Poslovni broj: Gž-1549/2021-2

Poslovni broj: Gž-1549/2021-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., protiv tuženika R. S. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1903/20-11 od 28. travnja 2021., dana 11. studenog 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Uvažava se žalba tužiteljice, preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1903/20-119 od 28. travnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. i odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka pod točkom III. izreke, i sudi:

 

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici putem računa D. N. d.o.o., OIB: …, iznos od 14.160,46 kuna s zakonskim zateznim kamatama na iznos od

-323,82 kn od 1. lipnja 2018. do isplate

-813,92 kn od 1. srpnja 2018. do isplate

-813,92 kn od 1. kolovoza 2018. do isplate

-813,92 kn od 1. rujna 2018. do isplate

-813,92 kn od 1. listopada 2018. do isplate

-813,92 kn od 1. studenog 2018. do isplate

-813,92 kn od 1. prosinca 2018. do isplate

-813,92 kn od 1. siječnja 2019. do isplate

-813,92 kn od 1. veljače 2019. do isplate

-813,92 kn od 1. ožujka 2019. do isplate

-813,92 kn od 1. travnja 2019. do isplate

-813,92 kn od 1. svibnja 2019. do isplate

-813,92 kn od 1. lipnja 2019. do isplate

-813,92 kn od 1. srpnja 2019. do isplate,

-813,92 kn od 1. kolovoza 2019. do isplate

-813,92 kn od 1. rujna 2019. do isplate

 

-813,92 kn od 1. listopada 2019. do isplate

-813,92 kn od 1. studenog 2019. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici na ime troškova postupka, pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 2.400,00 kuna, i daljnji iznos od  2.850,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 1.600,00 kuna teku od 28. travnja 2021. do isplate, a na iznos od 1.250,00 kuna od 11. studenog 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana".

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici putem računa D. N. d.o.o., OIB: …, iznos od 56.921,54 kuna s zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku kako je to pobliže naznačeno pod točkom I. izreke. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu putem računa D. N. d.o.o. iznosa od 14.160,46 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje  na svaki pojedini iznos teku kako je to pobliže naznačeno pod točkom II. izreke. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.400,00 kuna s zakonskim zateznim kamatama od 28. travnja 2021. do isplate.

 

2. Protiv prvostupanjske presude, odbijajućeg dijela točke II. izreke žali se tužiteljica pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP-a), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno, ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 71.082,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade za korištenje nekretnine vlasništvo tužiteljice u razdoblju od 17. svibnja 2018. do 31. listopada 2019. bez valjane pravne osnove. Naime, je vlasnica poslovnog prostora u uličnom prizemlju, površine 58 čm, kao posebnog dijela neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom kčbr. 2412/1, zgrade u Z., koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, upisane u zk. ul. 18231 k.o. G. Z. (E-6), a tuženik bez pravnog temelja koristi opisanu nekretninu te ne plaća tužiteljici mjesečnu naknadu.

 

6. Prvostupanjski sud je, točkom I. izreke, obvezao tuženika da naknadi tužiteljici iznos od 56.92154 kune s pripadajućim zakonskim kamatama pozivom na odredbu članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZV), obrazlažući da je tuženik u utuženom razdoblju bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora bez prava na posjed, radi čega je dužan tužiteljici naknaditi koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja. Točkom II. izreke prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 14.160,45 kuna pozivom na odredbu članka 6. stavak 5., u svezi odredbom članka 5. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20) obrazlažući da se tužiteljica, Republika Hrvatska, ne smatra poreznim obveznikom u smislu gore citiranih zakonskih odredbi.

 

7. U ovoj fazi postupka je sporno je li tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi iznos od 14.160,45 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost na pojedini mjesečne iznose naknade.

 

8. Osnovano tužiteljica osporava zakonitost presude u pobijanom dijelu koji se odnosi na plaćanje poreza na dodanu vrijednost jer je prvostupanjski sud odbijajući tužbeni zahtjev tužiteljice u navedenom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužiteljice.

 

9. Sukladno odredbi članka 6. stavka 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20, dalje u tekstu: ZPDV), poreznim obveznicima u smislu stavka 1. toga članka ne smatraju se tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima i u slučaju kada ubiru pristojbe, naknade i druga plaćanja u vezi s obavljanjem djelatnosti ili transakcija u okviru svog djelokruga ili ovlasti. Ako bi obavljanje tih djelatnosti, kao da nisu porezni obveznici, dovelo do znatnog narušavanja načela tržišnog natjecanja kod obavljanja takvih djelatnosti ili transakcija, ta se tijela smatraju poreznim obveznicima u vezi s tim djelatnostima ili transakcijama. U slučaju da obavljaju djelatnosti iz Dodatka I. ovoga Zakona smatrat će se poreznim obveznicima, osim ako ih obavljaju u zanemarivom opsegu.

 

11. Sukladno odredbi članka 5. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 01/17, 41/17, 128/17, 1/19, 1/20, 01/21 i 73/21) ako tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore te druga tijela s javnim ovlastima iz članka 6. stavka 5. Zakona obavljaju djelatnosti ili transakcije u okviru svog djelokruga ili ovlasti ne smatraju se poreznim obveznicima. Ako bi neoporezivanje tih djelatnosti dovelo do znatnog narušavanja načela tržišnog natjecanja navedena tijela smatrat će se poreznim obveznicima.

 

 

12. Odredbom članka 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj 52/18, dalje u tekstu: ZUDI), propisano je da pojam »državna imovina« koji se koristi u ovom Zakonu podrazumijeva, između ostalog, i nekretnine, i to građevinsko zemljište i građevine, posebne dijelove nekretnine, na kojima je uspostavljeno vlasništvo Republike Hrvatske.

 

12.1. Člankom 9. stavkom 1. ZUDI propisano je da upravljanje državnom imovinom iz članka 3. ovoga Zakona podrazumijeva sve sustavne i koordinirane aktivnosti i dobre prakse kojima država racionalno, transparentno i javno upravlja državnom imovinom i s njom povezanim obvezama, u ime i za račun građana radi održivog razvitka Republike Hrvatske, a osobito: izvršavanje svih vlasničkih ovlasti i preuzimanje svih vlasničkih obveza za državnu imovinu, sklapanje pravnih poslova čija je posljedica prijenos, otuđenje ili ograničenje prava vlasništva Republike Hrvatske u korist druge pravne ili fizičke osobe, poduzimanje svih radnja u svezi s državnom imovinom s pažnjom dobrog gospodara i načelima upravljanja državnom imovinom radi uređenja pravnih odnosa na državnoj imovini, po potrebi, utvrđivanje ili promjenu namjene državne imovine. Raspolaganje državnom imovinom iz članka 3. ovoga Zakona podrazumijeva sklapanje pravnih poslova čija je posljedica prijenos, otuđenje ili ograničenje prava vlasništva Republike Hrvatske u korist druge pravne ili fizičke osobe, kao što su prodaja, darovanje, osnivanje prava građenja, osnivanje prava služnosti, zakup, najam, razvrgnuće suvlasničkih zajednica, zamjena, koncesija, osnivanje prava zaloga na državnoj imovini ili na drugi način te davanje na uporabu državne imovine (stavak 2.).

 

13. Nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske mogu odlukom ministra biti povjerene na upravljanje trgovačkom društvu D. N. d.o.o. pravnoj osobi od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. D. N. d.o.o. upravljaju stanovima i poslovnim prostorima od komercijalne vrijednosti, rezidencijalnim objektima i ostalim nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske koje su im prenesene na upravljanje.

 

14. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 957/17 od 5. studenog 2019., kod instituta stečenog bez osnove ili s osnovom koja je prestala, obveznik vraćanja mora vjerovniku vratiti protuvrijednost neosnovano stečenog, onog za što se neosnovano okoristio, a tome pripada i prijeporni porez budući da se i za njega okoristio čak i da nije plaćen.

 

15. U konkretnom slučaju, nedvojbeno je da se tuženik okoristio za onu naknadu koju je bio dužan isplatiti tužiteljici za bespravno korištenje njezine nekretnine nakon isteka Ugovora o zakupu, što proizlazi iz sadržaja spisa predmeta i utvrđenja prvostupanjskog suda. Imajući u vidu činjenicu da je pravomoćnom dosuđujućom odlukom tuženik obvezan tužiteljici isplatiti dosuđeni novčani iznos iz navedene pravne osnove putem D. N. d.o.o., u kontekstu utvrđenih relevantnih okolnosti, može se zaključiti da bi Republika Hrvatska, temeljem naprijed citiranih odredaba Zakona o porezu na dodanu vrijednost i Pravilnika o porezu na dodanu bila obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost.

 

16. Naime, radi se o koristi ostvarenoj iz osnove korištenja nekretnine bez valjanog pravnog osnova od strane tuženika, u kojoj situaciji je, prema pravnom stajalištu ovoga suda, na strani Republike Hrvatske nastala obveza obračuna i plaćanja PDV-a u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama.

 

17. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužiteljice u dijeli radi isplate iznosa od 14.160,46 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime PDV-a valjalo je prihvatiti i temeljem odredbe 373. točke 3. ZPP-a, uvažavanjem žalbe tužiteljice prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti.

 

18. Budući je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je primjenom članka 166. stavka 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka u točki III. izreke presude. Kako je tužiteljica uspjela u cijelosti u predmetnom postupku, tuženik je u obvezi istoj naknaditi parnični trošak, temeljem odredba  članka 154. stavka 1. ZPP-a. S obzirom da bi tužiteljici, prema utvrđenjima prvostupanjskog suda na ime parničnog troška nastalog u prvostupanjskom postupku za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka pripadao ukupno iznos od 4.000,00 kuna, a kako je pravomoćnom odlukom tuženik obvezan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.400,00 kuna, tuženiku je valjalo naložiti da na ime parničnog troška isplati tužiteljici daljnji iznos od ukupno 2.850,00 kuna, od čega se iznos od 1.250,00 kuna odnosi na iznos žalbenog troška. Na dosuđene iznose tužiteljici pripada pravo na zahtijevane zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske, odnosno, predmetne odluke o troškovima postupka do isplate.

 

U Splitu 11. studenog 2021.