1                   Poslovni broj: 10 Us I-263/2021-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

  Rijeka, Erazma Barčića 5                                                Poslovni broj: 10 Us I-263/2021-7

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja D.Č. iz G…, zastupan po opunomoćenici Z. B., odvjetnici u Z…, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, P…, uz sudjelovanje zainteresirane osobe O. G., G., U…, radi komunalnog doprinosa, 15. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-03/20-02/91, URBROJ: 2163/1-18-09/3-21-02 od 20. siječnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem O. G. KLASA: UP/I-363-07/20-1/01, URBROJ: 2105/06-03/1-20-3 od 21. rujna 2020., tužitelju je određena visina komunalnog doprinosa za rekonstrukciju građevine stambene namjene xx skupine, razlike obujma xx m³, na novoformiranoj građevnoj čestici k. č. xx k. o. G. u G., R. xx, u iznosu od xx kn/m3, tako da za predmetnu građevinu stambene namjene razlike obujma xx m³ visina komunalnog doprinosa iznosi xx kn, te je istim rješenjem utvrđen obročni način plaćanja utvrđenog iznosa s navođenjem dospijeća pojedinih obroka.

2. Tuženik je rješenje KLASA: UP/II- 363-03/20-02/91, URBROJ: 2163/1-18-09/ 3-21-02 od 12. siječnja 2021., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako se komunalni doprinos u ovom slučaju određuje za razliku obujma rekonstruiranog dijela građevine i obujma postojeće građevine i da se ne radi o gradnji nove građevine, već o rekonstrukciji postojeće u kom slučaju da se komunalni doprinos obračunava na razliku obujma zgrade u odnosu na prijašnji obujam zgrade i smatra kako je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo osnovu za obračun komunalnog doprinosa, ali da je drugostupanjsko tijelo zauzelo suprotan stav sukladno kojem komunalni doprinos trebalo uračunati za ukupni obujam građevine koji iznosi xx m³,  a ne za razliku obujma rekonstruirane i postojeće građevine. Dalje ističe kako je uz pune uvjete predočene člankom 7. stavak 3. Odluke  sukladno kojoj ostvaruje pravo na umanjenje koeficijenta 0,70 za  stambenu namjenu u zoni II, sa 50 % , ističe kako fizička osoba s prebivalištem na području O. G., koji ne obavlja registriranu poslovnu djelatnost, niti djelatnost u domaćinstvu, a rekonstruiraju stambenu građevinu na temelju građevinske dozvole radi vlastite potrebe stanovanja i rješavanja vlastitog stambenog pitanja i da razlika obujma rekonstruiranog dijela stambene građevine za koji je određen komunalni doprinos ne prelazi xx m³ i  smatra kako razlika obujma rekonstruirane stambene građevine iznosi xx m³. Također ističe kako je cijepanjem građevine na stambene jedinice, drugostupanjsko tijelo postupilo protivno Odluci te načelu jedinstva nekretnina u pravnom prometu i to se u Odluci nigdje ne navodi maksimalan obujam građevine koji je dovoljan za potrebe stanovanja fizičke osobe i da mu stoga nije jasno iz kojeg pravnog uporišta drugostupanjsko tijelo crpi stav da upravno tijelo ima ovlast limitirati obujam zgrade za potrebe stanovanja i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

4. Tuženiku u odgovoru na tužbu navodi kako je nesporno da se komunalni doprinos obračunava u odnosu na razliku u obujmu, u odnosu na postojeći dio, kod konstrukcije, što u konkretnom slučaju iznosi xx m³, ali smatra da tužitelj pogrešno drži da ima pravo na umanjenje koeficijenta namjene i smatra da se prilikom utvrđivanja da li osoba ima pravo na navedeni popust uzima u obzir obujam cjelokupnog stambenog objekta, u prilog čemu da govori i odredba da se na obračun komunalnog doprinosa za obujam iznosi xx m² obračunava komunalni doprinos bez popusta i ističe da ovo tijelo nije bilo arbitrarno u tumačenju predmetne odredbe i smatra da je ista jasna i nedvojbena i da je u konkretnome određeno objekt obujma do xx m³, čija je veličina po donositelju dostatna za zbrinjavanje vlastitih potreba stanovanja i kad bi se predmetna odredba tumačila i primjenjivale na način koji tužitelj predlaže, da bi onda svaki investitor za rekonstrukciju, koja predstavlja dogradnju do xx m³, ostvario navedeni popust na koeficijent zone uz zadovoljavanje ostalih uvjeta, ali svakako neovisno o veličini kroz obujmu cijelog objekta i da je stoga pravilno obračunat komunalni doprinos na razliku u obujmu, odnosno na navedenih xx m³, bez primjene navedenog popusta i stoga predlaže da se odbije tužba.

5. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

              7. Odredbom članka 76. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18, 110/18, dalje: Zakon), propisano je da je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja ili ozakonjenja građevine, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije (stavak 1.). Komunalni doprinos je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi samo za financiranje građenja i održavanja komunalne infrastrukture (stavak 2.).

8. Odredbom članka 82. stavak 1. Zakona, propisano je da ako se postojeća zgrada uklanja zbog građenja nove zgrade ili ako se postojeća zgrada dograđuje ili nadograđuje, komunalni doprinos obračunava se na razliku obujma zgrade u odnosu na prijašnji obujam zgrade.

9. Odredbom članka 84. stavak 1. Zakona, propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi po pravomoćnosti građevinske dozvole odnosno rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju građenja građevina koje se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole nakon prijave početka građenja ili nakon početka građenja.

10. Odredbom članka 7. stavak 3. Odluke o komunalnom doprinosu O. G. („Službene novine O. G. broj: 15/18, dalje: Odluka), propisano je da se iznimno od stavka 1. točke 1. ovoga članka koeficijent zone umanjuje fizičkim osobama s prebivalištem na području O. G. G. koje ne obavljaju registriranu poslovnu djelatnost, niti djelatnost u domaćinstvu, a grade ili rekonstruiraju stambenu građevinu na temelju građevinske dozvole za vlastite potrebe stanovanja, za obujam stambene građevine do 400 m3 koeficijent zone umanjuje se za 50%, ali samo za prvu stambenu građevinu, radi rješavanja stambenog pitanja obveznika. Ako je obujam stambene građevine veći, na ostatak obujma obračunava se komunalni doprinos bez popusta. Visina komunalnog doprinosa obračunava se i kod prenamjene dijela ili cijele građevine na način da se obračunava razlika u cijeni za dio ili cijelu građevinu koja se prenamjenjuje. Kao prenamjena računa se i prestanak stalnog prebivališta ili boravišta, ako je Obvezniku odobren popust od 50%.

11. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelju za rekonstrukciju građevine stambene namjene, 3.b skupine, razlike obujma xx m3 na k. č. br. xx, utvrđena visina komunalnog doprinosa, što ne spori niti sam tužitelj.

              12. Tužitelj smatra da je prilikom obračuna komunalnog doprinosa imao pravo na umanjenje koeficijenta namjene za 50% sukladno članku 7. stavak 3. Odluke. Međutim, to pravo se može koristiti za stambene objekte obujma do 400 m3, što se odnosi na cjelokupan obujam objekta (xx m3), a ne na utvrđenu razliku obujma građevine. Obzirom da je obujam stambene građevine u konkretnom slučaju veći od 400 m3, na ostatak obujma se obračunava komunalni doprinos bez popusta.

13. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

14. Točka II. izreke presude temelji se na odredbama članka 79. stavak 4. ZUS-a i donesena je obzirom na postignuti uspjeh u sporu.

U Rijeci 15. studenog 2021.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, v. r.

               UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).