Poslovni broj: 41 Pž-2152/2020-3

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 41 Pž-2152/2020-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica Z. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika T. d.d., OIB ..., Z., radi isplate iznosa od 222.284,85 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3758/14 od 26. travnja 2016., 11. studenoga 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3758/14 od 26. travnja 2016. u točki I. njene izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-8/14 od 14. siječnja 2014. u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 98.314,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi prema odluci Hrvatske narodne banke o visini eskontne stope uvećane za 8% kako slijedi:

- na iznos od 505,40 kn od 16. siječnja 2011. do isplate;

- na iznos od 595,62 kn od 10. prosinca 2011. do isplate; - na iznos od 4.428,66 kn od 2. siječnja 2012. do isplate;

. na iznos od 43.705,81 kn od 11. svibnja 2012. do isplate; - na iznos od 66,18 kn od 7. travnja 2012. do isplate;

- na iznos od 4.458,06 kn od 26. rujna 2012. do isplate;

- na iznos od 2.675,93 kn od 20. studenoga 2012. do isplate; - na iznos od 514,08 kn od 1. prosinca 2012. do isplate;

- na iznos od 17.114,39 kn od 2. svibnja 2013. do isplate; - na iznos od 152,13 kn od 25. lipnja 2013. do isplate;

te naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.535,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2014. do isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi prema odluci Hrvatske narodne banke o visini eskontne stope uvećane za osam postotnih poena te u dijelu točke III. u kojoj je tuženiku naloženo u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 17.273,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. travnja

2016. do isplate prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3758/14 od 26. travnja 2016. u točki I. njene izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-8/14 od 14. siječnja 2014. u dijelu kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 15.487,68 kn i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.892,86 kn i dijelu točke III. u kojoj je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od

26.967,63 kn i sudi:

 

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-8/14 od 14. siječnja 2014. u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 15.487,68 kn (petnaesttisuća- četiristoosamdesetsedam kuna i šezdesetosam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. rujna 2010. do isplate po stopi prema odluci Hrvatske narodne banke o visini eskontne stope uvećane za osam postotnih poena i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosa od 2.892,86 kn (dvijetisućeosamsto- devedesetdvije kune i osamdesetšest lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2014. do isplate po stopi prema odluci Hrvatske narodne banke o visini eskontne stope uvećane za osam postotnih poena te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 26.967,63 kn (dvadesetšesttisućadevetstošezdesetsedam kuna i šezdesettri lipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. travnja

2016. do isplate prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

r i j e š i o  j e

 

Utvrđuje se da je tužitelj odustao od podnesene žalbe protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3758/14 od 26. travnja 2016.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-8/14 od 14. siječnja 2014. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 113.802,19 kn kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.428,56 kn sa zakonskom zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 108.482,66 kn sa zakonskim zateznim kamatama te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan. Odlukom iz točke III. izreke presude, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 44.241,06 kn.

 

2. Stranke su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o građenju (čl.

620. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) na temelju kojih je tužitelj za tuženika izveo radove na više poslovnih zgrada u Hrvatskoj. Tužitelj je tuženiku izdao privremene i okončane situacije i od iznosa

2.001.178,34 kn tuženik nije podmirio iznos od 222.284,85 kn. S obzirom na to da je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim tuženikov prigovor zastare, tuženiku je naložio plaćanje iznosa od 113.802,19 kn.

 

3. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl.

154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te na temelju odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 170/15).

 

4. Protiv te presude obje stranke su podnijele žalbu ali je tužitelj svoju žalbu povukao dopisom od 24. prosinca 2020.

 

5. Prema odredbi čl. 349. st. 2. ZPP-a stranka može odustati od već podnesene žalbe do donošenja odluke drugostupanjskog suda. Odredbom st. 3. čl.

349. ZPP-a propisano je da se odustanak od žalbe ne može opozvati. S obzirom na to u ovoj pravnoj stvari do tužiteljevog odustajanja od žalbe nije bila donesena drugostupanjska odluka, za žalbu od koje je stranka odustala treba uzeti kao da nije ni bila podnesena. Zato je na temelju odredbe čl. 367. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

 

6. Tuženik je podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga, dakle zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi je naveo da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio plaćanje računa u iznosu od 15.487,68 kn čije je dospijeće bilo 14. rujna 2010. Naime, prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor zastare za sve račune izdane 14. rujna 2010. i ranije ali je tuženiku naložio plaćanje računa dospjelog na taj dan. Nadalje, tuženik nije knjižio račun broj 26/VP/1 u iznosu od

17.114,39 kn što je prigovorio tijekom postupka ali sud taj prigovor nije uzeo u obzir. Tužitelj je prigovorio nalazu vještaka za račun broj 333/VP u iznosu od 9.406,50 kn dostavljajući dokaz da je taj račun plaćen što je vještak u dopuni nalaza uzeo u obzir, a sud nije.

 

7. Tuženik je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u pobijanom dijelu na način da tužbeni zahtjev ocijeni neosnovanim, podredno, da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

8. Tuženikova žalba je djelomično osnovana.

9. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 467. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8.,

9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita u cijelosti.

 

10. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatu iznosa od 15.487,68 kn po računu čije je dospijeće bilo 14. rujna 2010. Naime, prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor zastare potraživanja za sva potraživanja starija od tri godine od podnošenja prijedloga za ovrhu. Prema odredbi čl. 228. ZOO-a međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. S obzirom na to da je prijedlog za ovrhu podnesen 31. prosinca 2013., osnovan je tuženikov prigovor zastare potraživanja na račun dospio 14. rujna 2010.

 

11. Neosnovan je tuženikov prigovor koji se odnosi na račun broj 26/VP/1 u iznosu od 17.114,39 kn budući da je tužitelj dokazao da je taj račun tuženiku dostavljen. Tuženik tvrdi da taj račun nije knjižio u poslovnim knjigama, međutim tuženik ga nije ni osporio. Način na koji tuženik vodi svoje poslovne knjige nije od utjecaja na njegovu obvezu da podmiri dug. Neosnovan je tuženikov prigovor koji se odnosi na račun 333/VP u iznosu od 9.406,50 kn za koji tvrdi da ga je platio. Međutim taj račun nije predmet ovog postupka.

 

12. Zato je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa glavnice u iznosu od 15.487,68 kn, dok je u preostalom iznosu od

98.314,51 kn prvostupanjska presuda potvrđena.

 

13. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o troškovima postupka budući da nije uzeo u obzir omjer uspjeha u sporu. Naime, tužitelj je od zahtjeva za isplatom iznosa 222.284,85 kn uspio sa zahtjevom za isplatu iznosa od 123.970,34 kn, odnosno određujući omjer uspjeha u sporu, tužitelj je ostvario uspjeh od 55%, a tuženik 45%.

 

14. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od

31.406,25 kn koji se odnose na trošak sastava podneska od 28. srpnja 2014., 28. travnja 2015., 22. rujna 2015. i 9. prosinca 2015. svaki u iznosu od 2.500,00 kn uz PDV od 25% (Tbr 8. 1.), trošak sastava podneska od 19. siječnja 2016. u iznosu od 625,00 kn uz PDV od 25% (Tbr 8. 3.), trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. veljače 2015., 6. svibnja 2015, 25. studenoga 2015. i 22. ožujka 2016. svaki u iznosu od 2.500,00 kn uz PDV od 25% (Tbr. 9. 1.), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn uz PDV od 25% (Tbr.

9. 3.) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn.

 

15. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav podnesaka od 3. lipnja

2014., 10. studenoga 2014., 11. studenoga 2014., 24. studenoga 2014. 6. svibnja

2015. i 6. studenoga 2015. jer u tim podnescima predlaže zakazivanje ročišta (požurnica). Trošak tih podnesaka ne može snositi protivna strana jer on nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

 

16. Tuženik ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 2.570,00 kn.

 

17. Tužitelj, dakle od priznatih 31.406,25 kn ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 17.273,43 kn (55% uspjeh u sporu), dok tuženik od priznatih 2.570,00 kn ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.156,50 kn.

 

18. Izvršeno je prebijanje troškova koji su priznati strankama, slijedom čega je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.116,93 kn, umjesto 44.241,06 kn koliko je bilo odlučeno pobijanom presudom.

 

19. Jednako je odlučeno i o troškovima ovršnog postupka te je ocijenjen osnovanim tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od

3.535,70 kn (55%) dok je odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 2.892,86 kn.

 

20. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci presude (čl. 368. i 373. ZPP-a).

 

Zagreb, 11. studenoga 2021.

 

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović, v.r.