1

Poslovni broj: 19 P-148/2021-14

 

                                              

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 19 P-148/2021-14

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja T. – C. d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: …, O., B. 8, kojeg zastupa J. M., OIB: …, odvjetnik u O., G. 5, protiv tuženika L. S. – L. O.-B. Ž., OIB: …, Osijek, L. J. 24, kojeg zastupa V. B., OIB: …, odvjetnik u O., E. avenije 12/I, radi naknade štete u iznosu od 11.250,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 12. studenoga 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1.                 Nalaže se tuženiku L. S. – L. O.-B. Ž., OIB: …, O., L. J. 24 isplatiti tužitelju T. – C. d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: …, O., B. 8, iznos od 11.250,00 kn (jedanaesttisućadvijestotinepedesetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku petnaest dana.

 

2.               Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.400,00 kn (pettisućačetiristotinekuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenoga 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku petnaest dana.

 

III.              Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 kn (šeststotinadvadesetpetkuna) odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.               Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako su parnične stranke 29. travnja 2020. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora kojim tužitelj, kao zakupodavac, daje tuženiku, kao zakupoprimcu, u zakup poslovni prostor u O., B. 8, a bitni sastojci istog su kako je zaključen na određeno vrijeme od 5 godina, kako se isti može raskinuti u slučaju grubog kršenja ugovornih odredbi, s time da nezadovoljna strana prije aktiviranja klauzule o raskidu mora suprotnu stranu upozoriti na kršenje ugovornih obveza i dati joj rok od 15 dana za otklanjanje nedostataka, a ako suprotna strana tako ne postupi, nezadovoljna strana ima pravo jednostrano raskinuti ugovor uz otkazni rok od 30 dana te kako je ugovorena  zakupnina u iznosu od 11.250,00 kn + PDV mjesečno, koja dospijeva svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec. Tužitelj dalje navodi kako ga je tuženik dopisom od 22. prosinca 2020. obavijestio kako će sa 31. prosinca 2020. prestati koristiti predmetno skladište i najavio otkaz ugovora o zakupu, ali je nastavio koristiti poslovni prostor te je dopisom od 17. ožujka 2021. obavijestio tužitelja kako Ugovor otkazuje s 22. ožujka 2021. u smislu odredbe čl. 369. Zakona o obveznim odnosima te je pozvao tužitelja na primopredaju 22. ožujka 2021. Tužitelj nije prisustvovao navedenom terminu primopredaje pa je tuženik putem javnog bilježnika T. K. izvršio dostavu ključeva predmetnog skladišta tužitelju, iz čega proizlazi kako je s 22. ožujka 2021. napustio prostor i predao ga tužitelju u posjed. Dalje tužitelj navodi kako tuženik nije mogao raskinuti Ugovor, obzirom ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen pa tuženik nije ovlašten jednostrano i prije isteka ugovorenog roka na koji je ugovor sklopljen isti raskidati, odnosno, otkazati zakup. Nadalje, stranke su predvidjele kako se Ugovor može raskinuti samo radi grubog kršenja ugovornih odredbi, što ovdje nije slučaj, niti se tuženik poziva na takve činjenice i okolnosti kao razlog raskida, kao niti na odredbe čl. 27. i 28. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora. Također, ne može se osnovano raditi o razlozima za raskid iz čl. 369. Zakona o obveznim odnosima, a osobito iz razloga što se tuženik nije pozvao na izvanredne okolnosti koje bi nastale nakon zaključenja ugovora o zakupu i koje se nisu mogle u to vrijeme predvidjeti, niti je takve okolnosti konkretno opisao i dokazao, a i u tom slučaju tuženik bi morao pokrenuti sudski spor radi izmjene ili raskida ugovora, što isti nije učinio. Nakon što je tuženik nezakonito otkazao Ugovor i napustio prostor, tužitelj je pokušao dati prostor u zakup drugom zakupoprimcu, no do toga nije došlo pa tužitelj trpi imovinsku štetu izgubljene zarade sve od dana kada je tuženik nezakonito otkazao Ugovor i napustio posjed prostora, odnosno od kraja ožujka 2021. pa nadalje, a koja šteta za mjesec travanj 2021. iznosi 11.250,00 kn bez PDV-a te dospijeva 11. travnja 2021. Tuženik nije imao valjanu činjeničnu i pravnu osnovu za otkaz Ugovora o zakupu poslovnog prostora, stoga je tužitelju nastala imovinska šteta zbog neizvršavanja ugovora od strane tuženika.

 

2.               Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom navodi kako je nesporno kako su stranke sklopile ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme od 5 godina i kako je ugovorena zakupnina u iznosu od 11.250,00 kn mjesečno, koja dospijeva svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec. Međutim, tuženik osporava navode tužitelja kako nije mogao raskinuti Ugovor o zakupu poslovnog prostora, obzirom je u konkretnom slučaju došlo do nastupa izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se u trenutku sklapanja ugovora nisu mogle predvidjeti, slijedom čega je tuženik 29. travnja 2021. pokrenuo postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku, kojim zahtijeva raskid predmetnog ugovora o zakupu, a koji se vodi pod brojem P-120/2021. Tuženik dalje navodi kako je zaključenju predmetnog ugovora o zakupu pristupio uslijed nastupa izvanredne okolnosti - pojave epidemije uzrokovane virusom COVID-19, a sve radi osiguranja dodatnog skladišnog prostora za skladištenje opreme i potrošnog materijala, obzirom je u samom začetku epidemije postojala bojazan i potreba za osiguranjem dodatnog skladišnog prostora u slučaju poprimanja tada očekivanih razmjera u vidu nekontroliranog širenja same epidemije, a koja zbog uvedenih restriktivnih mjera nije poprimila razmjere koji su se u početku njezine pojave očekivali te je stoga ujedno prestala i potreba tuženika za osiguranjem dodatnog skladišnog prostora za skladištenje opreme i potrošnog materijala. Dakle, u konkretnom slučaju došlo je do nastupa takvih izvanrednih okolnosti, koje niti uz najveću brižljivost, nije bilo moguće predvidjeti, otkloniti ili izbjeći, slijedom čega je tuženik upoznao tužitelja sa naprijed naznačenim činjenicama i novonastalim okolnostima te u nekoliko navrata pokušao mirnim putem riješiti predmetnu situaciju te postići dogovor oko raskida predmetnog ugovora o zakupu. Tužitelj se s istim nije suglasio pa je tuženik 17. ožujka 2021. dostavio tužitelju obavijest o raskidu ugovora te ga pozvao da  22. ožujka 2021. u 12,00 sati bude prisutan na adresi poslovnog prostora radi primopredaje prostora, što tužitelj nije učinio pa je tuženik tužitelju predao ključeve 29. ožujka 2021. putem javnog bilježnika. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i osporava pravni osnov tužbenog zahtjeva.

 

3.               Podneskom od 24. kolovoza 2021. tužitelj se očitovao na navode  odgovora na tužbu i u bitnom naveo kako je netočno kako je tuženik imao pravo raskinuti ugovor te kako je također netočno kako je tuženik Ugovor raskinuo zbog izvanrednih okolnosti, odnosno kako se ne radi o izvanrednim okolnostima, već o normalnim i uobičajenim poslovnim okolnostima na koje je tuženik morao i mogao računati. Vezano za parnični postupak poslovni broj P-120/2021 tužitelj je naveo kako je tuženik postavio zahtjev radi utvrđenja kako je Ugovor raskinut s danom 22. ožujka 2021., a to je dan kada je tuženik predao prostor u posjed tužitelju, odnosno kako tuženik u tom postupku ne postavlja konstitutivni tužbeni zahtjev kojim traži da sud presudom raskine ugovor, već deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi kako je ugovor već raskinut od strane tuženika. U slučaju tvrdnje kako su nastupile izvanredne okolnosti za raskid ugovora, a s kojima nije suglasna druga ugovorna strana, tuženik mora sudskim putem tražiti raskid ugovora, što isti nije učinio jer je u postupku pod brojem P-120/2021 postavio deklaratorni, a ne konstitutivni tužbeni zahtjev.

 

4.               U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o zakupu poslovnog prostora (br 01.2020) sklopljen između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupoprimca od 29. travnja 2020. (str. 7-9 spisa), obavijest o prestanku korištenja skladišta i izjava otkaza ugovora od 22. prosinca 2020. (str. 10 spisa), oglas (str. 11-14 i 67-71 spisa), zapisnik o priopćenju javnog bilježnika T. K. broj OU-37/21 od 26. ožujka 2021. sa povratnicom (str. 15-20 i 56-58 spisa), obavijest o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora od 17. ožujka 2021. sa povratnicom (str. 21-24, 34-35 i 63-64 spisa), zapisnik o primopredaji prostora od 22. ožujka 2021. sa fotografijama (str. 36-55 spisa), zapisnik o poduzetim radnjama uručenja ključeva javnog bilježnika T. K. broj OU-37/21-1 od 7. svibnja 2021. (str. 59-62 spisa) i spis Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-120/21.

 

5.               Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

6.               Među parničnim strankama nesporno je kako su 29. travnja 2020. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora kojim je tužitelj dao tuženiku u zakup skladište na lokaciji B. 8 u O., kako je isti sklopljen na određeno vrijeme, odnosno na rok od pet godina i kako je ugovorena zakupnina u iznosu od 11.250,00 kn + PDV mjesečno, koja će se plaćati mjesečno do 10-og u mjesecu za tekući mjesec (str. 7-9 spisa).

 

7.               Nesporno je i kako je tuženik poslovni prostor počeo koristiti u svibnju 2020., a poslovni prostor je prestao koristiti u ožujku 2021.

 

8.               Također je nesporno kako je tuženik tužitelju dao izjavu o otkazu predmetnog Ugovora (str. 10, 21-24, 34-35 i 63-64 spisa), kako je posjed predan 22. ožujka 2021. (str. 36-55 spisa), na koju primopredaju tuženik nije pristupio te kako je tuženik tužitelju putem javnog bilježnika dostavio ključeve predmetnog poslovnog prostora (str. 15-20, 56-58 i 59-62 spisa).

 

9.               Nesporno je i kako ovdje sporan prostor tužitelj nije dao u zakup trećoj osobi (str. 11-14 i 67-71 spisa).

 

10.          Sporna je činjenica je li tuženik mogao raskinuti Ugovor, odnosno je li u konkretnom slučaju došlo do nastupa izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se u trenutku sklapanja ugovora nisu mogle predvidjeti, odnosno sporno je je li tuženik imao valjanu činjeničnu i pravnu osnovu za otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora i trpi li tužitelj imovinsku štetu zbog neizvršavanja Ugovora od strane tuženika.

 

11.          Uvidom u čl. 8. Ugovora o zakupu poslovnog prostora (br 01.2020) sklopljenog između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupoprimca od 29. travnja 2020. (str. 7-9 spisa) sud je utvrdio kako se sporan ugovor može raskinuti u slučaju grubog kršenja ugovornih odredbi, a u tom slučaju nezadovoljna strana, prije aktiviranja klauzule o raskidu ugovora mora suprotnu stranu upozoriti na kršenje ugovornih obveza i dati joj rok od 15 dana za otklanjanje nedostataka. Nadalje, u slučaju da se nedostaci ne otklone u roku od 15 dana, nezadovoljna strana ima pravo jednostranog raskida ugovora u kojem slučaju teče otkazni rok od 30 dana od dana zaprimanja otkaza.

 

12.          Iz obavijesti o prestanku korištenja skladišta i izjavi otkaza ugovora od 22. prosinca 2020. (str. 10 spisa) proizlazi kako je tuženik obavijestio tužitelja kako sa 31. prosinca 2020. prestaje koristiti predmet zakupa, obzirom zbog novonastalih okolnosti nema više potrebu za korištenjem istog te najavljuje otkaz ugovora o zakupu.

 

13.          Uvidom u oglas (str. 11-14 i 62-71 spisa) sud je utvrdio kako se isti odnosi na iznajmljivanje ovdje spornog predmeta zakupa te kako je isti objavljen 24. svibnja 2021., kao i 17. lipnja 2021.

 

14.          Iz obavijesti o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora od 17. ožujka 2021. sa povratnicom (str. 21-24, 34-35 i 63-64 spisa) razvidno je kako je tuženik tužitelja obavijestio kako sa danom 22. ožujka 2021. raskida sklopljeni Ugovor u smislu čl. 369. Zakona o obveznim odnosima te ga poziva da 22. ožujka 2021. bude prisutan na adresi skladišta radi primopredaje posjeda.

 

15.          Također, sud je izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-120/2021 te utvrdio kako je u navedenom predmetu ovdje tuženik podnio tužbu protiv ovdje tužitelja i tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud nakon provedene rasprave na temelju čl. 369. Zakona o obveznim odnosima donese presudu kojom se utvrđuje kako je ovdje sporan Ugovor o zakupu poslovnog prostora raskinut 22. ožujka 2021., obzirom su ispunjeni zakonski uvjeti za raskid ugovora uslijed nastupa promijenjenih okolnosti, zbog kojih tužitelj (ovdje tuženik) kao ugovorna strana ne može ostvariti svrhu predmetnog ugovora.

 

16.          Nakon izvršenog uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu, a koju je sud prihvatio kao vjerodostojnu i u spis ovoga suda broj P-120/2021, utvrđeno je kako su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o zakupu na određeno vrijeme te kako je isti raskinut jednostranom izjavom tuženika i to pozivajući se na promijenjene okolnosti. Također je utvrđeno kako je ovdje tuženik podnio tužbu protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja kako je Ugovor o zakupu raskinut 22. ožujka 2021.

 

17.          Čl. 369. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine, dok je st. 2. istoga članka propisano kako izmjene ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

 

18.          Čl. 369. st.  5. ZOO-a propisano je ako izrekne raskid ugovora, sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtijevala da ovoj naknadi pravičan dio štete koju trpi zbog toga.

 

19.          Tijekom postupka tuženik je isticao kako je Ugovor raskinuo zbog promijenjenih okolnosti. Međutim, u slučaju raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti, za takav raskid nije dostatna jednostrana izjava strane koja je ispunila svoje obveze već se takav raskid utvrđuje konstitutivnom sudskom presudom.

 

20.          Dakle, ovdje sporan Ugovor nije raskinut na valjan način.

 

21.          Čl. 1046. ZOO-a propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

22.          Čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je kako oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je st. 3. istoga članka propisano kako pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

 

23.          U konkretnom slučaju utvrđeno je kako je postupanjem ovdje tuženika tužitelju nanesena šteta.

 

24.          Naime, tuženik je tužitelju zbog promijenjenih okolnosti dao jednostranu izjavu o otkazu Ugovora o zakupu, a što nije pravno valjan način raskida ugovora u slučaju na koji se poziva tuženik i zbog navedenog postupanja tuženika tužitelj trpi štetu u iznosu od 11.250,00 kn, obzirom poslovni prostor nije ponovno dao u zakup.

 

25.          Obzirom na sve naprijed navedeno, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa.

 

26.          Odluku o kamatama sud je donio u skladu sa čl. 29. ZOO-a i čl. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora (str. 7-9 spisa).

 

27.          Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem stranaka, svjedoka, izvođenjem dokaza vještačenjem i za pribavom isprava, kao i dokazne prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka, a iz razloga što je tijekom postupka činjenično stanje dovoljno jasno utvrđeno kako bi sud mogao donijeti svoju odluku, a sve u skladu sa čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu ZPP).

 

28.          Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19).

 

29.          Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.400,00 kn, odnosno tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 28. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. t. 1. OT) uvećano za PDV, trošak sastava podneska od 24. kolovoza 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. t.1. OT) uvećano za PDV, trošak zastupanja na ročištu održanom 16. rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) uvećano za PDV i trošak zastupanja na ročištu održanom 12. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) uvećano za PDV, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 400,00 kn (Tar. br. 1. t. 1.).

 

30.          Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 625,00 kn odbio kao neosnovan. Tužitelj je tražio trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV, a koji trošak mu sud nije priznao, iz razloga što to nije nužno potreban trošak jer se presuda objavljuje odmah na e-Oglasnoj ploči suda.

 

31.          Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.             

 

 

U Osijeku 12. studenoga 2021. 

 

 

 

Zapisničar:                                                                                                                 Sutkinja:

Sanda Gučić                                                                                     Marina Ljubičić Knežević

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

 

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (čl. 467.a ZPP-a).