- 1 -

                                  Broj: Jž-253/2019

 

                               

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. pravne osobe „xx“ d.o.o. i dr., koje brani E.Š., odvjetnik u S., zbog prekršaja iz čl. 63. st. 1. t. 13. i dr. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj:, 68/03, 31/10, 139/10 i 16/20), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe „xx“ d.o.o. i okr. odgovorne osobe N.M., podnesenoj putem branitelja, protiv presude Prekršajnog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, od 24. prosinca 2018., broj: 1. Pp J-108/18, u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.               Odbija se kao neosnovana žalba okr. pravne osobe „xx“ d.o.o. i okr. odgovorne osobe N.M. te potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

                II.                Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. pravna osoba „xx“ d.o.o. i okr. odgovorna osoba N.M. obvezuju se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka, svaki u iznosu od po 300,00 (tristo) kuna, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba „xx“ d.o.o. i okr. odgovorna osoba N.M. proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 63. st. 1. t. 13. i st. 2. Zakona o privatnoj zaštiti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je okr. pravnoj osobi „xx“ d.o.o. na temelju tog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 4.500,00 kuna, a okr. odgovornoj osobi N.M. na temelju tog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 450,00 kuna, time da ukoliko okrivljenici u roku od 90 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, iste će se smatrati plaćenima u cjelini te su okrivljenici dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka, svaki u paušalnom iznosu od po 200,00 kuna te troškove svjedoka u iznosu od po 186,00 svaki.

 

2. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu uvodno iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenike od optužbe, a podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Neosnovani su žalbeni navodi kojima okrivljenici ističu da je u provedenom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, konkretno, povrijeđeno pravo obrane jer prvostupanjski sud nije pružio mogućnost okrivljenicima da se očituju na nadopunu optužnog prijedloga izdanu 9. veljače 2018. te im je time onemogućena i pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne i uzrokovani daljnji troškovi, čime su okrivljenici stavljeni u neravnopravan položaj naspram ostalih građana Republike Hrvatske.

 

5.1. Naime, nakon podnesenog prigovora protiv prekršajnog naloga u kojem okrivljenici poriču prekršaj za koji ih se tereti, prvostupanjski je sud naprijed navedenu nadopunu optužnog prijedloga, uredno dostavio okrivljenicima, koji su se, podneskom od 27. veljače 2018. očitovali na isti, navodeći da je nadopuna „nezakonita i nedopuštena“ jer sadrži drugačija obilježja od prekršajnih djela iz prvotnog prekršajnog naloga te da su podaci u istoj netočni, iz čega je jasno vidljivo da okrivljenicima nije povrijeđeno pravo na obranu, odnosno, da je poštivano načelo jednakosti oružja u smislu čl. 165. st. 9. PZ-a. Pritom se ističe i da su okrivljenici podneskom od 3. prosinca 2018. iznijeli svoju obranu u kojoj poriču prekršaj činjenično opisan u prekršajnom nalogu (optužnom prijedlogu), kao i navode predmetne nadopune prekršajnog naloga.

 

5.2. Nadalje, navode okrivljenika glede nezakonitosti i nedopuštenosti nadopune optužnog prijedloga, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio kao neosnovane (str. 7, odlomak 5 obrazloženja presude). Naime, sukladno čl. 176. PZ-a, ovlašteni tužitelj ima pravo do završetka dokaznog postupka izmijeniti optužbu bez ikakvih ograničenja, a u konkretnom slučaju je predmetnom nadopunom optužnog prijedloga (na koju su se okrivljenici očitovali), u činjeničnom opisu, dodatno naznačio rok u kojem su okrivljenici bili dužni otkloniti nepravilnosti. Osim toga, pogrešno okrivljenici smatraju da im je predmetnom nadopunom onemogućeno i plaćanje dvotrećinskog iznosa novčanih kazni iz prekršajnog naloga, budući da se pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne odnosi na vrijeme koje počinje teći tek nakon primitka pravomoćne odluke, a sukladno čl. 151. st. 2. i 4., čl. 152. st. 3., u vezi s čl. 33. st.10. PZ-a.

 

5.3. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a koju ističu žalitelji. 

 

6. Neosnovano okrivljenici ističu i da je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka počinjena time što sud nije dao razloge o činjenici zašto okrivljenici nisu ispitani pred Prekršajnim sudom u Splitu. Naime, prvostupanjski je sud u obrazloženju (str. 3, odlomak 2) naveo da je, nakon upućivanja zamolnice i cjelokupnog spisa Prekršajnom sudu u Splitu, isti vraćen kao neudovoljen. Iz povrata zamolnice Prekršajnog suda u Splitu (str. 39 spisa), vidljivo je da je (nakon tri požurnice Prekršajnog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu) naloženo dovođenje okr. N.M. kao odgovorne osobe u okr. pravnoj osobi (dovedbeni nalog, str. 43 spisa), a iz izvješća Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, da isti u više navrata nije pronađen na adresi prebivališta.

 

6.1. Slijedom navedenog, pobijanoj presudi ne nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a. 

 

7. Iz dijela žalbe koji se sadržajno odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno, na osporavanje navoda iz kontrolno-inspekcijskog nadzora, proizlazi ponavljanje poricanja prekršaja okrivljenika, ali je, suprotno navodima žalbe, po stavu ovog suda, prvostupanjski sud, nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

7.1. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano na temelju izvedenih dokaza, ispitanih svjedoka M.I., inspektorice te uvida u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 19. listopada 2017. kojim su utvrđene nepravilnosti u radu okrivljenika, Rješenja o provođenju mjera u obavljanju djelatnosti privatne zaštite od 23. listopada 2017. kojim je okrivljenicima dan rok za izvršenje provedba mjera, te Zapisnika o kontrolno-inspekcijskom nadzoru od 4. siječnja 2018., kojim je utvrđeno da okrivljenici nisu ispravili nepravilnosti, imao dovoljno osnova za zaključak da su okrivljenici ostvarili zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 63. st. 1. t. 13. i st. 2. Zakona o privatnoj zaštiti.

 

7.2. Provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da su okrivljenici počinili terećene prekršaje. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

7.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelji ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja u prvostupanjskom postupku.

 

8. Iz sadržaja žalbe ne proizlazi da okrivljenici ističu samostalnu žalbenu osnovu povrede materijalnog prava iz čl. 194. t. 2. PZ-a jer uopće ne iznose razloge zbog kojih smatraju da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava, već tu žalbenu osnovu posredno ističu kroz žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se ta žalbena osnova nije niti mogla ispitati te žalba i u tom dijelu nije osnovana.

 

9. Razmotrivši odluke o prekršajnopravnim sankcijama, a povodom navoda žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima za prekršaje iz čl. 63. st. 1. t. 13. i st. 2. Zakona o privatnoj zaštiti izrekao novčane kazne primjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečene novčane kazne primjerene su i dostatne kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Budući da su novčane kazne izrečene ispod najnižih novčanih kazni propisanih za te prekršaje (za prekršaj iz čl. 63. st. 1. t. 13. Zakona o privatnoj zaštiti za okr. pravnu osobu propisana je novčana kazna u iznosu od najmanje 20.000,00 kuna do 60.000,00 kuna, a za prekršaj iz čl. 63. st. 2. istog zakona za odgovornu osobu u pravnoj osobi, novčana kazna u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna do 6.000,00 kuna), iz navedenog je evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenih. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, dao mogućnost okrivljenicima da ukoliko u roku od 90 dana od dana primitka ove presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

 

10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, imajući u vidu složenost i trajanje žalbenog postupka.

 

U Zagrebu, 11. studenog 2021.

 

 

Zapisničarka:                                                                                               Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                       Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, Stalnoj službi u Pagu, u 5 otpravaka: za spis, okr. pravnu osobu i okr. odgovornu osobu, branitelja i tužitelja.