1                Poslovni broj: 3 Us I-905/2021-11

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom tužitelja R. A. iz U., kojeg zastupa opunomoćenica M. B., odvjetnica u U., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupan po službenoj osobi V. N. B., radi nepripadne isplate prijevremene starosne mirovine, 11. studenoga 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1.          Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/21-01/03077410176, URBROJ: 341-99-05/3-21-002507 od 17. svibnja 2021., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli-Pola, KLASA: 140-02/20-01/03077410176, URBROJ: 341-13-05/3-20-0011215 od 23. listopada 2020.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/21-01/03077410176, URBROJ: 341-99-05/3-21-002507 od 17. svibnja 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli-Pola, KLASA: 140-02/20-01/03077410176, URBROJ: 341-13-05/3-20-0011215 od 23. listopada 2020., kojim je u točki I. izreke tužitelju utvrđena nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 21. prosinca 2015. u svoti od ukupno 63.535,32 kn, dok je u točki II. izreke rješenja tužitelj obvezan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist žiro računa državnog proračuna navedenog u uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu rješenja. Istim rješenjem određeno je da se zamjenjuje rješenje prvostupanjskog tijela od 14. lipnja 2016.

 

2.               Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 17. svibnja 2021., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 26. srpnja 2021. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome da je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. U svezi s tim tužitelj je istaknuo da je podmirio iznose zahtijevane rješenjem prvostupanjskog tijela od 23. listopada 2020., o čemu da dostavlja Sudu naloge za nacionalne plaćanje u kunama od 26. lipnja 2017., a iz kojih da je razvidno da ukupan iznos uplata koje su izvršene za ovdje tuženika premašuje iznos koji je tužitelj dužan platiti sukladno rješenju prvostupanjskog tijela od 23. listopada 2020., jer zbroj iznosa koji su uplaćeni iznosi 72.966,40 kn, što je za 7.431,08 kn više nego što je određeno predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 23. listopada 2020. Nastavno, tužitelj je istaknuo da je nastupila zastara potraživanja prava prema tužitelju, odnosno prava zahtijevati isplatu rješenjem određene tražbine pa tako i one tražbine navedene u prvostupanjskom rješenju od 23. listopada 2020., jer je od dospijeća tražbine utvrđene prvotnim rješenjem prošlo više od 3 godine prije nego li je iznos tražbine zamijenjen novim pa da je sukladno članku 226. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima nastupila zastara potraživanja rješenjem određene tražbine. Stoga tužitelj smatra da je zastara u ovoj upravnoj stvari nastupila 31. prosinca 2020. navodeći da je tuženik za nepripadnu isplatu saznao 1. siječnja 2014. pa da zastarni rok počinje teći 1. siječnja 2015., a pet godina da je isteklo 31. prosinca 2020. pa tako i prava na utvrđivanje tuženika o nepripadnoj isplati mirovine. S tim u svezi tužitelj se pozvao i na odredbu članka 108. Općeg poreznog zakona, kao i na odredbu članka 168. stavak 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, u nastavku teksta: ZOMO) te na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2007/16-3 od 15. rujna 2016. i presudu Upravnog suda u Splitu poslovnog broja UsImio-4/19-10 25. travnja 2019., a prema kojima je tuženik zbog svoje neaktivnosti propustio rok za pravo na utvrđivanje nepripadne isplate mirovine pa samim time i pravo na povrat nepripadne isplate. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika, sve uz nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

 

3.               Uz podneske zaprimljene kod ovog Suda od 26. kolovoza 2021. i 6. rujna 2021. tužitelj je dostavio sudsku praksu i to presudu ovoga Suda poslovnog broja 2 UsI-456/2021-6 od 12. kolovoza 2021., kao i presudu ovog Suda poslovnog broja 3 Us I-857/2021-6 od 27. kolovoza 2021. ustrajući u cijelosti kod navoda iz tužbe i tužbenoga zahtjeva.

 

4.               Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 26. listopada 2021. naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

5.               U ovom upravnom sporu 11. studenoga 2021. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta ZUS), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
6.               Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelju rješenjem prvostupanjskog tijela Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Puli od 27. srpnja 2007. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu prema članku 182. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 102/98 do 133/13) počevši od 31. prosinca 2006. te je navedenim rješenjem tužitelju mirovina bila određena u svoti od 1.609,80 kn mjesečno. Utvrđeno je, da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 8. veljače 2006. tužitelju priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje počevši od 1. siječnja 2014. nadalje sukladno članku 12. ZOMO budući je tužitelj upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci kao član uprave trgovačkog društva. Utvrđeno je, da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 26. travnja 2016. tužitelju obustavljena isplata prijevremene starosne mirovine s danom 31. prosinca 2013. budući da mu je rješenjem prvostupanjskog tijela od 8. veljače 2016. priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje počevši od 1. siječnja 2014. Utvrđeno je, da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 14. lipnja 2016. tužitelju utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. ožujka 2016. u svoti od ukupno 72.438,78 kn, da je protiv tog prvostupanjskog rješenja izjavljena žalba tuženiku, o kojoj je odlučeno rješenjem tuženika od 25. svibnja 2017. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 14. lipnja 2016. Utvrđeno je, da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 26. rujna 2016. tužitelju uspostavljena isplata prijevremene starosne mirovine počevši od 22. prosinca 2015. budući je s danom 21. prosinca 2015. odjavljen iz osiguranja pa s obzirom na promjenu vezanu uz datum odjave s osiguranja, a time i pravo na isplatu mirovine osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 23. listopada 2020. tužitelju je utvrđena nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine za razdoblje 1. siječnja 2014. do 21. prosinca 2015. u svoti od ukupno 63.535,32 kn, sukladno članku 166. ZOMO-a i tim rješenjem je zamijenjeno rješenje prvostupanjskog tijela od 14. lipnja 2016., dakle utvrđeno je da prema priloženom obračunu mirovinskih primanja prema rješenju o promijeni ili prestanku prava i obustavi mirovinskih primanja od 21. ožujka 2018. da utvrđena nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine iznosi 63.535,32 kn. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 23. listopada 2020. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika od 17. svibnja 2021. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 23. listopada 2020., a osporavajući koje rješenje je tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

7.               Naime, odredbom članka 166. ZOMO propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

 

8.               U st. 2. citiranog članka 166. propisano je da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno istom zakonu, kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće i kad je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

 

9.               Odredbom članka 168. st. 1. i 2. ZOMO-a propisano je da pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate bez isplate zastarijeva za 5 godina računajući od dana kad je zastara počela teći.

 

10.           U stavku 2. citiranog članka 168 ZOMO propisano je da zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate.

 

11.           Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je tužitelj podmirio iznos zahtjevan prvostupanjskim rješenjem od 23. listopada 2020., još 2017. prema provedenim nalozima za plaćanje u kunama od 26. lipnja 2017. , iz kojih da je razvidan ukupan iznos uplate 72.966,40 kn, koji premašuje iznos koji je dužan tužitelj platiti sukladno prvostupanjskom rješenju od 23. listopada 2020. (iznos od 63.535,32 kn), jer je prema bilješki Odsjeka za obračun mirovinskih primanja i dječjih doplataka od 10. veljače 2021. utvrđeno, da tužitelj nije izvršio povrat nepripadno isplaćene mirovine prema prvostupanjskom rješenju od 23. listopada 2020., jer se uplate na koje se tužitelj referira u tužbi odnose na uplate doprinosa za obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje te doprinosa za zapošljavanje, koje dugovanje je bilo evidentirano kod Porezne uprave i koje je tužitelj podmirio uplatom iznosa od 72.966,40 kn, a iz čega je razvidno da tužitelj ukupno dugovanje navedeno u prvostupanjskom rješenju od 23. listopada 2020. o nepripadnoj isplati mirovine još nije podmirio.

 

12.           Nisu osnovani niti navodi tužitelja iz tužbe kojim ističe da je nastupila zastara prava na utvrđivanje i povrat nepripadno isplaćene mirovine tužitelju, jer je tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 8. veljače 2016. priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje počevši od 1. siječnja 2014. pa nadalje sukladno članku 12. ZOMO, jer je tuženik tada utvrdio da je tužitelj upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci kao član uprave trgovačkog društva pa je tada 8. veljače 2016. prvostupanjsko tijelo saznalo za nepripadnu isplatu invalidske mirovine tužitelju i za osobu primatelja nepripadne isplate, slijedom čega je pravo na utvrđivanje nepripadne isplate počelo teći nakon isteka godine u kojoj je prvostupanjsko tijelo saznalo za nepripadnu isplatu, dakle nakon isteka 2016. počevši od 1. siječnja 2017. pa pravo tuženika na utvrđivanje nepripadne isplate i pravo na povrat nepripadne isplate zastarijeva 1. siječnja 2022., a iz kojeg razloga je prvostupanjsko rješenje koje je doneseno 23. listopada 2020., a kojim je tužitelju utvrđena nepripadna isplata invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 21. prosinca 2015. u ukupnoj svoti od 63.535,32 kn doneseno prije nastupa zastarnog roka.

 

13.           S tim u svezi ukazuje se tužitelju da se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe članka 166. i 168. ZOMO, a ne odredbe članka Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20), a isto tako je neosnovano pozivanje tužitelja na sudsku praksu presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske presudu poslovnog broja Usž-2007/16-3 od 15. rujna 2016., presudu Upravnog suda u Splitu poslovnog broja UsImio-4/19-10 25. travnja 2019., presudu ovoga Suda poslovnog broja 2 UsI-456/2021-6 od 12. kolovoza 2021. i presudu ovog Suda poslovnog broja 3 Us I-857/2021-6 od 27. kolovoza 2021., jer nisu primjenjive na konkretan slučaj, budući da činjenično stanje utvrđeno u postupcima koji su se vodile pred ovim i drugim sudovima pod gore navedenim poslovnim brojevima, nije jednako činjeničnom stanju utvrđenom u ovom upravnom sporu.

 

14.           Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 11. studenoga 2021.

 

            S u t k i nj a

 

     Marija Renner Jakovljević, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

 

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja M. B., odvjetnici u U.

- tuženom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3

 

 

Za točnost otpravka – ovlaštena službenica

             

                                                                                             Mila Valentić