REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P-4003/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja J. N., iz S., OIB …, kojeg zastupaju
punomoćnici I. T. i B. M., odvjetnici u S., protiv tužene Z. b. d.d. Z., OIB …, koju zastupaju
punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., K. & P. u Z., radi
utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. listopada
2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tužene P.
L. S., odvjetničke vježbenice, na ročištu radi objave, dana 15. studenog 2021.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj
…, solemniziranog kod Javne bilježnice u S. Z. M.-Š. pod
brojem OV-407/08 dana 8. siječnja 2008. i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivost
ugovorne kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tužene pa stoga navedeni
članak ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane te se ima primijeniti
ugovorna kamata od 5,25% godišnje.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju
s osnova pretplate mjesečnih anuiteta i kamata iznos od 46.678,21 kn sa zakonskom
zateznom kamatom koja

- na iznos od 0,01 kn teče od 1. ožujka 2008.
- na iznos od 0,01 kn teče od 1. travnja 2008.
- na iznos od 0,01 kn teče od 1. svibnja 2008.
- na iznos od 0,01 kn teče od 1. lipnja 2008.

- na iznos od 0,01 kn teče od 1. srpnja 2008.
- na iznos od 375,26 kn teče od 1. kolovoza 2008.
- na iznos od 375,26 kn teče od 1. rujna 2008.

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. listopada 2008.
- na iznos od 375,26 kn teče od 1. studenog 2008.
- na iznos od 375,26 kn teče od 1. prosinca 2008.
- na iznos od 375,26 kn teče od 1. siječnja 2009.
- na iznos od 375,26 kn teče od 1. veljače 2009.
- na iznos od 375,26 kn teče od 1. ožujka 2009.
- na iznos od 375,26 kn teče od 1. travnja 2009.
- na iznos od 375,26 kn teče od 1. svibnja 2009.

2 P-4003/2019

- na iznos od 375,26 kn teče od 1. lipnja 2009.
- na iznos od 375,26 kn teče od 1. srpnja 2009.
- na iznos od 704,18 kn teče od 1. kolovoza 2009.
- na iznos od 704,18 kn teče od 1. rujna 2009.
- na iznos od 704,18 kn teče od 1. listopada 2009.
- na iznos od 704,18 kn teče od 1. studenog 2009.
- na iznos od 704,18 kn teče od 1. prosinca 2009.
- na iznos od 704,18 kn teče od 1. siječnja 2010.
- na iznos od 704,18 kn teče od 1. veljače 2010.
- na iznos od 704,18 kn teče od 1. ožujka 2010.
- na iznos od 704,18 kn teče od 1. travnja 2010.
- na iznos od 704,18 kn teče od 1. svibnja 2010.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. lipnja 2010.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. srpnja 2010.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. kolovoza 2010.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. rujna 2010.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. listopada 2010.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. studenog 2010.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. prosinca 2010.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. siječnja 2011.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. veljače 2011.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. ožujka 2011.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. travnja 2011.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. svibnja 2011.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. lipnja 2011.
- na iznos od 613,18 kn teče od 1. srpnja 2011.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. kolovoza 2011.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. rujna 2011.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. listopada 2011.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. studenog 2011.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. prosinca 2011.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. siječnja 2012.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. veljače 2012.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. ožujka 2012.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. travnja 2012.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. svibnja 2012.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. lipnja 2012.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. srpnja 2012.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. kolovoza 2012.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. rujna 2012.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. listopada 2012.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. studenog 2012.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. prosinca 2012.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. siječnja 2013.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. veljače 2013.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. ožujka 2013.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. travnja 2013.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. svibnja 2013.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. lipnja 2013.
- na iznos od 525,47 kn teče od 1. srpnja 2013.

3 P-4003/2019

- na iznos od 538,74 kn teče od 1. kolovoza 2013.
- na iznos od 538,74 kn teče od 1. rujna 2013.
- na iznos od 538,74 kn teče od 1. listopada 2013.
- na iznos od 538,74 kn teče od 1. studenog 2013.
- na iznos od 538,74 kn teče od 1. prosinca 2013.
- na iznos od 538,74 kn teče od 1. siječnja 2014.
- na iznos od 463,77 kn teče od 1. veljače 2014.
- na iznos od 463,77 kn teče od 1. ožujka 2014.
- na iznos od 463,77 kn teče od 1. travnja 2014.
- na iznos od 463,77 kn teče od 1. svibnja 2014.
- na iznos od 463,77 kn teče od 1. lipnja 2014.
- na iznos od 463,77 kn teče od 1. srpnja 2014.
- na iznos od 381,09 kn teče od 1. kolovoza 2014.
- na iznos od 381,09 kn teče od 1. rujna 2014.
- na iznos od 381,09 kn teče od 1. listopada 2014.
- na iznos od 381,09 kn teče od 1. studenog 2014.
- na iznos od 381,09 kn teče od 1. prosinca 2014.
- na iznos od 381,09 kn teče od 1. siječnja 2015.
- na iznos od 331,44 kn teče od 1. veljače 2015.
- na iznos od 331,44 kn teče od 1. ožujka 2015.
- na iznos od 331,44 kn teče od 1. travnja 2015.
- na iznos od 331,44 kn teče od 1. svibnja 2015.
- na iznos od 331,44 kn teče od 1. lipnja 2015.
- na iznos od 331,44 kn teče od 1. srpnja 2015.
- na iznos od 285,93 kn teče od 1. kolovoza 2015.
- na iznos od 285,93 kn teče od 1. rujna 2015.
- na iznos od 285,93 kn teče od 1. listopada 2015.
- na iznos od 285,93 kn teče od 1. studenog 2015.
- na iznos od 285,93 kn teče od 1. prosinca 2015.
- na iznos od 285,93 kn teče od 1. siječnja 2016.
- na iznos od 226,69 kn teče od 1. veljače 2016.
- na iznos od 226,69 kn teče od 1. ožujka 2016.
- na iznos od 226,69 kn teče od 1. travnja 2016.
- na iznos od 226,69 kn teče od 1. svibnja 2016.
- na iznos od 226,69 kn teče od 1. lipnja 2016.
- na iznos od 226,69 kn teče od 1. srpnja 2016.
- na iznos od 197,78 kn teče od 1. kolovoza 2016.
- na iznos od 197,78 kn teče od 1. rujna 2016.
- na iznos od 197,78 kn teče od 1. listopada 2016.
- na iznos od 197,78 kn teče od 1. studenog 2016.
- na iznos od 197,78 kn teče od 1. prosinca 2016.
- na iznos od 197,78 kn teče od 1. siječnja 2017.
- na iznos od 135,73 kn teče od 1. veljače 2017.
- na iznos od 135,73 kn teče od 1. ožujka 2017.
- na iznos od 135,73 kn teče od 1. travnja 2017.
- na iznos od 135,73 kn teče od 1. svibnja 2017.
- na iznos od 135,73 kn teče od 1. lipnja 2017.
- na iznos od 135,73 kn teče od 1. srpnja 2017.
- na iznos od 67,26 kn teče od 1. kolovoza 2017.

4 P-4003/2019

po stopi koja se od dana dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3
(tri) postotna poena.

III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju
s osnova više uplaćenih mjesečnih anuiteta iznos od 13.393,99 kn sa zakonskom
zateznom kamatom koja na označen iznos teče od 1. kolovoza 2017. do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3
(tri) postotna poena.

IV Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog
postupka u iznosu od 3.750,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče
od donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje
obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 12. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene
radi utvrđenja ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 2.
siječnja 2008. (dalje Ugovor) i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivost ugovorene
kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tužene te radi isplate iznosa od

46.678,21 kn s osnova pretplate mjesečnih anuiteta i kamata uz zateznu kamatu koja
teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine u vremenu od 1. ožujka 2008. do

1. kolovoza 2017. i radi isplate iznosa od 13.393,99 kn s osnova više uplaćenih
mjesečnih anuiteta uz zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 1. kolovoza 2017. do
isplate. Navodi kako mu je označenim Ugovorom odobren kredit u iznosu od

567.500,00 kn s rokom otplate od 30 godina u jednakim mjesečnim anuitetima,
najkasnije do 2. veljače 2039., uz ugovorenu kamatu od 5,25% godišnje, a promjenjivu
u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (dalje Odluka), koja teče po
dospijeću. Dodaje kako je nakon sklapanja Ugovora, tužena u 13 navrata
samoinicijativno, bez prethodnih pregovora s tužiteljem, bez dostavljanja Odluke ili
kakvog objašnjenja, mijenjala ugovorenu kamatnu stopu, tako da je tužitelj angažirao
sudskog vještaka za računovodstvo i financije M. B., koji je utvrdio kako je
na dan 1. kolovoza 2017. tužiteljev dug iznosio 471.551,47 kn, a po obračunu tužene
taj dug iznosio je 484.945,46 kn, tako da je tužitelj pretplatio predmetni kredit za

13.393,99 kn, dok je s osnova promjenjive kamatne stope za promatrano razdoblje
uplatio viši iznos od 48.175,50 kn. Napominje kako tužena prilikom ugovaranja kredita
nije informirala tužitelja niti mu objasnila značaj promjenjive kamatne stope ni rizika
njezinog ugovaranja, već mu je jedino omogućila ugovaranje s promjenjivom
kamatnom stopom, ali odredbe o njezinoj visini, odnosno načinu i kriterijima promjene,
nisu jasne niti uočljive. Nadalje navodi kako je tužena na ovaj način postupila suprotno
odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, jer su

5 P-4003/2019

povrijeđena temeljna načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika, dužnosti
njihove suradnje, jednakih vrijednosti i činidbi, savjesnosti i poštenja te zabrane
zlouporabe prava. Zbog toga je pred Trgovačkim sudom u Z. vođen sudski
postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 radi kolektivne zaštite interesa
potrošača, koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-
7129/2013 od 13. lipnja 2014., a kojom je utvrđeno da je tužena povrijedila kolektivne
interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima koji sadrže ništetne i
nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovita kamatna stopa koja
je u tijeku postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom
tužene i njezinim internim aktima, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, niti su
utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara, što je imalo za posljedicu
jednostrano povećanje kamatne stope i time neravnotežu prava i obveza ugovornih
strana. Slijedom iznijetog, tužitelj predlaže utvrđenje ništetne ugovorne odredbe koja
se odnosi na promjenjivost ugovorne kamatne stope i isplatu iznosa od 60.072,20 kn,
utvrđenog po angažiranom vještaku B., od čega iznos od 46.678,21 kn s osnova
pretplate mjesečnih anuiteta i kamata, a iznos od 13.393,99 kn s osnova više uplaćenih
mjesečnih anuiteta, sve sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine
mjesečne tražbine.

2. U svom odgovoru od 16. ožujka 2021. tužena je u cijelosti osporila osnovu i
visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. U bitnom ističe kako u ovom slučaju nema mjesta
pozivanju na sudski postupak koji je vođen radi kolektivne zaštite pred Trgovačkim
sudom u Z., jer se ta parnica bavila isključivo pitanjem ugovora o kreditu čija je
glavnica vezana valutnom klauzulom uz CHF, a ne i druge valute. Također ističe kako
je prilikom ugovaranja postupala u skladu s važećim zakonskim propisima, kako je
promjenjiva kamatna stopa također ugovorena u skladu sa zakonskim odredbama,
kako je tužitelja obavještavala o kamatnoj stopi koja se u tijeku otplate mijenjala u
skladu s njezinom Odlukom, kako su stranke i utvrdile predmetnim pravnim poslom te
kako je tužitelj imao pravo na raskid ugovora, stoga je očigledan njegov doprinos šteti
ukoliko je ona doista nastala. Pored svega prigovara i zastari potraživanja.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o namjenskom
kreditu broj … od 2. siječnja 2008. i njegovog Dodatka od 31. siječnja 2008.,
vlasničkog lista od 29. listopada 2007., nalaza dipl. oecc. M. B. od 10. lipnja

2019. s prilogom, pregledom prometa po kreditu za razdoblje od 28. prosinca 2007. do

31. kolovoza 2017., obavijesti o promjeni kamatne stope od 3. lipnja 2011., 8. siječnja

2013., 2. lipnja 2016. i 22. veljače 2021., pregledom specifikacije uplate za razdoblje
od 28. prosinca 2007. do 31. kolovoza 2017. te pregledom nalaza sudskog vještaka
za financije i računovodstvo Z. C.od 2. lipnja 2021. s prilozima. Preostali
dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni, jer ih sud smatra suvišnim.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine
tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare
potraživanja.

6 P-4003/2019

7. Pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 2. siječnja

2008. razvidno je kako je tužitelj J. N., kao korisnik kredita, sklopio s tuženom
Z. b. d.d. Z., kao kreditorom, kredit kojim mu je u skladu s
člankom 1. odobren u iznosu od 567.500,00 kn, uz redovitu kamatu od 5,25% godišnje,
koja je do konačne otplate promjenjiva u visini i u skladu s važećom Odlukom o
kamatnim stopama kreditora, kako je ugovoreno odredbom iz članka 2. Odredbom iz
članka 7. stranke su ugovorile kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u
iznosu od 3.133,77 kn, koji sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne
stope važećem na dan sklapanja ugovora, a za slučaj izmjene promjenjive redovite
kamatne stope u skladu s Odlukom kreditora, korisnik kredita se obvezao plaćati tako
izmijenjene anuitete, sve po prethodno dostavljenog obavijesti kreditora o nastalim
promjenama.

8. Odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja

1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je kako će se
nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelima
savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na
ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da mora postojati
značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti označenim
načelima savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive unesene su u Zakon o zaštiti
potrošača (NN broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) i sadržane u njegovoj odredbi iz
čl. 3. toč. 1. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije
pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelima savjesnosti i
poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na
štetu potrošača, a odredba iz čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je trgovac, koji tvrdi da
se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru
pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.

9. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03)
koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra
nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno
načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza
ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi
nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane
trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o
odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan
dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed
sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a
ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati
bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

10. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05,
41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne
obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl.

272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili
su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća,
nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje
odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

7 P-4003/2019

11. Odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti
ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju
takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, uz dodatak kako
ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati
bez te odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je taj
ugovor sklopljen, kako to propisuje odredba iz čl. 324. st. 1. ZOO.

12. Na okolnost osnovanosti tužbe, odnosno jesu li odredbe predmetnog
Ugovora o kreditu od 2. siječnja 2008. koje se odnose na promjenjivost ugovorene
kamatne stope nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke,
tužitelj se poziva na utvrđenja iz postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u
Z., radi kolektivne zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita sklopljenih s
valutnom klauzulom. U pravu je tužena kada navodi kako se taj postupak kolektivne
zaštite odnosio isključivo na ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom
vezana uz valutu CHF, a ne i druge valute, pa tako i hrvatsku kunu. Međutim, ne može
se zanemariti stav suda sadržana u presudi koja je postala pravomoćna presudom
Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja

2018. Naime, tom odlukom utvrđeno je kako je Z. b. d.d. Z. (označena kao tužena pod 1) u vremenu od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.
povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore
o kreditima, koristeći u njima i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom
potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak
ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja
predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene o potpunoj obavijesti, a u
tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala
suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza

2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg
Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno
odredbama ZOO. Označenom presudom naloženo je svim tuženima pa tako i ovdje
tuženoj, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi
potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice
kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, što nije slučaj i u ovoj pravnoj stvari,
ali je svakako od značaja utvrđenje kako je neodrživo ugovaranje kredita s
promjenjivom kamatnom stopom, jer se ni o tim ugovornim odredbama nije posebno
pregovaralo, tako da je tuženima naloženo izmijeniti ugovorne odredbe na način da
glavnica bude izražena u kunama, a što je od posebnog značaja u ovoj pravnoj stvari,
da izmijenjeni ugovori sadrže kao važeću stopu redovite kamate na dan sklapanja
ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim
tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje. Dakle,
svakako valja cijeniti i uvažiti iskazani stav Visokog trgovačkog suda u odnosu na
odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, posebno u situaciji kada se
o takvoj odredbi nije posebno pregovaralo prije sklapanja predmetnog ugovora, već je
ugovorena promjenjiva kamatna stopa čija se visina mijenja u skladu s jednostranom
Odlukom banke, a po parametrima koji nisu jasni, što za posljedicu ima neodređenu ili
neodredivu ugovornu odredbu.

13. Predmetni ugovor nije vezan uz valutnu klauzulu, stoga ovaj sud nije vezan za gore označnu pravomoćnu odluku iz postupka pred Trgovačkim sudom u Z.,

8 P-4003/2019

kako to propisuje odredba iz čl. 502.c ZPP po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u
posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom
će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje
su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti
bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su
utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni
kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Međutim, i u ovom slučaju
sud nalazi istovjetan modus operandi kao i u slučajevima sklapanja ugovora o kreditu
s valutnom klauzulom, a odnosi se na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
Dakle, odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamati bile su sastavni dio predmetnog
ugovora, odnosno standardizirane i unaprijed formuliranog sadržaja, sastavljenog od
banke koja o tim odredbama nije pregovarala s budućim korisnikom kredita, tako da
tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i
poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline
ugovora u vrijeme njegovog sklapanja. Na temelju takvih ugovornih odredbi i
nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili
razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme
sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije
bila niti određena niti odrediva. Nesporno je da je tužena dostavljala tužitelju podatke
iz kojih je bilo razvidno mijenjanje, odnosno povećanje prvotno ugovorene kamatne
stope, ali korisnik kredita nije bio upoznat o parametrima koji utječu na te promjene.
Zbog takvog postupanja ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati imale su za
posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne
ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako
suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti
sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane
zloupotrebe prava.

14. U skladu s iznesenim okolnostima, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi
sadržane u Ugovoru o namjenskom kreditu od 2. siječnja 2008. bile su nepoštene, a
pored svega, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da
ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra ništetnim, radi čega je
odlučeno kao u točki I izreke presude.

15. Na okolnost utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi
ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno po osnovi promjenjive
kamatne stope i po osnovi pretplate mjesečnih anuiteta i kamata, proveden je dokaz
vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C.,
koji je u tu svrhu imao na raspolaganju predmetni spis i cjelokupnu priloženu dokaznu
građu.

16. U svom vještvu od 2. lipnja 2021. vještak je utvrdio kako je predmetnim
ugovorom tužena odobrila tužitelju kredit u iznosu od 567.500,00 kn uz kamatnu stopu
ugovorenu u visini od 5,25% godišnje, a od 1. srpnja 2008. do otplate kredita
promjenjivom u skladu s Odlukom banke o kamatnim stopama, uz rok otplate od 30
godina u mjesečnim anuitetima od 3.133,77 kn, prema otplatnom planu banke te da je
kredit otplaćen 31. kolovoza 2017., odnosno znatno prije roka za vraćanje i to uplatom
iznosa od 413.954,69 kn. Također je utvrdio kako je u promatranom razdoblju,
odnosno do prijevremene otplate kredita, tužitelj isplatio tuženoj iznos od 892.461,64
kn, a da bi prema početnom otplatnom planu u tom razdoblju platio iznos od

9 P-4003/2019

830.865,95 kn, tako da nalazi razliku u iznosu od 61.595,69 kn, kao zbroja mjesečnih
pretplata po osnovi anuiteta. Uspoređujući nalaz i mišljenje vještaka M. B.
koje je priloženo uz tužbu, vještak C. napominje kako njihovi obračuni nisu u
međusobnoj koliziji, već su zapravo posve usklađeni na mjesečnom razini, a indirektno
i u ukupnom zbroju, tako da na kraju svega zaključuje kako je visina tužbenog zahtjeva
osnovana. Na ovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dokazale pogrešan
pristup vještaka, njegovu nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade nalaza i
mišljenja, odnosno kakvu grešku prilikom izračuna, niti su ga kako dovele u sumnju,
stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz, uz napomenu kako je vještak
postupio upravo u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja
odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

17. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, valja navesti kako se on drži
neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, citiranom odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO svaka
ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog
ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne
određuje. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva temeljem ništetnosti ugovora,
odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti
ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na
drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, tako da utužena tražbina tužitelja nije
mogla zastarjeti jer bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću ove odluke kojom
su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu.

18. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što
je stečeno bez osnove, stoga predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko
uporište, radi čega je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem, odnosno isplatom gore
utvrđenih novčanih iznosa glavnice, kako s osnova pretplate mjesečnih anuiteta i
kamata, tako i s osnova više uplaćenih mjesečnih anuiteta, a sve sa zateznom
kamatom koja mu pripada u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan
odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točkama II i III izreke ove
presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP.
Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe
od 12. lipnja 2019. i zastupanja na ročištima održanim 13. travnja i 20. listopada 2021.
u iznosu od 1.000,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr.

50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 142/12, 103/14,
118/14 i 107/15, dalje OT). Dakle, priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u
iznosu od 3.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, što daje ukupan trošak u
iznosu od 3.750,00 kn, a s tim u vezi tuženoj je naloženo naknaditi taj trošak sa
zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove presude do isplate,
kako je i odlučeno u točki IV izreke.

Split, 15. studenog 2021.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

10 P-4003/2019

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u
roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem
ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja
- pun. tužene