Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ
Dračevac

Poslovni broj: Pr-826/2021-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg-Ćurić, kao sucu
pojedincu, a na prijedlog sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari tužitelja
J. L., OIB: …, M., zastupanog po
punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv
tuženika UD S., OIB: …, S., zastupane po zakonskom zastupniku M. K., dipl.ing, radi isplate,
nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja
M. B., odvjetničkog vježbenika u OD K.&K. d.o.o.,
S., zaključene 21. listopada 2021., objavljene 11. studenog

2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku UD S. OIB: …, S., da tužitelju J. L., OIB: …, M., isplati iznos od 4.624,77 kuna (slovima: četiritisućešeststotinadvadesetčetiri kune i
sedamdesetsedam lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 328,90 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 328,90 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
- na iznos od 328,90 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
- na iznos od 328,90 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 329,58 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 330,33 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 330,33 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 330,34 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
- na iznos od 330,33 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 330,33 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
- na iznos od 330,33 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
- na iznos od 330,33 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
- na iznos od 330,33 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 336,94 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("NN", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO) koja se za svako
polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima

2 Poslovni broj: Pr-826/2021-9

izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,
sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na
isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku UD S., OIB: .., S., da tužitelju J. L., OIB: …, M.,
naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn (slovima:
jednutisućuosamstotinasedamdesetpet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom
tekućom od 11. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se
za više zatraženo odnosno za iznos od 625,00 kn (preko iznosa od 1.875,00 kn do
iznosa od 2.500,00 kn) zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 8. siječnja 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je u utuženom
razdoblju bio zaposlenika tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbi iz čl.

2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje, navodi da je

23. studenog 2006. između V. R. H. i S. javnih službi
sklopljen S. o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim S. je
ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to po 6% u
2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa recesije V. R. H. i
Sindikati sklopili su Dodatak Sporazumu 13. svibnja 2009. kojim je osnovica
privremeno zamrznuta na razini iz 2008. za iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje
osnovice za preostalih 6% iz 2009. odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu.
Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postupno povećanje
osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u R.
H.. Nadalje navodi da su dana 26. listopada 2011. su također između V.
R. H. i Sindikata javnih službi sklopljeni i Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće (dalje: IDDS), usvojene i u obliku Arbitražne odluke od

7. prosinca 2011, a koji dokument predstavlja osnovu predmetne tužbe. Prema čl. XI.
st. 4. IDDS-a ugovoreno je trajanje istog pet godina, a sukladno pravilima o
produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena
Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Također ističe kako su V.
R. H. i S. javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i Vjerodostojno
tumačenje Izmjena, a radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. istih.
Tužiteljica navodi da je odredbom iz čl. III. Izmjena ugovoreno da osnovica za
obračun plaća u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem
službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto
(mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg

3 Poslovni broj: Pr-826/2021-9

tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve
slijedeće promjene prema ovim Izmjenama. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza

2015. DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog
BDP-a za drugo tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u
drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i
procjenom DZS-a od 4. rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu
procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno
povećanje BDP za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje

2014., a što je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015., te
obzirom da aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%,
krajem 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u
tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Slijedom iznesenog, tužitelj za
razdoblje od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. potražuje isplatu razlike
plaće u iznosu od ukupno 4.624,77 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za
svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog
postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je, u bitnom, naveo kako nije sporno da je
tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu te da je između V.
R. H. i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja,
Nezavisnog sindikata u srednjim školama Hrvatske te sindikata hrvatskih učitelja

25.studenog 2006. sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanja i
znanosti, a dana 26. listopada 2011., kao i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama te da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka
sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost,
pravnu narav, obveznost a potom i sadržaj Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o
osnovnici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer su iste potpisane od
sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.
studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja 2009. potpisali predstavnici
osam sindikata. Pri tome ne spori da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. parafirao i osmi predstavnik
sindikata. Osim toga smatra da Sporazum o osnovici plaća u javnim službama od 23.
studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 13.
svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim
službama od 26. listopada 2011. predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog
prava, te nemaju snagu kolektivnog ugovora. To stoga što isti nisu bili sklopljeni na
zakoniti način budući njihovu sklapanju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u
smislu Zakona o radu jer poslodavac prilikom sklapanja istih nije pregovarao s
pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s
predstavnicima određenih sindikata, koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim
sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom GSV. Budući citirani akti nemaju snagu kolektivnog ugovora to niti njihove odredbe
nemaju normativni učinak, odnosno ne sadrže pravna pravila koja bi se neposredno
primjenjivala na sve zaposlene, zbog čega smatra da ne postoji subjektivno utuživa
obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama prema tim
aktima, a samim tim niti tužitelj, kao radnik zaposlen kod tuženika ne može biti
aktivno legitimiran potraživati u sudskom postupku prava iz tih akata. Nadalje, navodi
da se plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama
(NN broj: 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama
(NN broj: 39/09 i 124/09). Zakonom o osnovici plaće u javnim službama

4 Poslovni broj: Pr-826/2021-9

u čl. 2. propisano je da se plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim ugovorom
zaključenim između V. R. i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije
potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se uređuje
posebnom odlukom V. R.. Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da se do
utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće
utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. Budući opisano čini strogo zakonsko uređenje smatra da je svaki daljnji
automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz interpretacije Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada

2011. bio u izravnoj suprotnosti s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.
Slijedom navedenog, smatra da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja

2017. na plaći za siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila
osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Nadalje, ističe da je prema
podacima DZS BDP R. H. promatran na
tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni
tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta,
počev od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga
uskladba prema člancima III do V Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u
javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest tromjesečja 90
počev od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje
od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima III do V nije došlo za vrijeme
važenja istih.

3. Tijekom postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod svojih navoda iz tužbe, no
tuženik nakon dostavljanja odgovora na tužbu, iako uredno pozvan, nije pristupao na
zakazana ročišta, te su ista održana u njegovoj izočnosti. Nadalje, tuženik je na
pripremnom ročištu održanom 16. rujna 2021., u skladu s prijedlogom tužitelja koji je
kao podredan predložen u tužbi (te naknadno na navedenom ročištu) i načelom
ekonomičnosti pozvan u spis dostaviti obračunske liste plaća za utuženi period
uvećane po osnovici od 6%. Tuženik nije postupio po nalogu suda, te mu je na
navedenom pripremnom ročištu raspravnim rješenjem naloženo (radi ekonomičnosti
postupka) u roku od 8 dana dostaviti obračunske liste plaća za utuženi period
uvećane po osnovici od 6%, odnosno očitovati se o tome osporava li visinu tužbenog
zahtjeva jer će se u protivnom isti u tom dijelu smatrati nespornim, time da je tuženik
upozoren na prijedlog tužitelji za provedbom financijskog vještačenja. Zapisnik s
ročišta održanog 16. rujna 2021. je uredno dostavljen tuženiku (dostavnica poleđini
lista 131./132. spisa – zaprimljen 24. rujna 2021.). Na pripremnom ročištu održanom

21. listopada 2021., na kojemu je zaključen prethodni postupak, te održana i
zaključena glavna rasprava, raspravljalo se u izočnosti uredno pozvanog tuženika.
Tuženik nije postupio po nalogu suda, te je u takvim okolnostima ovaj sud smatrao
da je visina tužbenog zahtjeva među strankama nesporna.

4. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem preslike Izmjena i dopuna dodatku
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. i arbitražne
odluke od 7. prosinca 2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama od 23. studenog 2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009.,
preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za

5 Poslovni broj: Pr-826/2021-9

javnost DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene
tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4.
rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve
procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a
od 4.prosinca 2015., preslike ugovora o radu i obračuna plaća za tužitelja, preslike
zapisnika o saslušanju svjedoka iz predmeta Općinskog suda u Zlataru posl.br. Pr-
36/17, kao i dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu i to zaključke sa
sastanka održanog 08. prosinca 2016. i prepisku putem e-pošte, priložene sudske
odluke, te ostale isprave priložene spisu. Za navesti je da dokaze koje posebno ne
spominje u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

5 Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe
čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama
sklopljenog 26. listopada 2011. u to za razdoblje od prosinaca 2015. pa do siječnja

2017. u ukupnom iznosu od 4.624,77 kn.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio
zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe
članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na
neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju
obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna
razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način
tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća
u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i
isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici
od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a.

9. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14,
127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen
kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih
ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca
od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka.

10. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su V. R. i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja,
Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat
znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi
H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički
sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te
H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. S. o
osnovici za plaće u javnim službama, a kojim S. su ugovorili da se u

2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za
izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja
se primjenjivala u prethodnoj godini,

6 Poslovni broj: Pr-826/2021-9

- da su V. R. i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009.
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili
o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su V. R. te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011.
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim
da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog
sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su
Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice,
način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu
službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba,
dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim
čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su V. R. te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici
plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,
time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža
usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011.

11. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09), te je izmijenjenom
odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica
plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između V.
R. i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja
državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim
službama određuje V. R. posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog
Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se
na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se
ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici
plaće u javnim službama.

7 Poslovni broj: Pr-826/2021-9

11.1. V. R. 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je
osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja

2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u
mjesecu veljači 2017.

11.2. Također, V. R. H. i osam sindikata javnih službi
sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:
„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi
sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.

11.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju
ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“.

11. 4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama („NN broj: 141/12, dalje: TKU/12)
ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz
zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku
("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne
izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano
potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu od 4.624,77 kn, dok je
zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata djelomično neosnovan zbog čega je na
kraju odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.

12.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti
osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o
osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma.
Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su
V. R. i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, V.
R. kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost
Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu
pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje

8 Poslovni broj: Pr-826/2021-9

njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci VSRH broj Revr-408/12-2 i odluci U. suda R. H.
broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u
sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog
pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije
potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz
čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na
ništetnost istih.

12.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma
predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-
a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za
određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD
Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma
ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri
mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

12.3. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD
Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD
Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi
da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD
Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način
povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke VSRH broj: Rev-1111/2020-2.

12.4. Budući su među strankama nesporni podaci DZS, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem
tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće
tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD
Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto
ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja

2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti
isplaćena do 15. veljače 2017.

13. Nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao plaću
prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to
je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u
ukupnom iznosu od 4.624,77 kn, s mjesečnim iznosima razlike plaće koji su
izračunati od strane tužitelja, visinu kojih tuženik nije osporio, te je odlučeno kao pod
točkom I/ izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na
odredbu čl. 328. st.2. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91,
91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP).

14. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane
tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu,radnik ih je dužan
utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne

9 Poslovni broj: Pr-826/2021-9

navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je
odlučeno kao u izreci presude.

15. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno
odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez
na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji
dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o
porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na
dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu
zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate neosnovan (točka II. izreke presude).
Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN broj
187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN broj
95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja
isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i

15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna
osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih
premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni
odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj
obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao
porez po odbitku.

16. Tužitelj u ovom postupku nije uspio sa svojim zahtjevom tek u neznatnom
dijelu (dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate), a zbog toga nisu nastali posebni
troškovi, to mu primjenom odredbi članka 154., u vezi sa člankom 155. ZPP-a
pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Tužitelju je određen trošak
zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe - 50 bodova (Tbr. 7. točka. 1.
Tarife), za zastupanje na ročištima od 16. rujna i od 21. listopada 2021. po 50
bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn
(Tbr. 50. Tarife), a uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 1.875,00
kn. Za više zatraženo, odnosno za iznos od 625,00 kn (preko iznosa od 1.875,00 kn
do iznosa od 2.500,00 kn) zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan. Navedeni iznos
odnosi se na sastav obrazloženog podneska od 7. rujna 2021.(50 bodova
pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn, a uvećano za iznos PDV-a). Nadalje,
na sjednici građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 2. rujna 2021.
prihvaćeno je pravno shvaćanje po kojem trošak podneska kojim tužitelj odgovara na
odgovor na tužbu u postupku u sporu male vrijednosti nije potreban za parnicu,
obzirom da se radi o tipskim predmetima u kojima sud u pravilu na prvom ročištu i
zaključi raspravu te donese presudu. Dakle, u takvim okolnostima za parnicu nije bilo
potrebno očitovati se na odgovor na tužbu. Zauzeto pravno shvaćanje odnosi se
isključivo na predmete u kojima zaposlenici škola zahtijevaju isplatu plaće sukladno
Dodatku Sporazuma o osnovici plaće kroz određeni period (kraj 2015.-početak

2017.). Uvažavajući predmet spora u ovoj pravnoj stvari, te činjenicu da se radi o
sporu male vrijednosti, sve imajući u vidu odredbu članka 155. ZPP-a, te ranije
navedeno pravno shvaćanje, ovaj sud smatra da podnesak tužitelja od 7. rujna 2021.
nije bio potreban.

16.1. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29.st.2. koje teku od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe

10 Poslovni broj: Pr-826/2021-9

članka 30.st.2. Ovršnog zakona ( NN broj 112/12, 25/13,93/14, 55/16, 73/17). Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

17. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 11. studenog 2021.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg-Ćurić,v.r.