Poslovni broj: II Kž-417/2021-5

Poslovni broj: II Kž-417/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. P., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog V. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Kovm- 5/2021-8 od 8. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog V. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kovm- 5/2021-8 od 8. listopada 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KOz-DO-5/2021. od 6. listopada 2021., protiv okrivljenog V. P., zbog teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog V. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni V. P. po branitelju odvjetniku E. D. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje, ukinuti istražni zatvor i „odmah ga pustiti na slobodu, po potrebi uz primjenu mjera opreza“.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Premda žalitelj uvodno navodi da je sud povrijedio odredbe kaznenog postupka, to ne konkretizira, ali ističe posrednu povredu kaznenog zakona koju obrazlaže i izvlači iz povrede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te ističe da je došlo do povrede „više načela“ pa tako jednakosti, razmjernosti, zakonitosti i pravičnosti. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog V. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljeni počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, ako dođe do potvrđivanja optužnice, dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima okrivljenik tumači i ocjenjuje postojanje dokazanosti kaznenih djela za koja se tereti i motiva za prijavljivanje, a time i osnovane sumnje nisu od značaja.

6. Žalitelj smatra da ne postoje uvjeti za određivanje istražnog zatvora jer je kazneno neosuđivan i dobi od 66 godina. Međutim, istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Točno je da je okrivljenik kazneno neosuđivana osoba, ali žalitelj ispušta iz vida da je  zaključak  o postojanju opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud utemeljio na okolnostima i načinu počinjenja kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina i prijetnje za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, koja su djela, prema optužnici počinjenja na štetu iste maloljetne žrtve u razdoblju od godinu i pol dana. Iznesene okolnosti doista upućuju na upornost, bezobzirnost i veliku količinu kriminalne volje. Imajući u vidu izneseno, kao i s obzirom na brojnost i težinu kaznenih djela za koje se okrivljenik tereti te s obzirom na kaznu propisanu zakonom za ta djela, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela i nije u pravu žalitelj kada navodi da je pogrešan stav da te okolnosti postoje.

7. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

8. Dakle, osnovan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem mjere opreza pa tako ni mjerom zabrane napuštanja boravišta, obvezom redovitog javljanja policiji, zabranom uspostavljanja veze s žrtvom ili zabranom približavanja žrtvi.

9. U pravu je žalitelj da on i žrtva ne žive u istom mjestu i da nisu tazbinski povezani, ali ti navodi nisu od utjecaja kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene i ne dovode u sumnju osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao što nisu od utjecaja ni navodi da se na slobodi želi isključivo posvetiti svojoj obitelji.

10. U odnosu na žalbene navode kojima žalitelj upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik koja se reflektira u propisanoj kazni (za najteže djelo od najmanje pet godina) kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, s time da je okrivljenik u istražnom zatvoru od 10. srpnja 2021. S obzirom da na dob okrivljenika ne dolazi do primjene odredbe članka 122. stavka 2. ZKP/08. o iznimnoj primjerni mjere istražnog zatvora protiv osobe koja je navršila 70 godina života.

11. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Nije nađeno da je prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje prava okrivljenika pa tako ni prava na pravično suđenje, niti da je povrijeđeno načelo jednakosti i zakonitosti. Žalitelj ispušta iz vida odredbu članka 129. stavka 3. ZKP/08. prema kojoj obje stranke imaju mogućnost izložiti svoja stajališta na ročištu za odlučivanje o daljnjem trajanju mjere istražnog zatvora, a pregledom spisa je razvidno da to pravo nije uskraćeno obrani. Napominje se žalitelju kako postupanje suda koje je suprotno stavu žalitelja ne znači samo po sebi povredu okrivljenikovih prava, kako se to u žalbi okrivljenika neosnovano nastoji prikazati.

12. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 15. studenog 2021.