Poslovni broj Gž Ovr-449/2021-2

             

 

 

 

 

             

                           

              Poslovni broj Gž Ovr-449/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o. iz Z., OIB: ..., protiv ovršenika Z. V. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. P., odvjetniku iz Z., radi naplate, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-428/2021-2 od 11. ožujka 2021., ispravljenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-428/2021-4 od 22. ožujka 2021., 11. studenoga 2021.

 

 

r i j e š i o     j e

 

              I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-428/2021-2 od 11. ožujka 2021., ispravljenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-428/2021-4 od 22. ožujka 2021.

 

              II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim rješenjem od 22. ožujka 2021. u točki 1. izreke odbijen je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao neosnovan, dok je točkom 2. izreke odbijen prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, kao neosnovan.

 

2. Rješenjem od 22. ožujka 2021. ispravljeno je rješenje od 22. ožujka 2021., na način da u uvodu umjesto datuma donošenja odluke 11. ožujka 2020., treba ispravno pisati 11. ožujka 2021., kao i da se u naslovu izostavljaju riječi „i zaključak“.

 

3. Protiv rješenja od 11. ožujka 2021. žalbu podnosi ovršenik pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona(„Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje OZ), predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili podredno preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je ovršenik 19. veljače 2021. podnio prijedlog za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice, navodeći da je ista osnova za plaćanje već ranije isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20; dalje ZPONS), pa da se ne može ponovno tražiti izravna naplata na temelju iste osnove za plaćanje, a što da je i u skladu sa zaključkom usvojenim na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenoga 2019. prema kojem nije dopušten prijedlog da Fina, nakon što je, na temelju odredbe članka 12. ZPONS-a, prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno isto rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno toj osnovi.

 

6. U odnosu na navedeni prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, prvostupanjski sud utvrđuje isti neosnovanim, primjenom odredbe članka 210. OZ-a, uz obrazloženje da se navedeni zaključak usvojen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenoga 2019., u konkretnom slučaju ne može primijeniti, budući da osnova za plaćanje nije rješenje o ovrsi koje je, kao osnova za plaćanje ranije bila zavedena u Očevidniku osnova za plaćanje, već zadužnica koja se kao osnova za plaćanje može ponovno uvrstiti u Očevidnik osnova za plaćanje, odnosno može se, na temelju iste zadužnice, ponovno tražiti izravna naplata putem Fina-e.

 

7. U odnosu na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate prvostupanjski sud zaključuje da isti nije osnovan, budući da nije ispunjena niti jedna pretpostavka iz odredbe članka 65. stavka 1. točke 1. – 10. OZ-a, a niti je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

 

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na povrede iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi članka 21. stavka 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje kako donošenjem pobijanog rješenja niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba tog zakona nije ostvarena.

 

              9. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odbio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate.

 

              10. Naime, i prema stavu ovoga suda, a suprotno žalbenim navodima ovršenika, činjenica da je osnova za plaćanje u postupku izravne naplate ranije isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, ne sprječava ovrhovoditelja da tu istu osnovu za plaćanje ponovno podnese Fina-i na naplatu, a niti je takva nemogućnost ponovnog podnošenja osnove za plaćanje propisana odredbama ZPONS-a.

 

              11. Žalbeni navodi ovršenika kojima ističe da se ranije navedeni zaključak odnosi na sve slučajeve provedbe ovrhe na novčanim sredstvima putem Fina-e, neovisno radi li se u sudskoj ili izvansudskoj ovrsi nisu osnovani, budući da je u istom jasno navedeno da se odnosi na situaciju kada je rješenje o ovrsi donio sud u ovršnom postupku (sudska ovrha), odnosno kada je osnova za plaćanje donesena u ovršnom postupku pred sudom, u kojem slučaju nije dopušten ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje u okviru istog ovršnog postupka.

 

              12. Naime, isknjiženje rješenja o ovrsi donesenog u ovršnom postupku pred sudom povlači za sobom određene posljedice propisane OZ-om, odnosno nastupanje nemogućnosti provedbe ovrhe, a posljedično tome i obustavu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika i početak tijeka roka za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, te bi u slučaju ponovnog upisa rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje kod Fina-e, sprječavalo nastupanje posljedica propisanih zakonskim odredbama kojima je uređena sudska ovrha. Međutim, pritom valja naglasiti da u takvoj situaciji, kada bi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika bila obustavljena iz razloga isknjiženja rješenja o ovrsi iz Očevidnika osnova za plaćanje, to ne bi sprječavalo ovrhovoditelja da podnese novi prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, odnosno da pokrene novi ovršni postupak radi naplate iste novčane tražbine.

 

              13. Isto tako, izvansudska ovrha pokreće se podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Fina-i, pa kada Fina, primjenom odredbe članka 12. ZPONS-a, osnovu za plaćanje (u konkretnom slučaju zadužnicu), isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćanje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već je potrebno da ovrhovoditelj podnese novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno da pokrene novi postupak izvansudske ovrhe, radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje.

 

              14. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, budući da ovršenik ni ne navodi da je udovoljeno nekom od razloga iz odredbe članka 65. stavka 1. točke 1. – 8. OZ-a, a niti je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

 

15. Slijedom obrazloženog, valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i rješenje prvostupanjskog suda potvrditi na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

16. Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-428/2021-4 od 22. ožujka 2021. kojim je ispravljeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-428/2021-2 od 11. ožujka 2021. kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

17. Ovršenik nije uspio sa žalbom, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja, te je zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

 

 

U Rijeci, 11. studenoga 2021.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić