1                                                 Broj: Ppž-10614/2021

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.T., zbog prekršaja iz čl. 137. st. 1. i 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) i dr., odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Postaje prometne policije Virovitica od 15. travnja 2021., broj: 511-16-09/05-3-170-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2021.,

p r e s u d i o    j e

I. Odbija se prigovor okr. A.T. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. A.T. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. A.T. je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u t. 1.) izreci, počinila prekršaj iz čl. 137. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je utvrđena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, na način činjenično opisan u t. 2.) izreke prekršaj iz čl. 29. st. 1. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, za koji joj je utvrđena novčana kazna u iznosu 200,00 kuna, a na način činjenično opisan u t. 3.) izreke prekršaj iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je utvrđena novčana kazna u iznosu 10.000,00 kuna pa je okrivljenici, na temelju čl. 39. Prekršajnog naloga, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 13.200,00 kuna, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju četiri mjeseca.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. A.T. osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.             

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Okrivljenica u prigovoru navodi da prekršaj u potpunosti priznaje i da joj je iskreno žao zbog počinjenog, opisuje okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja, navodi da je jedina zaposlena u obitelji, da joj je suprug lošeg zdravstvenog stanja, da ima plaću od 3.500,00 kuna, da ima dvoje maloljetne djece te da je upisala autoškolu.

7. Razmotrivši odluku o utvrđenim odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjene prekršaje utvrdilo mjere kazne primjerene stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

7.1. Prije svega, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenica je bila dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. A.T. nije učinila pa su navodi prigovora o njenom lošem imovnom stanju u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja. Nadalje, irelevantni su, a time i neosnovani, navodi u prigovoru kojima okrivljenica opisuje okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja, jer te okolnosti nemaju utjecaja na odabir vrste i visine prekršajnopravne sankcije.

7.2. Za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom u t. 2.) izreke prekršajnog naloga, okrivljenici je utvrđena novčana kazna u visini zakonom propisanog apsolutnog (fiksnog) iznosa, dok su joj za prekršaje za koje je proglašena krivom u t. 1.) i 3.) izreke utvrđene novčane kazne u iznosu zakonom propisanog posebnog minimuma (za prekršaj iz t. 1. zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, a za prekršaj iz t. 3. zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju 60 dana). Cijeneći da se radi o tri prekršaja, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, niti bi se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona mogla postići blažim kažnjavanjem.

8. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenice teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Duljina trajanja izrečene mjere od četiri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle doista vrlo blizu zakonom propisanog trajanja, po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

9. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanjem okrivljenikovog prigovora.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja, niti nesposobna za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

Zagreb, 11. studenog 2021.

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, Postaji prometne policije Virovitica u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.