Poslovni broj: II Kž-Us-65/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-65/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog J. J. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog J. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kov-Us-9/2021-28 od 27. rujna 2021. o produljenju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog J. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kov-Us-9/2021-28 od 27. rujna 2021., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US-47/2021. od 28. srpnja 2021., protiv okrivljenog J. J. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 98. stavka 6. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljena mjera opreza i to okrivljenom J. J. iz članka 98. stavka 2. točka 3. ZKP/08., obveza javljanja policijskom službeniku jedan (1) puta mjesečno i to obvezom javljanja određenom policijskom službeniku II PP Zagreb (PP Črnomerec-Susedgrad). Pod točkom II. određeno je da mjera opreza može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti  presude. Prema točki III. nadzor nad mjerom opreza provodit će II. PP Zagreb (PP Črnomerec-Susedgrad), u smislu odredbe iz članka 8. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza u svezi članka 100. stavka 3. ZKP/08. Nadalje, pod točkom IV. upozoren je okrivljenik u smislu članka 98. stavak 1. ZKP/08. da će u slučaju nepridržavanja izrečene mjere ova mjera biti zamijenjena istražnim zatvorom po osnovu članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Pod točkom V. navedeno je da žalba protiv ovog rješenja, ne zadržava njegovo izvršenje u smislu članka 98. stavak 7. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni J. J. po braniteljici odvjetnici G. V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje i ukinuti mjeru opreza.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj ističe da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da nisu konkretizirane osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, a da su izneseni razlozi nejasni. Time obrazlaže apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem iznoseći razloge za svoju odluku zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da za okrivljenog J. J. postoji osnovana sumnja da bi počinio kaznena djela za koje se tereti kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora propisana člankom 123. stavka 1. ZKP/08., kao i posebna pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski sud dao je jasne, iscrpne i valjane razloge, a jednako tako i valjane razloge zbog kojih je zaključio da se ista svrha u odnosu na okrivljenika u konkretnom slučaju može ostvariti i dalje primjenom blaže mjere, odnosno mjere opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. ZKP/08. koja je i do sada svrhovito primjenjivana. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.

5.1. Dakle, nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem prvostupanjskog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene ni druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja žalitelj tvrdi da ne postoje zakonski razlozi za primjenu mjere opreza niti je to više nužno i opravdano.

6.1. Međutim, pravilno prvostupanjski sud nalazi opasnost od mogućeg ponavljanja djela za okrivljenog J. J. u okolnostima kaznenih djela za koje je osnovano sumnjiv te činjenici da je riječ o visokom stupnju organiziranosti i međusobne povezanosti s drugim okrivljenicima zbog činjenja kaznenih djela (koje je prema optuženici organizirao i vodio okrivljenika J. J.), a u svrhu ostvarenje imovinske koristi velike vrijednosti (1.331.325,00 kune), te onemogućavanja zapljene nezakonito stečene imovinske koristi u iznosu od 3.511.753,60 EUR, 686.788,43 GBP i 720.309,18 USD. Prema optužnici, okrivljeni J. J. se tereti da je stvarno upravljao nizom trgovačkih društava u kojima je na funkciji direktora i osnivača postavljao treće osobe, a koja trgovačka društva i njihovi bankovni računi su se potom koristili za obavljanja jednokratnih bankovnih transakcija u smislu zaprimanja značajnih novčanih uplata od trgovačkih društava iz inozemstva i potom za daljnji transfer novčanih sredstava na druge bankovne račune u RH i inozemstvu, pri čemu je dio tih sredstava podizan i u gotovini. Prema optužnici navedene uplate su rezultat kaznenih djela prijevare. Iznesene okolnosti, kao i inkriminirano razdoblje, upućuju na zaključak o izrazitoj upornosti okrivljenog J. J. u počinjenju kaznenih djela velike društvene opasnosti i na naglašenu kriminalnu volju. Sve navedeno doista i prema ocjeni drugostupanjskog suda, predstavlja one osobite okolnosti koje ukazuju da kod okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo pa nije u pravu žalitelj da ta opasnost ne postoji niti da nije utvrđena.

6.2. No, kako se sukladno članku 95. stavak 1. ZKP/08. prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera  ako se ista svrha može postići blažom mjerom, kao i cijeneći činjenicu da je okrivljeni J. J. određeno vrijeme proveo u istražnom zatvoru, što je na njega zasigurno utjecalo u smislu shvaćanja pogibeljnosti postupanja protivnih pravnom poretku, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je primijenjena mjera opreza u konkretnoj situaciji učinkovita za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti kod okrivljenika. Okolnost da okrivljenik tu mjeru opreza do sada nije prekršio samo potvrđuje da ona uspješno ostvaruje svoju svrhu.

6.3. Stoga je pobijanim rješenjem navedena mjera opreza opravdano produljena, a žalbeni navodi žalitelja kojima osporava potrebu njene daljnje primjene nisu od utjecaja. Naime, mjerom opreza  članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. se kroz redoviti kontakt s policijom utječe na buduće razmišljanje i postupanje okrivljenika. Dakle, nije u pravu žalitelj kada, nastojeći dovesti u pitanje svrhovitosti primjene produljene mu mjere opreza, navodi da se okolnosti nisu promijenile u odnosu na ranije produljenje mjere opreza.

7. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na opravdanost produljenja daljnje primjene mjere opreza. Ograničenja prava koja je okrivljenik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti su u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju, pri čemu se ističe kako produljena mjera opreza ni na koji način ne ometa okrivljenika u svakodnevnom životu i riječ je o minimumu društvenog opreza. S obzirom na stadij postupka u kojem se ovaj kazneni predmet nalazi, nije za očekivati pronalazak novih činjenica i dokaza ni postojanje novonastalih okolnosti koje bi dodatno pojačavali postojanje osnovane sumnje, a time i dodatno opravdavali primjenu mjere opreza protiv okrivljenika. Pri tome osobito imajući na umu sveobuhvatnost razloga iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

8. Dakle, nije ostvarena ni žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 15. studenog 2021.