1                                                          Broj: Jž-969/2019

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. R.S., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2019., broj: 30. PpJ-4389/2018, u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2021.,

p r e s u d i o    j e

I. Odbija se žalba okr. R.S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. R.S. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna, svaki okrivljenik, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2019., broj: 30. PpJ-4389/2018, okr. R.S. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 700,00 kuna (što je protuvrijednost 186,17 DEM prema tečaju 31. prosinca 2001.), koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu 300,00 kuna.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žalba podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi navodi da prekršaj nije počinio, da u vrijeme kad je djelo počinjeno nije bio ni blizu mjesta koje je navedeno kao mjesto počinjenja djela, jer je u to vrijeme bio na svom radnom mjestu s obzirom da mu je radno vrijeme još trajalo, a što može potvrditi šefica. Također ističe da svom kolegi s posla nikada ne bi učinio tako nešto, bez obzira na njegovo ponašanje, koje okrivljenik detaljnije opisuje u žalbi te ističe da mu je i policijski službenik rekao da je I.H. inkriminiranog dana bio u pijanom stanju. Predlaže da se ispitaju svjedoci: šefica, ostali zaposlenici i njegov otac, koji svi mogu posvjedočiti da je on u inkriminirano vrijeme bio na radnom mjestu.

5.1. Međutim, ovi žalbeni navodi okrivljenika nikako se ne mogu prihvatiti osnovanim, jer, u biti, okrivljenik tek sada u žalbi iznosi svoju obranu, brani se alibijem i predlaže provođenje dokaza na tu činjenicu, a u prvostupanjskom postupku nije ni na koji način sudjelovao, nije se odazvao na uredno dostavljene pozive za glavnu raspravu, niti je dostavio pisanu obranu. Kod takvog stanja stvari, kada okrivljenik tek sada u žalbi iznosi određene činjenice i dokaze za koje je nedvojbeno znao i za vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka u kojem je bio potpuno pasivan i u kojem ni na koji način nije sudjelovao, žalbeni navodi se ne mogu smatrati osnovanim sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona. Navedena zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren. Zbog navedenog, žalbeni navodi okr. R.S. ne mogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku.

5.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je prvostupanjski sud svoju odluku donio na temelju iskaza svjedoka I.H., koji su potvrđeni materijalnim dokazom – bolničkom prijavom Opće bolnice Zabok od 8. lipnja 2018. S obzirom da u spisu predmeta doista nema ni jednog razloga koji bi upućivao na motiv i zainteresiranost ispitanog svjedoka da neosnovano tereti okrivljenika, ovaj sud smatra da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica.

5.3. Stoga, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovo bez obzira na činjenicu da je u međuvremenu, u odnosu na brojne odluke o prekršaju kojima je okrivljenik bio pravomoćno osuđivan zbog raznih prekršaja, pa čak i dva puta zbog istog djela, nastupila rehabilitacija. Naime, zbog velike protupravne količine u ponašanju okrivljenika za koju je proglašen krivim (više udaraca po licu od kojih je I.H. zadobio tjelesne ozljede) te u vezi s tim stupanj povrede zaštićenog dobra uz činjenicu da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, nema osnove za izricanje blaže kazne do one koju je izrekao prvostupanjski sud, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, a niti to ističe u žalbi, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. studenog 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.