1              Poslovni broj: I Kž-80/2021-8

 

              Poslovni broj: I Kž-80/2021-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i dr.sc. Lane Petö Kujundžić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. L., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog M. L. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj K-7/2020. od 3. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o   j e

 

 

I U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog M. L., a po službenoj dužnosti djelomično se ukida pobijana presuda u odnosu na kaznena djela iz članka 236. stavak 1.i 2. KZ/11. iz točke 1. izreke, iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., iz točke 2. izreke te presude te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II Uslijed odluke pod točkom I žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. L. su bespredmetne.

 

III Uslijed odluke pod točkom I, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi M. L. za kazneno djelo iz članka 248. KZ/11. za koje je proglašen krivim pod točkom 3. te presude na temelju tog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dva (2) mjeseca.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom uvodno citiranom presudom Županijskog suda u Dubrovniku optuženi M. L. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela i to jednog djela protiv imovine, prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom I jednog djela protiv gospodarstva i to zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom II izreke i jednog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom III. Nakon toga za svako od tih djela Županijski sud u Dubrovniku optuženiku je utvrdio kaznu zatvora i to na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine za djelo iz točke I., na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine za djelo iz točke II te na temelju članka 248. KZ/11. u trajanju od 2 (dva) mjeseca za djelo iz točke III pa je optuženog M. L. na temelju članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

 

2. Na temelju odredbe članka 77. stavak 1. KZ/11. i članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz članka 246. stavak 2. i 1. KZ/11. činjenično opisana pod točkom II izreke, u iznosu od 300.000,00 (tristotisuća) kuna, koji novac je vlasništvo Republike Hrvatske, te se nalaže optuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude uplati navedeni iznos u korist proračuna Republike Hrvatske pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećena M. L. sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom upućena je u parnicu.

 

4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženik se obavezuje platiti paušalne troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude na račun državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN HR1210010051863000160, model HR64, poziv na broj primatelja 6084-3847-48514 te dokaz o uplati dostaviti sudu.

 

5. Protiv navedene presude žale se državni odvjetnik i optuženi M. L.

 

6. Državno odvjetništvo žali se zbog odluke o kazni te predlaže da se preinači pobijana presuda i optuženik osudi na strožu kaznu zatvora.

 

7. Optuženi M. L. žali se po branitelju D. P., odvjetniku u D. i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se optuženik oslobodi od kaznene odgovornosti za kazneno djelo pod točkom I izreke pobijane presude.

 

8. Odgovor na žalbu optuženog M. L. podnesen je od strane državnog odvjetnika, u kojem se navodi da činjenično stanje nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno u odnosu na kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11., kao i da je sud dao potpune i jasne razloge u odnosu na to kazneno djelo. Zbog svega navedenog predlaže odbijanje žalbe optuženika kao neosnovane.

 

9. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

10. Povodom žalbe državnog odvjetnika i optuženika, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrđeno je da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. pa je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na kaznena djela pod točkom I i II izreke pobijane presude i to iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11. i članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11.

 

11. Naime, optuženi M. L. proglašen je krivim za kaznena djela prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11. i zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., opisana pod točkama I i II pobijane presude, pri čemu se u činjeničnim i pravnim opisima tih djela navodi kako je opisanim postupcima u oba navrata optuženik stekao nepripadnu imovinsku korist u iznosu od po 300.000,00 (tristotisuća) kuna svaki put, što bi značilo da se na kraju okoristio za iznos od 600.000,00 (šestotisuća) kuna Međutim, činjenični opisi tih djela su međusobno neodvojivo povezani, pri čemu se radi o tome da je optuženi M. L., postupajući kao odgovorna osoba trgovačkog društva O. ex M. d.o.o. D. najprije zatražio od banke kredit za to trgovačko društvo, pri čemu je navedeno da se traži kredit za obrtna sredstva društva. Da bi kredit bio odobren, banka je očito tražila ne samo osobno jamstvo odgovorne osobe (odnosno da optuženik bude i jamac platac) nego i hipoteku na nekretnini, koju je kao založni dužnik dala M. L., a koju je, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela iz točkom I izreke pobijane presude optuženi L. uvjerio da "će novčana sredstva uporabiti za poslovanje društva i da će trgovačko društvo plaćati obveze po kreditu" (iako je za dovođenje u zabludu založne dužnice dovoljno uvjeriti je da će dužnik, trgovačko društvo O. ex M. d.o.o. uredno vraćati kredit). Nakon što je kredit bio odobren i sredstva u protuvrijednosti od 48.000,00 (četrdesetosamtisuća) eura (odnosno 352.619,03 (tristopedesetdvijetisućešestodevetnaest) kuna i tri lipe)) doznačena na račun trgovačkog društva O. ex M. d.o.o., optuženik je, postupajući suprotno namjeni za koju je kredit odobren, podigao osobno iznos od 300.000,00 kuna, čime je oštetio društvo O. ex M. d.o.o. za taj iznos, kako se to točno konstatira u činjeničnom opisu inkriminacije iz točke II. Nadalje, kako ni trgovačko društvo O. ex M. ni optuženik osobno nisu otplaćivali odobreni kredit banci, banka je aktivirala hipoteku na nekretnini založnog dužnika M. L. te je time založna dužnica pretrpjela štetu. Iz ovako prikazane kronologije zbivanja jasno je da optuženik nije mogao osobno u dva navrata steći korist u iznosima od po 300.000,00 kuna jer je ukupno odobreni kredit bio 352.619,03 kn.

 

12. Dakle, uzimajući u obzir kazneno djelo koje je činjenično i pravno opisano pod točkom I izreke pobijane presude, a iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11. te kazneno djelo koje je činjenično i pravno opisano pod točkom II izreke pobijane presude, a iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. za koje se tereti optuženi M. L., za istaknuti je da su ta dva kaznena djela međusobno proturječna u činjeničnom i pravnom opisu, jer ako je optuženiku činjeničnim opisom stavljeno na teret da je kroz oba kaznena djela sebi pribavio znatnu protupravnu imovinsku korist, dakle i od M. L. i od banke to bi značilo da je pribavio u odnosu na svako kazneno djelo po 300.000,00 (tristotisuća) kuna.

 

13. Iz izloženih razloga izreka pobijane presude je proturječna i presuda se zbog toga ne može ispitati, pa se u tom dijelu ista trebala u skladu s odredbom članka 483. stavak 1. ZKP/08. ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, zbog čega su i žalbe državnog odvjetnika i optuženika bespredmetne.

 

14. Prilikom ponovnog suđenja prvostupanjski će sud, ovisno o intervenciji državnog odvjetnika u činjenični i pravni opis inkriminacija, kojim će se precizirati tko je i kojim postupkom kojim se ostvaruju obilježja pojedinog kaznenog djela u pojedinoj fazi ove u osnovi logički povezane operacije, stekao imovinsku korist i u kojem iznosu (a budući da je isključeno da je optuženik u dva navrata stekao po 300.000,00 kn, jednom na štetu M. L., a drugi put na štetu trgovačkog društva O. ex M. d.o.o.), nakon provođenja svih potrebnih dokaza, iste pažljivo i kritički analizirati i ocijeniti, nakon čega će donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08. Pritom će, ovisno o vrsti odluke koju donese, utvrditi je li potrebno odlučiti o imovinskopravnom zahtjevu (jer je uvidom u spis utvrđeno da se oštećena M. L. o tome uopće nije očitovala, zbog čega nije bilo potrebe upućivati je da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici), a respektirajući i činjenicu da eventualno postavljeni imovinskopravni zahtjev ima prednost pred oduzimanjem imovinske koristi.

 

15. S obzirom na to da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, to je u odnosu na kazneno djelo iz članka 248. KZ/11. za koje je prvostupanjskom presudom optuženik proglašen krivim i za koje mu je utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, a na koji dio presude se optuženik ne žali, dok je žalba državnog odvjetnika podnesena samo u odnosu na jedinstvenu kaznu zatvora, a ne na pojedinačno utvrđene kazne zatvora, prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti i optuženika za kazneno djelo iz članka 248. stavak 1. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim osuditi na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca. Pritom je zamijećeno da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja pojedinačne kazne zatvora za to kazneno djelo povrijedio kazneni zakon, jer je propisana kazna zatvora do tri godine, što podrazumijeva da je minimalna kazna zatvora ona prema općem zakonskom minimumu, tj. u trajanju od tri mjeseca, kako to proizlazi iz članka 44. stavak 1. KZ/11. Međutim, time je kazneni zakon povrijeđen u korist optuženika, pa ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten preinačiti pobijanu presudu na štetu optuženika bez žalbe državnog odvjetnika koja nije podnesena iz te žalbene osnove, a kako se državni odvjetnik žali samo na trajanje jedinstvene kazne zatvora, ta povreda nije mogla biti sanirana niti kroz žalbenu osnovu zbog odluke o kazni. Zbog toga je pod točkom III) izreke presuđeno u skladu s odredbom 486. stavak 1. ZKP/08.

 

16. S obzirom da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, a sve na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08.

U Zagrebu 11. studenog 2021.