- 1 -              Poslovni broj: Usž-2403/21-2

Poslovni broj: Usž-2403/21-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. T. d.o.o., L., kojeg zastupaju opunomoćenici M. V. i K. S., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. i S. j.t.d., Z., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave kopnenog prometa i inspekcijske, Z., radi izdavanja dozvole za obavljanje djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1033/20-7 od 20. travnja 2021., na sjednici održanoj 11. studenoga 2021.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1033/20-7 od 20. travnja 2021.

Obrazloženje

1.              Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-340-01/15-02/108, urbroj: 530-08-1-2-3-20-57 od 25. veljače 2020. i za naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn.

2.               Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje:  ZUS).

3.              Nastavno u žalbi tužitelj pobliže navodi kronologiju događaja i daje svoje tumačenje i osvrt na primjenjene odredbe mjerodavnog prava, smatrajući da prvostupanjski sud nije pravilno protumačio ni primijenio mjerodavne propise, a što je dovelo i do donošenja nezakonite odluke. Posebno upire na nedostatak valjanog obrazloženja pobijane presude, jer smatra da ne sadrži razloge na kojima je utemeljena. Dalje u žalbi obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je već zbog bitne povrede odredaba sudskog postupka pobijana presuda nezakonita, jer je njena izreka nerazumljiva, a i proturječna razlozima iz odluke. Dodaje i razloge zbog kojih smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4.              Tužitelj posebno prigovora da iz obrazloženja pobijane presude nije jasno koje odredbe primijenjenih propisa zabranjuju izdavanje dozvole za mobilne radionice za tahografe. Smatra da su sukladno europskom zakonodavstvu koje je implementirano u nacionalnom zakonodavstvu države članice Europske unije dužne vezano za radionice tahografe osigurati samo ispunjavanje minimalnih kriterija o osposobljenosti osoba i opremi nužnoj za obavljanje relevantnih ispitivanja i zadataka, te da instalateri, radionice i proizvođači vozila moraju imati dobar ugled. Dodaje da je već ishodio važeće dozvole za stacionarne tahografske radionice, u svrhu obavljanja registrirane djelatnosti, a da za izdavanje dozvole za mobilne tahografske radionice nisu propisani dodatni uvjeti u odnosu na stacionarne tahografske radionice.

5.              Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i sam meritorno riješi o predmetnoj stvari na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i dozvoli tužitelju obavljanje poslova mobilne tahografske radionice u propisanom opsegu poslova te da obavlja poslove koje tužitelj konkretno navodi.

6.              Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ostaje kod zaključaka i utvrđenja iznesenih u osporenom rješenju od 25. veljače 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za obavljanje poslova mobilne radionice za tahografe. Smatra da je pobijana presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev pravilna i zakonita, a žalba u cijelosti neosnovana te predlaže da ovaj Sud žalbu odbije.

7.              Žalba nije osnovana.

8.              Ispitujući zakonitosti pobijane presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

9.              Prema ocjeni ovog Suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski upravni sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Naime, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a te se u obrazloženju presude izjasnio o svim prijedlozima i prigovorima stranaka, čime je postupio u skladu s pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a.

10.              Također iz podataka spisa kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud kod utvrđivanja činjeničnog stanja uzeo u obzir sve činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke i činjenica koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. ZUS-a), a potom nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u sporu u skladu s odredbom čanka 55. stavka 3. ZUS-a, osnovano odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a.

11.              Rješenjem tuženika od 25. veljače 2020. odbijen je zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je institut mobilne radionice protivan članku 236. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 94/14., 64/15., 108/17. i 70/79.) kojim je propisano da vozila u prometu na cesti moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede dimenzija, najveće dopuštene mase, osovinskog opterećenja i zaštite okoliša te imati ispravne propisane uređaje i opremu.

12.              U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da Pravilnik o radionicama za tahografe („Narodne novine“ 36/19.) koji je stupio na snagu 18. travnja 2019. više ne propisuje institut mobilnih radionica, a da takav institut nije propisan niti u europskom zakonodavstvu niti je poznat u sudskoj praksi.

13.              Nadalje se u pobijanoj presudi pobliže obrazlažu uvjeti koji su potrebni za ispitivanje tahografa (npr. mjerna staza, kanal za pregled vozila, valjci za ispitivanje konstante vozila), a koje tehnički i infrastrukturno nije moguće izvesti izvan stacionarne radionice u tzv. mobilnoj radionici.

14.              Dalje se u pobijanoj presudi prvostupanjski sud u prilog takvom stajalištu  poziva na Uredbu (EU) 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, kojom se stavlja izvan snage Uredba Vijeća (EEZ) broj: 3821/85 tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) broj: 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe EZ broj: 56172006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet. Pri tome se prvostupanjski sud poziva i na konkretne odredbe europskog zakonodavstva kojima se regulira predmetna materija i utvrđuju tehnički zahtjevi za izradu, ispitivanje, ugradnju, rad i popravak tahografa i njihovih sastavnih dijelova. S time u vezi napominje prvostupanjski sud da nacionalno  zakonodavstvo mora biti usklađeno s europskog regulativom, zbog čega je u predmetnom slučaju zahtjev tužitelja pravilno odbijen pozivom na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje su protumačene upravo u skladu s europskim zakonodavstvom koje ne poznaje mobilne radionice za tahografe. Kako nacionalni propisi moraju biti usklađeni s europskim zakonodavstvom, to je osnovano prvostupanjski sud prihvatio zaključke i stajališta tuženika prema kojima ne postoji uporište u mjerodavnim propisima za izdavanje tužitelju dozvole za obavljanje poslova mobilne radionice za tahografe.

15.              Rješenje tuženika je valjano i dostatno obrazloženo u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.), a prihvaćajući to rješenje pravilnim prvostupanjski sud je dao iscrpno i razložno obrazloženje s kojim je ovaj Sud suglasan.

16.              Zbog navedenog, žalbeni navodi kojima tužitelj inzistira na drugačijem tumačenju propisa koji su dio nacionalnog zakonodavstva, kojima, smatra, nije propisana zabrana i zapreka da se tužitelju odobri obavljanje djelatnosti u mobilnoj radionici, nisu odlučni za ishod ovog postupka i ocjenu zakonitosti pobijane presude u kojoj su iscrpno navedeni i obrazloženi razlozi zbog kojih je tuženik osnovano odbio zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za obavljanje navedene djelatnosti.

17.              Prema ocjeni ovog Suda pobijana presuda je pravilna i zakonita, kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primijenjenog mjerodavnog prava.

18.              Budući da je ovaj  Sud ocijenio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i prvostupanjsku presudu potvrdio.

U Zagrebu 11. studenog 2021.

                                                                                                                                     Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan,v.r.