- 1 -

Broj: Ppž-1217/2020

 

Broj: Jž-1217/2020

 

                                 

                                  U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                             P R E S U D A

             

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.H., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. I.H., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, Prekršajni odjel, od 8. srpnja 2020., broj: 31. Pp J-474/2020, u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. I.H. i potvrđuje prvostupanjska presuda.    

             

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. I.H. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, Prekršajni odjel, od 8. srpnja 2020., broj: 31. Pp J-474/2020 proglašena je krivom okr. I.H. da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna od 1.000,00 kuna, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenice 19. lipnja 2020. u 22,30 sati do 20. lipnja 2020. u 10,00 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da okrivljenici preostaje 400,00 kuna novčane kazne, koju je dužna platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne, te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka od 150,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude okr. I.H. osobno je pravodobno podnijela žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškova postupka, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

2.1.              Žalba nije osnovana.

 

3.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

4.   U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje okrivljenica žalbom osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje J.F., navodeći da je dala lažan iskaz na sudu, kako bi žaliteljicu okrivila, a istina je da je ona u strahu pred njom koja joj svakodnevno narušava dostojanstvo prijetnjama i ulaskom u njene prostorije u kući stvarajući joj nemir i strah. Okrivljenica, opisujući okolnosti događaja, navodi da ju je J. prva verbalno napala, zbog čega se ona razljutila i uznemirila, te joj uzvratila istom mjerom, te u strahu izrekla ružne riječi. Ističe da je ona žrtva, unuka ju zlostavlja već 17 godina, kako je doselila u ½ kuće koju je dobila od svog oca, sina okrivljenice.

 

5.              Međutim, uz puno uvažavanje žalbenih navoda, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okr. I.H. krivom za počinjeno psihičko nasilje u obitelji prema unuci J.F.. Prvostupanjski je sud ocjenom dokaza izvedenih u postupku, obrane okrivljenice, iskaza svjedokinje i materijalnih dokaza koji prileže spisu predmeta, imao dovoljnu osnovu za odluku o krivnji okrivljenice za počinjeni prekršaj. Okr. I.H., propisno upozorena o svim pravima sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika, pozvana da se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji, okolnosnim iskazivanjem se izrijekom očitovala o odlučnim činjenicama za utvrđenje krivnje za terećeni prekršaj, između ostalog, navodeći: “Osjećam se krivom za prekršaj koji mi se stavlja na teret…..Bila sam jako razočarana , a budući da je unuka na mene vikala ja sam na nju vikala i govorila joj sve te riječi jer mi je smetala žuta boja zidova i vrata“.  Navode obrane okrivljenice suglasno je svojim iskazom potvrdila svjedokinja J.F., u njenom iskazu nije bilo nelogičnosti i nema elemenata koji bi upućivali na njenu nevjerodostojnost.

 

5.1.   Navodi žalbe o "lažnom" svjedočenju svjedokinje kako bi „okrivila“ okrivljenicu nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskom postupku, budući su, po ocjeni ovog suda, izneseni na razini paušalne tvrdnje, bez valjanog dokaza, a imajući u vidu i priznanje okrivljenice pred prvostupanjskim sudom. Nadalje, navodi žalbe kojima okrivljenica umanjuje i relativizira svoje ponašanje, prebacujući odgovornost na unuku, jer ju je „prva verbalno napala kazavši da će ona ofarbati u žutu boju i što joj može“ predstavlja bezuspješan pokušaj opravdavanja njenog protupravnog ponašanja.

 

6. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenice zbog počinjenog psihičkog nasilja na štetu unuke J.F., cijeneći pri tome naročito sadržaj riječi koje je okrivljenica kritične prigode upućivala unuci. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako žaliteljica nije navela nikakve nove, niti uvjerljive razloge kojima bi potkrijepila svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji joj se pobijanom presudom stavlja na teret, nije dovela u sumnju pravilnosti i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

 

7. Žaleći se zbog izrečene novčane kazne i troškova postupka okrivljenica ističe da prima mirovinu od 1881,93 kune, pa kad podmiri sve troškove ostaje joj minimalna svota za hranu i život.

 

7.1.              Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

 

7.2.  Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenice, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini od 1.000,00 kuna, dakle, ispod propisanog minimuma novčane kazne za počinjeni prekršaj, a koja kazna joj je izrečena prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju njezine krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

7.3.                Naime, za predmetni prekršaj propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna (do općeg maksimuma od 50.000,00 kuna) ili kazna zatvora od najmanje 3 dana (do općeg maksimuma od 90 dana), a prvostupanjski je sud, cijeneći na strani okrivljenice olakotne okolnosti, uz činjenicu da nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost, okrivljenici izrekao novčanu kaznu blažu od propisane, smatrajući da će se i ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja. Po ocjeni ovog suda, ovako odmjerena novčana kazna primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi opravdanje za daljnje ublažavanje već ublažene novčane kazne, pri čemu se ističe da okrivljenica ničim nije potkrijepila navode žalbe o lošem materijalnom stanju, pa su isti u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja.

7.4.     Upozorava se okrivljenica, ukoliko u roku od 30 dana po primitku ove presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena novčana kazna smatrat će se  plaćenom u cijelosti (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).   

 

8.              Nadalje, okrivljenica ne spori svoju obvezu naknade troškova prekršajnog postupka, već isključivo svoju mogućnost da istu plati. Međutim, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom sudu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice, pri čemu treba naglasiti da je ista određena u visini neznatno iznad donje granice okvira paušalne svote propisne Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) i koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

9.               Iz gore navedenih razloga, zbog kojih je osnovana odluka prvostupanjskog suda o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je okrivljenicu obvezao i na naknadu troškova žalbenog postupka.

 

              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kuna, dakle u minimalnom iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.

 

10.               Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                     Zagreb, 11. studenog 2021.

 

 

Zapisničarka :                                                                            Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                             Gordana Korotaj, v.r.             

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, oštećenicu i tužitelja.