Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ
Dračevac

Poslovni broj: Pr-909/2021-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg-Ćurić, kao sucu
pojedincu, a na prijedlog sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari tužiteljice
N. M. iz T., OIB:…, zastupane po
punomoćniku B. D., odvjetniku u S., protiv
tuženika O. š. P. B., T.,
OIB: …, zastupane po ravnateljici E. B., prof., radi isplate,
nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika
tužiteljice K. Š., odvjetničke vježbenice kod odvjetnika B. D.,
odvjetnika iz S. i zakonske zastupnice tuženika prof. E. B.,
ravnateljice, zaključene 21. listopada 2021., objavljene 11. studenog 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku O. š. P. B., T., OIB: …, da tužiteljici N. M. iz T.,
OIB: ….isplati iznos od 7.266,59 kn (slovima:
sedamtisućadvijestotinešezdesetšest kuna i pedesetdevet lipa) zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 520,79 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;
-na iznos od 524,55 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
-na iznos od 528,24 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
-na iznos od 518,43 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
-na iznos od 509,56 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
-na iznos od 529,53 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
-na iznos od 513,08 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
-na iznos od 518,53 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
-na iznos od 510,53 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
-na iznos od 515,88 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
-na iznos od 498,24 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
-na iznos od 528,82 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
-na iznos od 522,76 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;
-na iznos od 527,65 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom
pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim

2 Poslovni broj: Pr-909/2021-11

odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje:
ZOO) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice N. M. iz T.,
, OIB: …5 u dijelu kojim je zatražen iznos od 0,29 lipa (preko
iznosa od 7.266,59 kn do iznosa od 7.266,88 kn).

III. Nalaže se tuženiku O. š. P. B., T., OIB: …, da tužiteljici N. M. iz T.,
OIB: …naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn
(slovima: jednutisućuosamstotinasedamdesetpet kuna) sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 11. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok
se za više zatraženo odnosno za iznos od 1.125,00 kn (preko iznosa od 1.875,00 kn
do iznosa od 3.000,00 kn) zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija kao
neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 8. siječnja 2021. podnijela tužbu u kojoj navodi da je u
utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu
odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje,
navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih
službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim
Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i
to po 6% u 2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa recesije Vlada Republike
Hrvatske i Sindikati sklopili su Dodatak Sporazumu 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak
Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. za iznos od

5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. odgođeno
sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazumu
ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim
službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Nadalje navodi da su dana

26. listopada 2011. su također između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih
službi sklopljeni i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće (dalje:
IDDS), usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011, a koji dokument
predstavlja osnovu predmetne tužbe. Prema čl. XI. st. 4. IDDS-a ugovoreno je
trajanje istog pet godina, a sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih
ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu
istekla 26. siječnja 2017. Također ističe kako su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati
javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i Vjerodostojno tumačenje Izmjena, a radi
pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. istih. Tužiteljica navodi da je
odredbom iz čl. III. Izmjena ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim
službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji
Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

3 Poslovni broj: Pr-909/2021-11

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene
prema ovim Izmjenama. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za
statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo
tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju

2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4.
rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog
BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u
trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i
procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015., te obzirom da aritmetička
sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%, krajem 2015. ispunjen
je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni
relevantni podaci DZS-a. Slijedom iznesenog, tužiteljica za razdoblje od prosinca
2015. do zaključno siječnja 2017. potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno

7.266,88 kn (u zbroju pojedinačnih mjesečnih iznosa 7.266,59 kn), uvećano za
zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće,
te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je, u bitnom, naveo kako nije sporno da je
tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu te da je između Vlade
Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja,
Nezavisnog sindikata u srednjim školama Hrvatske te sindikata hrvatskih učitelja

25.studenog 2006. sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanja i
znanosti, a dana 26. listopada 2011., kao i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama te da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka
sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost,
pravnu narav, obveznost a potom i sadržaj Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o
osnovnici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer su iste potpisane od
sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.
studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja 2009. potpisali predstavnici
osam sindikata. Pri tome ne spori da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. parafirao i osmi predstavnik
sindikata. Osim toga smatra da Sporazum o osnovici plaća u javnim službama od 23.
studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 13.
svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim
službama od 26. listopada 2011. predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog
prava, te nemaju snagu kolektivnog ugovora. To stoga što isti nisu bili sklopljeni na
zakoniti način budući njihovu sklapanju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u
smislu Zakona o radu jer poslodavac prilikom sklapanja istih nije pregovarao s
pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s
predstavnicima određenih sindikata, koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim
sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog
vijeća. Budući citirani akti nemaju snagu kolektivnog ugovora to niti njihove odredbe
nemaju normativni učinak, odnosno ne sadrže pravna pravila koja bi se neposredno
primjenjivala na sve zaposlene, zbog čega smatra da ne postoji subjektivno utuživa
obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama prema tim
aktima, a samim tim niti tužiteljica, kao radnica zaposlena kod tuženika ne može biti
aktivno legitimirana potraživati u sudskom postupku prava iz tih akata. Nadalje,

4 Poslovni broj: Pr-909/2021-11

navodi da se plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim
službama (Narodne novine broj: 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim
službama (Narodne novine broj: 39/09 i 124/09). Zakonom o osnovici plaće u javnim
službama u čl. 2. propisano je da se plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim
ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni
ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se
uređuje posebnom odlukom Vlade RH. Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da se do
utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće
utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. Budući opisano čini strogo zakonsko uređenje smatra da je svaki daljnji
automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz interpretacije Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada

2011. bio u izravnoj suprotnosti s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.
Slijedom navedenog, smatra da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja

2017. na plaći za siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila
osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Ističe da je prema podacima
Državnog zavoda za statistiku BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj
razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP)
zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, od
četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba
prema člancima III do V Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih
tromjesečja s početkom od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i dopune
Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju
ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima
III do V nije došlo za vrijeme važenja istih. Isto tako, tuženik u odgovor na tužbu ističe
prigovor zastare za svako pojedino potraživanje za koje je od dospijeća pa do
datuma podnošenja tužbe prošlo više od 5 godina.

3. Tuženik je u spis dostavio Obračun plaća za utuženo razdoblje uvećan po osnovici od 6% (list 158.spisa).

3.1. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe,
odnosno odgovora na tužbu, te podnesaka, pa je na pripremnom ročištu održanom

21. listopada 2021., ujedno zaključen prethodni postupak, te održana i zaključena
glavna rasprava.

3.2. Nadalje, po dostavljenom obračunu tuženika potraživanje tužiteljice iznosi

7.266,89 kn s pojedinačno naznačenim mjesečnim iznosima. Tužiteljica je u
ukupnom iznosu zatražila iznos od 7.266,88 kn. Pojedinačni mjesečni iznosi
tužiteljice istovjetni su s izračunom tuženika, uz iznimku mjesečnog iznosa za
kolovoz 2016. (dospijeće 15. rujna 2016.) koje prema obračunu tuženika iznosi
510,83 kn, a tužiteljica je za kolovoz 2016. zatražila iznos od 510,53 kn. Obzirom da
pojedinačni mjesečni iznosi potraživanja tužiteljice u zbroju iznose ukupno 7.266,59
kn, a ne 7.266,88 kn (tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupnom iznosu), to je ovaj sud
odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupnom iznosu od 0,29 lipa (preko iznosa od

7.266,59 kn do iznosa od 7.266,88 kn) kao neosnovan. U dosuđenom dijelu,
odnosno za iznos od 7.266,59 kn visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice ovaj je sud

5 Poslovni broj: Pr-909/2021-11

smatrao nespornom, obzirom da je postavljena u granicama izračuna tuženika.
Odnosno, potraživanje tužiteljice je manje od visine potraživanja po izračunu
tuženika.

4. Sud je izveo dokaze pregledom preslike Izmjena i dopuna dodatku
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada.2011. i arbitražne
odluke od 7. prosinca 2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama od 23. Studenog 2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009.,
preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za
javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza .2015. o objavi prve procjene
tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4.
rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog .2015. o objavi prve
procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a
od 4. prosinca 2015., preslike ugovora o radu i obračuna plaća za tužiteljice, izračun
visine tužbenog zahtjeva, priopćenje za javnost od 20. listopada 2016. kao i
dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu i to zaključke sa sastanka održanog

08. prosinca 2016. i prepisku putem e-pošte, priložene sudske odluke, izračun
tuženika, te ostale isprave priložene spisu. Za navesti je da dokaze koje posebno ne
spominje u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem
odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja

2017. u ukupnom iznosu od 7.266,88 kn (u zbroju pojedinačnih mjesečnih iznosa

7.266,59 kn).

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila
zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu
odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu
na neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju
obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna
razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju. Nadalje je sporno je li nastupila
zastara za predmetno potraživanje tužiteljice.

8. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14,
127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen
kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih
ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca
od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka.

9. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa
zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i
isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim
ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za

6 Poslovni broj: Pr-909/2021-11

prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.
Potrebno je naglasiti da je odredbom članka 232. st. 2. ZR-a, koji je stupio na snagu

30. srpnja 2014., propisano je da se odredbe tog zakona o zastari potraživanja neće
primjenjivati na potraživanje iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri
godine istekao prije stupanja na snagu tog zakona. Obzirom da je najstarije
potraživanje tužiteljice u ovom postupku dospjelo 15. siječnja 2016., treba reći, kako
isto nije zastarjelo do dana stupanja na snagu ZR-a, te se na isto primjenjuje zastarni
rok propisan odredbom članka 139. ZR-a, prema kojem potraživanja iz radnog
odnosa zastarijevaju za pet godina. Konkretno, u ovom postupku tužba je podnesena

8. siječnja 2021., dakle, unutar zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan
istaknuti prigovor zastare.

10. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način
tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća
u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i
isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici
od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a.

11. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja,
Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat
znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi
Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički
sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te
Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o
osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u

2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za
izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja
se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009.
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili
o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011.
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim
da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog
sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su
Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice,
način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja

7 Poslovni broj: Pr-909/2021-11

uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba,
dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim
čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici
plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,
time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža
usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011.

12. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom
odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica
plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade
RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja
državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim
službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog
Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se
na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se
ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici
plaće u javnim službama.

12.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je
osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja

2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u
mjesecu veljači 2017.

12.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi
sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:
„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi
sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.

12.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju
ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog

8 Poslovni broj: Pr-909/2021-11

ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj:
141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te
sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz
njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.
studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz
zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne
izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica
osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u dosuđenom iznosu od 7.266,59 kn,
dok je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 0,29 lipa (preko iznosa od 7.266,59 kn
do iznosa od 7.266,88 kn) neosnovan zbog čega je na kraju odlučeno kao u izreci
ove presude pod točkom I. i II.

13.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti
osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o
osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma.
Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su
Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada
RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost
Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu
pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje
njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske
broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u
sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog
pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije
potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz
čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na
ništetnost istih.

13.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma
predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-
a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za
određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD
Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma
ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri
mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

13.3. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD
Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD
Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi
da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD

9 Poslovni broj: Pr-909/2021-11

Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način
povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

13.4. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za
statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem
tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće
tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD
Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto
ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja

2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti
isplaćena do 15. veljače 2017.

13. Nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću
prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to
je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u
ukupnom iznosu od 7.266,59 kn, s mjesečnim iznosima razlike plaće koji su
izračunati od strane tuženika, te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude. Rok
za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. Zakona
o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje
ZPP).

14. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane
tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu,radnik ih je dužan
utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne
navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je
odlučeno kao u izreci presude.

15. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata
sukladno odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate
na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće,
koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o
porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na
dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

15.1. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne
novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne
novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja
isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i

15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna
osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih
premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni
odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj
obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao
porez po odbitku.

10 Poslovni broj: Pr-909/2021-11

16. Tužiteljici obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154., u
vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi
za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Dakle,
tužiteljica nije uspjela u postupku u neznatnom dijelu, a zbog toga nisu nastali
posebni troškovi. Nadalje, tužiteljici je određen trošak zastupanja po punomoćniku u
granicama postavljenog zahtjeva i to za sastav tužbe - 75 bodova (Tbr. 7. točka. 1.
Tarife), za zastupanje na ročištu 21. listopada 2021. - 75 bodova (Tbr. 9. točka 1.
Tarife), te za zastupanje na ročištu za objavu 37,5 bodova (Tbr. 9. točka 3. Tarife)
što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife) iznosi ukupno

1.875,00 kn. Za više zatraženo, odnosno za iznos od 1.125,00 kn (preko iznosa od

1.875,00 kn do iznosa od 3.000,00 kn) zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan.
Navedeni iznos odnosi se na sastav podneska od 20. listopada 2021. (75 bodova) te
razliku od preko dosuđenog iznosa za ročište za objavu presude (37,5 bodova, preko
dosuđenih 37,5 bodova) sve pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn. Naime,
na sjednici građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 2. rujna 2021.
prihvaćeno je pravno shvaćanje po kojem trošak podneska kojim tužitelj odgovara na
odgovor na tužbu u postupku u sporu male vrijednosti nije potreban za parnicu,
obzirom da se radi o tipskim predmetima u kojima sud u pravilu na prvom ročištu i
zaključi raspravu te donese presudu. Dakle, u takvim okolnostima za parnicu nije bilo
potrebno očitovati se na odgovor na tužbu. Zauzeto pravno shvaćanje odnosi se
isključivo na predmete u kojima zaposlenici škola zahtijevaju isplatu plaće sukladno
Dodatku Sporazuma o osnovici plaće kroz određeni period (kraj 2015.-početak

2017.). Uvažavajući predmet spora u ovoj pravnoj stvari, činjenicu da se radi o sporu
male vrijednosti, sve imajući u vidu odredbu članka 155. ZPP-a, te ranije navedeno
pravno shvaćanje, ovaj sud smatra da podnesak tužiteljice od 20. listopada 2021.
nije bio potreban.

16.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem
odredbe članka 29.st.2. koje teku od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe
članka 30.st.2. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 112/12, 25/13,93/14, 55/16,
73/17). Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

17. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 11. studenog 2021.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg-Ćurić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od
dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog
suda nadležnom županijskom sudu.

11 Poslovni broj: Pr-909/2021-11

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o
parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može
podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.