Poslovni broj: 78 Pž-890/2020-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-890/2020-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja M.L. P. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. D. M. i Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika C. O. d.d., OIB … Z., radi isplate iznosa od 28.853,31 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-823/18 od 18. prosinca 2019., 12. studenog 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-823/18 od 18. prosinca 2019. u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-823/18 od 18. prosinca 2019. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 28.853,31 kn (točka I. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke), te je odbijeni tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka III. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio da je tužitelj skrivio nesreću svojom nepropisnom vožnjom, zbog čega nema elemenata za naknadu štete iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, i 29/18; dalje: ZOO).

 

2. Protiv točaka I. i II. izreke navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. U bitnome navodi kako je sud naveo kako poklanja vjeru iskazima svjedoka i vještaka, a upravo iz iskaza te nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je brzina kretanja tužitelja bila primjerena konfiguraciji kolnika i radnji skretanja, te da osiguranik tuženika nije postavio odgovarajuću signalizaciju kojom bi označio razdjelnik na koji je naletio tužitelj. Pri tome ukazuje i kako je tužitelj uskladio svoj zahtjev s nalazom vještaka, te isti umanjio za 25%, odnosno za omjer odgovornosti vozača tužitelja. Stoga smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je pogrešna i odluka o troškovima postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn. Zbog svega navedenog, predmetna je žalba ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi tuženik ne poziva na neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. 5. i 10. ZPP-a.

 

7. Međutim, obrazloženje presude djelomično je u suprotnosti s ispravama u spisu, pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.

11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj.

 

8. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi kako je povjerovao vještaku i svjedocima, te da iz provedenih dokaza proizlazi kako se vozač tužitelja kretao neprimjerenom brzinom (jer su se otvorili zračni jastuci). Stoga prvostupanjski sud smatra kako, unatoč činjenici da razdjelnik nije bio označen odgovarajućom prometnom signalizacijom, a koju je bio dužan postaviti osiguranik tuženika, odgovornost za predmetni štetni događaj leži na strani vozača tužitelja koji je trebao i mogao razdjelnik uočiti te radnju skretanja obaviti puno manjom brzinom pri čemu ne bi došlo do udara u razdjelnik te time oštećivanja vozila. Suprotno ovakvim navodima suda, vještak je na ročištu 12. studenog 2019. izričito izjavio kako se tužitelj u svakom slučaju kretao brzinom primjerenom konfiguraciji kolnika i radnji skretanja.

 

9. Sukladno odredbi čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, drugostupanjski sud može odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu odnosno istu preinačiti čak i u slučaju postojanja bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze.

 

10. S obzirom na to da se, prema mišljenju ovog suda, bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i dokaza koje se nalaze u spisu, ova odluka temelji se na cijelom spisu, a ne samo na sadržaju pobijane odluke.

 

11. Da bi postojala odgovornost za naknadu štete prema odredbama čl. 1045. i 1046. ZOO-a moraju se kumulativno ispuniti sve pretpostavke, a to su postojanje oštećenog i štetnika; štetne radnje štetnika; štete; uzročne veze između štetne radnje i štete i protupravnosti same radnje koja je dovela do štete.

 

12. U ovom konkretnom slučaju nije sporno da je osiguranik tuženika, sukladno propisima, trebao postaviti odgovarajući prometni znak kojim bi upozorio sudionike u prometu, čime bi povećao mogućnost uočavanja razdjelnika, a što nije učinjeno. Dakle, na strani tuženika postoji štetna radnja i njena protupravnost, pri čemu sama šteta i njena visina nisu sporni.

 

13. Međutim, prema mišljenju ovog suda tijekom postupka nije dokazana uzročna veza između štetne radnje tuženika i same štete. Naime, u svom je pisanom nalazu i iskazu na ročištu vještak naveo da je, u konkretnom slučaju, vozač tužitelja mogao uočiti predmetni razdjelnik na dovoljnoj udaljenosti, te da je kretanjem na tehnički dovoljnom bočnom razmaku mogao izbjeći nastanak nesreće (a prostora je bilo dovoljno).

 

14. Dakle, činjenica da je tuženik propustio postaviti odgovarajući prometni znak u ovom konkretnom slučaju nije bila u uzročnoj vezi sa samom štetom, jer je vozač i bez tog znaka mogao uočiti razdjelnik i propisnom vožnjom izbjeći nastanak štete. Ovo posebno imajući u vidu iskaz vozača, koji navodi da je, prije samog skretanja, propustio dva vozila, pa je i prema mišljenju ovog suda nedvojbeno imao vremena uočiti razdjelnik te prilagođenom vožnjom izbjeći nastanak štete.

 

15. Nadalje, činjenica da je tuženik umanjio svoj tužbeni zahtjev za 25% nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost same presude, jer se takvom smanjenju tuženik izričito usprotivio.

 

16. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, pozivajući se na odredbu čl. 1045. ZOO-a.

 

17. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj: 142/12, 104/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

 

18. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

 

19. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu.

 

Zagreb, 12. studenog 2021.

 

Sudac

Mladen Šimundić