Poslovni broj 33 Gž-2209/2021-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

      Poslovni broj 33 Gž-2209/2021-2

 

                           

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Š. o. – S., OIB…, zastupanog po punomoćniku M. O., odvjetniku iz S., protiv tuženika G. K., S., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik F. Ć., odvjetnik iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1183/2019. od 4. ožujka 2021., dana 15. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

             

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1183/2019. od 4. ožujka 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., posl. br. Ovrv-2331/2019 od dana 22. svibnja 2019. godine kojim je naloženo G. K., u roku od 8 dana nadoknaditi tužitelju:

- iznos od 144,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na ovaj iznos od 15. kolovoza 2018. godine pa do isplate,

- nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 206,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na ovaj iznos od dana 22. svibnja 2019. godine pa do isplate,

-predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 396,88 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja pa do isplate,

a koje kamate teku po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 8 dana, platiti tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 600,00 kuna.

 

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.              

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 457. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

5. U predmetnom postupku tužitelj traži naplatu iznosa dnevne parkirne karte, kao organizator upravljanja parkingom, od tuženika koji je nesporno 5.8.2018. parkirao svoj osobni automobil na parkirališnom mjestu sa sustavom naplate u ulici Put Firula. Ovo na temelju Zaključka o dodjeli i određivanju parkirališnih mjesta sa sustavom naplate u ulici … u S., Javnoj ustanovi „Š. o. S.“ od 6.8.2015. /Službeni glasnik Grada Splita br. 30/2015), Zaključku o dopuni Zaključka o dodjeli i određivanju parkirališnih mjesta sa sustavom naplate u ulici … u S., Javnoj ustanovi „S. o. S.“ (Službeni glasnik Grada Splita br. 31/2015), Odluci o javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita, br. 2/96, 1/00, 21/01, 35/03, 26/05, 26/06, 33/09, 6/10 – pročišćeni tekst, 24/10, 13/12), Zaključka o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za upotrebu rezerviranih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade (Službeni glasnik Grada Splita, broj 2/00, 19/01, 11/03, 29/03, 3/06, 28/11, 34/11, 45/14 i 28/15) te Pravilnika o korištenju parkinga na ŠC „B. P.“ i TC „F.“ od 12.4.2018.

 

6. Prema čl. 26. st. 1. Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita, a parkiranje na javnim parkiralištima plaća se parkirna karta koju je korisnik parkirališta dužan vidljivo istaknuti s unutarnje strane vjetrobranskog stakla, te čl. 26. st. 2. iste Odluke prema kojem korisnik parkirališta zaključuje s pružateljem usluge parkirališta ugovor o parkiranju koji povlači izdavanje dnevne parkirne karte ako ne istakne parkirnu kartu na vjetrobranskom staklu vozila ili ne plati parkiranje putem GSM operatera po dolasku na parkiralište, prihvaćajući uvjete propisane navedenom Odlukom i Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području grada Slita objavljene u Službenom glasniku grada Splita br. 24/10. Tuženik nesporno nije istaknuo parkirnu kartu na vjetrobranskom staklu niti je platio parkiranje putem GSM operatera, radi čega tužitelj potražuje iznos dnevne parkirne karte od 144,00 kn prema Pravilniku za korištenje parkinga na citiranoj lokaciji od 12. travnja 2018.

 

7. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio uz obrazloženje da tužitelj spornog dana nije imao ovlaštenje za obavljanje naplate parkiranja, jer mu isto nije produljeno nakon isteka roka od dvije godine, u skladu s čl. 17. i 18. Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita br. 6/10) od 29. ožujka 2010. Navedenim je odredbama propisano, da se javno parkiralište daje na korištenje najduže dvije godine, radi čega je ugovor tužitelju istekao u kolovozu 2017, godine, pa isti nije aktivno legitimiran u postupku.

 

8. Sud pri tom navodi da je Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području grada Splita objavljenom u Službenom listu br. 24/10 dana 15. listopada 2010. člankom 4. brisan članak 17., ali je u članku 2. izmijenjen članak 9. na način da glasi: „Dodjela javnih parkirališta na upravljanje drugim organizacijama provodi se po posebnoj odluci o obavljanju komunalnih djelatnosti na temelju ugovora o koncesiji“.

Navedeno znači da je, nakon 6. kolovoza 2017., tužitelj mogao vršiti naplatu parkirališta u ulici … u S. na temelju ugovora o koncesiji.

 

9. Tužitelj niti ne tvrdi da bi imao sklopljen ugovor o koncesiji za sporno parkiralište.

             

10. Tužitelj se u žalbi poziva na to, da je članak 17. Odluke o javnim parkiralištima na području grada Splita objavljenom u Službenom listu br. 24/10 brisan člankom 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području grada Splita, objavljene 15. listopada 2010.

 

11. Prvostupanjski je sud navedeno imao na umu, te je obrazložio zašto, iako više ne vrijedi vremensko ograničenje od dvije godine za dodjelu ovlaštenja za obavljanje naplate parkiranja, tužitelj isto ipak nema (za isto je citiranom Odlukom propisano potpisivanje ugovora o koncesiji, koji tužitelj nije potpisao).

 

12. Odluka o troškovima postupka pravilno je donesena, prema čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP.

 

13. Slijedom izloženog presuda prvostupanjskog suda je potvrđena, a žalba tuženika je odbijena, na  temelju čl. 368. st. 1. ZPP.

 

 

U Zagrebu 15. studenoga 2021.

 

                                                                                                                 S u d a c:

                                                                          Gordana Bošković Majerović, v.r.