021-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD, OIB ..., Z., protiv tuženika C. O. d.d., OIB ..., Z., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-500/2016 od 23. prosinca 2020., 15. studenog 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-500/2016 od 23. prosinca 2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 24.957,16 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2016. do isplate.

2. Žalbu kojom pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava je podnio tužitelj. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zauzeo stajalište da tužitelj zlonamjerno nije dostavio isprave potrebne za provođenje vještačenja jer tužitelj ne može dostaviti nešto što ne postoji, s obzirom na to da se mirovina utvrđuje na temelju činjenica, a pokojni osiguranik P. B. je smrtno stradao u prometnoj nezgodi te nije niti mogao ostvarivati mirovinski staž i platne podatke za obračun mirovine. Uz navedeno, ukazuje da ne postoji zakonska norma koji bi određivala da bi korisniku obiteljske mirovine prestalo pravo na isplatu mirovine u trenutku kada bi pokojni osiguranik, da nije bilo štetnog događaja, navršio 65 godina života, a odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete na novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Predlaže preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 24.957,16 kn koju je tužitelj pretrpio isplatama obiteljske mirovine isplaćene u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015. udovici pokojnog tužiteljevog osiguranika P. B., stradalog u prometnoj nezgodi od 3. listopada 1993. za koju je nesporno odgovoran tuženikov osiguranik.

7. Odredbom čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15; dalje: ZOMO/13) je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), dok je odredbom čl. 161. toga Zakona propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a ona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, 2) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 3) troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

8. Citiranim zakonskim odredbama je tužitelju dano pravo potraživati naknadu štetu koja obuhvaća zakonom određena davanja i troškove isplaćene iz mirovinskog osiguranja, pa tuženik koji tvrdi da je tužiteljev osiguranik ostvario uvjete za stjecanje prava na starosnu mirovinu i da zbog toga tužitelj ne trpi nikakvu štetu, je bio dužan dokazati da je visina starosne mirovine koju bi tužitelj prema redovitom tijeku stvari bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja jednaka ili manja od visine tužbenog zahtjeva. Dakle, teret dokazivanja je na tuženiku, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, jer se radi o takvom prigovoru kojim se pobija osnovanost tužbenog zahtjeva po visini, pa je osnovanost takvog prigovora dužan dokazati upravo tuženik. Stoga su u tom dijelu, kojima ukazuje na pogrešnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, tužiteljevi žalbeni navodi neosnovani.

9. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je pokojni tužiteljev osiguranik rođen 29. lipnja 1929. i da je u trenutku smrti imao ukupno 21. godinu, 1 mjesec i 6 dana radnog staža, pa je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 32. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 26/83, 48/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 71/91, 26/93, 96/93, 29/94,    37/94 i 44/94) zaključio da bi pokojni tužiteljev osiguranik, da nije bilo štetnog događaja, ostvario pravo na starosnu mirovinu najkasnije 29. lipnja 1994. kada bi navršio 65 godina života i da bi zbog toga tužitelj imao pravo u utuženom razdoblju zahtijevati naknadu stvarne štete samo ako bi iznos isplaćene obiteljske mirovine bio veći od iznosa starosne mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja i to za razliku između obiteljske i starosne mirovine (26. sjednica Odjela trgovačkih i ostalih sporova održana 5. prosinca 2016.). Prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a utvrdio da je tuženikov prigovor osnovan jer je visina starosne mirovine jednaka visini isplaćenih obiteljskih mirovina, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio primjenom odredbe čl. 233. st. 5. ZPP-a da tužiteljevo odbijanje da dostavi isprave potrebne za provođenje financijskog vještačenja predstavljaju zlouporabu prava s ciljem onemogućavanja tuženika u dokazivanju osnovanosti prigovora visine starosne mirovine. Neosnovano žalitelj navodi da se radi o ispravama koje ne postoje budući da iz dopisa vještaka na str. 45. spisa proizlazi da je vještak zahtijevao dostavu dokumentacije (isprava) koja svjedoči o činjenicama nastalim za života tužiteljevog osiguranika i udovice tužiteljevog osiguranika – podatke o godišnjim primanjima tijekom staža (života osiguranika) te podatak o broju osobnih bodova priznatih udovici umrlog osiguranika, a koje isprave tužitelj nije dostavio niti po pozivu vještaka niti naknadno po posebnom pozivu suda (str. 47. spisa). Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio po svom uvjerenju od kakvog je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu, kao u konkretnom slučaju.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb 15. studenog 2021.

Sutkinja

Ružica Omazić v.r.