Poslovni broj: 15 UsI-2269/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao
zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz S., zastupanog po opunomoćenicima I. T. i B. M., odvjetnicima u S.,
protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije,
Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije,
Split, Domovinskog rata 2, radi obnove postupka komunalnog doprinosa, nakon javne
i usmene rasprave zaključene 4. studenog 2021. godine u prisutnosti zamjenice
opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 12.
studenog 2021. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje
rješenja tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša,
komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, KLASA: UP/II 363-03/21-03/…,
URBROJ: 2181/1-10/15-21-… od 6. svibnja 2021. godine i rješenja G. S.,
Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu,
Odsjeka za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-361-01/20-01/…, URBROJ:
2181/01-11-01/4-20-… od 25. studenog 2020. godine, te da se predmet vrati
prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 14. lipnja 2021. godine protiv
rješenja tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša,
komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, KLASA: UP/II 363-03/21-03/…,
URBROJ: 2181/1-10/15-21-… od 6. svibnja 2021. godine, tužitelj u bitnom najprije

2 Poslovni broj: 15 UsI-2269/21-6

citira izreku osporenog rješenja tuženika, te potom reproducira obrazloženje istog u
kojem da se navodi kako nema mjesta obnovi postupka jer da je tužitelj tražio
oslobađanje troškova komunalnog opremanja i komunalnog doprinosa, no da spisu
prileže dopis Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske iz kojeg je razvidno
da su on i njegova supruga bili vlasnici dvaju stanova koje da su u međuvremenu
otuđili, radi čega da nemaju pravo na oslobađanje troškova komunalnog opremanja i
komunalnog doprinosa. Međutim, s obzirom da u vrijeme podnošenja zahtjeva, tužitelj
ni njegova supruga nisu bili vlasnici nekretnina, a koje da su prodali upravo da bi
izgradnjom stambenog objekta riješili stambeno pitanje, tuženik da nije mogao
zanemariti mišljenje navedenog ministarstva, no u žalbi da su navedene i druge
činjenice koje utječu na visinu komunalnog doprinosa i to da u predmetnom stanju
nema struje, vode, zatvora, da je isti neuseljiv, odnosno da je riječ o nekretnini
nepodobnoj za stanovanje, pa da je tuženik trebao raspraviti i o takvim žalbenim
navodima, što da je izostalo, uslijed čega da se radi o bitnoj povredi odredbi upravnog
postupka, zbog čega da su osporeni akti pravno neodrživi. Osim toga, prvostupanjsko
tijelo da je trebalo obaviti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske
struke i utvrditi stanje objekta, pa da bi onda provedeno vještačenje bilo osnova za
određivanje visine komunalnog doprinosa, iz čega da je razvidno kako je tužiteljev
zahtjev za obnovu postupka osnovan budući se radi o novim činjenicama i dokazima
koje bi dovele do drugačijeg ishoda postupka. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim
zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja
tuženika i prvostupanjskog tijela, te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na
ponovni postupak, a ujedno je predložio i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora
tužitelju.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako u cijelosti ostaje kod svih
navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, dok je u odnosu na tužbene
navode kojima tužitelj dovodi u pitanje obvezu plaćanja komunalnog doprinosa,
odnosno visinu utvrđene obveze, istaknuo da takvo što nije predmet postupka u smislu
odredbe čl. 123. Zakona o općem upravnom postupku, niti je od utjecaja na obvezu
plaćanja utvrđenog komunalnog doprinosa jer je isti obračunat od strane
prvostupanjskog tijela na temelju dostavljene pravomoćne građevinske dozvole i
pripadajuće joj dokumentacije od strane tijela graditeljstva, a što da je i obveza tijela
prvog stupnja, uslijed čega da nije bilo osnove za obnovu predmetnog upravnog
postupka kao što da je to tijelo i navelo u svom rješenju, kao i tuženik u svom aktu
budući da nisu ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o općem upravnom
postupku koje se odnose na obnovu postupka, slijedom čega je tuženik predložio odbiti
tužbeni zahtjev tužitelja.

U sporu je održana rasprava 4. studenog 2021. godine čime je dana mogućnost
strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o
svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je
pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani
tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je zamjenica
opunomoćenika tužitelja navela kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri
postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno porekla je sve navode odgovora na tužbu
tuženika, pa kako nije imala nikakvih dokaznih prijedloga budući se radi o spornoj
primjeni prava, predložila je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti
usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno poništavaju osporena rješenja tuženika i
prvostupanjskog tijela te predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3 Poslovni broj: 15 UsI-2269/21-6

Konačno, popisala je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna uz prijedlog da
sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.
U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilogom, odgovor na
tužbu tuženika te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz
odgovor na tužbu.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

Naime, prvostupanjskim rješenjemG. S., Upravnog odjela za komunalno
gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno gospodarstvo,
KLASA: UP/I-361-01/20-01/…, URBROJ: 2181/01-11-01/4-20-… od 25. studenog

2020. godine, odbijen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka pravomoćno
okončanog rješenjem o komunalnom doprinosu istog tijela KLASA: UP/I-361-01/18-
01/…, URBROJ: 2181/01-11-01/23-18-… od 18. rujna 2018. godine, to u bitnom što
je u provedenom postupku utvrđeno kako tužitelj ne ostvaruje pravo na oslobađanje
plaćanja komunalnog doprinosa kakvo u vidu ima odredba čl. 12. st. 1. Odluke o
komunalnom doprinosu G. S. („Službeni glasnik G. S.“ broj 39/12-
pročišćeni tekst, 13/13 i 25/15) budući da iz dopisa Ministarstva hrvatskih branitelja
Republike Hrvatske KLASA: 371-01/18-01/…, URBROJ: 522-05/3-1-20-… od 23.
listopada 2020. godine proizlazi da je nesporno utvrđeno kako je tužitelj bio vlasnik
odgovarajućeg stana u S., te da je i njegova supruga vlasnica
stana u S., ., što da sukladno čl. 84. Zakona o hrvatskim
braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji predstavlja zapreku za
ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje, a time i prava na besplatno komunalno
opremanje stana u S., ., te je rješenje donijeto pozivom na odredbu čl.

126. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).
Potom, osporenim rješenjem tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog
odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, KLASA: UP/II
363-03/21-03/…, URBROJ: 2181/1-10/15-21-… od 6. svibnja 2021. godine
postupajući po žalbi tužitelja, odbijena je njegova žalba, te je potvrđeno naprijed
citirano prvostupanjsko rješenje, a u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i
tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da okolnosti na
kojima je tužitelj utemeljio svoj prijedlog za obnovu postupka ne mogu dovesti do
drukčijeg rješenja predmetne upravne stvari, slijedom čega je tuženik to rješenje
ocijenio pravilnim i zakonitim.

Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenjem prvostupanjskog
tijela KLASA: UP/I-361-01/18-01/…, URBROJ: 2181/01-11-01/23-18-… od 18. rujna

2018. godine tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za
rekonstrukciju-nadogradnju stambene građevine na k.č. …/… k.o. S. u iznosu od

64.537,80 kn, kao i da je navedeno rješenje izvršno i pravomoćno.

Nadalje, nije sporno ni da je tužitelj 5. veljače 2020. podnio prijedlog za obnovu
postupka okončanog donošenjem rješenja KLASA: UP/I-361-01/18-01/…, URBROJ:
2181/01-11-01/23-18-… od 18. rujna 2018. godine, u kojem je u bitnom naveo kako
prilikom utvrđivanja komunalnog doprinosa nadležno tijelo nije utvrdilo popust na koji
on ostvaruje pravo s obzirom da je on hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata
zbog čega da ostvaruje popust pri legalizaciji stambenog objekta u visini od 50%, pri
čemu se pozvao na Odluku o komunalnom doprinosu G. S. („Službeni glasnik
G. S.“ broj 39/12-pročišćeni tekst, 13/13 i 25/15), koja činjenica da je tom tijelu
bila poznata, slijedom čega je predložio da se postupak obnovi i izvan snage stavi

4 Poslovni broj: 15 UsI-2269/21-6

rješenje o komunalnom doprinosu, te rješenje o ovrsi i donose novo odgovarajuće
rješenje u kojem će mu biti utvrđen popust od 50%, iz čega je za zaključiti kako je
tužitelj svoj prijedlog utemeljio na odredbi čl. 123. st. toč. 1. Zakona o općem upravnom
postupku.

Međutim, među strankama ovog spora spornim se ukazuje jesu li u konkretnom
slučaju bile ispunjene pretpostavke da se u obnovljenom postupku izmijeni rješenje
prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-361-01/18-01/…, URBROJ: 2181/01-11-01/23-
18-… od 18. rujna 2018. godine, kao i je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i
potpuno utvrđeno te je li primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je li
prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odbilo prijedlog tužitelja, odnosno
tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja,
pa je prijeporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u
cijelosti.

Odredbom čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne
novine, broj 47/09) propisano je da obnova postupka u kojem je doneseno rješenje
protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po
službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna
za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u
vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da
su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem
postupku.

Odredbom čl. 126. st. 1. istog Zakona propisano je da kad nadležno tijelo primi
prijedlog za obnovu postupku dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od
ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako
ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

Stavkom 2. da ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat
će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do
drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.

Odredbom čl. 12. st. 1. Odluke o komunalnom doprinosu G. S.
(„Službeni glasnik G. S.“ broj 39/12-pročišćeni tekst, 13/13 i 25/15) propisano
je da su plaćanja komunalnog doprinosa oslobođeni HRVI iz Domovinskog rata od I.
do X. skupine oštećenja organizma i članovi obitelji poginulog branitelja iz
Domovinskog rata određeni u suglasju sa zakonom kojim se uređuju prava hrvatskih
branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji kada grade odgovarajuću stan
radi svog stambenog zbrinjavanja.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno
postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv
prvostupanjskog rješenja kojim je pak odbijen prijedlog tužitelja za obnovu postupka
pravomoćno okončanog rješenjem o komunalnom doprinosu istog tijela KLASA: UP/I-
361-01/18-01/…, URBROJ: 2181/01-11-01/23-18-… od 18. rujna 2018. godine, ovo
stoga što i ovaj sud drži kako okolnosti, odnosno dokazi koje je tužitelj iznio kao razlog
za obnovu postupka nisu mogle dovesti do drukčijeg rješenja predmetne upravne
stvari, slijedom čega je tužiteljev zahtjev pravilno odbijen, pa ovaj sud zaključuje kako
je osporeni akt tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv
prvostupanjskog rješenja u cijelosti pravilan i zakonit, kao što je pravilno i zakonito
samo prvostupanjsko rješenje, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu
tužitelja.

Glede tužbenih navoda tužitelja u kojima ističe kako je pogrešno stajalište
tuženika da u konkretnom slučaju nema mjesta obnovi postupka, to iz razloga što u
vrijeme podnošenja zahtjeva, tužitelj ni njegova supruga nisu bili vlasnici nekretnina, a

5 Poslovni broj: 15 UsI-2269/21-6

koje da su prodali upravo da bi izgradnjom stambenog objekta riješili stambeno pitanje,
što da upravna tijela nisu smjela zanemariti, pa kako su na takav način postupila da su
osporena rješenja nezakonita, za kazati je kako su predmetni prigovori u cijelosti
neosnovani.

Naime, prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj svoj prijedlog za obnovu
postupka utemeljio isključivo na odredbi čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o općem
upravnom postupku, te je u istom kao novu činjenicu, odnosno kao novi dokaz naveo
da je on hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata zbog čega da ostvaruje popust
pri legalizaciji stambenog objekta u visini od 50%, pri čemu se pozvao na Odluku o
komunalnom doprinosu G. S., koja činjenica da je tom tijelu bila poznata,
slijedom čega je predložio da se postupak obnovi i izvan snage stavi rješenje o
komunalnom doprinosu, te rješenje o ovrsi i donose novo odgovarajuće rješenje u
kojem će mu biti utvrđen popust od 50%

Međutim, takvo što zasigurno ne predstavlja novu činjenicu, odnosno novi
dokaz jer se u smislu odredbe čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o općem upravnom postupku
kao nove činjenice i dokazi smatraju isključivo one činjenice i dokazi koji su već
postojali u trenutku donošenja konačnog upravnog akta, a za koje se nije znalo,
odnosno za koje nije postojala mogućnost da se takvi dokazi upotrijebe, ali okolnost
koju tužitelj apostrofira ne predstavlja novi dokaz ili činjenicu budući da su takve
okolnosti postojale i u vrijeme donošenja rješenja o komunalnom doprinosu, no unatoč
tome prvostupanjsko tijelo je provelo postupak radi utvrđenja činjenica koje bi
eventualno dovele do drugačijeg rješenja premetne upravne stvari, pa je nakon
utvrđenja nepostojanja činjenica, odnosno dokaza za donošenje drugačijeg rješenja,
na temelju odredbe čl. 126. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku odbijen
prijedlog tužitelja.

S prethodnim u vezi, za navesti je kako je u provedenom postupku tijelo prvog
stupnja utvrdilo kako tužitelj ne ostvaruje pravo na oslobađanje plaćanja komunalnog
doprinosa kakvo u vidu ima naprijed citirana odredba čl. 12. st. 1. Odluke o
komunalnom doprinosu G. S. budući da spisu prileže dopis Ministarstva
hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: 371-01/18-01/…, URBROJ: 522-
05/3-1-20-… od 23. listopada 2020. godine iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je nesporno
utvrđeno kako je tužitelj bio vlasnik odgovarajućeg stana u S.,
površine 69,43 m2 kojeg je 2014. prodao M. R. te da je i njegova supruga vlasnica
stana u S., . površine 66,25 m2, što sasvim jasno sukladno čl. 84.
Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji
(Narodne novine, broj 121/17 i 98/19) predstavlja zapreku za ostvarivanje prava na
stambeno zbrinjavanje, a time i prava na besplatno komunalno opremanje stana u
S., ..

Kod prethodno utvrđenog činjeničnog stanja, neprijeporno je da se u
konkretnom slučaju ne radi o novim činjenicama, odnosno dokazima koji bi doveli do
drugačijeg rješenja predmetne upravne stvari, uslijed čega je pravilno postupilo tijelo
prvog stupnja kada je odbilo prijedlog tuženika, te je i tuženik zakonito postupio kada
je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja.

Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kako se tuženik u svom
rješenju nije očitovao o svim žalbenim prigovorima navedenim u žalbi izjavljenoj protiv
prvostupanjskog rješenja, što da predstavlja bitnu povredu postupka, za kazati je kako
sud zaključuje upravo suprotno, odnosno da je tuženik u obrazloženju svog rješenja
otklonio sve bitne žalbene prigovore tužitelja koji mogu biti od utjecaja na zakonitost
prvostupanjskog rješenja, te je jasno, precizno i okolnosno izložio zbog čega je žalba
tužitelja neosnovana, odnosno radi čega je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito,

6 Poslovni broj: 15 UsI-2269/21-6

koje obrazloženje je u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, pa sud nalazi da je tuženikovo
obrazloženje rješenja sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem
upravnom postupku.

Nadalje, u cijelosti su bespredmetni tužbeni navodi tužitelja koji se odnose na
komunalnu opremljenost nekretnine za koju je utvrđena obveza plaćanja komunalnog
doprinosa i to da u stanu nema struje, vode, zatvora, da je isti neuseljiv, odnosno da
je riječ o nekretnini nepodobnoj za stanovanje, pa da je prvostupanjsko tijelo trebalo
obaviti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke i utvrditi
stanje objekta, ovo najprije iz razloga što takve okolnosti tužitelj uopće nije istaknuo u
svom prijedlogu za obnovu postupka, pa kako je nadležno tijelo vezano navodima iz
takvog prijedloga, potpuno je jasno da se o takvim navodima nije moglo ni očitovati, a
koji zasigurno ne predstavljaju nove činjenice ili dokaze kakve u vidu ima odredba čl.

123. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku.

Osim toga, ovakvim navodima tužitelj zapravo dovodi u pitanje samu obvezu
plaćanja komunalnog doprinosa, odnosno visinu utvrđene obveze, međutim takvo što
također nije bilo predmet postupka koji je prethodio ovom sporu jer je predmet
postupka bio isključivo prijedlog tužitelja za obnovu postupka podnesen u smislu
odredbe čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku, slijedom čega
ovakvi navodi ne mogu biti od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenih rješenja, s
tim da je za nadodati kako predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti
rješenja kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, koje je pak
izvršno i pravomoćno, već je predmet istog ocjena zakonitosti prvostupanjskog
rješenja kojim je odbijen tužiteljev prijedlog za obnovu postupka, kao i akta tuženika
kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv tog rješenja.

Također, iako to nije predmet ovog spora, za navesti je i kako je komunalni
doprinos u kojem je donijeto rješenje u odnosu na koje je tužitelj podnio prijedlog za
obnovu postupka, obračunat od strane prvostupanjskog tijela na temelju dostavljene
pravomoćne građevinske dozvole i pripadajuće joj dokumentacije od strane nadležnog
tijela, nakon čega je tijelo pravog stupnja utvrdilo predmetnu obvezu, kao i samu visinu
komunalnog doprinosa.

Zaključno, sud nalazi potrebnim nadodati kako tužitelj u svom prijedlogu za
obnovu postupka okolnost na kojoj je prijedlog utemeljio nije učinio vjerojatnom, kod
kojeg stanja stvari je prvostupanjsko tijelo zapravo trebalo na temelju odredbe čl. 126.
st. 1. Zakona o općem upravnom postupku odbaciti njegov prijedlog za obnovu
postupka, no unatoč time tijelo prvog stupnja se upustilo u utvrđivanje radi li se
konkretnom slučaju o novim činjenicama, odnosno dokazima koji bi doveli do
drugačijeg rješenja predmetne upravne stvari, a nakon utvrđenja da se o tome ne radi,
na temelju odredbe čl. 126. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku odbilo je
prijedlog tužitelja, no sud ne nalazi da je time povrijeđen zakon na štetu tužitelja, niti je
takva okolnost od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja budući je na opisani način,
odnosno time što je meritorno odlučeno o njegovom prijedlogu, tužitelj zapravo
ostvario veća prava od onih propisanih mjerodavnom odredbom istog Zakona.
Slijedom iznijetog, sud cijeni osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela
zakonitima, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila
postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno
primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni
prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u
ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje

7 Poslovni broj: 15 UsI-2269/21-6

ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi
čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev
tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja
izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev
tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom
troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci
rješenja.

U Splitu, 12. studenog 2021. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba
u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog
suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje
Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja I. T. i B. M., odvjetnicima u
S., uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Splitsko-dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za zaštitu okoliša,
komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2, uz zapisnik
od 4. studenog 2021., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.

Rj./

1. Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

2. Spis u kalendar 30 dana.