Poslovni broj Gž-944/2019-2

 

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja H.U.O., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici Z. P., odvjetnici u S., protiv tuženika I. Ć. iz V., OIB: ..., zastupan po punomoćniku J. G., odvjetniku u S., radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1844/2015 od 15. veljače 2019., dana 15. studenog 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1844/2015 od 15. veljače 2019. 

 

r i j e š i o   j e

 

              I              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje dosuđujući dio odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1844/2015 od 15. veljače 2019.

 

              II              Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačava se odbijajući dio odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke citiranog prvostupanjskog rješenja te se rješava:

 

              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u daljnjem iznosu od 3.875,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2019. do isplate po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              III              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. R. iz S. broj Ovrv-10/2011 od 5. siječnja 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od osam dana isplati iznos od 20.000,00 kn na ime glavnog duga sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. lipnja 2007. do isplate, po kamatnoj stopi preciziranoj u izreci presude dok je točkom II. izreke presude ukinut platni nalog iz citiranog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od osam dana plati iznos od 7.500,00 kn na ime glavnog duga sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je u tom dijelu odbijen tužbeni  zahtjev.

 

              2. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke nije prihvaćen prigovor tuženika o tome da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga dok je u točki II. izreke rješenja naloženo tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.539,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom od         15. veljače 2019. do isplate po stopi preciziranoj u izreci rješenja. 

 

3. Protiv prvostupanjske odluke (osim točke I. izreke rješenja) žalbe podnose obje stranke.

 

4. Tužitelj žalbom pobija točku II. izreke presude i odbijajući dio odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke rješenja (koja se izrijekom na navodi) pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP), s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači te prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova uključujući i žalbeni trošak.

 

5. Tuženik se žali protiv točke I. izreke presude te protiv dosuđujućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke rješenja, pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući da se odluka u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije a tuženiku priznaju troškovi postupka uvećani za troškove sastava žalbe.  

 

6. Na žalbe nije odgovoreno.

 

7. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana i to samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

 

8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa kojeg je tužitelj isplatio oštećeniku na ime imovinske štete nastale na motociklu oštećenom u prometnoj nezgodi u srazu sa neosiguranim osobnim vozilom kojim je upravljao tuženik.

 

9. U provedenom postupku je utvrđeno da se: 

- 3. veljače 2007. dogodila prometna nezgoda u mjestu V. na način da je tuženik upravljajući neosiguranim vozilom marke R., registarske oznake i broja ST ..., uključujući se sa nerazvrstane makadamske ceste na lokalnu cestu br. ..., automobilom udario u motocikl marke "A. tip ...", bez registarske oznake i broja, vlasništvo društva Z. P. d.o.o., kojim je lokalnom cestom u svom prometnom traku, upravljao Ž. S. prevozeći putnika I. H., uslijed čega se motocikl prevrnuo na kolnik, na istom su nastala oštećenja a vozaču motocikla i suputniku je ukazana liječnička pomoć radi lakših tjelesnih ozljeda;

- dana 6. lipnja 2007. putem obrađivača J. o. d.d. (kod kojeg je motocikl bio osiguran) tužitelj je isplatio oštećeniku - vlasniku motocikla Z. P. d.o.o. imovinsku štetu na temelju zaključenog Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 6. travnja 2007. u iznosu od 25.000,00 kn uvećano za trošak obrade štete u iznosu od 2.500,00 kn, ukupno 27.500,00 kn, te je tužitelj dopisima od 9. kolovoza 2007. i 29. travnja 2010. pozivao tuženika na podmirivanje regresnog duga;

- protiv tuženika I. Ć. i vozača motocikla Ž. S. kao okrivljenika pokrenut je prekršajni postupak koji je pravomoćno obustavljen zbog nastupanja zastare progona.

 

10. Analizom i ocjenom provedenih dokaza i to iskaza tuženika te svjedoka Ž. S., I. H. i J. Č. kao i utvrđenja koja proizlaze iz dokumentacije, posebice policijskog zapisnika provedenog očevida sa priležećom skicom lica mjesta, zatim fotografija sačinjenih po tuženiku te uvažavajući nalaz i mišljenje provedenog prometnog vještačenja, sud prvog stupnja otklanja prigovore stranka vezane za dinamiku nastanka štetnog događaja te vezano za su/odgovornost sudionika prometne nezgode te utvrđuje da na strani tuženika postoji veći stupanj odgovornosti za štetni događaj koji ocjenjuje sa 70%, da na vozača motocikla otpada 30%, dok utvrđuje da ne postoji doprinos u postupanju vozača kamiona koji je bio parkiran na ugibalištu, uvažavajući odredbe članka 2. stavak 1. točka 26. i članka 58. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 105/04.  dalje ZSPC), koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja a koje odredbe reguliraju prometnu situaciju na raskrižju, uvažavajući dalje odredbe članka 1064., članka 1067. stavak 4., članka 1068. stavak 2. i članka 1069. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05. - dalje ZOO) koje propisuju objektivnu odgovornost od opasne stvari i djelomično oslobođenje od takve odgovornosti. Pritom prvostupanjski sud utvrđuje neosnovanim prigovor tuženika o zastari tražbine pozivom na opći pretogodišnji rok zastare propisan člankom 225. ZOO-a te utvrđuje da je tuženik pasivno legitimiran jer tijekom postupka nije osporavao svoje vlasništvo nad vozilom kojim je upravljao u trenutku prometne nezgode. Uvažavajući dalje procjeniteljski dio prometnog vještačenja vezano za nastala oštećenja na motociklu kojim je utvrđeno da popravak motocikla iznosi 32.610,30 kn, nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kn na ime regresnog potraživanja (srazmjerni dio u visini od 70% od 25.000,00 kn, uvećano za troškove obrade štete od 2.500,00 kn) sa zateznom kamatom od idućeg dana nakon što je tužitelj po obrađivaču štete isplatio imovinsku štetu oštećeniku, sve primjenom odredbi članka 22. stavak 1., članka 24. stavak 1. točka 1. i članka 29. stavak 1., 4. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05. - dalje: ZOOP), dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 2., članka 155. i članka 164. ZPP-a.

 

11. U donošenju pobijane odluke nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

12. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje na učin bitne povrede odredbi postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. Tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom niti dokazivanje, time što je sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog za provođenjem novog prometnog vještačenja i rekonstrukcije događaja budući da nezadovoljstvo stranke sa utvrđenjima koja proizađu iz provedenog vještačenja nisu razlog novom vještačenju pored činjenice da je prometni vještak nakon izrade pismenog nalaza i mišljenja dao usmene obrazložene odgovore na primjedbe i pitanja stanaka te je ostao u svemu pri svome nalazu i mišljenju koje je u skladu sa ostalim provedenim dokazima. Uvažavajući činjenicu desetogodišnjeg proteka vremena od dana dešavanja štetnog događaja te izmjenu situacije na terenu, pravilno je prijedlog za rekonstrukcijom događaja ocijenjen kao suvišan, pored utvrđenja koja proizlaze iz zapisnika o očevidu sačinjenog neposredno nakon nezgode.

 

13. Protivno žalbenim navodima stranaka, pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, cijeneći pri tome izvedene dokaze na način kako je to propisano člankom 8. ZPP-a, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

 

14. U ovoj žalbenoj fazi još uvijek je sporan način dešavanja štetnog događaja  te odgovornost sudionika prometne nezgode u smislu kršenja prometnih propisa. U tom pravcu tužitelj u žalbi tvrdi da postoji isključiva krivnja tuženika koji se osobnim vozilom uključivao sa sporedne ceste na glavnu pri čemu da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da bi se radilo o raskrižju jer da to ne proizlazi iz policijskog zapisnika o očevidu niti prometnog vještačenja te dalje osporava zaključak suda da postoji uzročno posljedična veza između prekoračenja brzine kretanja motocikliste od samo 5 km/h sa nastankom prometne nezgode te dalje ukazuje da se radi o lakšem prekršaju s obzirom na visinu zapriječenu novčane kazne pa da radi toga nema osnova za utvrđenje doprinosa na strani oštećenika. S druge strane tuženik smatra da upravo u postupanju vozača motocikla koji se kretao brzinom većom od dopuštene leži odgovornost za štetni događaj jer prema utvrđenju prometnog vještačenja, vožnja brzinom manjom od 50 km/h omogućila bi zaustavljanje motocikla do mjesta sraza sa vozilom tuženika, a osim toga da je motociklista trebao uložiti i povećanu pažnju uslijed parkiranog kamiona koji je zaklanjao pogled tuženiku. Tuženik tvrdi da na policijskom zapisniku o očevidu položaj kamiona koji mu je zaklanjao pogled nije pravilno ucrtan, da upravo radi tog kamiona nije vidio kretanje motocikla radi čega osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepostojanu doprinosa vozača kamiona koji je iste prilike kažnjen novčanom kaznom radi nepropisnog parkiranja. 

 

15. Odgovarajući na iznesene žalbene navode stranaka, treba reći da je pravilno sud prvog stupnja izveo prosudu o prometnoj situaciji, o stanju na kolniku i doprinosu pojedinih sudionika prometne nezgode, uvažavajući utvrđenja provedenog postupka posebno ona koja proizlaze o stanju kolnika iz zapisnika o očevidu koji je sačinjen neposredno nakon nezgode i prema članku 230. stavak 1. ZPP-a predstavlja javnu ispravu. Pravilno su dalje ocijenjena utvrđenja prometnog vještačenja kojim je utvrđeno da se tuženikovo vozilo kretalo iz pravca sjevera prema jugu sporednom cestom, da je na spoju sa lokalnom cestom tuženik skretao udesno, da se motocikl kretao iz smjera zapada prema istoku desnim kolničkim trakom, da je tuženik sa svojim prednjim dijela vozila prešao na južni kolnički trak po kojem se kretao motocikl, da je došlo do sraza prednje lijeve strane tuženikova vozila i prednje strane motocikla u kolničkom traku namijenjenom za kretanje motociklista, da se tuženikovo vozilo u trenutku sraza nalazilo u stanju mirovanja, da je brzina kretanja motocikla pred sraz bila 55 km/h, da parkirani kamion nije ometao kretanje motocikla, da se prometna nesreća dogodila po danu pa da su se vozači s obzirom na parkirani kamion mogli vidjeti na udaljenosti od oko 30-40 m, da bi svaka brzina motocikla manja od na tom dijelu ograničene od 50 km/h omogućila zaustavljanje motocikla do mjesta sraza ali kako je riječ o dvotočkašu čija stabilnost ovisi o nizu faktora da bi postojala mogućnost pada motociklista na kolnik i pri brzini od 40 km/h, te da nije bilo razloga da vozač motocikla koči jer se vozilo tuženika nalazilo prednjim dijelom na sjevernom kolničkom traku pa da vozač motocikla nije mogao pretpostaviti da će mu tuženik presjeći pravac kretanja.

 

16. Odredba članka 1072. ZOO-a propisuje način rješavanja međusobnih odštetnih zahtjeva vlasnika motornih vozila u situaciji kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila u pogonu čija se međusobna odgovornost prosuđuje prema načelu krivnje.  U stavku 2. ove odredbe je određeno da ako postoji obostrana krivnja (odnosno krivnja više sudionika), svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

 

17. Prema stajalištu ovoga suda, prvostupanjski sud pri prosudbi odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja u dovoljnoj je mjeri uzeo u obzir postupanje svih sudionika predmetnog štetnog događaja te je prvenstveno kritično ocijenio prometno ponašanje tuženika u većem omjeru od 70 % jer isti kao vozač koji se uključivao u promet na cestu s prednošću prolaza nije popustio vozilo - motocikl koji se pravilno kretao svojom kolničkim trakom glavne ceste. Nastavno je pravilno cijenjen doprinos motocikliste u omjeru od 30% s obzirom na utvrđenje da u situaciji da nije prekoračio dopuštenu brzinu kretanja, mogao je pravovremeno izbjeći sudar sa tuženikovim vozilom. U takvom postupanju sudionika ove prometne nezgode proizlazi da je tuženik kao vozač automobila povrijedio odredbe članka 43. i članka 45. ZSPC-a koje reguliraju postupanje vozača prilikom uključivanja vozilom na cestu ili drugu prometnu površinu dok je vozač motocikla povrijedio odredbe članak 51. i članka 53. ZSPC-a koje reguliraju prilagođavanje brzine kretanja vozila osobinama i stanju ceste te ograničenje brzine kretanja vozila u naseljenom mjestu.

 

18. Polazeći od dinamike nastanka prometne nezgode utvrđene prometnim vještačenjem, posebno činjenice da je do sraza došlo upravo u kolničkom traku namijenjenom za kretanje motociklista, da parkirani kamion nije ometao kretanje motocikla te da nije bilo razloga da vozač motocikla koči jer je vozilo tuženika  prednjim dijelom skretalo na desno u desni kolnički trak pa vozač motocikla nije mogao pretpostaviti da će mu tuženik presjeći pravac kretanja i prijeći na kolnički trak kojim se kretao motocikl, tada je prema stajališta ovog suda upravo protupravnim postupanjem tuženika stvorena opasna prometna situacija koja je u uzročnoj vezi sa nastankom štete jer u slučaju da nije bilo tog prvog primarnog protupravnog djelovanja do prometne nezgode ne bi došlo, što je uostalom ustvrdio i vještak prometne struke jer bi se promet nesmetano odvijao prolaskom motocikla.

 

19. U odnosu na žalbene navode tuženika vezano za zakonsku subrogaciju, svrhu uporabe motocikla i posljedični gubitak prava iz osiguranja, nastupanje zastare tražbine te vlasništvo vozila kojim je upravljao tuženik, treba ukazati na slijedeće.

 

19.1. Predmetna šteta počinjena je neosiguranim vozilom, nema ugovora o osiguranju pa tražbina tužitelja prema tuženiku, vezano za oštećeni motocikl koji je bio u pogonu u skladu sa propisanom svrhom iz članka 1068. stavak 3. ZOO-a, u ovom slučaju nije tražbina iz ugovora o osiguranju nego tražbina iz regresa koja se temelji izravno na zakonu odnosno odredbi članka 29. stavak 1., 4. i 5. ZOOP-a koju sud prvog stupnja pravilno uzima u obzir.

 

19.2. Za takav zahtjev nije zakonom određen drugi rok zastare, stoga konkretna tražbina tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina propisanom odredbom članka 225. ZOO-a, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-406/07 od 16.5.2007., Rev-2102/10 od 12.10.2011. i Rev-1145/12 od 16.2.2016.).

 

19.3. Što se tiče početka tijeka roka zastare treba imati u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od     1. lipnja 2009. prema kojem: „Zastara regresne tražbine HUO prema odgovornoj osobi za štetu nanesenu uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, počinje teći prvog dana poslije dana kada je društvo za osiguranje kojem je povjerio obradu i isplatu štete, isplatilo štetu oštećenoj osobi. Ako HUO obradu i isplatu štete nije povjerio svome članu, tada zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je Hrvatski ured za osiguranja isplatio naknadu štete.“

 

19.4. Stoga, kada se uvaži da je tužitelj putem obrađivača štete J. o. d.d., isplatu naknade štete oštećeniku izvršio 6. lipnja 2007., tada je od idućeg dana 7. lipnja 2007. počeo teći opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a koji nije istekao do dana podnošenja tužbe (prijedloga za ovrhu) 7. ožujka 2011., pa je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud otklonio kao neosnovan prigovor zastare. 

 

19.5. Tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno vlasništvo vozila kojim je u trenutku nezgode upravljao tuženik a vezano za njegove žalbene navode da se vozilo u tom trenutku u službenim evidencijama vodilo na ime tuženikova  punca J. B., treba ukazati na pravno stajalište izraženo u revizijskim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje glasi:

 

„Prema pravnom shvaćanju zauzetom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-444/03-2 od 28. travnja 2005. u slučaju kada je šteta prouzročena upotrebom motornog vozila koje tuženik kao vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti a osiguratelj je štetu isplatio oštećenoj osobi dolazi do prijelaza osiguranikovih prava na osiguratelja te osiguratelj ima pravo regresa prema osobi koja nije bila osigurana od odgovornosti, a u slučajevima kada je neosiguranim vozilom upravljala treća osoba postoji solidarna obveza vozača koji je upravljao vozilom i vlasnika neosiguranog osobnog vozila, te to može biti od utjecaja na međusobni odnos vlasnika motornog vozila koji je sudjelovao u prometnoj nesreći i vozača koji je upravljao u vrijeme nezgode, ali nije od značaja za odlučivanje o isplati regresnog duga prema Hrvatskom uredu za osiguranje koji je isplatio navedenu štetu“. (tako i Rev-1993/11 od 28.12. 2016., Rev x-610/2017 od 10.1.2018.,               Rev-2216/2013 od 14.2.2018.,  Rev x-809/2018 od 28. 5.2019.).“

 

20. Kod donošenja odluke o troškovima postupka, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) odlučio za koje pojedine radnje te u kojoj visinu tužitelju pripada pravo na naknadu troškova, pobliže navedene u obrazloženju pobijane odluke, sve srazmjerno tužiteljevu uspjehu u sporu od 72%, što ukupno iznosi 13.414,10 kn kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja. Međutim, pravilnom primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a i prema pravnom stajalištu Županijskog suda u Rijeci koji je bio u primjeni u vrijeme odlučivanja o troškovima postupka a prije noveliranja ove odredbe (članak 28. i članak 117. stavak 3. ZID ZPP/19), u situaciji kada tužitelj djelomično uspije u sporu valja mu priznati razmjeran dio troškova sukladno ostvarenom uspjehu u sporu bez prebijanja s troškovima tuženika koji ne ostvaruje pravo na naknadu svojih troškova postupka jer se razmjernim umanjenjem troškova tužitelja namiruje uspjeh tuženika u parnici. Kako je sud prvog stupnja izvršio prebijanje troškova i tužitelju dosudio samo iznos od 9.539,10 kn, to je uvaženjem žalbe tužitelja istome valjao priznati daljnje troškove u iznosu od 3.875,00 kn (razlika do 13.414,10 kn).

 

21. Tuženiku nije dosuđen trošak za sastav žalbe jer je s istom uspio u razmjerno neznatnom dijelu i to samo u pogledu sporedne tražbine odnosno troškova postupka u svezi s čime nisu nastali dodatni troškovi.

 

22. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja, pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a i članak 380. točka 3. ZPP-a.

 

23. Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

 

U Rijeci 15. studenog 2021.

                                       

                                                                                                                         Sutkinja

                                                                                                                    Branka Ježek Mjedenjak