Poslovni broj: 1/P-9/2020-27

 

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

 

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

 

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, OIB 37588811552, po sutkinji Vesni Vukelić, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB …, zast. po ŽDO Građansko-upravni odjel S. B., protiv tuženika E. d.d. P.,OIB … (ranije P. D. d.d.), radi 71.362,60 kn, nakon glavne javne rasprave zaključene dana 7. listopada 2021. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 12. studenog 2021.

                                                       

p r e s u d i o   j e

 

I - Nalaže se tuženiku E. d.d. P., OIB … (ranije P. D. d.d.), isplatiti tužiteljici R. H., OIB …, iznos od 57.898,85 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi od 8,14% godišnje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., a po stopi od 5,61% od 1. srpnja 2021. pa nadalje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu s uvećanjem za 3% poena do isplate i to kako slijedi:

- na iznos od 1.408,81 kn počev od 1. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 2.427,68 kn počev od 1. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 2.416,79 kn počev od 1. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 2.446,94 kn počev od 1. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 2.431,92 kn počev od 1. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 2.438,04 kn počev od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2.443,26 kn počev od 1. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 2.442,89 kn počev od 1. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 2.438,75 kn počev od 1. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2.406,34 kn počev od 1. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2.393,05 kn počev od 1. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2.394,19 kn počev od 1. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2.406,37 kn počev od 1. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 2.392,80 kn počev od 1. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 2.393,52 kn počev od 1. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 2.403,63 kn počev od 1. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 2.400,36 kn počev od 1. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 2.411,34 kn počev od 1. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 2.418,49 kn počev od 1. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 2.391,36 kn počev od 1. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 2.376,94 kn počev od 1. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 2.382,43 kn počev od 1. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 2.390,48 kn počev od 1. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 2.371,96 kn počev od 1. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 1.070,51 kn počev od 1. kolovoza 2017. do isplate.

 

II - Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 13.463,75 kn s pripadajućim kamatama.

 

III - Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.648,75 u roku od 15 dana.

 

IV - Tuženikov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu 531,82 kn odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine kč.br. … Kuća, dvorište i gospodarske zgrade površine … čhv, upisane u zk. ul. … k.o. G. u kojoj se nalazi poslovni prostor u prizemlju površine … kojeg je postala vlasnicom jer tuženik P. D. d.d. P. (sada naziva E. d.d. P.) nije prilikom pretvorbe nekretninu procijenio u temeljni kapital društva što je utvrđeno presudom ovog Suda posl. br. P-163/2015-5 od 16. travnja 2015. koja je postala pravomoćna 14. srpnja 2015., da je poslovni prostor temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji predan na raspolaganje u ime R. H. trgovačkom društvu D. N. d.o.o. te da je temeljem zapisnika o primopredaji poslovnog prostora od 14. srpnja 2017. tuženik predao u posjed navedeni poslovni prostor tužiteljici te je tom prilikom utvrđeno da ga koristi trgovačko društvo M.-T. d.o.o. iz P. temeljem Ugovora o zakupu od 7. ožujka 2008. i aneksa ugovoru od 13. ožujka 2013. zaključen s tuženikom. Kako je na taj način tuženik predmetni poslovni prostor bez valjane pravne osnove koristio od 14. srpnja 2015. do 14. srpnja 2017. i time stekao bez osnove naknadu koju mu je na temelju Ugovora o zakupu od 7. ožujka 2008. i aneksa od 13. ožujka 2013. plaćalo trgovačko društvo M.-T. d.o.o., a kako je ugovorena zakupnina iznosila 230,00 eura mjesečno uvećano za PDV koju zakupninu je zakupnik plaćao tuženiku, a ne tužiteljici kojoj bi ista kao vlasnici pripadala, to tužbom potražuje isplatu u kunskoj protuvrijednosti plaćene zakupnine uvećane za PDV u ukupnom iznosu od 71.362,60 kn obračunatu prema srednjem tečaju eura na dan izračuna duga, odnosno 7,423626 kn.

              2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine te također priznaje da je na temelju priloženih Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji upravljanje i raspolaganje predmetnim poslovnim prostorom RH povjerila društvu D. N. d.o.o. kao i činjenicu da je dana 14. srpnja 2017. tuženik predao tužiteljici predmetni poslovni prostor, a povodom pravomoćne presude ovog Suda posl. br. P-163/15-5 od 16. travnja 2015. Također priznaje i činjenicu da je od 14. srpnja 2015. do 14. srpnja 2017. imao zasnovan zakupni odnos s društvom M.-T. d.o.o. kao zakupnikom i da je temeljem Ugovora o zakupu ugovoreno plaćanje zakupnine u iznosu 320,00 eura u protuvrijednosti kune prema srednjem tečaju HNB na dan izdavanja računa, uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost te da je tuženik u tom razdoblju izdao na teret zakupnika račune za plaćanje zakupnine u ukupnom iznosu 71.362,59 kn koliko se tužbom potražuje. Međutim tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer na temelju odredbe čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima po kojoj tužiteljica potražuje navedeni iznos kao povrat stečenog bez osnove, može imati samo ona osoba iz čije imovine je neki njezin dio prešao u imovinu neke druge osobe, a taj prijelaz nema valjanu osnovu ili je ta osnova naknadno otpala. U konkretnom slučaju riječ je o plaćanju zakupnine od strane zakupnika prema zakupodavcu pa je imovina prešla iz imovine zakupnika u imovinu zakupca te se u konkretnom slučaju iznos plaćenih zakupnina ne može smatrati imovinom koja je bez valjane osnove prešla iz imovine tužiteljice u imovinu tuženika. Stoga smatra da je tužba u potpunosti pogrešna jer ne postoji ugovorni niti izvan ugovorni odnos između tužiteljice i tuženika. Osim toga tuženik osporava i visinu utuženog potraživanja jer on u svojoj strukturi uključuje i pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu 14.272,51 kn pa kada bi tužbeni zahtjev i bio osnovan, postojalo bi samo pravo potraživanja na iznos od 57.090,07 kn jer iznos naplaćenog PDV-a već je plaćen tužiteljici na temelju obveze plaćanja iskazanog PDV-a. Osim toga, tužiteljica je naplatila i porez na dobit po stopi od 20% pa se iznos zakupnine treba dodatno smanjiti i za uplaćeni iznos porezna na dobit u visini 9.151,01 kn slijedom čega bi tužiteljica u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva bila ovlaštena potraživati samo iznos od 47.575,05 kn. Tuženik ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja i to za ona potraživanja koja su starija od 3 godine računajući od dana postavljenog zahtjeva.

 

              3. U daljnjem tijeku postupka ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer prema čl. 39a Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora aktivno legitimiran na podnošenja zahtjeva za plaćanje zakupnine imalo bi samo društvo D. N. d.o.o., a ne tužiteljica te ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tuženik predmetni poslovni prostor predao tužiteljici kao novom vlasniku i novom zakupodavcu koji je prema čl. 30 istog Zakona stupio u prava i obveze zakupodavca s obzirom da ugovor o zakupu zaključen s M.-T. d.o.o. nije prestao.

 

              4. Tužiteljica se na navode tuženika očitovala da tuženik nikada nije bio stvarni  vlasnik predmetnog poslovnog prostora da bi mogao zaključiti ugovor o zakupu, a tužiteljica je vlasništvo stekla na temelju zakona i ne mogu je vezati nikakvi raniji ugovori, a u pogledu prigovora nedostatka aktivne legitimacije navodi da D. N. d.o.o. temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji s Ministarstvom obavljaju samo funkciju naplate i raspolaganja povjerenom imovinom, a ne mogu zastupati tužiteljicu pred sudom što može samo Državno odvjetništvo na temelju čl. 36 st. 1 Zakona o državnom odvjetništvu. Protivi se i prigovoru zastare jer je tužba u svakom slučaju podnesena u okviru roka od 3 godine.

 

              5. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaz provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kojeg je povjerio stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije B. B. iz P. te je izvršio uvid u priložene isprave spisu i to: zahtjev za mirno rješenje spora od 3. listopada 2019., Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji zaključen između tužiteljice i društva D. N. d.o.o. od 21. veljače 2014., X dopunu priloga I Ugovoru o poslovno tehničkoj suradnji od 27. veljače 2018. uz popis 1, Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji zaključen između tužiteljice i društva D. N.d.o.o. Z. od 21. svibnja 2018., prilog I Ugovoru o poslovno tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018., zemljišno knjižni izvadak za predmetnu nekretninu, pravomoćnu presudu ovog Suda posl. br. P-163/2015, zapisnik o primopredaji nekretnina Klasa: …, Urbroj: … od 14. srpnja 2017., Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen između tuženika i trgovačkog društva M. d.o.o. P. od 7. ožujka 2008., aneks Ugovoru o zakupu poslovnog prostora zaključen 13. ožujka 2013., karticu prometa tuženika od 14. srpnja 2017., izvadak otvorenih stavaka trgovačkog društva D. N. d.o.o. Z. od 10. srpnja 2019. i račun tuženika broj 195/1/1 od 1. srpnja 2017.

 

              6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice na isplatu novčanog iznosa kojeg je tuženik stekao bez valjane pravne osnove.

 

              7. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

              - da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine koju čini poslovni prostor površine … koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč.br. …, upisana u zk. ul. … k.o. G.,

              - da je poslovni prostor temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji tužiteljica povjerila na upravljanje i raspolaganje društvu D. N. d.o.o.,

              - da je tuženik dana 14. srpnja 2017. predao tužiteljici predmetni poslovni prostor temeljem izvršenja pravomoćne i ovršne presude ovog Suda posl. br. P-163/2015-5 od 16. travnja 2015. kojom je utvrđeno pravo vlasništva u korist tužiteljice,

              - da je tužiteljica postala vlasnikom predmetne nekretnine zbog činjenice da istu nekretninu prilikom pretvorbe tuženik nije procijenio u svoj temeljni kapital što je i utvrđeno navedenom pravomoćnom presudom,

              - da je tuženik od 14. srpnja 2015. do 14. srpnja 2017. imao zasnovan zakupni odnos s društvo M.-T. d.o.o. kao zakupnikom i da je temeljem tog Ugovora ubirao mjesečne zakupnine u ugovorenom iznosu od 320,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan izdavanja računa, uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost te da je tijekom navedenog razdoblja tuženik naplatio od zakupnika ukupan iznos od 71.362,59 kn.

 

              8. Među strankama sporna je aktivna legitimacija tužiteljice, pasivna legitimacija tuženika, visina tužbenog zahtjeva i zastara utuženog potraživanja.

 

              9. Tužiteljica svoj zahtjev za isplatu koristi temelji na odredbi čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) kojom je propisano kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2), a obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

              10. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužiteljica potražuje iznos koristi kojeg je tuženik ostvario koristeći nekretninu u njezinom vlasništvu bez valjanje pravne osnove i to za vremensko razdoblje od kada je saznao za vlasništvo tužiteljice do predaje nekretnine u posjed.

 

              11. Iz ovakvog činjeničnog stanja proizlazi da tužiteljica utuženi iznos potražuje s osnova uporabe tuđe stvari u svoju korist, a prema općim pravilima stjecanja bez osnove iz čl. 1111 u svezi s čl. 1120 ZOO-a.

 

              12. Međutim, ova zakonska odredba primjenjuje se u situaciji kada osoba koja upotrebljava tuđu stvar u svoju korist nije u mogućnosti tu stvar vratiti vlasniku jer je potrošena ili je izgubila identitet, odnosno kada iz gospodarskih razloga nije opravdano njezino vraćanje.

 

              13. Tijekom ovog postupka nije utvrđeno da predmetni poslovni prostor nije očuvao svoj identitet, čak naprotiv prostor je očuvanog identiteta predan u posjed tužiteljici, a da je tome tako govori činjenica da se prostor koristio temeljem Ugovora o zakupu kontinuirano od dana zaključenja ugovora do predaje u posjed. Stoga po ocjeni ovog Suda materijalno pravno mjerodavne su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP) koji uređuju pravni položaj poštenog, odnosno nepoštenog posjednika.

 

              14. Stajalište o primjeni navedenih materijalnih odredbi ZVDSP-a je u skladu s mišljenjem zauzetim na sjednici Gradskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 26. listopada 2010. kao i na zajedničkom sastanku predsjednika i predstavnika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH te predstavnika Visokog trgovačkog suda RH održanog 23. studenog 2009.

 

              15. Prema odredbi čl. 164 st. 1 ZVDSP-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni nadoknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno.

 

              16. Odredbom čl. 165 st. 1 istog Zakona propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je vratiti vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih je zanemario, dok je stavkom 6 propisano da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljanjem za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

              17. Nadalje, prema odredbi čl. 18 st. 3 istog Zakona posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

 

              18. Tuženik u ovom postupku ne spori činjenicu da je primitkom presude ovog Suda posl. br. P-163/2015-5 od 16. travnja 2015. koja je postala pravomoćna 14. srpnja 2015. saznao da mu ne pripada pravo na posjed predmetnog poslovnog prostora pa je iz tih razloga poslovni prostor i predao tužiteljici kao njezinom vlasniku, a primopredaja je prema priloženom zapisniku obavljena 14. srpnja 2017.

 

              19. Kako je stoga tuženik poslovni prostor vlasništva tužiteljice imao u posjedu u vremenskom razdoblju od kada je presuda kojom je utvrđeno njezino vlasništvo postala pravomoćna (14. srpnja 2015.) pa sve do njezine predaje u posjed tužiteljici (14. srpnja 2017.) proizlazi da je tuženik poslovni prostor u navedenom vremenskom razdoblju koristio bez valjane pravne osnove i da mu je vrlo dobro bilo poznato da mu ne pripada pravo na posjed koju činjenicu niti ne spori pa shodno odredbi čl. 18 st. 3 ZVDSP-a proizlazi da je u navedenom razdoblju tuženik imao status nepoštenog posjednika.

 

              20. Iz tih razloga, a na temelju odredbe čl. 165 st. 1 ZVDSP-a tuženik kao nepošten posjednik tuđe stvari ima obvezu naknaditi tužiteljici sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja slijedom čega proizlazi da je tužiteljica kao vlasnica predmetne nekretnine aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

 

              21. U odnosu na tvrdnju tuženika da je prema odredbi čl. 30 Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora tužiteljica s danom pravomoćnosti presude stupila u položaj zakupodavca te preuzela sva prava i obveze pa da je od tog trenutka imala tražbinu na plaćanje zakupnine prema zakupniku M.-T. d.o.o., a ne tuženiku, valja istaći da je i prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer je tužiteljica vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekla ex lege temeljem čl. 47 Zakona o privatizaciji i čl. 58 st. 4 Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine broj 145/10) što je utvrđeno pravomoćnom presudom ovog Suda posl. br. P-163/2015-5 od 16. travnja 2015. te proizlazi da ugovor o zakupu nema učinka u odnosu na tužiteljicu jer nije pravni slijednik tuženika pa tužiteljica nije niti mogla temeljem odredbe čl. 30 Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora stupiti u prava i obveze zakupodavca i temeljem ugovora ubirati zakupninu od zakupoprimca M.-T. d.o.o.

 

              22. Neosnovan je i prigovor zastare utuženog potraživanja jer se zastara također prosuđuje prema odredbama ZVDSP-a koji u čl. 165 st. 2 propisuje da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1 ovog članka zastarijeva u roku od 3 godine od dana kada mu je stvar predana.

 

              23. S obzirom da je tužiteljici nekretnina predana u posjed dana 14. srpnja 2017., a da je tužba podnesena sudu 14. siječnja 2020., proizlazi da je tužba podnesena unutar zakonom propisanog zastarnog roka od 3 godine.

 

              24. Nije sporno da je za vrijeme posjedovanja predmetnog poslovnog prostora bez valjane pravne osnove tuženik imao zaključen Ugovor o zakupu sa zakupoprimcem M.-T. d.o.o. od kojeg je ubirao ugovorenu mjesečnu zakupninu u iznosu 320,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan izdavanja računa uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost.

 

              25. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka B. B. od 14. svibnja 2021. proizlazi da je u navedenom razdoblju, a temeljem izdanih računa tuženik naplatio zakupnina koje uključuju i obračunati PDV u ukupnom iznosu 72.373,59 kn, koju činjenicu tuženik također ne spori.

 

              26. S obzirom da je tuženik tijekom postupka tužiteljici osporio iznos obračunatog PDV-a i naplaćenog poreza na dobit jer ih je tužiteljica već naplatila pa je smatrao da ukupno ostvareni iznos treba umanjiti za navedene poreze, to je sud prihvatio prijedlog tužiteljice da se vještaku odredi izračun u tri varijante i to neto iznos zakupnina u koje nije uključen PDV i porez na dobit, zatim iznos umanjen samo za PDV i iznos umanjen za PDV i porez na dobit.

 

              27. U odnosu na ostvareni iznos bez obračunatog PDV-a, vještak se očitovao da naplaćene zakupnine koje ne uključuju PDV iznose ukupno 57.898,85 kn, a bez PDV-a i bez obračunatog poreza na dobit 46.627,12 kn s tim što je na ročištu glavne rasprave od 7. listopada 2021. pojasnio da je izračun obavio samo pod pretpostavkom da se podnosi prijava poreza na dobit za parcijalno poslovanje, a da u konkretnom slučaju tuženik nije plaćao porez na dobitak na poslovanje od najma već na cjelokupno poslovanje. Također je naveo da je tuženik u konačnici od naplaćenih zakupnina od 72.373,59 kn u utuženom razdoblju imao koristi od 57.898,85 kn što predstavlja iznos koji preostaje nakon plaćanja PDV-a, koji je zakupoprimac M.-T. d.o.o. po primljenom računu iskoristio kao pretporez pa u cjelini poslovnog događaja najma kada se prebije obveza PDV-a koju je iskazao tuženik i pretporez od PDV-a kojeg je iskoristio najmoprimac, efekt za RH je 0.

 

              28. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka kao i činjenicu da iznos plaćenog PDV-a za tuženika predstavlja samo trošak, a ne i ostvarenu korist koju je tuženik imao za vrijeme posjedovanja nekretnine u smislu odredbe čl. 165 st. 1 ZVDSP-a, to sud ocjenjuje da iznos stvarne koristi koju je tuženik imao od posjedovanja nekretnine kao nepošteni posjednik u navedenom razdoblju predstavlja neto iznos naplaćenih zakupnina u visini 320,00 eura mjesečno, odnosno ukupno 57.898,85 kn koliko je utvrdio vještak čiji nalaz je prihvaćen u cijelosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke jasno i detaljno obrazložen, a na kojeg stranke nisu imale primjedbi.

 

              29. Slijedom izloženog valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos ostvarene koristi od 57.898,85 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje tužiteljici pripadaju temeljem odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a, a prema propisanoj stopi, dok je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 13.463,75 kn koji predstavlja obračunati PDV, odbijen kao neosnovan slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I i II dispozitiva ove presude na temelju odredbe čl. 325 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) uz poziv na gore citirane odredbe ZVDSP-a.

 

              30. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154 st. 2, čl. 155 i 154a ZPP i čl. 41 Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine broj 67/18), a njihova visina odmjerena je prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT).

 

              31. Tužiteljici se od osnovanih i potrebnih troškova priznaje nagrada za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu 1.000,00 kn po Tbr. 28 OT, te isto toliko na ime sastava tužbe po Tbr. 7 toč. 1 i Tbr. 8 toč. 1 OT, zatim nagrada za zastupanje na ročištima od 7. travnja 2021. i 10. listopada 2021. po 1.000,00 kn za svako ročište po Tbr. 9 toč. 1 OT kao i za sastav pisanog i obrazloženog podneska od 22. ožujka 2021. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu u iznosu 1.000,00 kn po Tbr. 8 toč. 1 OT kao i pristup ročištu za objavu presude 500,00 kn po Tbr. 9 toč. 3 OT. Također se priznaje i trošak u iznosu 2.500,00 kn koji se odnosi na uplaćeni predujam za financijsko-knjigovodstveno vještačenje što čini ukupan trošak od 8.000,00 kn.

 

              32. Tuženiku se od osnovanih i potrebnih troškova priznaje trošak sastava odgovora na tužbu 1.000,00 kn po Tbr. 8 toč. 1 OT te isto toliko za pisani i obrazloženi podnesak od 6. rujna 2021. kojim se očituje na nalaz i mišljenje financijskog vještaka po Tbr. 8 toč. 1 OT, a nagrada za zastupanje na ročištima priznaje se u iznosu od 1.000,00 kn za ročište glavne rasprave od 7. listopada 2021. po Tbr. 9 toč. 1, a za pripremno ročište od 7. travnja 2021. priznaje se 500,00 kn koliko je i zatraženo po Tbr. 9 toč. 2 OT. Na ukupan trošak priznaje se i 25% PDV-a od 875,00 kn što čini ukupan trošak od 4.375,00 kn.

 

              33. Zahtijevani trošak koji se odnosi na sudsku pristojbu za odgovor na tužbu od 531,82 kn ne priznaje se jer prema odredbi čl. 4 st. 1 toč. 2 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) obveza plaćanja ove pristojbe nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici pa je odlučeno kao pod točkom IV presude.

 

              34. S obzirom da je tužiteljica u ovom postupku uspjela s 81% svog tužbenog zahtjeva to joj pripada iznos troška od 6.480,00 kn dok je tuženik uspio s 19% pa mu se priznaje 831,25 kn tako da razlika u korist tužiteljice iznosi 5.648,75 kn zbog čega je odlučeno kao pod točkom III dispozitiva presude.

 

 

      U Slavonskom Brodu 12. studeni 2021.

                                                                                                                 SUTKINJA

                                                                                                                 Vesna Vukelić

 

 

 

 

 

 

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba VTS RH u Zagrebu u roku

od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu,

a o žalbi odlučuje VTS.

1