Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 156/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Leandri Mojtić i zapisničarki Ljiljani Lijić, u
upravnom sporu tužitelja S. … d.o.o., V., kojeg zastupaju
opunomoćenici H. P. i A. P. i, odvjetnici u O. d. P. i dr., V. protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog
razvoja, Zagreb, Radnička cesta 80, (ranije Ministarstva zaštite okoliša i energetike,
Zagreb, Radnička cesta 80), radi odbijanja zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu
električne energije, 12. studenog 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva zaštite okoliša i
energetike, klasa: UP/II-310-02/15-01/139, ur.broj: 517-06-4-19-2 od 23. srpnja 2019.,
kao neosnovan.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem citiranim u izreci odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv
rješenja Hrvatskog operatora tržišta energije, klasa: UP/I-310-01/14-03/135, ur.broj:
251-544-13/1-14-2 od 20. listopada 2014. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za
sklapanje ugovora o otkupu električne energije iz postrojenja … .
2. S obzirom na to da je člankom 34. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne
uprave (Narodne novine, broj: 85/20) propisano da danom stupanja na snagu tog
Zakona Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nastavlja s radom kao Ministarstvo
gospodarstva i održivog razvoja, navedeno je javnopravno tijelo trebalo označiti kao
tuženika u ovom upravnom sporu.
3. Tužitelj u tužbi navodi da je Hrvatski operator tržišta energije (dalje: HROTE)
tijekom 2013. godine započeo sa zaprimanjem zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu
električne energije za 2014. godinu. Međutim, nakon što je utvrđeno da je redoslijed
zaprimanja zahtjeva vođen nezakonito, da je HROTE ponovno na svojim mrežnim
Poslovni broj: 3 UsI-86/20-18
stranicama pozvao nositelje projekata sunčanih elektrana da podnesu zahtjeve za
sklapanje ugovora o otkupu električne energije na temelju odredbi Tarifnog sustava za
proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (Narodne
novine, broj 133/13., 151/13., 20/14., 107/14. – dalje: Tarifni sustav). Tužitelj navodi
da je u ponovljenom pozivu izričito bilo navedeno da će se zahtjevi zaprimati od 1.
siječnja 2014. te da će se rješavati prema redoslijedu predaje, a ugovori o otkupu
električne energije da će se sklapati s nositeljima projekata sve dok ukupna snaga
proizvodnih postrojenja na temelju sklopljenih ugovora ne dosegne Tarifnim sustavom
utvrđene vrijednosti. Pritom da je bilo određeno da će se, u skladu s odredbama
Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09. – dalje: ZUP-a),
kao vrijeme predaje zahtjeva uzeti vrijeme u kojem je zahtjev predan HROTE-u
neposredno, odnosno vrijeme u kojem je zahtjev preporučenom pošiljkom predan pošti
ili ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga. Nadalje, tužitelj navodi da su
uniformiranim obrascem zahtjeva jasno određeni prilozi koje je trebalo dostaviti uz
zahtjev te da je bilo navedeno da će HROTE odlučivati samo o potpunim zahtjevima,
dakle o onima uz koje priložena tražena dokumentacija.
4. Tužitelj nadalje navodi kako je nasumičnim uvidom u pojedine spise predmeta
nositelja projekata s kojima je prvostupanjsko tijelo sklopilo ugovore o otkupu
električne energije utvrdio da prvostupanjsko tijelo nije vodilo računa o pravilima
postupka propisanim ZUP-om. Naime, tužitelj tvrdi da je obavio uvid u spise predmeta
za postrojenja: SE F. e., SE M. SE U. … i SE U. … te da je pritom utvrdio da trgovačko društvo F. e. d.o.o. ni u
naknadno ostavljenom roku nije dostavilo svu potrebnu dokumentaciju uz zahtjev, niti
do donošenja rješenja kojim je usvojen zahtjev za sklapanje ugovora. S druge strane,
tužitelj navodi da je njegov zahtjev, koji je u trenutku podnošenja bio potpun, a
postrojenja spremna za puštanje u rad, odbijen iz razloga što da je zaprimljen svega
nekoliko minuta nakon spomenutog zahtjeva F. e. d.o.o. Osim toga,
da je zahtjev navedenog trgovačkog društva bio dostavljen u paketu mase 14,20 kg,
pa da s obzirom na navedenu masu, a u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom 2.
Zakona o poštanskim uslugama (Narodne novine, broj: 144/12., 153/13. – dalje: Zakon
o poštanskim uslugama), ne ulazi u opseg univerzalne poštanske usluge, niti u opseg
zamjenske poštanske usluge, već da predstavlja ostale poštanske usluge u smislu
članka 16. stavka 3. navedenog Zakona, zbog čega da se, prema shvaćanju Hrvatske
agencije za poštu i elektroničke komunikacije, ne može smatrati dostavljenim
preporučenom pošiljkom. Stoga, da se zahtjev F. e. d.o.o., koji je
kod HROTE-a zaprimljen 3. siječnja 2014., a uz to je zaprimljen kao nepotpun, ne
može smatrati zaprimljenim trenutkom predaje u poslovnici Hrvatske pošte d.d. Tužitelj
navodi da svi zahtjevi koji su bili sadržani u navedenom paketu F. e.
d.o.o. imaju niži prioritet u odnosu na njegov zahtjev, a u smislu odredbe članka 12.
stavka 4. Tarifnog sustava.
5. Nadalje, što se tiče ugovora sklopljenih za postrojenja SE M. …, SE
U. … i SE U. …, tužitelj navodi da su, prema podacima u spisu, zahtjevi
bili predani trgovačkom društvu I. t. d.o.o. nekoliko minuta nakon ponoći 1. siječnja
2014. Međutim, tužitelj ukazuje na to da je, prema podacima Hrvatske regulatorne
agencije za mrežne djelatnosti, In time d.o.o. pružatelj ostalih poštanskih usluga, a
takve usluge u skladu sa spomenutim odredbama Zakona o poštanskim uslugama da
ne obuhvaćaju preporučene pošiljke, što da je pravno shvaćanje i ustaljena praksa,
primjerice, Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave. Osim toga, tužitelj
navodi da na omotnicama In timea d.o.o. u spisima navedenih postrojenja ne postoji
oznaka vremena primitka pošiljke, niti da navedeno trgovačko društvo ima
Poslovni broj: 3 UsI-86/20-18
odgovarajuća tehnička sredstva za davanje potvrde o trenutku primitka. Pritom tužitelj
tvrdi da je M. L., zaposlenica M. d.o.o., društva koje je za tužitelja obavljalo
administrativne poslove oko pribavljanja dokumentacije, osobno provjeravala kod niza
pružatelja poštanskih usluga, pa tako i kod I. t. d.o.o., hoće li i u kojem vremenu
raditi na dan 1. siječnja 2014. te da je dobila izravan negativan odgovor. Tužitelj navodi
kako je upravo zbog toga svoje zahtjeve predao u poslovnici Hrvatske pošte d.d. u
Branimirovoj ulici u Zagrebu, kao jednom od tri poštanska ureda koja su radila 1.
siječnja 2014. od 7:00 sati. S obzirom na navedeno, tužitelj smatra kako zahtjeve
predane po I. t. d.o.o. treba smatrati zaprimljenima tek u trenutku kada su
zaprimljeni kod HROTE-a, odnosno 3. siječnja 2014., zbog čega da i ovi zahtjevi, u
smislu članka 12. stavka 4. Tarifnog sustava, imaju niži prioritet u odnosu na tužiteljeve
zahtjeve.
6. Tužitelj drži kako je na temelju navedenog jasno da su prioritet u odnosu na
tužiteljeve zahtjeve, dobili zahtjevi trećih osoba koji su predani na način da se ne može
primijeniti odredba članka 72. stavka 2. ZUP-a (podnošenje podneska unutar roka) i
koji su dijelom predani i razmatrani nepotpuni, što da je suprotno izričitom navodu na
obrascu zahtjeva. Stoga tužitelj zaključuje da su tužiteljevi zahtjevi pogrešno odbijeni
budući da bi, pravilnom primjenom postupovnih odredbi, usvojeni zahtjevi trebali biti
smatrani kasnijima od tužiteljevih zahtjeva.
7. Tužitelj navodi da su zbog nepravilnosti u provedenom prvostupanjskom
postupku pokrenuti brojni kazneni postupci, od kojih su neki završili donošenjem
osuđujuće presude. S tim u vezi, upućuje na presudu Općinskog kaznenog suda u
Zagrebu, poslovni broj K-1526/2017-20 od 30. studenog 2018. kojom je djelatnik
Hrvatske pošte d.d. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti –
zlouporabom položaja i ovlasti, koja je potvrđena drugostupanjskom presudom
Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kž-241/2019-3 od 2. travnja 2019.
8. Tužitelj se protivi stajalištu iz pobijanog rješenja da je odlučivanje o žalbama
bespredmetno ako je prije podnošenja zahtjeva tužitelja sklopljen dovoljan broj
ugovora kojima je dostignuta kvota određena Tarifnim sustavom. Naime, tužitelj navodi
da je HROTE do 31. ožujka 2014. zaprimio ukupno 2299 zahtjeva za sklapanje
ugovora o otkupu električne energije te da je pristiglo ukupno 1026 žalbi, a da
tužiteljeve žalbe nisu bile uzete u obzir. Tužitelj smatra da postupak odabira nositelja
projekata sunčanih elektrana s kojima će biti sklopljeni ugovori o otkupu električne
energije predstavlja jedinstvenu cjelinu budući da nezakoniti izbor bilo kojeg od
nositelja neosnovano uskraćuje prava nositelju čija je potpuna i ispravna prijava
sljedeća u redu zaprimanja. Prema mišljenju tužitelja, prvo je trebalo ocijeniti
osnovanost svih podnesenih žalbi, a potom, u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem,
provesti novo rangiranje pristiglih zahtjeva. Smatra da je postupanje nadležnih tijela
dovelo do toga da su ugovori sklopljeni s podnositeljima prilikom ocjene čijih zahtjeva
su ignorirana važeća postupovna pravila i koji su pravo prvenstva stekli na temelju
kaznenih djela utvrđenih pravomoćnim presudama, a sve na štetu tužitelja i ostalih
podnositelja koji su pravovremeno podnijeli potpune zahtjeve. Tužitelj navodi kako, bez
obzira što su s drugim sudionicima sklopljeni ugovori kojima je udovoljeno propisanoj
kvoti, da rizik svog nezakonitog postupanja trebaju snositi nadležna javnopravna tijela,
a ne tužitelj, te da zbog toga i tužiteljevi zahtjevi trebaju biti usvojeni.
9. Tužitelj predlaže Sudu da pobijano rješenje poništi i predmet vrati na ponovni
postupak prvostupanjskom tijelu te da tuženika obveže na naknadu troškova ovog
upravnog spora i to za sastav tužbe po odvjetniku i pripadajući porez na dodanu
vrijednost od 25%, što ukupno iznosi 3.125,00 kn.
Poslovni broj: 3 UsI-86/20-18
10. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se tužiteljev zahtjev u ovom predmetu
odnosi na postrojenje SE V. K. te da je tužitelj zahtjev podnio preporučenom
pošiljkom putem Hrvatske pošte d.d. dana 1. siječnja 2014. u 7:11.28 sati. Smatra da
je zahtjev pravilno odbijen pozivom na odredbu članka 12. stavka 5. Tarifnog sustava
budući da je propisana vrijednost od 5 MW dosegnuta zahtjevom u drugom predmetu,
koji se odnosi na postrojenje D., i to upravo zahtjevom tužitelja podnesenim
dana 1. siječnja 2014. u 7:01:14.
11. Tuženik navodi kako je pozivanje F. e. d.o.o. od strane
prvostupanjskog tijela da u određenom roku dostavi potrebnu dokumentaciju bilo
utemeljeno na pravilima upravnog postupka i odredbama članka 77. ZUP-a, pri čemu
da je rješenje kojim je usvojen zahtjev navedenog trgovačkog društva sadržavalo
pridržaj ukidanja te da bi, na temelju članka 130. stavka 1. točke 2. ZUP-a, bilo ukinuto
da F. e. d.o.o. nije u roku dostavila javnobilježnički ovjerenu izjavu
o suglasnosti vlasnika objekta na kojem je planirana izgradnja postrojenja.
12. Tuženik navodi kako se u konkretnom slučaju ne radi o natječajnom postupku,
već o sustavu poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora na način
da su propisani: kvota, iznos poticajne cijene te rok na koji se sklapa ugovor o otkupu
električne energije. Navodi da je operator tržišta listu formirao isključivo prema
redoslijedu zaprimanja zahtjeva za sklapanje ugovora utvrđenog na temelju podataka
otisnutih na poštanskoj omotnici ili odgovarajućoj potvrdi o datumu i vremenu predaje,
pri čemu da je postupao s vjerom u pravilnost postupanja pružatelja poštanskih usluga.
Navodi da operator tržišta niti nije ovlašten ispitivati zakonitost i pravilnost rada
pružatelja poštanskih usluga te je li neki poštanski ured započeo s radom prije
službenog radnog vremena. Isto tako, da ni tuženik, niti operator tržišta, nisu ovlašteni
utvrđivati eventualne nepravilnosti počinjene od strane službenika u poštanskim
uredima ili od strane pružatelja poštanskih usluga, već da su, kao i podnositelji
zahtjeva, dužni izvijestiti nadležne institucije o saznanjima i sumnjama na počinjenje
kaznenog djela te priložiti raspoložive dokaze, a što da je u konkretnom slučaju i
učinjeno. Pritom ukazuje na mišljenje Hrvatske agencije za poštu i elektroničke
komunikacije da zaprimanje pošiljki u okviru internog radnog vremena radnika
Hrvatske pošte d.d., koje započinje u 6:40, ne predstavlja povredu odredbi Zakona o
poštanskim uslugama.
13. Tuženik navodi da iz Popisa zahtjeva za sklapanje ugovora iz integriranih
sunčanih elektrana u 2014. godini proizlazi da nije usvojen niti jedan zahtjev koji je
podnesen preuranjeno, odnosno prije stupanja na snagu Tarifnog sustava, da su svi
zahtjevi, koji su podneseni nakon 1. siječnja 2014. i za koje su podnositelji dokazali
dan i vrijeme predaje, rješavani prema redoslijedu zaprimanja te da su svi zahtjevi za
integrirane sunčane elektrane odbijeni nakon što je dosegnuta vrijednost od 5 MW, a
na temelju članka 12. stavka 5. Tarifnog sustava.
14. Tuženik navodi da je u provedenom postupku koji je prethodio donošenju
osporavanog rješenja, mogao ocjenjivati isključivo zakonitost rješenja protiv kojeg je
tužitelj podnio žalbu, a da nije mogao odlučivati o činjeničnom supstratu postupaka koji
su okončani sklapanjem ugovora s drugim podnositeljima zahtjeva. Stoga tuženik
smatra da nisu osnovani prigovori tužitelja na postupanje prvostupanjskog tijela s
ranijim zahtjevima drugih podnositelja koji su bili nepotpuni ili podneseni putem
trgovačkog društva I. t. d.o.o.
15. Tuženik navodi da je operator tržišta zaprimio ukupno 2299 zahtjeva za
sklapanje ugovora o otkupu električne energije, od čega da se 2023 zahtjeva odnose
na integrirane sunčane elektrane te da je u povodu svakog od tih zahtjeva trebalo
donijeti poseban upravni akt. Smatra kako je logički i pravno neodrživo stajalište
Poslovni broj: 3 UsI-86/20-18
tužitelja da je najprije trebalo ocijeniti osnovanost svih podnesenih žalbi pa tek nakon
toga provesti novo rangiranje pristiglih zahtjeva. U odnosu na navedeno ističe da žalbe
tužitelja i preostalih podnositelja zahtjeva nisu niti mogle biti izjavljene prije nego što je
operator tržišta počeo odbijati zahtjeve zbog popunjenosti propisane kvote.
16. Podneskom 6. srpnja 2021. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora
na tužbu osporavajući ih u cijelosti.
17. Slijedom navedenog, smatrajući da u konkretnom postupku nije bilo povreda
pravila postupka te da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, a materijalno pravo
pravilno primijenjeno, tuženik predlaže Sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
18. Rješenjem Suda poslovni broj UsI-86/20-2 od 7. veljače 2020. odlučeno je, na
temelju članka 48. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj
20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. – dalje: ZUS), da će se ovaj predmet riješiti u
oglednom sporu s obzirom na to da je u Sudu pokrenuto više od deset upravnih
sporova iste pravne i činjenične prirode. Naime, tužitelj je protiv istog tuženika podnio
više od deset tužbi radi ocjene zakonitosti rješenja donesenih u postupcima u kojima
su odbijeni njegovi zahtjevi za sklapanje ugovora o otkupu električne energije iz
integriranih sunčanih elektrana. U svim tim predmetima tužiteljevi su zahtjevi odbijeni
pozivom na odredbe članka 12. stavka 5. Tarifnog sustava uz obrazloženje da je tužitelj
zahtjev podnio nakon podnošenja zahtjeva na temelju kojeg je sklopljen ugovor kojim
je dosegnuta najveća vrijednost za integrirane sunčane elektrane.
19. Sud je ovaj ogledni spor riješio bez rasprave na temelju odredbe članka 36.
točke 4. ZUS-a budući da iz sadržaja navoda u tužbi i odgovoru na tužbu proizlazi kako
relevantne činjenice među strankama u sporu nisu prijeporne.
20. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu
te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa javnopravnog tijela i u sve isprave priložene
spisu, te je ocijenio suvišnim izvođenje dokaza predloženih u tužbi: saslušanje
svjedoka M. L A. B. i M. G., ocjenjujući da se pravilna i
zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, obzirom da su
činjenice koje su bitne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu utvrđene na temelju
ostalih provedenih dokaza.
21. Na temelju provedenih dokaza te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih
pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev
nije osnovan.
22. Prema odredbi članka 12. stavka 4. Tarifnog sustava, operator tržišta sklapa
ugovore o otkupu električne energije s nositeljem projekta iz proizvodnih postrojenja iz
grupe 1.a.1., 1.a.2., 1.a.3. sve dok ukupna snaga takvih proizvodnih postrojenja
temeljem sklopljenih ugovora o otkupu električne energije prema Tarifnom sustavu ne
prelazi vrijednost od 5 MW za integrirane sunčane elektrane iz grupe 1.a.1., 1.a.2.,
1.a.3. Tarifnog sustava.
23. Odredbom članka 12. stavka 5. Tarifnog sustava propisano je da će postupke
pokrenute na temelju zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu električne energije
zaprimljene nakon dosegnute vrijednosti iz stavka 4. tog članka, operator tržišta odbiti
rješenjem.
24. Iz podataka spisa razvidno je da je u ovom predmetu tužitelj podnio zahtjev za
sklapanje ugovora o otkupu električne energije iz postrojenja SE V. K. Zahtjev
je podnesen preporučenom poštanskom pošiljkom te je iz potvrde otisnute na omotnici
razvidno da je navedena pošiljka predana Hrvatskoj pošti d.d., u Poštanskom uredu
10000 Zagreb, dana 1. siječnja 2014. u 7:11:28, što među strankama u ovom
upravnom sporu nije prijeporno.
Poslovni broj: 3 UsI-86/20-18
25. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljev je zahtjev odbijen s obrazloženjem da je
podnesen nakon podnošenja zahtjeva na temelju kojeg je sklopljen ugovor o otkupu
električne energije kojim se ne prelazi vrijednost od 5 MW. Pritom se javnopravno tijelo
pozvalo na odredbe članka 12. stavaka 4. i 5. Tarifnog sustava. Naime, prvostupanjsko
je tijelo obavilo uvid u popis sklopljenih ugovora o otkupu električne energije iz
integriranih sunčanih elektrana te je zaključilo da je 30. travnja 2014. dosegnuta
propisana vrijednost od 5 MW sklapanjem ugovora za postrojenje SE F. e…. i to na temelju zahtjeva koji je podnesen putem Hrvatske pošte d.d. dana
1. siječnja 2014. u 7:00:06 sati.
26. Međutim, ispitujući zakonitost prvostupanjskog rješenja u povodu tužiteljeve
žalbe, tuženik je utvrdio da spomenuti ugovor o otkupu električne energije od 30.
travnja 2014. nije posljednji ugovor kojim se ne prelazi vrijednost iz članka 12. stavka
4. Tarifnog sustava. Naime, tuženik je utvrdio da ukupna snaga proizvodnih postrojenja
na temelju prethodno sklopljenih ugovora o otkupu električne energije, zajedno s
ugovorom od 30. travnja 2014. za SE F. e. … iznosi 4.923,20 kW,
što znači da je od propisane ukupne snage preostalo slobodno još 76,80 kW. Iz spisa
proizlazi da predmetni zahtjev tužitelja nije bio jedini zahtjev koji je prvostupanjsko tijelo
odbilo na temelju pogrešnog utvrđenja o dosegnutoj ukupnoj snazi iz članka 12. stavka
4. Tarifnog sustava. Stoga je tuženik u povodu izjavljenih žalbi podnositelja zahtjeva,
vodeći računa o redoslijedu zaprimljenih zahtjeva, poništavao prvostupanjska rješenja
i predmete vraćao na ponovni postupak sve dok u ponovljenim postupcima nije
dosegnuta ukupna snaga od 5 MW, nakon čega su svi daljnji zahtjevi odbijeni
uključujući i predmetni zahtjev tužitelja. Iz spisa nadalje proizlazi, da je po ponovljenim
postupcima sklopljeno dodatnih 5 ugovora ukupne snage 76,80 kW, što je za 2014.
godinu ukupno 133 ugovora o otkupu električne energije iz postrojenja integriranih
sunčanih elektrana sveukupne snage 5 MW. Navedena vrijednost dosegnuta je
sklapanjem ugovora za postrojenje SE D., priključne snage 4,8 kW. Ovaj ugovor
sklopljen je po pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog tijela, klasa: UP/I-310-01/14-
03/129, ur.broj: 251-544-13-18-13 od 26. ožujka 2018., koje je doneseno u
ponovljenom postupku i to u povodu tužiteljeva zahtjeva u drugom predmetu, za
postrojenje SE D., koji je zahtjev predan putem Hrvatske pošte d.d.
preporučenom pošiljkom od 1. siječnja 2014. u 7:01:14 sati.
27. Kako s obzirom na citiranu odredbu članka 12. stavka 5. Tarifnog sustava nema
mogućnosti usvajanja zahtjeva za sklapanje ugovora za otkup električne energije
nakon što je dosegnuta ukupna snaga propisana stavkom 4. toga članka, tuženik je
žalbu tužitelja pravilno odbio pozivom na odredbu članka 116. točka 2. ZUP-a budući
da je tužiteljev zahtjev, koji se u ovom predmetu odnosi na postrojenje SE V. K.,
predan nakon zahtjeva za postrojenje SE D. kojim je dosegnuta propisana
ukupna snaga.
28. Naime, u konkretnom se slučaju ne vodi jedinstveni postupak o svim zahtjevima
podnesenima za sklapanje ugovora o otkupu električne energije, već se u
pojedinačnim upravnim postupcima utvrđuju činjenice koje su relevantne za donošenje
odluke o svakom pojedinačnom zahtjevu. U upravnom postupku u povodu predmetnog
zahtjeva odlučno je to da je zahtjevima zaprimljenima prije tužiteljeva zahtjeva za SE
V. K. dosegnuta propisana ukupna snaga od 5 MW, zbog čega se zahtjev
tužitelja za SE V. K. nije mogao usvojiti. Navodima iznesenim u tužbi, tužitelj
zapravo pobija zakonitost odluka donesenih u postupcima po zahtjevima drugih
podnositelja. Međutim, tuženik pravilno u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da
takvi prigovori ne mogu biti razmatrani u konkretnom predmetu jer bi u protivnom
tuženik odlučivao o činjeničnom supstratu postupaka koji su okončani sklapanjem
Poslovni broj: 3 UsI-86/20-18
ugovora s drugim podnositeljima zahtjeva. Stoga, kraj neprijeporne činjenice da je
sklopljenim ugovorima o otkupu električne energije iz integriranih sunčanih elektrana
dosegnuta ukupna snaga od 5 MW, nema mogućnosti drukčijeg ishoda predmetnog
upravnog postupka osim odbijanja tužiteljevog zahtjeva na temelju članka 12. stavka
5. Tarifnog sustava.
29. Valja istaći da je naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo u brojnim
sudskim odlukama Upravnih sudova u predmetima radi sklapanja ugovora o otkupu
električne energije, pa tako primjerice i u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni
broj UsI-4175/19 od 13. studenog 2020. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog
suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-727/21 od 24. ožujka 2021.
30. Slijedom svega naprijed navedenog, Sud je ocijenio da pobijanim rješenjem
tuženika u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni
navodi, ni istaknuti prigovori nisu osnovani, niti su od utjecaja na donošenje drukčije
odluke u ovom upravnom sporu.
31. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni
zahtjev odbiti kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u točci I izreke.
32. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično
uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-
a da se tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora. Stoga je odlučeno kao
u točci II izreke.
U Splitu 12. studenog 2021.
S U T K I NJ A
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike
Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i
sve stranke u sporu, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude.
DNA:
1.Opunom. tužitelja uz podnesak tuženika od 29. 06.2021. s prilozima
2.Tužitelja pozvati na uplatu sudskih pristojbi i to 400,00 kn za tužbu i 500,00 kn za
presudu, po pravom.
2. Tuženiku uz podnesak tužitelja od 9.07.2021.
3. Tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom.
4. Spis kal. do 11.01.2022.
3. U spis
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.