1                             Posl. broj: 4 P-329/2019-59

 

                    

    REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

          Pazin, Dršćevka 1

 

 

 

Posl. broj: 4 P-329/2019-59

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB:…, zastupane po Odvjetništvu, protiv tuženika G. P., P., OIB:…, zastupanom po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. B. i A. S., odvjetnicima u P., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 05. listopada 2021. godine u nazočnosti zakonskog zastupnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 12. studenog 2021. godine, objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

                           

I. Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica nekretnina označenih kao k.č. br. 2596/1, površine 13515 m2 i k.č. br. 2596/2, površine 1795 m2, obje upisane u zk ul. 3524 k.o. P., u 1/1 dijela, temeljem zakona, slijedom čega je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva sa nekretnina označenih kao k.č. br. 2596/1, površine 13515 m2 i k.č. br. 2596/2, površine 1795 m2, obje upisane u zk ul. 3524 k.o. P., u 1/1 dijela uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice Republike Hrvatske na nekretnine označene kao k.č. br. 2596/1, površine 13515 m2 i k.č. br. 2596/2, površine 1795 m2, obje upisane u zk ul. 3524 k.o. P., u 1/1 dijela, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati parnični trošak u iznosu od 6.000,00 kn (šesttisućakuna), u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je 10. studenog 2016. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva.

 

              2. U tužbi navodi da se k.č. 1043/51, k.o. P., stara izmjera, na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90), 16. listopada 1990. godine, nalazila u šumskogospodarskoj osnovi i u naravi je bila šuma i šumsko zemljište, odnosno bila je obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, u Gospodarskoj jedinici B., slijedom čega je temeljem zakona postala vlasništvo Republike Hrvatske.

 

              3. Prilikom osnivanja odnosno obnove zemljišne knjige za k.o. P., od nekretnine stare izmjere djelomično je nastala nekretnina nove izmjere i to k.č. 2596, k.o. P.. Ista je u postupku osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. P. bila upisana u z.k.ul. 2513 kao društveno vlasništvo s pravom korištenja ŠGH I. B., OOUR Š. P..

 

              4. U predmetu Općinskog suda u Poreču posl. broj: Z-123/94 predmetna nekretnina je upisana kao vlasništvo G. P.. Uvidom u Geoportal utvrđeno je da nekretnina danas predstavlja šumu odnosno neizgrađeno šumsko zemljište, odnosno na istoj se ne nalaze nikakvi objekti, osim neznatnog, graničnog dijela na kojem se nalazi put.

 

              5. Člankom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. godine mijenjan je čl. 18. Zakona o šumama (Narodne novine broj 54/83, 32/8, 47/89) na način da je u stavku 1. propisano da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim onih u privatnom vlasništvu, vlasništvo Republike Hrvatske.

 

              6. Slijedom navedenog, upis prava vlasništva u korist G. P. na predmetnoj nekretnini je pravno nevaljan.

 

              7. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je k.č. 2596, k.o. P., vlasništvo Republike Hrvatske.

 

              8. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              9. Tuženik smatra da potvrda Hrvatskih šuma, na kojoj tužiteljica temelji tužbeni zahtjev, nije javna isprava, te prigovora točnosti navoda sadržanih u toj potvrdi. Osporava da bi predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. godine bila uključena u šumskogospodarsku osnovu za Gospodarsku jedinicu B., a također osporava da je postojeća šumskogospodarska osnova donesena u propisanom postupku obzirom da se program za gospodarenje šumama morao donijeti uz suglasnost općinske skupštine, a koje suglasnosti u konkretnom slučaju nije bilo.

 

              10. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

 

              11. U tijeku postupka k.č. 2596, k.o. P., je cijepana na k.č. 2596/1 i k.č. 2596/2 shodno čemu je tužiteljica u podnesku od 13. siječnja 2020. godine ispravila tužbeni zahtjev na načina da su istim sada obuhvaćene k.č. 2596/1 i k.č. 2596/2 umjesto ranije k.č. 2596.

 

12. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 4-5 spisa, očitovanje HŠ na listu 6-11 spisa, izvod iz arkod preglednika na listu 12 spisa, povijesni zemljišnoknjižni izvadci na listu 13-31, 64-72, 93-97, 112, 120-147,  169-186  spisa, uvjerenje DGU na listu 32-33 spisa, izvod iz zemljišne knjige na listu 51-52  spisa, zapisnik RZ-1871 na listu 98-109 spisa, izvod iz geoportala na istu 113-114, preslik posjedovnog lista na listu 162-165 spisa, uvjerenje DGU na listu 166 spisa, dopis Općinskog suda u Pazinu na listu 188 spisa, ŠGO B. na listu 193 spisa, dopis Hrvatskih cesta na listu 195-196 spisa, očitavanje o statusu prometne površine na listu 197, lokacijska dozvola sa izmjenom na listu 198-204 te 212-216 spisa, potvrda glavnog projekta sa izmjenom na listu 206-211 spisa, potvrda o izmjeni i dopuni glavnog projekta na listu 217-219 spisa, uporabna dozvola na listu 220-222 spisa.

 

              13. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

              14. K.č. 2596, k.o. P., u zemljišnim je knjigama bila označena kao pašnjak, površine 15310 m2 (z.k. izvadak na listu 13 do 16 spisa).

 

              15. Navedena čestica formirana je u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. P., 30. ožujka 1985. godine (list 137 do 147 spisa).

 

              16. K.č. 2596 formirana je od dijela čestica ranijih oznaka k.č. 1043/50 i k.č. 1043/51 (uvjerenje na listu 166 spisa).

 

              17. Uvidom u dopis Hrvatskih šuma od 08. srpnja 2014. godine (list 6 do 11 spisa) te Program gospodarenja za gospodarsku jedinicu B., važeći od 1982. do 1991. godine (priložen na CD-u na listu 193 spisa, strana 147) utvrđeno je da je samo k.č. 1043/51 bila obuhvaćena tim programom, no ne i k.č. 1043/50.

 

18. Sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/90) šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, pa sve nekretnine koje su na dan 16.10.1990., kada je navedeni zakon stupio na snagu, imale status šuma tj. na kojima je bila šuma ili šumsko zemljište, temeljem zakona postale su vlasništvo Republike Hrvatske. Na toj pravnoj osnovi tužiteljica temelji tužbeni zahtjev.

 

19. Po shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odluci posl. broj: Rev-450/11 od 11. siječnja 2012. godine, kao i u mnogim kasnijim odlukama, a koje prihvaća i ovaj sud, irelevantno je da li se šuma ili šumsko zemljište na dan 16. listopada 1990. godine nalazilo u zoni građevinskog područja ili izvan nje. Ključno je da se radi o nekretnini koja se na dan 16. listopada 1990. godine vodila kao društveno vlasništvo te da se nalazila u šumskogospodarskoj osnovi.

 

20. Što se tiče utvrđenja da se radilo o šumi odnosno šumskom zemljištu dokazi dostavljeni na tu okolnost jesu dopis Hrvatskih šuma od 08. srpnja 2014. godine (list 6 do 11 spisa) te Program gospodarenja za gospodarsku jedinicu B., važeći od 1982. do 1991. godine (priložen na CD-u na listu 193 spisa, strana 147), uvidom u što je utvrđeno da je samo k.č. 1043/51 bila dio šumskogospodarske osnove Programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu B., koja je važila od 1982. do 1991. godine, no ne i k.č. 1043/50.

 

21. Naime, za svaku nekretninu koja se nalazila u tom programu djeluje oboriva predmnijeva da se radi o šumi odnosno šumskom zemljištu. U ovom postupku navedena predmnijeva nije oborena u odnosu na k.č. 1043/51. U odnosu na k.č. 1043/50 iz izvedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi da se radi o šumi odnosno šumskom zemljištu, a teret dokaza je bio na tužiteljici.

 

22. Naime, k.č. 2596, k.o. P., nije mogla biti navedena u Programu gospodarenja za gospodarsku jedinicu B., koji je važio od 1982. do 1991. godine, obzirom je navedena čestica formirana tek 1986., a taj je program izrađen nekoliko godina prije. Međutim, kako je navedena čestica formirana od k.č. 1043/51 i k.č. 1043/50, koje su egzistirale u vrijeme kada je izrađen navedeni program, onda, da bi se moglo utvrditi da je k.č. 2596, k.o. P., vlasništvo tužiteljice sukladno 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/90), bilo je potrebno dokazati da su i k.č. 1043/51 i k.č. 1043/50 bile šuma odnosno šumsko zemljište na dan 16. listopada 1990. godine. Kako je tužiteljica taj status dokazivala na način da je tvrdila da se radi o nekretninama koje su obuhvaćene Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu B., koji je važio od 1982. do 1991. godine, to je onda navedeno moguće utvrditi samo u odnosu na k.č. 1043/51, ne i u odnosu na k.č. 1043/50 obzirom da ova druga nije obuhvaćena navedenim programom, a drugi dokazi na tu okolnost nisu predlagani (npr. vještačenje).

 

23. Dakle, u dokaznom postupku je utvrđeno da je k.č. 1043/51 bila dio tog programa pa se ima smatrati šumom odnosno šumskim zemljištem dok za k.č. 1043/50 nije utvrđeno da je bila dio tog programa pa se ne može smatrati šumom odnosno šumskim zemljištem. U odnosu na k.č. 1043/50 nije predloženo izvođenje drugih dokaza na okolnost da radi o šumi odnosno šumskom zemljištu. Naime, u odnosu na k.č. 1043/51 nije oborena predmnijeva da se radi o šumi odnosno šumskom zemljištu obzirom je obuhvaćena Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu B., koji je važio od 1982. do 1991. godine. Tu predmnijevu nisu oborili ni navodi tuženika da taj program nije izrađen sukladno propisima (zbog nedostatka suglasnosti općinske skupštine – list 88 spisa). Naime, ovaj sud nije nadležan za prosuđivati valjanost tog programa pa dok drugo nadležno tijelo ne donese odluku o nevaljanosti tog programa isti se ima uzeti kao valjani.

 

24. Obzirom je tužiteljica tvrdila da je k.č. 2596, k.o. P., vlasništvo Republike Hrvatske jer je na dan 16. listopada 1990. godine bila šuma odnosno šumsko zemljište i to zato jer je k.č. 1043/51 na taj dan bila dio šumskogospodarske osnove (nesporno je da se ista vodila kao društveno vlasništvo) to je tužiteljica to isto trebala dokazati i u odnosu na k.č. 1043/50. Kako u odnosu na k.č. 1043/50 nije predložen niti izveden niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi da je i ta čestica na dan 16. listopada 1990. godine bila šuma odnosno šumsko zemljište to se sada to isto ne može utvrditi ni u odnosu na k.č. 2596, k.o. P., jer da bi se u odnosu na istu moglo utvrditi da je na dan 16. listopada 1990. bila šuma odnosno šumsko zemljište to je prethodno to isto trebalo utvrditi u odnosu na k.č. 1043/51 i k.č. 1043/50, od kojih je ta čestica formirana, a sve kraj činjenice da program gospodarenja ne sadrži podatke o k.č. 2596 jer ista nije ni postojala u vrijeme izrade tog programa.

 

25. Slijedom navedenog, nije moguće utvrditi da je k.č. 2596, k.o. P., vlasništvo Republike Hrvatske sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/90).

 

26. Međutim, sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva.

 

27. K.č. 2596, k.o. P., formirana je 30. ožujka 1985. godine, te je upisana u z.k.ul. 2513, sa kulturom pašnjak, površine 15310 m2, i to kao društveno vlasništvo s pravom korištenja: ŠHG I. B., OOUR, Š. P., da bi se 24. siječnja 1994. godine otpisala iz tog z.k.ul. i pripisala u z.k.ul. 2513, kao vlasništvo G. P. (povijesni z.k. izvadak na listu 13 do 31 spisa).

 

28. U čl. 2. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 34/91., 26/84. i 78/93., dalje: ZPZ) propisano je da se, između ostalog, poljoprivrednim zemljištem smatra i pašnjak. Člankom 3. st. 1. ZPZ-a propisano je da poljoprivredno zemljište koje je na dan stupanja na snagu tog zakona (23. srpnja 1991. godine) u društvenom vlasništvu postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

 

29. Nije sporno da se k.č. 2596, k.o. P., na dan 23. srpnja 1991. godine vodila kao društveno vlasništvo.

 

30. Za utvrđenje smatra li se neko zemljište poljoprivrednim zemljištem u smislu odredbe čl. 2. st. 2. ZPZ-a, ključno je, da li je u trenutku stupanja na snagu tog zakona (23.07.1991.) to zemljište bilo izgrađeno ili neizgrađeno. Stoga, zemljište koje se nalazi unutar granice građevinskog područja, a koja granica je određena dokumentom prostornog uređenja može biti poljoprivredno zemljište u smislu čl. 2. st. 2. ZPZ-a pod uvjetom da je ono neizgrađeno, bez obzira na činjenicu da je ono istodobno i građevinsko zemljište sukladno odredbi čl. 94. Zakona o prostornom uređenju i korištenju građevinskog zemljišta (Narodne novine broj 14/73 i 15/79). To proizlazi i iz odredbe čl. 2. st. 2. ZPZ-a prema kojoj se poljoprivrednim zemljištem u smislu tog zakona smatra i neizgrađeno građevinsko zemljište (osim neizgrađenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri).

 

31. Prema tome, je li neko zemljište poljoprivredno zemljište sukladno čl. 2. st. 2. ZPZ-a jest stanje zemljišta to jest da li je ono u trenutku stupanja na snagu tog zakona (23. srpnja 1991. godine) bilo izgrađeno ili neizgrađeno, a ne da li je unutar ili izvan granica građevinskog područja. Ako je u trenutku stupanja na snagu tog zakon to zemljište bilo neizgrađeno, ono se smatra poljoprivrednom zemljištem prema odredbi čl. 2. st. 2. ZPZ-a te prema čl. 3. st. 1. istog zakona to zemljište je ex lege u vlasništvu Republike Hrvatske.

 

32. K.č. 2596, k.o P., nije ni danas izgrađena, pa tako nije bila izgrađena ni 23. srpnja 1991. godine (uvidu u izvode sa geoportala – list 113 i 114 spisa), i neovisno o tome što danas jedan njezin manji dio čini dio ceste (k.č. 2596/2).

 

33. Da je k.č. 2596, k.o. P. na dan 23. srpnja 1991. godine bila pašnjak proizlazi iz zemljišnih knjiga odnosno izvadaka iz zemljišne knjige gdje se navedena čestica vodi kao pašnjak. Naime, temeljem čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. U ovom postupku nije dokazano da su u javnoj ispravi – zemljišnoknjižnim izvadcima neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP).

 

34. Obzirom na navedeno k.č. 2596, k.o. P., je vlasništvo Republike Hrvatske temeljem čl. 3. st. 1. ZPZ-a i nije smjela biti upisana kao vlasništvo tuženika.

 

35. Nakon pokretanja ovog postupka, i to 18. listopada 2018. godine, k.č. 2596, k.o. P., cijepana je na k.č. 2596/1, pašnjak, površine 13515 m2 i k.č. 2596/2, pašnjak, površine 1795 m2 (povijesni z.k. izvadak na listu 64 do 72 spisa).

 

36. Neovisno o cijepanju, čestice koje su formirane od k.č. 2596 slijede njezinu sudbinu, pa kako je u odnosu na k.č. 2596 utvrđeno da je vlasništvo Republike Hrvatske to isto vrijedi i u odnosu na k.č. 2596/1 i k.č. 2596/2. Obzirom na to tužbeni je zahtjev osnovan u cijelosti.

 

37. To sve bez obzira što iz dokumentacije dostavljene na listovima 195 do 222 spisa proizlazi da k.č. 2596/2 danas u naravi predstavlja dio nerazvrstane ceste u naselju P., i to dio rotora S. Š., NC PO – 180. Odredbom čl. 101. Zakona o cestama (Narodne novine 84/2011, 18/2013, 22/2013, 148/2013, 92/2014 i 110/2019, dalje: ZC) je propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. U čl. 102. st. 2. istog zakona propisano je da se nerazvrstana cesta upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Obzirom na navedeno, k.č. 2596/2, k.o. P., će se na zahtjev ovlaštene osobe (u pravilu to će biti tuženik) upisati kao vlasništvo tuženika, sukladno čl. 102. st. 2. ZC-a,  bilo nakon provedbe upisa tužiteljice na toj čestici, ili prije, ako tužiteljica predloži brisanje zabilježbe ovog spora odnosno ako se zabilježba izbriše po službenoj dužnosti. Sud, u ovom postupku, ne može naložiti takav upis jer isto nije predmet tužbenog zahtjeva niti je postavljen protutužbeni zahtjev.

 

38. Tužiteljica potražuje za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe, podneska od 13. siječnja 2020. godine, te za pristup ročištima 14. siječnja 2020. godine, 26. svibnja 2020. godine, 7. travnja 2021. godine te 05. listopada 2021. godine, za svaku radnju po 1.000,00 kn.

 

39. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Obzirom na navedeno sud je obvezao tuženika da tužiteljici u cijelosti plati troškove ovog postupka.

 

40. Obzirom na vrijednost predmeta spora od 10.001,00 kn i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) tužiteljici za svaku poduzetu radnju pripada 1.000,00 kn.

 

41. Tužiteljici se priznaje za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 1.000,00 kn prema Tbr. 28., za sastav tužbe iznos od 1.000,00 kn prema Tbr. 7.1., za pristup ročištu 14. siječnja 2020. godine, 26. svibnja 2020. godine, 7. travnja 2021. godine te 05. listopada 2021. godine iznos od 1.000,00 kn po ročištu, prema Tbr. 9.1., obzirom se na istima raspravljalo o glavnoj stvari i/ili su se izvodili dokazi, ukupno 6.000,00 kn. Tužiteljici se ne priznaje trošak za sastav podneska od 13. siječnja 2020. godine obzirom je isti dostavljen na sud dan prije nego je održano ročište na koje je pristupila i tužiteljica pa nije bilo potrebno posebno sastavljati podnesak već je njegov sadržao mogao i trebao biti iznesen na tom ročištu.

 

42. Ukupno tužiteljici je priznato na ime troškova postupka iznos od 6.000,00 kn koji iznos će podmiriti tuženik, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

43. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Pazinu, 12. studenog 2021. godine.

 

                                                                                                                Sutkinja:

                                                                                                                Tijana Licul

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

             

DNA:

              1. Tužiteljici putem Odvjetništva na broj: P-DO-50/2016

              2. Pun. tuženika